Bravo defton! Ovaj ti je post jako dobar, daje mnoga objašnjenja. Pročitala sam na jednom blogu; I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SHVATIH DA KADA BI POSTOJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA. I ja sam dio Crkve, i moje življenje je svjedočanstvo, i ja mogu sablazniti onoga koji ne vjeruje u Boga i odvratiti ga od vjere i Crkve, ili ga svojim nastojanjima da budem bolji čovjek uputiti na onoga koji me nuka na to, na Isusa,on se nalazi u Crkvi. U Svetohraništu je, a meni koja sam katolik, i samoj ta je istina bila nepoznata (dok je moja vjera bila mlaka)...Za svećenike trebamo moliti, da budu i oni bolje svjedočanstvo i prohodan put, te da po njihovom životu i ljubavi koju žive mnogi budu privučeni k Crkvi. No, dok čovjek nije spreman prihvatiti sve što Isus zahtjeva , tj promjenu samoga sebe, obraćenje, nalazi tisuće opravdanja upirući prstom radije u sve drugo nego u sebe. Obraćenje ne znači samo povjerovati, nego mijenjati se. Mijenjati sebe. Stalno, ne samo kad se prihvati vjera nego iz dana u dan. Ako se ja želim mijenjati i molim Boga milost da to mogu, i ako se to u djelima vidi, već je jedan mali djelić Crkve bolji, svjetliji i može svijetliti i još nekom pored. Isto tako ako pričam pred ljudima da sam vjernik, pripadnik Katoličke vjere a ljude vrijeđam, ne pomažem im, ne pokazujem ljubav, već potamnjujem onaj mali djelić Crkve koji je moja odgovornost, i već gasim svjetlo i zbog mene netko može pobjeći od Crkve, nalazeći u meni opravdanje za to. Tu je krivnja i jednog i drugog, i onog koji se opravdava i mene koja sam loš primjer. Tako mislim. Kad čovjek prihvati Isusa u punini, i njegovu Crkvu tad prihvaća i rado je dio nje. Zbog njezinih pogrešaka trpi i osjeća bol...no ljubi ju i želi ju učiniti boljom, a to može molitvom za Crkvu i vlastitim primjerom djeleći ljubav, dobrotu, razumijevanje prema svim ljudima. I uz to držati istinu, ne prilagođavati svoje stavove da bi se bilo prihvaćenim. Ljubiti djelima, pomagati, i biti svoj, biti Kristov pripadnik Njegove Crkve.
15.01.2011. (08:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
obilje i kriminal s jedne strane a s druge, siromastvo i strah... iz prve, uzima se kruh malima, mali mole....jedni sagradise crkvu, drugi su postanari.... a isus bijase potpuno gol.... ni jednom sveceniku nije hladno, ni jedan ne hoda bos... pravi majstor pola se zivota smrzava.... isus je cijeli svoj zivot... stoga, nek se uzdaju u Njega, u blatu i podrumima jer iz Crkve je potaknut najveci grijeh....
15.01.2011. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kao kršćani i mi smo dio ovoga zemaljskoga svijeta, nismo vanzemaljci;
crkva je uronjena u svijet, a Sveta Crkva u Krista: crkva je vidljiva kao i ostali pojavni svijet, Sveta Crkva nije uvijek vidljiva, ali se očituje u dobrim djelima; djelima Ljubavi i Milosrđa.
mi težimo Svetoj Crkvi, dobrim djelima Ljubavi i Milosrđa, to nam je prvo zvanje i poslanje
ovaj griješan svijet kojega smo dio samo potvrđuje kolika je potreba za Isusom Kristom i da nema većega Učitelja Ljubavi, Istine i Života.
mir i dobro
15.01.2011. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličan post kojim ukazuješ i na drugu stranu medalje, nije sve kako kažu masmediji, nakon dijagnoze u prošlom postu ovdje daješ i lijekove, a najbolji lijek u svakoj situaciji je ISTINA i LJUBAV. Istina je nekad bolna ali je potrebno izreći, ti si ukazao na sve ono bitno, a Ljubav je proces rehabilitacije bez kojeg pravo izlječenje nije moguće. Ona se očituje u prihvaćanju drugoga i drugačijega i neosuđivanju drugoga u srcu čak i kad nas vrijeđa pa i naše svetinje, čak i kada iznosi neke tvrdnje koje si naveo da su česte u današnje vrijeme, a to radi iz neznanja ili površnosti, srce puno Ljubavi će pokušati objasniti Istinu u dobroj vjeri da je sugovornik dobronamjeran. Dijalog i slušanje drugoga je najteže ali je i najpootrebitije danas u evagelizaciji, a evangelizacija je potrebna jer smo svjedoci što nam kršćanska Europa nudi kao dostignuća civilizacije od homoseksualnih brakova do pobačaja i eutanazije vrhunca "samilosti" modernoga doba koji sebe zove kršćanskim a Crkvu optužuje da se udaljila od Krista sa parolama Isus da, Crkva ne. Crkve nema bez Isusa, ali ni Isusa bez Crkve jer to onda nije prihvaćanjhe Isusa nego ga stvaljanje u svoje sebične okvire, ne smijemo ništa oduzimati od onoga što je Isus rekao. Isus je ustanovio Crkvu kao zajednicu, koja je sveta, a mi kao pojedinci smo skloni ponekad pogriješiti. Ali Isus nas sve voli i sve nam oprašta, On je ponio sve naše grijehe i stoga ih predajmo Njemu. Svi mi imamo neke slabosti i mane, neke sklonosti koje nisu baš za pohvaliti se, ali Isus je tu da nas digne, On nam je utjeha, Isus nas zbog toga ne osuđuje On nas voli, stoga je zaista nerazumno ići ja bih rekao kontra Isusa i zdrava razuma pa tvrditi za mnoge stvari da su ok da nije to grijeh itd a uglavnom iz razloga jer ja to radim. To je prvi korak kojim Zli djeluje na čovjeka, jer to je grijeh oholosti kojim nas uvjerava da smo mi skoro pa bezgresni, to mi liči na onu prispodobu hramu kada se farizej moli i zahvaljuje Bogu što nije kao onaj zločesti carinik. Kad dakle mi počnemo određivati Bogu što i kako treba dolazi do toga da se ne vidi ono bogatstvo koje Crkva daje vjernicima, toliku duhovnu snagu sakramenata, od krštenja i potvrde preko Svete ispovijedi i Euharistije do ženidbe, svečenićkog reda konačno do bolesničkog pomazanja. To je snaga koju Isus daje Crkvi, snga Duha Svetoga koji nas prati cijelog života i daje nam snagu u teškim trenucima, kada