Marketing
Sapunjare, starlete i pranje mozga
Kod kuće u Tomislavgradu sam još par dana. Probudim se svako jutro umotan u dvije deke
i debeli pokrivač, a oko mene u sobi temperatura ako nije ispod nule, onda je sigurno nula.
S velikim previranjem u mislima odlučujem se ići na jutarnju Misu u 7 h, ako je radni dan,
ako je nedjelja (ili neki blagdan, a bilo ih je dosta) ostajem spavati, na Misu idem u 10:30 h.
Ostatak dana provodim nešto čitajući i moleći, ritualna kavica u obližnjem kafiću i uglavnom
vrteći kanale na TV-u. I manje-više tako je proveden svaki dan ovih praznika, blagdana i
običnih radnih rada, tovio sam se suhim meso i kolačima, ljenčario i kukao kako ništa ne
radim, a u isto vrijeme ležah na kauču kao i većina u ove moje dvije države.
Eto, mogao sam ponovno iskusiti ljepotu sapunica i senzacionalnih vijesti o našim starletama
koji nam određuju živote. Osjetio sam opet zaglupljujući utjecaj televizije i mass medija,
pranje mozga ispraznim stvarima, to je toliko očito pogotovo na ova dva nova tv-kanala koja
smo dobili. U pojedinim trenucima dana nema na TV-u ništa gledati osim sapunica. Užas.
Nakon što je iscrpljena svakojaka tematika sapunica i telenovela sa španjolskog govornog
područja (a vrhunac je bio kad je Armando shvatio da je sam sebi otac) i nakon što su sve
hrvatske domaćice i njihove kćeri (a i znatan dio muškaraca, među kojima sam i ja) iscrpno
naučile osnove španjolskog jezika sa vokabularom od 150 riječi (između kojih je 50 vulgarni
i odnese se na majčinog ljubavnika koji je ujedno i otac glavne junakinje i polubrat njezinog
djeda), krenula je infiltriranje naše svijesti turskim sapunicama s likovima koji su duboko
osviješteni svojom vjerom, a ujedno vrše blasfemiju nad istom, tragičnim djevojkama
teroriziranim patrijahalnim ustrojem. Nismo se ni spremilo učiti turski, kad u susret nam
dolazi konkurencija s dalekog istoga. Treba popratiti i novu seriju, indijsku koja je promocija
hinduizma, a katolički narod hrvatske i onaj nekatolički, već je dobro upoznat s njegovim
osnovama kroz jogu i TM i svim New ageom (koji se uredno na svim emisija HRT-a koje
se tiču građana npr. Dobro jutro i Hrvatska danas, promoviraju, o masonskom RTL i NOVA
TV da ne govorim) koji je nam je došao iz te šarolike zemlje, gdje se njihova braća kršćani
kriju po šumama da ih ne bi zaklali miroljubivi hindusi. Uz ovo možemo donijeti i jedan
zanimljiv događaj iz „Dnevnika plavuše“ neke niskobudžetne wannabe Sex & City serije s
brutalnim reklamiranje sponzora iste serije, gdje glavna plavuša se ponovno okreće svojoj
vjeri, doživljava prosvjetljenje i potrebu za duhovnošću, a njena vjera je, nu čuda, hinduizam.
I tako, zašto izlaziti iz kuće kada od jutra do mraka mogu gledati sapunjare, pratiti tolike
sudbine likova od Hasana, Esperanze, Maharašija i ostale ekipe, oni mi mogu postati najbolji
prijatelji. Oni nam donose pravi život. To je istina, jer zbog tolikog učestalog pranja mozga
te stvari poput incesta, preljuba, razvoda brakova zbog razbijene čaše, homoseksualnosti i
zanemarivanje vlastiti obveza zbog neke težnje za instant uspjehom, su postale normalne i
opće prihvaćene.
Naravno, uz to moramo biti dobro upućeni u život naših zvijezda, moram zadirkivati u
njihove živote, da bi što više saznali o uspjehu i njihovu životu, jer njihovi životu nam trebaju
biti putokazi ka nekakvoj sreći. I kada sam vidio što sve oni donese o tim ljudima (koje
iskreno žalim i nikad ne bih volio biti na njihovom mjestu) kao vijesti i senzacije, nisam znao
bi li plakao ili se smijao.
Svi znamo koliki utjecaj ima televizija i koliko utječe na svijest. Ja sam siguran da veliki dio
odgovornosti zbog lošeg duhovnog, moralnog, psihičkog i gospodarskog stanja snose ovi
mass mediji. Ne bih sada analizirao kako se to sve čini, no primijetio sam da se one osnovne
ljudske kreposti nigdje ne spominju. Sve je uvrnuto do bola, tu i tamo se nešto nađe da bi
se moglo pogledati (bit će zbog ovih blagdana Božića), negdje se i naiđe na neku kvalitetnu
emisiju i film, no 95% posto programa je uvreda za ljudsku inteligenciju, kao da nas smatraju
jednom programibilnom masom koja prihvaća sve bez ikakvog kritičkog mišljenja. Na
njihovu žalost nismo svi takvi.
Izgleda da je Glas Koncila, MI, BOOK, hakave.org, i još par tih katolički i hrvatski novina,
časopisa i portala jedino o gdje mogu naći nešto razumno, kritički argumentirano, ima tu još i
par sekularnih, no, iskreno ne zanimaju.
Vaše mišljene o svemu tome?
Donosim vam pjesmu koju sam davno napisao o Teletu i Viziji.
Satkan između četiri zida
ispred toga velikog ekrana
srce mu se polako kida
od scene iz jednog jeftinog filma
pored njega trula banana
U velikoj kožnoj fotelji on sjedi
za ništa ne mari i polako sijedi
ali još mu treba kakvo piće
alkoholno, najbolje,
da bude potpuno biće
I rado on zapali cigaretu koju
Samo sad nema upaljač pri ruci
a i poskupile su,ljudi sa ekrana vele
no nada se miru i spokoju
i pari s neba ili od rođaka iz Kanade
no bez potegni-povuci
ne ide to baš lako
Na zahod ode jednom dnevno
jer nema vremena da to radi često
jer ekran čeka, on je tele vjerno
viziju ima, ne treba mu bolja
blejat ce dokle ga volja
27.09.2008.
Vaš Defton!
Bog vas blagoslovio!
Hvala na čestitkama, neka vam Bog podari ono što vam je zaista potrebno, a prije svega svakodnevno obraćenje srca k Njemu!
;)
Post je objavljen 07.01.2011. u 14:31 sati.