Pravovjerje




Ljudi su upali u glupu naviku da o pravovjerju razgovaraju kao o nečemu što je teško, monotono i bezopasno. Nikada nije bilo ničeg tako pogibeljnog ili tako uzbudljivog kao što je to pravovjerje. Bio je to zdrav nazor; a biti razborit je dramatičnije nego biti mahnit. Bila je to ravnoteža čovjeka koji upravlja konjima u pomamnoj jurnjavi, i za kojeg se čini da se svija i koleba sad na jednu sad na drugu stranu, a ipak u svakom svom stavu posjeduje aritmetičku točnost i gracioznost kipa. Crkva je u svojim prvim danima bila strastvena i nagla prilikom uključivanja u ratove; ali se ne može reći da se poput vulgarnog fanatizma slijepo držala samo jedne ideje. Skretala je u lijevo i u desno, upravo da bi izbjegla ogromne prepreke. S jedne strane je ostavila ogromni teret arijanizma, potpomognutog svim njegovim svjetovnim silama, koji je pokušavao učiniti kršćanstvo odviše svjetovnim. Slijedećeg je trenutka skretala da bi izbjegla orijentalizam, koji bi je bio učinio odviše nesvjetovnom. Crkva nije nikada prihvatila put podložnosti ili konvencionalni pristup; ona nikad nije bila konvencionalna. Bilo je puno lakše prihvatiti svjetovnu moć arijevaca. U kalvinističkom sedamnaestom stoljeću, bilo je lakše upasti u beznadnu jamu predestinacije. Lako je biti luđak; lako je biti heretik. Uvijek je lako dozvoliti da svako razdoblje ima svoje shvaćanje stvari; teško je sačuvati svoje vlastito shvaćanje stvari. Uvijek je lako biti moderan; kao što je lako biti snob. Upasti u bilo koju od tih otvorenih zamki zablude i pretjerivanja, koje su stajalište za stajalištem i sekta za sektom razasuli po povijesnoj stazi kršćanstva - to bi zaista bilo jednostavno. Uvijek je lako pasti; ima beskonačno mnogo nagiba s kojih se pada, samo je jedan na kojemu čovjek ostaje uspravan. Upasti u bilo koji od hirova, od gnosticizma do Kršćanske znanosti, zaista bi bilo podložno i bez duha. Izbjeći ih sve bila bi vrtoglava avantura. A u mojoj viziji nebeska kočija juri grmeći kroz stoljeća; tmurne hereze rastu i ruše se, tvrdoglava istina posrće, ali ostaje uspravna. (G.K.Chesterton, "Pravovjerje")

13.07.2011. u 09:06 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

don Branko · 13.07.2011. u 12:47

POZDRAV

ksenija · 13.07.2011. u 14:10

e bok.bila sam kod don branka na blogu.ima video u kojem govori sudac.voljela bih da ga poslušaš i obratiš pozornost što govori oko odprilike 5:50.obraća se ljudima u crkvi.ono što je izgovori slaže se s mojom logikom,ali s tobom sam često dolazila u rasprave zbog ovakvih ,sličnih izjava.zanima me tvoje viđenje?svratim poslije pročitati tvoj post.ovo opet nije podjeb.nego želim shvatiti,vidjeti tvojim očima,čuti tvoj doživljaj rečenog.

Defton · 13.07.2011. u 14:58

Tamo gdje ti je blago tu će ti biti i srce, to je Isus rekao. Ovdje se odlučujemo gdje ćemo ići, kako ovjde živimo, život vječni ćemo nam takav biti (najvjerojatnije). Ako siješ u smrtno tijelo, žeti ćeš smrt, ako u duh žeti će vječni život. Ovo nam je priprema za vječni život.

tignarius · 13.07.2011. u 15:47

sad kad ga čitam (mislim na Chestertona) jasno mi je da je za prolaz kroz ovakvu oluju, morao imati pozamašnu kilažu...
mislim da je on rekao "Ne zanima me kamo voda otiče...samo da se ne pomješa s vinom"

hajjnezir · 13.07.2011. u 22:00

Mig Tebi,
Odlučno naprijed.
Pozdrav i mir Tebi!, hajjnezir dijeli.

Bernardov riff · 14.07.2011. u 06:51

Dobar je Chesterton. Pozdrav!

Neverin · 14.07.2011. u 17:04

nego jesi li ti svjestan da se sve vjere i crkve upravo same sebe smatraju jedinim pravovjernima?

Defton · 14.07.2011. u 19:39

Jesam, ali samo je jedna pravovjerna... :)

ksenija · 14.07.2011. u 21:07

crkva su ljudi.u sve što ljudi stave svoje prstiće daleko je od savršenog i nikada neće uspjeti ostvariti viziju.tako da...meni nije autentično.evo npr.sudac koji stvarno ima duha,doduše neurotičan je ....ali neurotičari i stvaraju svijet.priča o negativnostima ega a s druge strane fura metro stil ima potrebu izgledati poput isusa.?!.meni je to ok.on je čovijek,ali ne ponaša se u skladu sa svojim riječima.tako da svi smo mi jedno te isto.

don branko · 14.07.2011. u 22:39

pozdrav

ksenija · 15.07.2011. u 07:16

rekla bih da nema razlike između ovog sad i onog budućeg.pogotovo s vjerničke strane ne bi trebalo biti.bog ne bi trebao biti odvojen od nas,sada.rekla bih vjernici previše čekaju onaj trenutak tako da propuštaju ovaj sad.čini mi se kao da očekuju prasak petardi i vatromet kada umru.mislim da ne živimo i nismo dobili život da bi čekali da umremo.kao i npr.seks prije braka,nevjenčan život ili bilo što slično..mi smo ono što nam je u srcu.ako osoba to ne prakticira ok.,ali ako silno želi ima potrebu,teško je svladava znači da joj je to u srcu,ali ne prakticira je li to ok?meni je izbor nekako živjeti u skladu sa sobom.ostalo mi je licemjerstvo,gluma.vjerujem da sve ono što "nije ok"ću nadrasti kada stvarno spoznam.više neću imati potrebu za tim.držim da je ipak najvažnije što ti je u srcu(jer to si zapravo ti) tko si ti kada sam stojiš pred sobom i bogom.mislim da je puno važnije da vjernik pokaže miliost i milosrđe prema homo,pijancu,različitom,krivovjerniku,ne vjerniku...slabom,nego da se ponosi svojom "pravovjernosću",ispravnošću.za mene se biti katoličke vjere ne može dobiti dok god se "ne padane" na koljena i shvati-griješan sam,ISTI(ne sličan) kao i pijanac,kurva ...doduše hvala na mrvici spoznaje više koju sam dobio.bit je spoznati tko si uistinu.ljudi se često uzdižu svojom "pravdom",ispravnošću.tko se istinski ne ponizi(a to smatram također dijelom spoznaje jer to se događa kada spoznaš,a ne kada misliš ili želiš da to,takav bude,budeš) i nema to u srcu prema svima i svemu oko sebe ne može ni nazrijeti boga sad.ništa u životu se ne možeš truditi biti.nešto jesi ili nisi.dok se trudiš nisi.znači treba prihvatiti to što jesi.za mene je to prvi korak prema bogu.doduše ego želi svoju dozu hrane,ali negdje na tom put takav način obrane sebe ti više ne treba jer postane smiješan.totalno smiješan.ovdje je raj,čistilište i pakao.slažem se s tom rečenicom od suca.