padnemo da se vratimo. Pojedinci u Crkvi su zastranjivali kroz čitavu povijest ali baš onda bi Bog slao svete ljude u najtežim trenucima, najgorim iskušenjima i sablaznima koje su pogodile Crkvu bilo je najviše svetaca koji nam pokazuju put. Svijet je uvijek htio da se Crkva prilagodi njemu, puno griješimo kad se uzoholimo i sve ovo odbacimo, tako je npr engelski kralj cijelu Engeleki istupio iz Crkve i osnovao svoju anglikansku Crkvu jer je on rekao da je u redu da otpusti ženu i oženi se ljubavnicom. Danas Crkvu napadaju da je odgovorna za širenje AIDSA zato jer promovira predbračnu čistoću i bračnu vjernost. Da se razumijemo ima i svećenika koji su okaljali svoj poziv, kao i bračne nevjere i predbračnih odnosa isto kao što je i u povijesti bilo loših stvari među crkvenim ljudima ali zato ne znači da je to u redu i da to nije grijeh, da je to dobro, to je ona prvotna zamka Zloga koji napastuje svakoga od nas, ali čak i kada napastuje glavne ljude u crkvenoj hijerarhiji Bog to nam pokazuje povijest preko Duha Svetoga šalje svete ljude koji vraćaju Crkvu i ispravljaju zablude, lijepo si spomenuo Svetog Franju, koji nije bježao iz Crkve niti kazivao Isus da Crkva ne već je slušao Crkvu i živio Ljubav Kristovu, i na taj način obnovio čitavu Crkvu. BB
15.01.2011. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nažalost,ovakvi članci su za pohvalu ali nisu za dnevni tisaki, ovo je umjernost, pomirba, istina, a ne senzacija, ovo ne koristi pokvarenom svijetu da bi bio još lošiji, jer, tko brine za dušu, griješnici, koji svojom grješnošću opravdavaju njihove grijehe...Lp
16.01.2011. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo Defton!!!!! Svaka čast, pravi uradak, po mjeri dobra! Da, Crkva jest upravo takva: zajednica grešnih ljudi, bolesnih, malenih... Ja sam prvi među njima i malen i grešan i bolestan... Malen jer cijeli život učim tko je i kakav je moj Bog, a tek ću doznati kad odem s ovoga svijeta...... Grešan ejr stalno padam, posrćem, zabijam nos u blato, ali se i dižem, perem, idem za Njime, idem za Jedinim koji me može oprati, jer došao je: "Da život imamo, da imamo u izobilju!"
Bolestan, jer je moje znanje o ljudima, o sviejtu, o Bogu, o Crkvi bolesno, moji stavovi krivi...., i samo ih On popravlja, ozdravljajući sve što je krivo, skidajući mrenu s očiju..... Obrezujući srce....
Da, Crkva nije senzacija, ali jest reakcija, reakcija na Njegovu Riječ:" I vrata paklena neće je nadvladati!" "Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju!" "Tebi ću dati kljućeve kraljevstva nebeskoga."
"Uzmite i jedite od ovoga svi.... Uzmite pijte od kaleža novg ai vječnoga saveza...."
Crkva je stvorena i ustanovljena Njegovom nježnom ljubavlju, a stvorio ju je od svog Probodenog Tijela za nas, iz boka NJeogva je potekla i milošću Duha Svetog posvećena... Ali i dalje je to zajednica nas grešnih ljudi, kojima treba Liječnik, kojima treba Branitelj, kojima treba Tješitelj, kojima treba Jaganjac, onaj koji oduzima grijeh svijeta!!!! Što onda trebamo više? Što se okuomljujemo na pastire, kad smo mi isti? Kad smo grešni, kad smo u ne znanju, kad smo nikakvi i jadni.... Pepeo i prah! A po Ljubavi Njegovoj - ČOVJEK! Bez Ljubavi Njegove nitko, ni spomen nam se neće znati. Svijet, mediji.... ispraznost na ispraznost..... Ja dovijeka pristajem biti u grešnoj Crkvi, jer samo tu mogu stići k Liječniku koji mi treba da bih mogao živjeti.
A ne želim biti hodajući mrtvac kakve proizvodi isprazni svijet. Želim živjeti. Grešan ali živ. Živ u Isusu Kristu! I to je Crkva! To ej moj Bog! To je Ljubav koja je s Neba sišla, da ponese naše krivice na sebi, da bi mi lakše hodili naprijed. Ja se te Milosti odreći neću, jer bez Ljubavi živjeti ne mogu, a ljubav je samo u Crkvi. Ovakvoj kakva jest. Druge nemam. Božji blagoslov svima!
16.01.2011. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjeruj mi, s vremenom, što više razumijem Crkvu - postaje mi sve milija. Isus poziva Crkvu, koliko god bilo grijeha u njoj prisutno,a kroz koje je Crkva ogledalo svijeta i svijet ogledalo Crkve, Iswus uvijek poziva Crkvu na daljnje usavršavanje u ljubavi i dobroti. Isus nas sve poziva kroz Crkvu na veće samopoštovanje koja nastaje kao rezultat spoznaje o našoj božanskoj biti, o razlogu našeg postojanja i sa većim samopoštovanjem dolazi i više ljubavi i dobrote. Raduje me to što si mi javio za post. Javi opet. I ja ću tebi... Big Lowe
17.01.2011. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo si to napisao ali osim što si koristio lijepe riječi ja ne mogu podupirati poglavara koji ima masivni zlatni križ oko vrata, ima protokol, ima ministre, ima papamobile, ima crveni tepih.. ma čemu sve to dok toliki nemaju ništa? lijepo si to napisao ali mislim da svatko tko ode vidjeti neku zgradu nadbiskupije recimo ti u Splitu i ja u Rijeci možemo vidjeti koliko je novca potrošeno u održavanje, kakve su to velebne palače. Ne trebaju mi mediji da vidim, bio sma u Rimu i vidio sam sjaj mramora i zlata koji služi da bi zaprepastio, da bi čovjeka ostavio bez daha neka padne na koljena. Dok imam osjećaj da se radi o financijskoj instituciji ja ne mogu imati veze sa takvom Crkvom. Kada papa bude svoju mantiju i nadbiskupski zlatni pečat podjelio prvom siromahu ili zamjenio a bogastva za hranu e onda ću se vratiti ali do tada držim da tamo nema ni s od spasenja. Pozdrav
21.01.2011. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada papa bude svoju mantiju i nadbiskupski zlatni pečat podjelio prvom siromahu ili zamjenio a bogastva za hranu e onda ću se vratiti ali do tada držim da tamo nema ni s od spasenja.
