Marketing
Katolička Crkva - institucija puna bludnika, korupcije, mnoštva laži i licemjerja?
Tko je čitao novu knjigu papa Benedikta XVI., bestseller „Svijetlo svijeta“ , mogao je dosta toga saznati o trenutačnoj slici katoličke Crkve u svijetu, a to je ujedno refleksija stanja pojedinačnih Crkva u diljem svijeta. U razgovoru s Peter Seewaldom, Papa daje konkretne odgovore na razna pitanja uključujući ona najosjetljivija o seksualnom zlostavljanju maloljetnika o strane klera. Dosta se može naučiti o papi Benediktu koji se pokazao kao odličan pastir i nasljednik sv. Petra u vođenje Kristove Crkve.
Sam Papa se zgraža nad gadostima koje su učinjene u Crkvi, daje maksimalnu osudu, osjeća se u rečenicama stid zbog svega.
Dakle, slika Crkve koja se dobiva prvi pogled (naravno, predočena putem mass medija) jest ovakva: institucija koja je puna bludnika, korupcije, mnoštva laži i licemjerja, te prekomjernog bogatstva, diskriminacije prema vlastitim sljedbenicima itd., to jest jedna grešna struktura. Sigurno, gledano očima ovoga svijeta ovo je užasno i ne smije opstati, nadalje kada ubrojimo još što se događa na razini župa i kod pojedinih svećenika koji se griješe od svoje zavjete, slika izgleda još gora. Povijest iste Crkve, predočena iz udžbenika tzv. prosvjetitelja, okrivljuje ju za sve loše što se dogodilo ovome svijetu. I tako, vjernici koji se o svojoj Crkvi informiraju iz žutog tiska, i to samo kada su skandali u pitanju, vrlo lako se okrenu protiv Crkve, pa onda izdaju parole tipa: „KRIST DA, CRKVA NE!“, zatim iznose sve protiv čega su oni, nabrajaju što im smeta, kako bi oni to drugačije napravili, kako treba uvesti drastične promijene, prilagoditi se svijetu i slično. Gutaju razne dezinformacije iz nepoznatih izvora, kljukaju se teorijama zavjera, Sotona ih brzo navuče na rijeke laži o Crkvi i eto ti, izgubljena ovca koju Isus zove da se vrati, ali ona i dalje u svom slijepom buntu tetura nepoznatim svijetom…
Crkva je u povijesti bila i grešnija, npr. u doba svetog Franje. Iskreno, ništa me to ne iznenađuje, ništa me u Crkvi ne šokira, niti brine. Zašto? Jer vjerujem svetom Pismu. Vjerujem Isusu što je prorokovao o svojoj Crkvi, vjerujem u Njegova obećanja i vjerujem Njemu. Ljudi smo grešni, po naravi skloni smo više zlu nego dobru, Crkva je zajednica grešnih ljudi pri tome i sama je grešna.
Jedan moj kolega mi je rekao kada Crkva bude onakva kakvom je Isus zamislio, ja ću pristupiti Crkvi ponove. Ja mu kažem da može to odmah učiniti jer što Isus veli:
A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Mt, 9, 12-13)
Kukolj
Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.“ (Mt 13, 24-30)
Isus tumači prispodobu o kukolju
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
"Tko ima uši, neka čuje!" (Mt 13, 36-43)
Novi Zavjet pun je upozorenja o Crkvi, što će su njoj događati, pogotovo u Pavlovim poslanicama. Crkva je oduvijek bila grešna i bit će do kraja, ali Njezinu grešnost nosi Isus na svojim leđima koji je bez grijeha. Zato Crkva i jest to što jest. I kako ću ja tražiti svetost o nečega čemu pripadam, a sam se ne trudim biti svet? . Kada bi Isus tražio samo svetost i bezgrešnost, Crkve nikad ne bi bilo, ali On nas poznaje i zna naše slabosti. Njegovo Milosrđe je beskrajno. I ovakva kakva jest Crkva daje svjedočanstvo Kristove prisutnosti u ovom svijetu, s obzirom kakva je i kakva je bila, mogu samo reći da je On doista, vodi, upravlja njome, On jest Glava iako su dijelovi Tijela (Crkve) teško izranjeni i truli.
Doista, uz sve svoje mane pastiri Crkve vrše dobar posao. Problem je u nama, nismo informirani niti se trudimo biti. Imamo toliko pitanja što se tiče naše vjere, ali odgovore uvijek tražimo na krivim mjestima. I tako donosimo površne zaključke o sakramentima, celibatu, abortusu, umjetnoj oplodnji, homoseksualnosti, u spasenju ljudi u drugim religija i tako dalje, o grijesima općenito, a da ne govorim o povijesti Crkve. Mi Katolici uopće ne čitamo sv. Pismo, ne znam da li je itko pročitao o vjernika laika (osim teologa) ikakav dokument II. Vatikanskog koncila ili koju Papinu encikliku, ne želimo znati o svojoj vjeri, niti uopće znamo zašto je u Crkvi ovako sve uređeno kako jest, ne poznajemo Papu, niti svoje župnike, samo očekujemo od njih da nam budu po našoj volji i da nas maze jezikom. Iskreno, mi smo odredili i karakter naših svećenika, niti molimo za njih niti ih poznajemo, ne želimo ih upoznati, a kada pogriješe jer su ljudi, upiremo u njih prstom i pljujemo po njima. A da im malo izađemo u susret jer nisu samo oni Crkva, mi smo to?
Napad na kršćansku crkvu u Indiji
Na smrt spaljena kršćanka
Znamo li da je celibat slobodni izbor svakog svećenika, a jesmo li ikada pitali svećenika o njegovom celibatu, prije nego što se mi napravimo pametni?
Koliko smo informirani o katoličkim misijama u trećem svijetu kao npr. Mary's Meals, znamo li za uspješnost katolika u Africi u borbi protiv AIDS bez upotrebe kontraceptivnih sredstava, njenu ulogu u školstvu, obrazovanju, prehrani? Znamo li za svakodnevne žrtve progona kršćana u Indiji i Kini, u islamskom svijetu, da kršćani kriju po šumama Indije, i da u rudnicima Kine slave sv. Misu? Da je dosta biskupija bez novaca? Da je Vatikan svake godine u deficitu glede novca?
Kad nam nije nešto po volji u Crkvi, pogotovo kada nam Crkva udara na savjest, onda smo buntovni, odmetnici, okrivljujemo sve i svakoga, tražimo opravdanje za naše grijehe, samo da umirimo taj glas u glavi.
Ljudi moji, u Crkvi sve zašto ima svoje zato, kad ne bi činili tolike propuste donoseći površne zaključke bez argumentacije, vjerojatno bi nam vjera bila jača, no…
Jedino Crkvino poslanje jest da donosi ljudima Isusa, Njegovo Tijelo za jelo i Njegovu Krv za piće, i naviješta Radosnu Vijest do svršetka svijeta.
Biti katolik ne znači biti ovca i slijediti niz moralni i etički pravila, hodati u bijelim haljinama imitirajući Isusa kao nekog gurua, nego biti sa svim svojim bićem, srcem i razumom u suživotu sa živim, uskrslim Isusom Kristom u Njegovoj Crkvi, slijediti Njegov put, koji je istina i koji vodi u život vječni.
Svi smo grešni i svima nam je potrebno spasenje, a ono je samo po Isusu Kristu...
Bog vas blagoslovio!
Defton
;)
Post je objavljen 14.01.2011. u 15:31 sati.