Prisiljen odljevati mozak



Kada sam upisao fakultet elektrotehnike u Splitu, govorili su mi svi, apsolutno svi, da ću naći odmah posao kada ga završim. Čak smo i imali prezentaciju na početku prve godine studija, kako inženjeri prednjače daleko iznad svih po potražnji od tvrtaka, po plaći, po svemu. To je bilo prije pet godina. Danas je situacija drastično drugačija, inženjera ima previše, jer su ih je RH putem bolonjskog procesa u 2 godine naštancala previše, došla je kriza, mnoge firme u raznim granama elektrotehnike i IT-a su smanjile broj zaposlenika, veliki dio otpustile, dosta ih je i propalo. I tako da dosta današnjih inženjera radi na crno krpajući se sitnim programiranjem za pametne mobitele i web programiranjem. Tako je barem što se tiče moje struke, i evo to mi se baš dešava.

Kako sam zavolio Split u ovih pet godina studiranja, želja mi se vratiti i nastaviti živjeti dolje, započeti obitelj. Djevojku imam, imamo nekakve planove. Tijekom planiranja imali smo nekoliko solucija, a dvije su glavne: ostati u velegradu ili se povući u manje mjesto.
Iako je Split velegrad i djelomično je urbano mjesto sa manje-više svime što običnom građaninu treba, život je u njemu nije toliko brz kao u Zagrebu, ali je dosta brži nego u Tomislavgradu. Nije naročito zelen, osim malo Marjana što ima, infrastruktura mu je očajna jer je zbijen, što meni osobno paše, a mentalitet ljudi se ne može jednostavno odrediti jer struktura stanovništva Splita je toliko izmiješana da nema smisla govoriti o njemu. Daleko je od primitivnog, ali toga ima svagdje, pa i Beču. Ali tu su nam prijatelji i mnogi ljudi dragi nam, navikli smo se na splitski đir i odlično nam paše. Problem je to što je svaki dan sve skuplji kao i cijela Hrvatska.

Ali javila se tu i želja za povratkom u rodni kraj. Djevojka se složila i s tom mogućnosti, ako bude uvjeta. Život u BiH je još znatno jeftiniji nego u Hrvatskoj, pogotovu u Tomislavgradu. Nema bezobrazno visokih cijena zbog turizma, stanovi nisu skupi jer nema studenata, imam puno zelenila, zrak je čišći, sigurnije je za djecu i postoji mogućnost bavljenja poljoprivredom jer imam svoju zemlju.

Pošto sam primao stipendiju od Općine Tomislavgrad ponadao sam se da bi mi oni mogli naći nekakav posao koji bi odgovarao mojoj struci, pošto ugovoru od stipendije stoji da se moram javiti njima čim završim, pa ukoliko bude posla za potrebe Općine, zaposlit će me. Tako sam ja, pun nade, došao u zgradu Općine s potvrdom da sam magistar inženjer. Javio sam se odgovornoj osobi i ona me je samo tužno pogledala i čestitala, objasnila kako oni uglavnom puste mlade osobe i ne zapošljavaju ih, nego im daju priliku da se odmaknu od ovoga kraja i da uspiju u negdje vanka. Toplo mi je preporučila da se raspitam u Elektroprivredi (EP) i Pošti i da ako je moguće odem vani jer će mi vani biti bolje. Ostao sam šokiran. Otišao sam odmah nakon toga do EP-a, kolega inženjer me je pogledao, čestitao, i rekao da nema posla do daljnjega, a pogotovo ne za moj smjer. Opet sam ostao u čudu, jerbo grade se tri elektrane tu, vjetropark, hidro i termo elektrana i nema posla, pa ni za pripravnički. Otišao sam i do pošte da i to vidim. Rekli su mi da bolje da odem u HT Mostar pa da dolje pogledam, jer ovdje se teško upada tj. nema šanse da dobijem posao. Pitao sam i jednog privatnika, on je u krizi, tako da nema nikoga. Tvornica Kablova, gdje mi radi rođak, zatvara za mjesec dana izgleda pa i tu nema posla.