Vjerojatno kada bi se to desilo, opet će tebi i sličnima nešto zasmetat. Crkva više čini dobra ovako "bogata", nego kad bi podijelila svo to velebno bogatstvo u kamenu. Džaba, bolan, išta govorit jer kada netko ne želi vidjeti, neće ni vidjeti.
21.01.2011. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi deftone, hvala na posjeti ... I evo, ovaj članak koji čitam u kojem sam našla odgovore i svoje razloge ... Ostajem u Crkvi u kojoj sam pronašla ono što mi treba za život: hrana je tu koju mi nudi, hrani me, za život osnažuje, za putovanje kroz ovo zemaljsko trajanje, da istrpim i do kraja ustrajem, koja mi je nužna i potrebna; svjetlo kojim mi tamu svakog dana rastjeruje, duši nove poticaje daruje; voda kojom me pere kad se uprljam,kada protiv sebe i svoga brata teško sagriješim,kada zajedništvo sa svojim Gospodinom time narušim te stoga posustanem i klonem, da me nanovo tako očišćenu i pomirenu primi, prihvati i usmjeri ... ... Zašto ostajem u Crkvi? „Crkva“ ne valja ako je zakazao svećenik, nazadna je ako papa ili biskup nisu postupili u skladu s očekivanjima modernoga doba. Nezadovoljni stanjem u Crkvi mnogi katolici danas javno istupaju iz nje ili prešutno prekidaju svaki kontakt s njom. ... Crkva i ja - Jedan od najvećih teologa 20.st, Hans Urs von Balthasar, u svome se tekstu „Zašto ostajem u Crkvi?“ razračunava s ovom problematikom, navodeći svoje razloge zašto, unatoč svemu, i dalje ostaje u krilu Katoličke crkve. Ovo „unatoč svemu“ znači da postoje razlozi zbog kojih bismo joj svi mogli okrenuti leđa. On sam je mnogo propatio od Crkve, zbog slabosti i grešnosti njezinih vodećih ljudi, i to njegovu svjedočanstvu pro Ecclesia (za Crkvu) daje dodatnu težinu. Dva su pitanja koja se najčešće postavljaju: odgovara li Crkva mojim očekivanjima i odgovara li Crkva Božjim očekivanjima. S obzirom na ovo prvo – kaže Balthasar – ispravnije bi i primjerenije bilo kada bi pitanje glasilo: odgovaram li ja očekivanjima Crkve? Mogu li od Crkve očekivati nešto, ako sâm – kao njezin član, odnosno ud njezina tijela – nisam učinio sve da ona izgleda ljepše i vjerodostojnije. Ne mogu ravnodušno i hladno stajati po strani i očekivati da zajednica kojoj pripadam ižaruje toplinu i privlačnu snagu. Ja sam njezin dio, ja bitno doprinosim ili ne doprinosim njezinu ozračju i nutarnjoj kvaliteti. Ako sam puki promatrač, ako je stalno kritiziram upirući prstom u nju, i sam postajem nevjerodostojan, jer bih najprije trebao uprijeti prstom u sebe i upitati se: što si ti učinio? Osjećaš li se uopće pozvanim da izgrađuješ Crkvu svojim životom, svojim kršćanskim svjedočenjem u ovome svijetu, ovdje i sada?... Snaga Crkve je Euharistija Odgovor je na drugo pitanje jednoznačan: Crkva kao gomila grešnika nikada neće odgovoriti Božjim očekivanjima. Ti grešnici smo svi mi. Bez izuzetka. Tko to od nas u potpunosti odgovara zahtjevima Isusa Krista koji je utemeljio Crkvu? Mi smo Crkva grešnika. Ali Isus je došao radi grešnika. Crkva je ponajprije njegovo djelo koje je ostavio grešnim ljudima, radi grešnih ljudi. To ne znači da tu smijemo stati. Upravo suprotno: u Crkvi od početka odjekuje poziv na obraćenje. Svi su članovi Crkve pozvani na svetost. Opet bez iznimke. Upravo o svakome pojedincu ovisi kako će izgledati zajednica koja se zove „Crkva“. A ona uvijek – kakva god bila – nudi dovoljno sredstava za posvećivanje i spasenje. Zato ovaj švicarski teolog kaže: ostajem u Crkvi zato što mi samo ona može pružiti kruh i vino života. Ne dopuštam da me se hrani uvjeravanjima kako postoji zamjena za to. Ili nešto važnije od toga. Izvor ljepote i snage Crkve je euharistija. Tu mi Isus nudi svoju ljubav koju razdaje povijesno-realno, dakle, u svakome trenutku i stvarno. Ne simbolički, kako neki misle. Isus je u Crkvi živo prisutan. Dolazi na oltar kao naša hrana. To prethodi svemu ostalom. Ako ne jedemo tijelo Sina Čovječjega – dostojno, s ljubavi i poštovanjem – nemamo života u sebi. Možemo se koliko hoćemo truditi humanizirati svijet oko sebe, ali će on unatoč našim naporima sličiti grčkoj tragediji u kojoj se vidi kako su ljudska mjerila nestalna i kaotična, dok god polazimo od sebe a ne od Krista, istinskoga čovjeka. Ecce homo – evo čovjeka! Crkva je uvijek i Crkva svetaca, onih ljudi koji su postali sveti po primjeru ovoga Čovjeka. Poprimili su njegove crte i tako su mogli istinski i i upečatljivo humanizirati i Crkvu i svijet. ... /dr. fra Ivan Ivanda iz „Naših ognjišta“, 7-8, 2009/ ... te nastavlja ...
