Prvo sam bio u utrobi majke, onda je bilo djetinstvo, osnovna škola, pubertet, srednja i sada je i fakultet gotov, sada sam svoj čovjek, odrastao. Još jedna diploma u rukama, jedno priznanje od društva, akademska titula magistra inženjera (čitaj: službeno nezaposlen).
Vratih se u svoje krajeve. Split će mi faliti, želim se što prije vratiti dolje. No, moram ići sada negdje drugdje.
Pitali su me kako se osjećam sada kada nisam više student. Otprilike ovako: kao da se na kasi u trgovini potrošila ona rola papira, pa staviš novu, a evo sada se još i u isto vrijeme potrošila i tinta, pa su stavili novu, kvalitetniju.
Potrebno je ispisati i to, da bi na kraju položili sve te role kao račun Bogu.
Ne znam iskreno gdje ću ići, što ću raditi, želim samo da mi sve to omogući normalnu plaću tako da sljedeće godine mogu reći DA svojoj djevojci i da mogu s njome uzdržavati obitelj. Ne tražim previše, jel tako?
Treba sada otvoriti uši duše i osluškivati Božju volju, a ona je očito sada da polažim vozački ispit koji mi je prijeko potreban.
Pozdravljam vas sve, molite za mene koji molite, a vi koji ne molite, poželite mi sreću (čitaj: vršenje Božje volje).
Bog vas blagoslovio.
Post je objavljen 16.07.2011. u 13:25 sati.