Sa svim tim saznanjima sam išao obaviti ove administrativne građanske dužnosti, prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, pa samo morao obići poreznu upravu, socijalno, javiti se u općinu i tako i sebi kući sam odlučio uvesti Internet pa sam išao nekoliko puta i do pošte. Gajio sam nadu da za ovaj grad ima spasa i da će živnuti nešto, no šetanjem tim prostorijama i susreti s ljudima koji rade u administraciji i vlasti, vidio sam da ipak nam nema spasa. U općini vlada jedno upečatljivo prezime, isti ljudi u pošti rade otkad sam kao prvašić poslao prvo pismo (ima jedan čiko za brkovima promijenio je sve šaltere), ljudi koji su davno trebali ili u mirovinu ili zbog nekvalificiranosti biti skinuti s dužnosti da puste nove još su tu. Rekli su mi da su svi ti malo stariji bili na vlasti i prije rata i da je oporba i vlast ista ima 30 godina i samo mijenjaju mjesta. I čak su i fratri isti isto toliko godina, čim dođe jedan mlađi, odmah ga premještaju ili van grada u seoske župe ili u drugi grad. I od svih tih sam dobio jedan te isti savjet: idi vani u Hrvatsku ili još dalje, bit će ti bolje, ovdje nema budućnosti. Čak mi je i dobra gospođa na Zavodu za zapošljavanje objasnila proceduru kada budem išao raditi vani kako se treba odjaviti i rekla je da neće biti problema.

A to malo vremena što planiram biti ostati u rodnom gradu (jer mi se ne pruža prilika da ostanem više, pošto moram trbuhom za kruhom) jest dok položim vozački. Pošto je u RH postao preskup i traje previše vremena odlučio sam se ovdje, brže i jeftinije. Kada sam vadio liječničko uvjerenje o sposobnosti, jedina sposobnost koja je bila meni potrebna ta da znadem donijeti 75 km. Nitko se nije potrudio da me pregleda, jest da sam čekao tri sata, ali sam čekao da drugi pacijenti budu gotovi, a moji pregledi su trajali ni manje ni više od minute. Tako i za predavanja o prvoj pomoći sat vremena 82 km, jalova predavanja o pravilima u prometu 4 sata 100 km itd. I skoro svi ljudi koji rade na tim mjestima savjetovali su mi da idem vani, što dalje od Tomislavgrada.



Poanta svega ovoga je, unatoč što naša hrvatska vlast u BiH žali što imamo veliki odljev mozgova iz hrvatskih županije iliti kantona, oni nas na to potiču i ohrabruju. Usijedlice na radnim mjestima koja drže već godinama u svim državnim, zakonodavnim i inim institucijama samo se pomiču poput kakvog kružno spremnika gdje mijenjaju stolice. Žalosno je to, što imam želju vratit se, a ne mogu, nema nikakav poticaj, nikakvu priliku. Mlad i perspektivan kažu mi, ali to žele da budem negdje drugdje, jer da ne bi slučajno nešto negdje pokrenuo. Govore mi da ću se ja snaći i uspjeti, to je sigurno, to hoću, moram, dužnost me tjera na to, treba se već sada početi brinuti za buduću obitelj u ovoj kulturi smrti, ali rastužuje me to i duboko pogađa što me doslovce tjeraju da odem negdje vani. Zašto? Vjerojatno se odgovor nalazi u samom ovome tekstu.

Ali zanimljiva je i ova pričica. Govorio mi je jedan čovjek kako mu se kćer učlanila u jednu stranku i nakon mjesec dana je dobila posao. Rekao sam sebi, tako nisko nikada neću past.

Bio sam gluh na sve te korupcijske priče, nisam mislio da je to tako strašno, nadao sam se da slika možda malo bolja, no ipak priče su istinite i više nego istinite. U se, na se i poda se.