22.01.2011. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Crkva svetaca Stoga Balthasar nastavlja: u Crkvi ostajem jer je ona Crkva svetaca, onih koji mi pokazuju da se može nadići vlastitu slabost i ograničenost i biti svjetlo u svim tminama koje obavijaju svijet. Od Crkve se otuđuje samo onaj tko ne čuje poziv ili ga slijedi s pola srca. Svetac dokazuje da je moguća kršćanska cjelovitost. On je sav plamen, ali da bi gorio nisu mu potrebni drugi kao cjepanice i ne pretvara ih u pepeo kao Nietzsche. Drugim riječima, svetost ne poništava drugoga i ne pretvara ga u sredstvo. Ne zaluđuje ga i ne odvodi na krivi put. Naprotiv, ona ga poziva da i sam postane vatra. Uvijek je bilo lakše rušiti, bilo jezikom bilo djelom, pretvarati sve u prah i pepeo, a teže, kudikamo teže, osobno izgarati kao svijeća i tako rastjerivati pomrčinu. Sveci su realisti: ne bježe iz sadašnjice u budućnost. Sveci su i utopisti: nadaju se protiv svake nade. Razboriti su, ali ne i proračunati. Žive od Kristove euharistijske ljubavi. Sveci dobro znaju da bez Crkve nikad ne bi pronašli put k Bogu. Stoga su je ljubili i onda kada su trpjeli zbog nje, kada im je ona zadavala bolne rane. Trpjeli su bez gorčine. Nisu se udaljavali od nje, niti su uvrijeđeno stajali po strani. Mnogi su za života bili osporavani, proganjani i kažnjavani, ali ih je na kraju ta ista Crkva priznala i uzveličala. Jer, nisu se borili protiv njezinih pogrešaka i zloporaba osporavanjem i buntovništvom, nego potičući, privlačeći i zarazujući one najbolje u njoj. Nisu stvarali udruženja protiv i mimo Crkve, nego su svoju svetačku vatru bacali u njezino središte. I nikada nisu samodopadno isticali sebe, jer oni su samo odraz. Bitan je Gospodar vatre. Onaj koji je došao baciti vatru na zemlju i hoće da ona gori u srcima svih u Crkvi. To se potpuno odvraćanje od sebe, ta veličanstvena poniznost, događa samo unutar Crkve, koja je više od „sociološke veličine“, od vidljive „institucije“. Ona je nešto mnogo veće i dublje od svoje vidljive pojavnosti. Odraz te njezine skrivene, nutarnje svetosti koja dolazi od Gospodina, upravo su sveci. Nigdje izvan Crkve to nećemo naći. Ja bih trebao U Crkvi stoga ostajem – zaključuje Balthasar – jer je ona jedina prilika da se oslobodim sama sebe, prokletstva vlastite važnosti i uloge. U Crkvi učim da se ne smijem zaljubiti u sama sebe, nego u Boga, i da on tek tako preko mene može dosegnuti sve koje hoće. On je usred čovječanstva postavio Crkvu kao znak osporavan. Međutim, beskrajna problematika Crkve, sve njezine slabosti i sablazni, nisu tako gusta magla da je ne bi moglo uvijek iznova obasjavati svjetlo koje dolazi iz ljubavi njezinih svetih članova. Vjerujem u nju i zbog toga što je svi mi začudo nismo uspjeli uništiti svojim promašajima i glupostima. Središte Crkve nije čovjek, nego Bogo-čovjek. Ne drži Crkvu ljudski duh, nego Duh Sveti. On joj daje opstojnost i neuništivost, unatoč svemu: „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16,18). Oni vani će uvijek biti protiv Crkve, možda i zbog toga što je ne shvaćaju i zbog toga preziru. Ali oni unutra, a ima ih mnogo, mnogo su opasniji. Misle da će se svidjeti Bogu mlateći po Crkvi kao po starome prašnjavom madracu. Udaraju, a pritom se pri svakom udarcu zaboravljaju poistovjetiti s onom koju udaraju. Oni odbacuju poziv da budu ponizni i sveti, da ljube i opraštaju. Da izgrađuju, a ne razgrađuju. Taj poziv zahtijeva čitava čovjeka. Tko kaže „ne“, ostaje označen. I on gori, ali ta vatra izjeda njega samoga. Postaje ciničan i destruktivan. Svejedno je li službeno istupio iz Crkve ili je još uvijek unutra. I. F. Gőrres takve je nazvala „Božjim komandosima-rušiteljima u Crkvi“. Uvijek govore: „Crkva bi trebala“. Balthasar zaključuje: „Kad čujem 'Crkva bi trebala', čini mi se da bih trebao reći: 'ja bih trebao'. Tim više što od Crkve mnogo više dobivam nego što zaslužujem. Više nego što mi neki čovjek ili neko ljudsko društvo može dati. Moja je, naša je zadaća, uznastojati oko toga da Crkva bolje odgovori onome što ona zapravo jest“. /dr. fra Ivan Ivanda iz „Naših ognjišta“, 7-8, 2009/ ... --------------------------- „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ /Mt 16,18/ ---------------------------
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
22.01.2011. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@defton, džabe ili ne džabe, poslao si mi link i pozvao me k sebi, ako ti se moje mišljenje ne sviđa onda me ne zovi više kod sebe i uživaj u komentarima onih koji misle kao ti, jednostavno je, malo je teže istvariti ekumenu sa onima koji ne misle isto jelda. Lijepo pozdravljen
22.01.2011. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neverin... momak, opet si se našo uvrijeđen, jesam li ti reko da ne uzimaš moje kometare previše k srcu, jer ja sam ionako ovca u toru? ;) ps. imaš mail. Bog te blagoslovio sinko...
22.01.2011. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defon ja sam oduševljena, naime, maloprije sam čitala post o tim istim stvarima, a da osoba ne zna o čemu piše, tako da mi je ovo kao melem na ranu i slažem se s tobom... mnogo pozdrava i blagoslova i milosti ti želim...
23.01.2011. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bartimej croata
WC
15.01.2011. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Bravo defton! Ovaj ti je post jako dobar, daje mnoga objašnjenja.
Pročitala sam na jednom blogu; I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SHVATIH DA KADA BI POSTOJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA.
I ja sam dio Crkve, i moje življenje je svjedočanstvo, i ja mogu sablazniti onoga koji ne vjeruje u Boga i odvratiti ga od vjere i Crkve, ili ga svojim nastojanjima da budem bolji čovjek uputiti na onoga koji me nuka na to, na Isusa,on se nalazi u Crkvi. U Svetohraništu je, a meni koja sam katolik, i samoj ta je istina bila nepoznata (dok je moja vjera bila mlaka)...Za svećenike trebamo moliti, da budu i oni bolje svjedočanstvo i prohodan put, te da po njihovom životu i ljubavi koju žive mnogi budu privučeni k Crkvi. No, dok čovjek nije spreman prihvatiti sve što Isus zahtjeva , tj promjenu samoga sebe, obraćenje, nalazi tisuće opravdanja upirući prstom radije u sve drugo nego u sebe. Obraćenje ne znači samo povjerovati, nego mijenjati se. Mijenjati sebe. Stalno, ne samo kad se prihvati vjera nego iz dana u dan. Ako se ja želim mijenjati i molim Boga milost da to mogu, i ako se to u djelima vidi, već je jedan mali djelić Crkve bolji, svjetliji i može svijetliti i još nekom pored. Isto tako ako pričam pred ljudima da sam vjernik, pripadnik Katoličke vjere a ljude vrijeđam, ne pomažem im, ne pokazujem ljubav, već potamnjujem onaj mali djelić Crkve koji je moja odgovornost, i već gasim svjetlo i zbog mene netko može pobjeći od Crkve, nalazeći u meni opravdanje za to. Tu je krivnja i jednog i drugog, i onog koji se opravdava i mene koja sam loš primjer. Tako mislim.
Kad čovjek prihvati Isusa u punini, i njegovu Crkvu tad prihvaća i rado je dio nje. Zbog njezinih pogrešaka trpi i osjeća bol...no ljubi ju i želi ju učiniti boljom, a to može molitvom za Crkvu i vlastitim primjerom djeleći ljubav, dobrotu, razumijevanje prema svim ljudima. I uz to držati istinu, ne prilagođavati svoje stavove da bi se bilo prihvaćenim. Ljubiti djelima, pomagati, i biti svoj, biti Kristov pripadnik Njegove Crkve.
15.01.2011. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
obilje i kriminal s jedne strane
a s druge, siromastvo i strah...
iz prve, uzima se kruh malima,
mali mole....jedni sagradise crkvu,
drugi su postanari....
a isus bijase potpuno gol....
ni jednom sveceniku nije hladno,
ni jedan ne hoda bos...
pravi majstor pola se zivota smrzava....
isus je cijeli svoj zivot...
stoga, nek se uzdaju u Njega,
u blatu i podrumima
jer iz Crkve je potaknut najveci grijeh....
15.01.2011. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helena iz središta srca
Deftone
lijep ti i blagoslovljen vikend...
kao kršćani i mi smo dio ovoga zemaljskoga svijeta,
nismo vanzemaljci;
crkva je uronjena u svijet, a Sveta Crkva u Krista:
crkva je vidljiva kao i ostali pojavni svijet, Sveta Crkva
nije uvijek vidljiva, ali se očituje u dobrim djelima;
djelima Ljubavi i Milosrđa.
mi težimo Svetoj Crkvi, dobrim djelima Ljubavi i Milosrđa,
to nam je prvo zvanje i poslanje
ovaj griješan svijet kojega smo
dio samo potvrđuje kolika je potreba za Isusom Kristom
i da nema
većega Učitelja Ljubavi, Istine i Života.
mir i dobro
15.01.2011. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Pozdrav u Kristu!
odličan post kojim ukazuješ i na drugu stranu medalje, nije sve kako kažu masmediji, nakon dijagnoze u prošlom postu ovdje daješ i lijekove, a najbolji lijek u svakoj situaciji je ISTINA i LJUBAV. Istina je nekad bolna ali je potrebno izreći, ti si ukazao na sve ono bitno, a Ljubav je proces rehabilitacije bez kojeg pravo izlječenje nije moguće. Ona se očituje u prihvaćanju drugoga i drugačijega i neosuđivanju drugoga u srcu čak i kad nas vrijeđa pa i naše svetinje, čak i kada iznosi neke tvrdnje koje si naveo da su česte u današnje vrijeme, a to radi iz neznanja ili površnosti, srce puno Ljubavi će pokušati objasniti Istinu u dobroj vjeri da je sugovornik dobronamjeran. Dijalog i slušanje drugoga je najteže ali je i najpootrebitije danas u evagelizaciji, a evangelizacija je potrebna jer smo svjedoci što nam kršćanska Europa nudi kao dostignuća civilizacije od homoseksualnih brakova do pobačaja i eutanazije vrhunca "samilosti" modernoga doba koji sebe zove kršćanskim a Crkvu optužuje da se udaljila od Krista sa parolama Isus da, Crkva ne.
Crkve nema bez Isusa, ali ni Isusa bez Crkve jer to onda nije prihvaćanjhe Isusa nego ga stvaljanje u svoje sebične okvire, ne smijemo ništa oduzimati od onoga što je Isus rekao. Isus je ustanovio Crkvu kao zajednicu, koja je sveta, a mi kao pojedinci smo skloni ponekad pogriješiti. Ali Isus nas sve voli i sve nam oprašta, On je ponio sve naše grijehe i stoga ih predajmo Njemu. Svi mi imamo neke slabosti i mane, neke sklonosti koje nisu baš za pohvaliti se, ali Isus je tu da nas digne, On nam je utjeha, Isus nas zbog toga ne osuđuje On nas voli, stoga je zaista nerazumno ići ja bih rekao kontra Isusa i zdrava razuma pa tvrditi za mnoge stvari da su ok da nije to grijeh itd a uglavnom iz razloga jer ja to radim. To je prvi korak kojim Zli djeluje na čovjeka, jer to je grijeh oholosti kojim nas uvjerava da smo mi skoro pa bezgresni, to mi liči na onu prispodobu hramu kada se farizej moli i zahvaljuje Bogu što nije kao onaj zločesti carinik. Kad dakle mi počnemo određivati Bogu što i kako treba dolazi do toga da se ne vidi ono bogatstvo koje Crkva daje vjernicima, toliku duhovnu snagu sakramenata, od krštenja i potvrde preko Svete ispovijedi i Euharistije do ženidbe, svečenićkog reda konačno do bolesničkog pomazanja. To je snaga koju Isus daje Crkvi, snga Duha Svetoga koji nas prati cijelog života i daje nam snagu u teškim trenucima, kada padnemo da se vratimo. Pojedinci u Crkvi su zastranjivali kroz čitavu povijest ali baš onda bi Bog slao svete ljude u najtežim trenucima, najgorim iskušenjima i sablaznima koje su pogodile Crkvu bilo je najviše svetaca koji nam pokazuju put. Svijet je uvijek htio da se Crkva prilagodi njemu, puno griješimo kad se uzoholimo i sve ovo odbacimo, tako je npr engelski kralj cijelu Engeleki istupio iz Crkve i osnovao svoju anglikansku Crkvu jer je on rekao da je u redu da otpusti ženu i oženi se ljubavnicom. Danas Crkvu napadaju da je odgovorna za širenje AIDSA zato jer promovira predbračnu čistoću i bračnu vjernost. Da se razumijemo ima i svećenika koji su okaljali svoj poziv, kao i bračne nevjere i predbračnih odnosa isto kao što je i u povijesti bilo loših stvari među crkvenim ljudima ali zato ne znači da je to u redu i da to nije grijeh, da je to dobro, to je ona prvotna zamka Zloga koji napastuje svakoga od nas, ali čak i kada napastuje glavne ljude u crkvenoj hijerarhiji Bog to nam pokazuje povijest preko Duha Svetoga šalje svete ljude koji vraćaju Crkvu i ispravljaju zablude, lijepo si spomenuo Svetog Franju, koji nije bježao iz Crkve niti kazivao Isus da Crkva ne već je slušao Crkvu i živio Ljubav Kristovu, i na taj način obnovio čitavu Crkvu.