Isto je žalosno to što Hrvati u Hrvatskoj iste ovakve stvari doživljavaju, pa žele u Zapadnu Europu, a ovi i zapadne Europe žele negdje drugdje na Zapad… I kako će išta u ovim krajevima funkcionirati kada se ne da mladima i perspektivnima prilika (osim onima u političkim strankama gdje ljube stražnjice svojim nadležnima)?

Može nam samo Bog pomoć da opstanemo na ovim područjima kao jedan narod, inače…

A što se mene tiče, Splite, vratit ću ti se, ako Bog da… ili u Njemačku.

30.07.2011. u 16:13 · Ostavi komentar (26) · Isprintaj · #

Predsjednik Ivo Josipović u posjetu Karmelu Brezovicu

U srijedu, 6. srpnja, na uočnicu Devetnice Gospe Karmelske, predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović, u pratnji gospodina dr. sc. Stjepe Bartulice, predsjednikova savjetnika za vjerska pitanja, posjetio je Karmel u Brezovici.

Nakon srdačne dobrodošlice koju su sestre zaželjele gospodinu Predsjedniku, te nakon svečane "Salve Regina", uslijedio je spontan i jednostavan razgovor, u kojemu je bilo govora, između ostalog, o dojmovima i zapažanjima karmelićanki u prigodi pohoda Svetog Oca Pape Benedikta XVI. Bilo je govora i o duhovno-molitvenom životu sestara, za koji je gospodin Predsjednik pokazao osobito zanimanje i poštovanje; to je potvrdio i u Knjizi dojmova u koju je zapisao: "U ovom sam samostanu osjetio duhovnost i ljubav. Sestre karmelićanke žive život predan Bogu. Hvala sestrama karmelićankama na dobroti koju šire."

Prigodom izmjene darova, Predsjednik je sestrama darovao i prekrasnu "Gloriu" iz Bachove Mise u h-molu. Njegov daljnji rad i vodstvo hrvatskog naroda sestre su preporučile Gospodinu, kao i Majci i Kraljici Karmela.















http://www.karmel.hr/web/novosti/2011/novosti49.html

Opaska Deftona:
O ovome niste mogli nigdje pročitati.
A, Ivo sritni, neće li se obratiti, rodio ga! Ima predispozicije za to. Vidi mu se u okicama i po Bibliji što mu vjerojatno kupi prašinu u stanu. Ali čuo sam da je jedan ogranak njegove obitelj bio čvrsti katolički.

26.07.2011. u 16:19 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

Anders i Amy


Ne vjerujem da je teroristički napad u Oslo djelo jednog čovjeka. Ne vjerujem da on ima veze s desnicom i da je bio konzervativni kršćanin, ne vjerujem da je mrzio muslimane. Ne vjerujem da je volio klasičnu glazbu, niti lov. Ništa to ne vjerujem. Jedino u što sam siguran je smrt preko 90 ljudi koji su žrtva neke političke igre iz sjene u kojoj je ovaj labilni momak bio sam pijun. Ponavljam svaki put, sve mi ovo liči na Orwellu 1984.

Amy Winehouse je umrla. Nebitna osoba u nebitnom svijetu. Njena smrt je zasjenila tragičnu smrt u Oslu. Pokoj joj duši. Ali licemjerje novinarsko ne opraštam.

23.07.2011. u 20:46 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Predbračna čistoća

Predbračna čistoća je, izgleda, postala fenomen i rijetka pojava. Mladi ljudi koji tako žive su endemični i na njih se gleda s velikim čuđenjem. Zadnje takvo javno svjedočanstvo o čistoći je bilo na HRT-u, u emisiji "8.kat", Danijele Trbović. Mladi par, Marko Blagović i Marija Jurić su iznijeli svoje razloge zašto žive čistoću i koliko im čuvanje za brak pomaže u sazrijevanju njihovog odnosa. Želio bih im ovim putem čestitati na iznimnoj hrabrosti i iskrenosti koja je potakla mnoge da se preispitaju i učvrste u svojoj odluci za predbračnu čistoću.