BB
15.01.2011. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
U pravu si, biti čovjek, to uistinu vrijedi ;)
15.01.2011. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mariela
a naslova, brate, ko da radiš za 'Slobodnu Dalmaciju' :)
mislim, ono, kad ljudi ne primjete UPITNIK ostanu u uvjerenju da je sve tako crno kako naslov kaže...
''.........VRATA PAKLENA NEĆE JE NADVLADATI.....!!!''
16.01.2011. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
def@
apologeti su početnici za tebe....
vidiš da nema komentara....onih s druge strane! he ..he..
nema izpravaka, nema dodataka....
16.01.2011. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Nažalost,ovakvi članci su za pohvalu ali nisu za dnevni tisaki, ovo je umjernost, pomirba, istina, a ne senzacija, ovo ne koristi pokvarenom svijetu da bi bio još lošiji, jer, tko brine za dušu, griješnici, koji svojom grješnošću opravdavaju njihove grijehe...Lp
16.01.2011. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
monfort_blog
Bravo Defton!!!!! Svaka čast, pravi uradak, po mjeri dobra! Da, Crkva jest upravo takva: zajednica grešnih ljudi, bolesnih, malenih... Ja sam prvi među njima i malen i grešan i bolestan...
Malen jer cijeli život učim tko je i kakav je moj Bog, a tek ću doznati kad odem s ovoga svijeta...... Grešan ejr stalno padam, posrćem, zabijam nos u blato, ali se i dižem, perem, idem za Njime, idem za Jedinim koji me može oprati, jer došao je: "Da život imamo, da imamo u izobilju!"
Bolestan, jer je moje znanje o ljudima, o sviejtu, o Bogu, o Crkvi bolesno, moji stavovi krivi...., i samo ih On popravlja, ozdravljajući sve što je krivo, skidajući mrenu s očiju..... Obrezujući srce....
Da, Crkva nije senzacija, ali jest reakcija, reakcija na Njegovu Riječ:" I vrata paklena neće je nadvladati!" "Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju!" "Tebi ću dati kljućeve kraljevstva nebeskoga."
"Uzmite i jedite od ovoga svi.... Uzmite pijte od kaleža novg ai vječnoga saveza...."
Crkva je stvorena i ustanovljena Njegovom nježnom ljubavlju, a stvorio ju je od svog Probodenog Tijela za nas, iz boka NJeogva je potekla i milošću Duha Svetog posvećena...
Ali i dalje je to zajednica nas grešnih ljudi, kojima treba Liječnik, kojima treba Branitelj, kojima treba Tješitelj, kojima treba Jaganjac, onaj koji oduzima grijeh svijeta!!!!
Što onda trebamo više? Što se okuomljujemo na pastire, kad smo mi isti?
Kad smo grešni, kad smo u ne znanju, kad smo nikakvi i jadni....
Pepeo i prah!
A po Ljubavi Njegovoj - ČOVJEK!
Bez Ljubavi Njegove nitko, ni spomen nam se neće znati.
Svijet, mediji.... ispraznost na ispraznost.....
Ja dovijeka pristajem biti u grešnoj Crkvi, jer samo tu mogu stići k Liječniku koji mi treba da bih mogao živjeti.
A ne želim biti hodajući mrtvac kakve proizvodi isprazni svijet.
Želim živjeti.
Grešan ali živ.
Živ u Isusu Kristu!
I to je Crkva!
To ej moj Bog!
To je Ljubav koja je s Neba sišla, da ponese naše krivice na sebi, da bi mi lakše hodili naprijed.
Ja se te Milosti odreći neću, jer bez Ljubavi živjeti ne mogu, a ljubav je samo u Crkvi.
Ovakvoj kakva jest.
Druge nemam.
Božji blagoslov svima!
16.01.2011. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ja dovijeka pristajem biti u grešnoj Crkvi, jer samo tu mogu stići k Liječniku koji mi treba da bih mogao živjeti. (Teo-mali brat)
upravo tako!
17.01.2011. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E WILL
Odličan post.Hvala.
17.01.2011. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija o nevjerojatnom
Vjeruj mi, s vremenom, što više razumijem Crkvu - postaje mi sve milija. Isus poziva Crkvu, koliko god bilo grijeha u njoj prisutno,a kroz koje je Crkva ogledalo svijeta i svijet ogledalo Crkve, Iswus uvijek poziva Crkvu na daljnje usavršavanje u ljubavi i dobroti. Isus nas sve poziva kroz Crkvu na veće samopoštovanje koja nastaje kao rezultat spoznaje o našoj božanskoj biti, o razlogu našeg postojanja i sa većim samopoštovanjem dolazi i više ljubavi i dobrote. Raduje me to što si mi javio za post. Javi opet. I ja ću tebi...
Big Lowe
17.01.2011. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
I, usput, da, imam nowi post ovdje... )*
17.01.2011. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
@ Defton, neš ti šta sam se odazvala, prije bih rekla da si me ti prisilio. Uhvatio si me na prepad. :)))
18.01.2011. (12:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija o nevjerojatnom
Hvala na komentaru dragi PPrijatelju !
Imam i novu Pjessmu !!! Party time !!!!!!!!ž
Dođi !
19.01.2011. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
lijepo si to napisao ali osim što si koristio lijepe riječi ja ne mogu podupirati poglavara koji ima masivni zlatni križ oko vrata, ima protokol, ima ministre, ima papamobile, ima crveni tepih.. ma čemu sve to dok toliki nemaju ništa? lijepo si to napisao ali mislim da svatko tko ode vidjeti neku zgradu nadbiskupije recimo ti u Splitu i ja u Rijeci možemo vidjeti koliko je novca potrošeno u održavanje, kakve su to velebne palače. Ne trebaju mi mediji da vidim, bio sma u Rimu i vidio sam sjaj mramora i zlata koji služi da bi zaprepastio, da bi čovjeka ostavio bez daha neka padne na koljena. Dok imam osjećaj da se radi o financijskoj instituciji ja ne mogu imati veze sa takvom Crkvom. Kada papa bude svoju mantiju i nadbiskupski zlatni pečat podjelio prvom siromahu ili zamjenio a bogastva za hranu e onda ću se vratiti ali do tada držim da tamo nema ni s od spasenja. Pozdrav
21.01.2011. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@neverin
Kada papa bude svoju mantiju i nadbiskupski zlatni pečat podjelio prvom siromahu ili zamjenio a bogastva za hranu e onda ću se vratiti ali do tada držim da tamo nema ni s od spasenja.
Vjerojatno kada bi se to desilo, opet će tebi i sličnima nešto zasmetat. Crkva više čini dobra ovako "bogata", nego kad bi podijelila svo to velebno bogatstvo u kamenu. Džaba, bolan, išta govorit jer kada netko ne želi vidjeti, neće ni vidjeti.
21.01.2011. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen2
Nekad mi se čini istinita ona - što posiješ, to požanji!
22.01.2011. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Dragi deftone, hvala na posjeti ...
I evo, ovaj članak koji čitam u kojem sam našla odgovore i svoje razloge ...
Ostajem u Crkvi u kojoj sam pronašla ono što mi treba za život:
hrana je tu koju mi nudi, hrani me, za život osnažuje, za putovanje kroz ovo zemaljsko trajanje, da istrpim i do kraja ustrajem, koja mi je nužna i potrebna; svjetlo kojim mi tamu svakog dana rastjeruje, duši nove poticaje daruje; voda kojom me pere kad se uprljam,kada protiv sebe i svoga brata teško sagriješim,kada zajedništvo sa svojim Gospodinom time narušim te stoga posustanem i klonem, da me nanovo tako očišćenu i pomirenu primi, prihvati i usmjeri ...
... Zašto ostajem u Crkvi?
„Crkva“ ne valja ako je zakazao svećenik, nazadna je ako papa ili biskup nisu postupili u skladu s očekivanjima modernoga doba. Nezadovoljni stanjem u Crkvi mnogi katolici danas javno istupaju iz nje ili prešutno prekidaju svaki kontakt s njom. ... Crkva i ja - Jedan od najvećih teologa 20.st, Hans Urs von Balthasar, u svome se tekstu „Zašto ostajem u Crkvi?“ razračunava s ovom problematikom, navodeći svoje razloge zašto, unatoč svemu, i dalje ostaje u krilu Katoličke crkve. Ovo „unatoč svemu“ znači da postoje razlozi zbog kojih bismo joj svi mogli okrenuti leđa. On sam je mnogo propatio od Crkve, zbog slabosti i grešnosti njezinih vodećih ljudi, i to njegovu svjedočanstvu pro Ecclesia (za Crkvu) daje dodatnu težinu.
Dva su pitanja koja se najčešće postavljaju: odgovara li Crkva mojim očekivanjima i odgovara li Crkva Božjim očekivanjima. S obzirom na ovo prvo – kaže Balthasar – ispravnije bi i primjerenije bilo kada bi pitanje glasilo: odgovaram li ja očekivanjima Crkve? Mogu li od Crkve očekivati nešto, ako sâm – kao njezin član, odnosno ud njezina tijela – nisam učinio sve da ona izgleda ljepše i vjerodostojnije. Ne mogu ravnodušno i hladno stajati po strani i očekivati da zajednica kojoj pripadam ižaruje toplinu i privlačnu snagu. Ja sam njezin dio, ja bitno doprinosim ili ne doprinosim njezinu ozračju i nutarnjoj kvaliteti. Ako sam puki promatrač, ako je stalno kritiziram upirući prstom u nju, i sam postajem nevjerodostojan, jer bih najprije trebao uprijeti prstom u sebe i upitati se: što si ti učinio? Osjećaš li se uopće pozvanim da izgrađuješ Crkvu svojim životom, svojim kršćanskim svjedočenjem u ovome svijetu, ovdje i sada?...
Snaga Crkve je Euharistija
Odgovor je na drugo pitanje jednoznačan: Crkva kao gomila grešnika nikada neće odgovoriti Božjim očekivanjima. Ti grešnici smo svi mi. Bez izuzetka. Tko to od nas u potpunosti odgovara zahtjevima Isusa Krista koji je utemeljio Crkvu? Mi smo Crkva grešnika. Ali Isus je došao radi grešnika. Crkva je ponajprije njegovo djelo koje je ostavio grešnim ljudima, radi grešnih ljudi. To ne znači da tu smijemo stati. Upravo suprotno: u Crkvi od početka odjekuje poziv na obraćenje. Svi su članovi Crkve pozvani na svetost. Opet bez iznimke. Upravo o svakome pojedincu ovisi kako će izgledati zajednica koja se zove „Crkva“. A ona uvijek – kakva god bila – nudi dovoljno sredstava za posvećivanje i spasenje. Zato ovaj švicarski teolog kaže: ostajem u Crkvi zato što mi samo ona može pružiti kruh i vino života. Ne dopuštam da me se hrani uvjeravanjima kako postoji zamjena za to. Ili nešto važnije od toga. Izvor ljepote i snage Crkve je euharistija. Tu mi Isus nudi svoju ljubav koju razdaje povijesno-realno, dakle, u svakome trenutku i stvarno. Ne simbolički, kako neki misle. Isus je u Crkvi živo prisutan. Dolazi na oltar kao naša hrana. To prethodi svemu ostalom. Ako ne jedemo tijelo Sina Čovječjega – dostojno, s ljubavi i poštovanjem – nemamo života u sebi. Možemo se koliko hoćemo truditi humanizirati svijet oko sebe, ali će on unatoč našim naporima sličiti grčkoj tragediji u kojoj se vidi kako su ljudska mjerila nestalna i kaotična, dok god polazimo od sebe a ne od Krista, istinskoga čovjeka. Ecce homo – evo čovjeka! Crkva je uvijek i Crkva svetaca, onih ljudi koji su postali sveti po primjeru ovoga Čovjeka. Poprimili su njegove crte i tako su mogli istinski i i upečatljivo humanizirati i Crkvu i svijet. ...