Reakcija je Danijele Trbović je bila tipična reakcija svijeta, čuđenje, blago ismijavanje i nerazumijevanje prema njihovom načinu života jer takav način sigurno nije mainstream i nešto što ovaj svijet lako prihvaća. Prema sv. Tomi Akvinskom i Aristotelu čistoća jest umjerenost spolnog nagona iz navike u skladu s pravim razlogom. Drugim riječima, to je služenje spolnim nagonom dosljedno prema razumu. To nije samo uređivanje ponašanja, a to bi bila samokontrola, već i samih želja koje vode k ponašanju u vezi sa spolnošću. Također primijetimo, norma je "pravi" razlog, to jest, razlog usklađen s Božjim vječnim zakonom, a ne samo ljudskim razlogom, koji smatra razumnim svaki spolni odnos koji bi izbjegao neželjenu trudnoću ili bolest (Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike, Thomasa G.).

Znači, sama čistoća je nešto više apstinencije od seksa prije braka, to je jedna božanska krepost koja ima svoju funkciju ne samo u nekakvoj materijalnoj dimenziji nego prije svega u duhovnoj. Isus kaže u svom govoru na gori: Blago čistima srcem:oni će Boga gledati! (Mt 5, 8). Čistoća je nešto što zahvaća cijelog čovjeka. Obećanje koje nam Isus ovdje daje, je veličanstveno. Čisto srce znači ono koje iskreno prema Bogu i bližnjemu, nesebično, otvoreno i prozirno, bez laži i posesivnosti. Čistoća daje bistrinu očima, omogućava nam da isto svakog čovjeka gledamo u njegovoj cijelosti i vidimo onako kako ga Bog vidi. Ona nam otvara put ka pravoj ljubavi, onoj ljubavi koja je čista kao Isusova žrtva na Križu.



Ako mladić i djevojka nastoje živjeti krepost čistoće u hodanju, ta ista čistoća zbližava njih dvoje na razini koja je nezamisliva kada je nema. Osobe se kroz nju zbližavaju, upoznaju vlastitu nutrinu i nutrinu drugoga, mogu saslušati njene težnje, prihvatiti osobu u cijelosti, njen duh i tijelo. Čistoća im pruža da vide onu sliku Božju po kojoj je taj druga osoba stvorena. Ljubav tada postaje nešto više, dotiče se s Božanskom ljubavi koja se želi darovati nama. Kada su srca mladića i djevojke otvorena ljubavi Svetog Trojstva i kada su im uronjena u molitvu, prije svega zajedničku molitvu i sakramentalni život, njihove se duše već isprepliću, a tijela čekaju sjedinjenje u sakramentu braka. Tada čistoća nije žrtva, nego radost i radosno iščekivanje potpunog sjedinjena pod Božjim blagoslovom. Nije teret, nego jedna sloboda u kojoj uvažavamo svetost druge osobe i davanje svoje volje u službu te iste osobe, od tuda i glagol voljeti.

Katolička Crkva nas poziva na čistoću. Pročitajte ove predivne retke iz Katekizma Katoličke Crkve:

2337 Čistoća izražava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje čovjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom biću. Spolnost, kojom se očituje čovjekova pripadnost tjelesnom i biološkom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neograničen uzajaman dar muža i žene.

Krepost čistoće, sadrži, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara.

2338 Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvostruk život, ni dvostruk govor.

2339 Čistoća zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili pušta da ga zarobe i postaje nesretan.

"Čovjekovo dostojanstvo zahtijeva da on radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i vođen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili pod čisto vanjskim pritiskom. Do takva dostojanstva čovjek dolazi kada, oslobađajući se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabirući u slobodi dobro te svojom umješnošću i zdušnošću nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva".

2340 Tko hoće ostati vjeran obećanjima svoga Krštenja i oprijeti se napastima nastojat će upotrebljavati potrebna sredstva za to: upoznati sebe, voditi asketski život već prema prilikama u kojima se nalazi, slušati Božje zapovijedi, vježbati se u moralnim krepostima i biti vjeran molitvi. "Uzdržljivost nas sabire i dovodi k jedinstvu koje smo izgubili rasipljući se".

2344 Čistoća predstavlja izrazito osobno zalaganje, uključuje također kulturni napor, jer postoji "međuovisnost između rasta ljudske osobe i razvoja samog društva". Čistoća pretpostavlja poštivanje osobnih prava, posebno pravo na obavijesti i odgoj u skladu s moralnim i duhovnim zahtjevima ljudskog života.

2345 Čistoća je moralna krepost. No, ona je i Božji dar, milost, plod Duha. Onomu koji je vodom Krštenja nanovo rođen Duh Sveti daje da nasljeduje Kristovu čistoću.

2346 Ljubav je "forma" svih kreposti. Pod njezinim utjecajem, čistoća se očituje kao škola osobnog darivanja. Gospodstvo nad sobom usmjereno je na to darivanje sebe. Onaj koji živi čisto postaje za bližnjega svjedok Božje vjernosti i nježnosti.

2347 Krepost čistoće razvija se u prijateljstvu. Ona upućuje učenika kako da nasljeduje i ide za Onim koji nas je izabrao za svoje prijatelje, dao se potpuno nama i čini nas dionicima svoga božanskog stanja. Čistoća je obećanje besmrtnosti.

Čistoća se pokazuje naročito u prijateljstvu prema bližnjemu. Kad se gaji između osoba istog ili različitog spola,predstavlja veliko dobro za sve. Ona vodi duhovnom zajedništvu.

2350 Zaručnici su pozvani da žive čistoću u uzdržljivosti. U toj će kušnji otkriti uzajamno poštivanje, vježbat će se u vjernosti i u nadi da će se primiti jedno drugo kao dar Božji. Odložit će za bračno vrijeme očitovanje nježnosti vlastito supružničkoj ljubavi. Uzajamno će se pomagati da rastu u čistoći.



Polazeći od vlastitog iskustva, mislim da bi svaki katolik, u ovom svijetu s pretjeranom seksualnošću, trebao otvoriti svoje srce Gospodinu da ga On opere svojom Krvlju i da donese novi život u čistoći i pravoj ljubavi. Neka nam Majka Marija, Vjerna Djevica u tome pomogne.

Knjigu Kršćansko udvaranje u svijetu naglašene spolnosti - Vodič za katolike, Thomasa G možete skinuti na ovom linku.

20.07.2011. u 21:17 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #

Početak drugačijeg života



Prvo sam bio u utrobi majke, onda je bilo djetinstvo, osnovna škola, pubertet, srednja i sada je i fakultet gotov, sada sam svoj čovjek, odrastao. Još jedna diploma u rukama, jedno priznanje od društva, akademska titula magistra inženjera (čitaj: službeno nezaposlen).

Vratih se u svoje krajeve. Split će mi faliti, želim se što prije vratiti dolje. No, moram ići sada negdje drugdje.

Pitali su me kako se osjećam sada kada nisam više student. Otprilike ovako: kao da se na kasi u trgovini potrošila ona rola papira, pa staviš novu, a evo sada se još i u isto vrijeme potrošila i tinta, pa su stavili novu, kvalitetniju.
Potrebno je ispisati i to, da bi na kraju položili sve te role kao račun Bogu.

Ne znam iskreno gdje ću ići, što ću raditi, želim samo da mi sve to omogući normalnu plaću tako da sljedeće godine mogu reći DA svojoj djevojci i da mogu s njome uzdržavati obitelj. Ne tražim previše, jel tako?
Treba sada otvoriti uši duše i osluškivati Božju volju, a ona je očito sada da polažim vozački ispit koji mi je prijeko potreban.

Pozdravljam vas sve, molite za mene koji molite, a vi koji ne molite, poželite mi sreću (čitaj: vršenje Božje volje).
Bog vas blagoslovio.