/dr. fra Ivan Ivanda iz „Naših ognjišta“, 7-8, 2009/
... te nastavlja ...
22.01.2011. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
...
Crkva svetaca
Stoga Balthasar nastavlja: u Crkvi ostajem jer je ona Crkva svetaca, onih koji mi pokazuju da se može nadići vlastitu slabost i ograničenost i biti svjetlo u svim tminama koje obavijaju svijet. Od Crkve se otuđuje samo onaj tko ne čuje poziv ili ga slijedi s pola srca. Svetac dokazuje da je moguća kršćanska cjelovitost. On je sav plamen, ali da bi gorio nisu mu potrebni drugi kao cjepanice i ne pretvara ih u pepeo kao Nietzsche. Drugim riječima, svetost ne poništava drugoga i ne pretvara ga u sredstvo. Ne zaluđuje ga i ne odvodi na krivi put. Naprotiv, ona ga poziva da i sam postane vatra. Uvijek je bilo lakše rušiti, bilo jezikom bilo djelom, pretvarati sve u prah i pepeo, a teže, kudikamo teže, osobno izgarati kao svijeća i tako rastjerivati pomrčinu. Sveci su realisti: ne bježe iz sadašnjice u budućnost. Sveci su i utopisti: nadaju se protiv svake nade. Razboriti su, ali ne i proračunati. Žive od Kristove euharistijske ljubavi. Sveci dobro znaju da bez Crkve nikad ne bi pronašli put k Bogu. Stoga su je ljubili i onda kada su trpjeli zbog nje, kada im je ona zadavala bolne rane. Trpjeli su bez gorčine. Nisu se udaljavali od nje, niti su uvrijeđeno stajali po strani. Mnogi su za života bili osporavani, proganjani i kažnjavani, ali ih je na kraju ta ista Crkva priznala i uzveličala. Jer, nisu se borili protiv njezinih pogrešaka i zloporaba osporavanjem i buntovništvom, nego potičući, privlačeći i zarazujući one najbolje u njoj. Nisu stvarali udruženja protiv i mimo Crkve, nego su svoju svetačku vatru bacali u njezino središte. I nikada nisu samodopadno isticali sebe, jer oni su samo odraz. Bitan je Gospodar vatre. Onaj koji je došao baciti vatru na zemlju i hoće da ona gori u srcima svih u Crkvi. To se potpuno odvraćanje od sebe, ta veličanstvena poniznost, događa samo unutar Crkve, koja je više od „sociološke veličine“, od vidljive „institucije“. Ona je nešto mnogo veće i dublje od svoje vidljive pojavnosti. Odraz te njezine skrivene, nutarnje svetosti koja dolazi od Gospodina, upravo su sveci. Nigdje izvan Crkve to nećemo naći.
Ja bih trebao
U Crkvi stoga ostajem – zaključuje Balthasar – jer je ona jedina prilika da se oslobodim sama sebe, prokletstva vlastite važnosti i uloge. U Crkvi učim da se ne smijem zaljubiti u sama sebe, nego u Boga, i da on tek tako preko mene može dosegnuti sve koje hoće. On je usred čovječanstva postavio Crkvu kao znak osporavan. Međutim, beskrajna problematika Crkve, sve njezine slabosti i sablazni, nisu tako gusta magla da je ne bi moglo uvijek iznova obasjavati svjetlo koje dolazi iz ljubavi njezinih svetih članova. Vjerujem u nju i zbog toga što je svi mi začudo nismo uspjeli uništiti svojim promašajima i glupostima. Središte Crkve nije čovjek, nego Bogo-čovjek. Ne drži Crkvu ljudski duh, nego Duh Sveti. On joj daje opstojnost i neuništivost, unatoč svemu: „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ (Mt 16,18). Oni vani će uvijek biti protiv Crkve, možda i zbog toga što je ne shvaćaju i zbog toga preziru. Ali oni unutra, a ima ih mnogo, mnogo su opasniji. Misle da će se svidjeti Bogu mlateći po Crkvi kao po starome prašnjavom madracu. Udaraju, a pritom se pri svakom udarcu zaboravljaju poistovjetiti s onom koju udaraju. Oni odbacuju poziv da budu ponizni i sveti, da ljube i opraštaju. Da izgrađuju, a ne razgrađuju. Taj poziv zahtijeva čitava čovjeka. Tko kaže „ne“, ostaje označen. I on gori, ali ta vatra izjeda njega samoga. Postaje ciničan i destruktivan. Svejedno je li službeno istupio iz Crkve ili je još uvijek unutra. I. F. Gőrres takve je nazvala „Božjim komandosima-rušiteljima u Crkvi“. Uvijek govore: „Crkva bi trebala“. Balthasar zaključuje: „Kad čujem 'Crkva bi trebala', čini mi se da bih trebao reći: 'ja bih trebao'. Tim više što od Crkve mnogo više dobivam nego što zaslužujem. Više nego što mi neki čovjek ili neko ljudsko društvo može dati. Moja je, naša je zadaća, uznastojati oko toga da Crkva bolje odgovori onome što ona zapravo jest“.
/dr. fra Ivan Ivanda iz „Naših ognjišta“, 7-8, 2009/
...
--------------------------- „Ni vrata paklena neće je nadvladati.“ /Mt 16,18/ ---------------------------
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
22.01.2011. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
zaista, čovjek vjeruje ono što hoće i hoće ono što vjeruje. pozdrav i potpora od milorda
22.01.2011. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
@defton, džabe ili ne džabe, poslao si mi link i pozvao me k sebi, ako ti se moje mišljenje ne sviđa onda me ne zovi više kod sebe i uživaj u komentarima onih koji misle kao ti, jednostavno je, malo je teže istvariti ekumenu sa onima koji ne misle isto jelda. Lijepo pozdravljen
22.01.2011. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@neverin...
momak, opet si se našo uvrijeđen, jesam li ti reko da ne uzimaš moje kometare previše k srcu, jer ja sam ionako ovca u toru? ;)
ps. imaš mail.
Bog te blagoslovio sinko...
22.01.2011. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kutak za rasterećenje
Defon ja sam oduševljena, naime, maloprije sam čitala post o tim istim stvarima, a da osoba ne zna o čemu piše, tako da mi je ovo kao melem na ranu i slažem se s tobom...
mnogo pozdrava i blagoslova i milosti ti želim...
23.01.2011. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...