16.07.2011. u 13:25 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #

Pravovjerje




Ljudi su upali u glupu naviku da o pravovjerju razgovaraju kao o nečemu što je teško, monotono i bezopasno. Nikada nije bilo ničeg tako pogibeljnog ili tako uzbudljivog kao što je to pravovjerje. Bio je to zdrav nazor; a biti razborit je dramatičnije nego biti mahnit. Bila je to ravnoteža čovjeka koji upravlja konjima u pomamnoj jurnjavi, i za kojeg se čini da se svija i koleba sad na jednu sad na drugu stranu, a ipak u svakom svom stavu posjeduje aritmetičku točnost i gracioznost kipa. Crkva je u svojim prvim danima bila strastvena i nagla prilikom uključivanja u ratove; ali se ne može reći da se poput vulgarnog fanatizma slijepo držala samo jedne ideje. Skretala je u lijevo i u desno, upravo da bi izbjegla ogromne prepreke. S jedne strane je ostavila ogromni teret arijanizma, potpomognutog svim njegovim svjetovnim silama, koji je pokušavao učiniti kršćanstvo odviše svjetovnim. Slijedećeg je trenutka skretala da bi izbjegla orijentalizam, koji bi je bio učinio odviše nesvjetovnom. Crkva nije nikada prihvatila put podložnosti ili konvencionalni pristup; ona nikad nije bila konvencionalna. Bilo je puno lakše prihvatiti svjetovnu moć arijevaca. U kalvinističkom sedamnaestom stoljeću, bilo je lakše upasti u beznadnu jamu predestinacije. Lako je biti luđak; lako je biti heretik. Uvijek je lako dozvoliti da svako razdoblje ima svoje shvaćanje stvari; teško je sačuvati svoje vlastito shvaćanje stvari. Uvijek je lako biti moderan; kao što je lako biti snob. Upasti u bilo koju od tih otvorenih zamki zablude i pretjerivanja, koje su stajalište za stajalištem i sekta za sektom razasuli po povijesnoj stazi kršćanstva - to bi zaista bilo jednostavno. Uvijek je lako pasti; ima beskonačno mnogo nagiba s kojih se pada, samo je jedan na kojemu čovjek ostaje uspravan. Upasti u bilo koji od hirova, od gnosticizma do Kršćanske znanosti, zaista bi bilo podložno i bez duha. Izbjeći ih sve bila bi vrtoglava avantura. A u mojoj viziji nebeska kočija juri grmeći kroz stoljeća; tmurne hereze rastu i ruše se, tvrdoglava istina posrće, ali ostaje uspravna. (G.K.Chesterton, "Pravovjerje")

13.07.2011. u 09:06 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

Apsurd u katoličkoj zemlji

Evo baš dođoh s večere isfrustiran apsurdnim mentalitetom i moralnom degradiranošću! Ne mogu se više načuditi današnjem svijetu, ništa me ne iznenađuje, ali me frustrira i to sve više i više.



Ja i djevojka živimo čistoću prije braka, to se i očekuje od nas katolika. Kako društvo oko nas na to gleda s čuđenjem, počevši od naših roditelja, rodbine i dalje, rijetki nam to i vjeruju. Većina podrazumijeva to da mi moramo spavati i da će razlog našeg braka upravo biti preuranjena trudnoća. To je u biti normalna pojava i zapravo skoro pa jedini razlog ubrzavanje bračnog sakramenta. Jučer sam bio na ručku s djevojkinom kolegicom s faksa i ona nama kaže kako će biti luda za svoje vjenčanje ako bude trudna jer će je vjerojatno tada pucati hormoni, pa će se uništiti od plesanja, skakanja, prežderavanja i opijanja. Eto, sasvim uobičajna stvar je da se s trudnoćom ulazi u brak.

U istinost ovakvih razmišljanja našeg naroda već sam se više puta uvjerio. Više ljudima koji se hvale svojom vjerom znači brak sklopljen u matičara pa ga obave prije, nego sakrament, gdje mlada već dolazi s oblim trbuhom.



Ne osuđujem nikoga, svatko ima savjest i po njoj djeluje, samo, kako kaže Neverin, uočavam nepravilnosti.

Maloprije na večeri, ja i djevojka smo pričali kako ćemo požuriti vjenčanje, pa smo došli do ovih zanimljivih zaključaka.
Naime, nas dvoje planiramo već odavno naše vjenčanje i kako ćemo to izvesti da izbjegnemo "hercegovačko" vjenčanje, sa što manje ljudi i s naglaskom na sakramenata braka i proslavu toga sakramenta u pravo katoličkom smislu.. Nemamo baš nekih uvjeta, zapravo nemamo nikakvih uvijeta, ona je još na faksu, ja završavam faks i nemam posao, a smještaj da i ne govorimo. No uzdamo se u Gospodina, jer nam to Evanđelje nalaže.
Po mišljenju drugih, vjenčanje ne dolazi u obzir, zašto? Jer je to po njima: neodogovorno i nenormalno, nema uvjeta, nemate posao, nemate gdje živjeti, nemate auto, još ste mladih, od ljubavi se ne može živjeti, džaba vam i pouzdanje u Boga i bla, bla.. još milijun prizemnih razloga.
Ali recimo, da ja i ona ne živimo čistoću i ona sada na 3 godini faksa zatrudni, ja nemam posla, smještaja i auta, svi bi to smatrali normalnim, svi bi se skastili oko nas pomogli bi nam da se što prije vjenčamo i smjestimo, samo eto da ne bude sramote radi djeteta.

Čudno je to, kada živiš ono u što si kršten, nitko ne podržava, a kada postupaš kao većina, svi su uz tebe.

Eto, nije biti lako ni katolik u katoličkoj zemlji.

Defton.

06.07.2011. u 20:32 · Ostavi komentar (40) · Isprintaj · #

Svratite na kavu i pivu kod Deftona!

Poštovani blogeri!
Kako ste vi? Šta ima kod vas?
Mensečini da je premalo interakcije, ove obične, na blogosferi.
Nudim vas svježom kavom i pivom! Družimo se!






:)

05.07.2011. u 21:08 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Mt 11,25-30

U ono vrijeme reče Isus: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti."
"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

03.07.2011. u 18:39 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #

Presveto Srce Isusovo

Danas je blagdan Presvetog Srca Isusova.



Psalam Srcu Isusovu

Pozovi me u vrtove svoje
I daj da jedem od tvojih plodova
Jer moja duša žedna je sokova tvojih
Moje srce tebe je željno
Uz zvukove bubnjeva i citri
Zaplešimo uz melodije anđeoskih pjesama
Hosana, Hosana!
Kliče duh moj,mojem Gospodinu!

Uzmi me pod okrilje svoje
Povedi me u vrtove svoje,
Na izvore života me odvedi
Da ne umrem nikada i da Ti
Vječno pjevam pjesmu hvale
S anđelima tvojim i narodima
Što si ih sebi
Uz zvukove božanskih harfi i citri
Bubnjeva i trublja
S korovima nebeskim: Hosana, Hosana!

Duša moja tvojih plodova je gladna
I sokova tvojih žedna, odvedi me u vrtove svoje
U Vječni dom svoj Ti me uvedi,
Da do Vjekova Tebe slavim
Jer Ti podloži pod noge svoje
Sve dušmane i neprijatelje moje
Uvedi me, duša moja čeka..
Povedi me u vrtove svoje

Molitva za blogere i posjetitelja bloga:

Vječni, predragi i milostivi Oče! Pogledaj na izranjeno i izmučeno Srce Svoga Preljubljenoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista. U Njegovu presvetu Ranu stavljam sve čitatelje ovoga bloga i čitatelje njihovih blogova i cijelu blogosferu, za vjernike i nevjernike, neka se u Njoj obogate njihove duše i srce njihovo neka se okrijepi. Usadi im želju da potraže Tebe, pravu Istinu i čuvaj ih od zamkih zloga! Ti, Oče, koji si jedini dobar, milostiv budi nama svima po Ranjenom Srcu Majke naše Marije koja uvijek zagovara za nas, svoju dječicu! Amen!

Z., Split 2009



Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi.

Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII.dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.

Blagdan Presvetog Srca Isusovog slavi se u petak nakon blagdana Tijelova i stoga je lipanj mjesec Presvetog Srca Isusova.

Bazilika posvećena Presvetom Srcu u Parizu (http://www.sacre-coeur-montmartre.com)

Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX.je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856.

Viđenja Sv. Marije Margarete Alacoque

Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."

Papa Ivan XXIII o Srcu Isusovu:

"Sve što se odnosi na Presveto Srce Isusovo postalo je za me danas prisno i vrlo dragocjeno. Moj život je, čini mi se, za to određen da u svjetlu iz Tabernakula razdijeli samoga sebe. Moram se uteći k Srcu Isusovu, ako želim naći rješenje za sve svoje probleme. Uvjeren sam da bih bio spreman za Presveto Srce Isusovo proliti svoju krv. Želio bih da ovo štovanje Presvetoga Srca Isusovoga, koje ima korijen u sakramentu ljubavi, bude mjerilo mog duhovnog napretka.''

Pape o Srcu Isusovu

- ''U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.'' (Papa Ivan Pavao II.)
- ''Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme.'' (Pavao VI.)
- ''Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere.'' (Pio XII.)
- ''To je sinteza cijeloga kršćanstva.'' (Pio XI.)
- ''Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost.'' (Leon XIII.)

Pobožnost prvih petaka

Pobožnost prvog petka u mjesecu zauzela je u katoličkom svijetu našeg vremena neslućene razmjere. Prvi petak je za milijune vjernika postao mali blagdan Srca Isusova, blagdan duše i mjesečna duhovna obnova. Tu je pobožnost pokrenuo sam Spasitelj kad se jednoga prvog petka u mjesecu ukazao službenici svojoj Margareti Mariji i izrazio želju da ga taj dan primamo u sv. Pričesti s nakanom da mu pružimo zadovoljštinu za sve uvrede, nemarnosti i prezir što mu ih ljudi nanose u presvetom Sakramentu.
S primanjem zadovoljštinske sv. Pričesti na prve petke u mjesecu, Spasitelj je povezao jedno “veliko obećanje”. U ljubavi svoga Presvetog Srca izjavio je Margareti Mariji, da oni koji budu primali zadovoljštinsku sv. Pričest na prve petke kroz devet mjeseci, neće umrijeti u nemilosti ni bez sv. sakramenata, i da će im njegovo božansko Srce biti sigurno utočište na času smrti. Tu devetnicu prvih petaka dosta je obaviti jednom u životu. No tko ju je jednom obavio, taj više neće moći lako zaboraviti na blagoslovne učinke te pobožnosti pa ce osjećati pravu potrebu da to nastavi i dalje. Time će si najsigurnije izmoliti od Boga veliku milost ustrajnosti u dobru do smrti i samu sretnu smrt. Zato se ta devetnica ponekad zove i “devetnica spasa”.
Po F. Alcaniz “Osobna posveta Presvetom Srcu Isusovu”

Idite na pričest (nakon valjane ispovijedi) devet prvih petaka u mjesecu zaredom!

Prvi petak u mjesecu je dan koji je posvećen Srcu Isusovom. Isus želi da štujemo Njegovo Presveto Srce, te je tražio da se uvede slavljenje njegova blagdana. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. do 1675. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove 'veliko ukazanje' a zbilo se 16. lipnja 1675., u tijelovskoj osmini Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova:
Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i otprošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima.
...
Obećanjem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.

Dvanaest obećanja Srca Isusova onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno:

1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu.
2. Kroz pobožnost njegovom Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji.
3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama.
4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti.
5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u njegovom Srcu izvor i ocean milosrđa.
7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.
8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do veliko savršenosti.
9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena.
10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca.
11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu.
12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, uputio ove riječi: "U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času. Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje. Brojni čudesni događaji potvrdili su istinitost ovoga obećanja.


Obilje Božjeg blagoslova vam želim.
Defton.


01.07.2011. u 14:34 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #