< | svibanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Od 22.11.2007. (13:21)
Dominus Vobiscum
Ako koji kritičar,koji ovo pročita,umisli da ja ovdje od pretjerane pobožnosti pregonim,on me - jao - nerazumije,ili jer je tjelesan čovjek pa mu ne prijaju duhovne stvari,ili jer je čovjek svjetovan pa nemože primiti Duha Svetoga,ili jer je ohol prosuđivač koji osuđuje ili prezire sve što ne razumije. Ali mene razumiju duše koje se nisu rodile ni od krvi,ni od volje tjelesne,ni od volje muževlje ,nego od Boga (usp.Iv 1,13) i Marije,i ovo im se sviđa;a za njih i pišem sve ovo.... (sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski - Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji, br.180)
--------------
1 Kor 1,27 Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake
Za sve ostalo možete me kontaktirati na:
defton85@gmail.com
-----------------------------------------------------
Zaštitnici bloga:
Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.
Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae Caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute, in infernum detrude.
Amen.
Sveti Josipe, tebi je bilo dano da budeš otac Sinu Božjemu, moli za nas u našim obiteljskim brigama, za naše zdravlje i za naš posao sve do naših posljednjih dana i udostoj se prići nam u pomoć u času smrti naše! Amen!
Mladić koji je zaljubljen u slobodu življenja, zaljubljen u život i Onoga koji mu ga podario.
Normalno je plesti kosu od nervoze, ne bi li se u hrabrost rascesljala. (evezmajevska)
Apstrakcija filmskog izraza kao jezika specifikuma, i apstrakcija umjetnickog akta uopste, de jue, predstavlja jednu vrstu sakralne ratifikacije, vlastite inferiornosti i vlastitog infalcizma. Bez obzira o kojoj se vrsti supremacije, na tom istom jeziku kao specifikumu radi i bez obzira na kojem nivou aspiracija mi o njemu govorili. No to svakako nije tema ove nase emisije. (TLN)
2014:
Prosipanje riječi
Odmakni se
Bacih vrijeme
Rijetko čitam poeziju
2013:
Nepostojeće poljane
Propušteno suosjećanje
Smrt i smrad
Bezbroj razloga
Napisat ću pjesmu
2012:
Radim do kasno u noć
Ekshumacija
Petak
Nove borbe
Što vidiš kad slušaš
Sve je bijelo, bijelo
2011:
Mt 16,13-20
Onoj koja je čista
Nestalno srce
Oprezan
Svirači apokalipse
Kršćanski moj živote
Običnost tehnološkog čovjeka
2010:
Smrt na dopustu
Balončić od sapuna u svemiru
U ovo doba godine
Operi me
O glavi
Grijeh iz prošlosti
Utisnuta u pore moga postojanja
Pucketanje prstiju
Djevojka u džepu
Sva naša sloboda
U plavetnoj noći
III. pjesma za Wilmu Ch. - Sjećanje na nju
Dan za danom
Nevina krađa
Duša u žici
Alo, probudi se
Prostr pred Gospodinom
Utvrde oko srca
Hostiji
Ljepota i smisao ili ljepota smisla
Urbani intelekt
Skriveni svijet
Pjesma pjesniku
U tišini Hrama
Nošen u naručju
Postupci
Pogled u dušu
Primavera
Svetom Josipu Zaštitniku Hrvata
Dječji koraci
Plač ratnika
Nanovo
Vertikalni vrtuljak
Identitet
Biser
Crtice iz Beskrajnosti
Ponekad poželim umrijeti
Sivilo
Prvi dan godine nove
2009:
Smisao
Traganje
Samoća
Miris jeseni
Utjeha poniženja
Treća Osoba
Vječna Hvala
Blagoslov
O djelima
Velikoj Gospi
Prijeći prag nade
Za nju
Ime
Žena i pas
Psalam
Duhovni labirint
Tamna noć
Recesija
Križ
Sjedinjenje
Tišina
Bez Boga bez Gospodara
Dijete Gnjeva
Sloboda
Istina
Šum Velikih Voda
Život
2008:
Kriza
Lice u Oblacima
Koliko te volim
Tele i Vizija
Ptica Lutalica
Stare stvari - II. Pjesma za Wilmu Ch.
Tomislavgrad
Srce u lancima
Kap u moru
Opomena
Čežnja
Ovaj svijet
Daleko od svijeta u zagrljaju jedne djevojke
Jutro
Riječ - pjesma za Mirjanu Markovic
Ruke prijatelja
Bijeg u San
Daleko od svijeta u zagrljaju jedne djevojke
Ovaj Svijet
Večernja razmišljanja
Moji stihovi
Snovi
Miss you
Spoznaja
Bol
Hram
Pod crvenim mjesecom
U svom imaginarnom svijetu
Dan Bolesnika
Svrha
Gospodar Lutaka
Bogatstvo
Majka
Ravnodušnost
Demoni pate je ne znaju voljeti
Dok smrt ne rastavi
More i planine
Zašto tražiš utjehu u pjesmama mojim - Pjesma za Wilmu Ch.
Zašto plačeš?
Papir
Crna Harpija
Dok spavam
2007:
Novogodišnja
Krik
Poklon
Oda gluposti
Ona koja
Reci mi
Forgive me Father
Nitko
Krv
Nada
Ove noći
Čekanje
Daleko od tijela
Prava Ljubav
------------------------------
Pjesmu nad pjesmama možete čitati na posebnom blogu
pjesmanadpjesmama.blog.hr
"'Isus je svojim učenicima prao noge, a ne mozak." (fra Miroslav Bustruc)
,,Gdje je Petar, tamo je Crkva; i gdje je Crkva, tu ne vlada smrt, nego vječni život.’’ (sv. Ambrozije)
,,Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za majku.’’
,,Tko skuplja negdje drugdje, izvan Crkve, taj rasipa Crkvu Kristovu.’’ (sv. Ciprijan)
,,Kršćanstvo je nadljudski paradoks pomoću kojeg dvije suprotne strasti mogu plamtjeti jedna uz drugu.’’
,,Devet od deset tzv. novih ideja jesu zapravo stare pogreške. Katolička crkva kao jednu od svojih glavnih zadaća ima sprečavati ljude od upadanja u takve pogreške... Ona dogmatski brani čovječanstvo od njegovih najgorih neprijatelja, tih sijedih, užasnih i proždirućih čudovišta starih pogrešaka.’’ (G. K. Chesterton)
,,Sa uistinu žalosnim posljedicama, naše doba, zapostavljajući svaki obzir u potrazi za konačnim uzrokom svega, nameće novotarije tako surovo da odbacuje nasljeđe ljudskog roda.’’ (Pio X.)
,,Snagom svoje službe da utvrđujem braću, izjavljujem da ni na koji način Crkva nema vlast podjeljivati ženama svećeničko ređenje i da ovu odluku svi vjernici Crkve moraju držati konačnom.’’ (Ivan Pavao II.)
Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim?
Ps 26,1
Ljubi Boga i čini što hoćeš!
Sv. Augustin
Hodaj, nebo strpljive voli
Hodaj, možda se sve u dobro pretvori
Gibonni
Words can't say what love can do...
Bon Jovi
Ljubav nije grijeh, grijeh nije Ljubav
Načela treba čuvati za ono malo časova u životu kad načela trebaju, za sve ostale dosta je malo milosrđa.
Albert Camus
Ora et labora! Moli i radi!
Sveti Benedikt
Ono što je nastalo djelovanjem onog što se naziva mojim ja…
...osjećam da dolazi od strane nečega većeg od tog ja u
meni…
James Clerk Maxwell
Ništa neka te ne straši,
ništa ne uznemiruje.
Sve prolazi.
Samo Bog ostaje isti.
Tko je strpljiv sve postiže.
Tko ima Boga ima sve.
Jedino Bog dostaje."
Sv.Terezija Avilska
Odbijajući postojanje više autoriteta, ateizam danas oslobađa
ljude od odgovornosti koja bi ih mogla
spriječiti da jedni drugim ne nanose zlo.
Francis S. Collins, Božji jezik
Nađeni Bog - Antun Branko Šimić
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti
Molitva na putu - Antun Branko Šimić
Bože
koji si me do ovog časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemočno k'o moje ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene sviježe krvi
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda
PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Hvalospjev ljubavi - Sv. Pavao
Kad bih sve jezike ljudske govorio,
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao
- ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje.
Sada spoznajem djelomično,
a sada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, nada i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
Poznati o Bogu - "Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujući u Isusa Krista, svog Spasitelja." (Shakespeare)
"Biblija je knjiga takvog sadržaja, da je to najbolji dokaz njezina božanskog podrijetla. U njoj se nalazi povijest svijeta, povijest Božje providnosti od početka svijeta pa do konačnog uništenja svega stvorenoga."
(I. Kant, 1724 - 1804, filozof)
Riječi prije smrti: "Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujući u Isusa Krista, svog Spasitelja."
(W. Shakespeare 1564 - 1616)
"Objava Božja, za kojom čeznemo, nije nigdje na svijetu tako lijepa kao u Novom zavjetu."
(Goethe, 1749 - 1832, pisac, biolog, teorijski fizičar)
"Kada Krist ne bi bio Bog, bio bi Bog tko je Evanđelje izmislio."
(Goethe, 1749 - 1832, pisac, biolog, teorijski fizičar)
"Sve je Život, Život unutar Života, manje unutar većeg, a sve unutar Božanskog Duha."
(E.A. Poe, pjesnik, pisac, otac detektivskog romana, esejist, novelist, književni kritik)
"Postoje samo tri bića vrijedna poštovanja: svećenik, vojnik, pjesnik. Koji zna, koji ubija, koji stvara."
(C. Baudelaire, 1821 - 1867, pjesnik, esejist)
''Ako je ikada čovjek bio Bog ili Bog čovjek, Isus je bio oboje.''
(Lord Byron, 1788 - 1824, pjesnik)
"Samo je jedan kralj, a to je Isus Krist."
(Elvis Presley, 1935 - 1977 glazbenik)
''U Bibliji nema ničega što bi znanstveniku prouzrokovalo probleme sa Isusom Kristom.''
(Sir Ambrose Fleming, 1849 - 1945 znanstvenik, fizičar)
"Bog misli u genijima, sniva u pjesnicima i spava u ostalim ljudima."
(Peter Altenberg, 1859 - 1919, pisac, pjesnik)
''Koja god iznenađenja budućnost može donjeti, jedno je sigurno: Isus nikada neće biti nadmašen.''
(Ernest Renan, 1823 - 1892, filozof, pisac)
"Kroz kakvo ako ne slomljeno srce je mogao moj gospodin Isus Krist ući u moj život."
(Oscar Wilde, 1854 - 1900)
"Nitko se ne protivi nauku Evanđelja, a da ne pada u bezumlje."
(Voltaire, 1694 - 1778, pisac, povjesničar, filozof)
"Kristov je nauk da u čovjeku ima nešto što nas uzdiže iznad ove trke, strahovanja i uživanja. Tko Krista pravo shvati, osjeća se kao ptica koja prvi put sazna da ima krila i da može letjeti. Taj osjećaj daje slobodu, a oduzima strah."
(Lav Tolstoj, 1828 - 1910, pisac)
"Ako netko želi biti ateist, mora razloge za to tražiti izvan znanosti."
(Christian de Duve, 1917 - , znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade)
"Po svom nauku Krist je najveći čovjek, najveći genij što ga ljudska povijest pamti, on je najveći muž svih vremena, koga nije moguće natkriliti."
(Schäfer, racionalist)
"Krist živi u Crkvi na dva načina: u svetoj hostiji pod prilikama kruha, a u Sv. pismu pod koprenom ljudske riječi".
(Johannes Kepler, 1571 - 1630, matematičar, astronom, astrolog)
"Svim ljudima vjera u Boga usadena je u srce. Lažu oni koji kažu da ne vjeruju u Božje postojanje; jer noću i u samoći sumnjaju."
(Lucije Enej Seneka mlađi, 4. pr. Kr. - 65 po.Kr., rimski pjesnik, filozof, političar)
''Nije nikakva slučajnost sto su upravo najveći umovi svih vremena ujedno bili i duboko religiozni.''
(Max Planck, 1858 - 1947, otac moderne fizike, začetnik kvante teorije, dobitnik Nobelove nagrade)
"Malo filozofije vodi nas u ateizam, ali duboka filozofija dovodi čovjeka ponovno do religije."
(F. Bacon, utemeljitelj metodologije znanosti, filozof, esejist, državnik)
"Evenđelje je tako lijepo, da bi onaj tko ga je izmislio, kad bi bilo izmišljeno, bio vredniji divljenja nego sami opisani heroj."
(Rousseau, 1712 - 1778, filozof, pisac, skladatelj)
"Nevjera i praznovjerje, oboje su strah od vjere."
(Soren Kierkegaard, 1813-1855, danski filozof, teolog i književnik)
"Potpuni ateist stoji na predzadnjoj stepenici do najpotpunije vjere."
"Savjest bez Boga je nešto grozno. Može zabludjeti u najgori razvrat."
''Zapad misli mudro voditi svijet, ali ukoliko odbacuju Isusa natopiti će ga krvlju.''
"Još nisam sreo neznabošca. Susretao sam samo nespokojne."
''Bog je stvorio svijet na najbolji mogući način.''
(Fjodor Mihajlović Dostojevski, 1821-1881, pisac)
"Tko poriče Boga, sličan je onomu koji poriče sunce; nema smisla, ono i dalje sja."
(Julius Langbehn, 1851-1907, njemački pisac, kritičar kulture)
"Evanđelje čini ljude najboljim građanima zemaljske domovine jer ih uči kako će postati nebeski građani."
(Bossuet, 1627 - 1704, biskup, teolog, govornik)
"Evanđelje je najljepši dar koji je Bog poklonio svijetu."
(Montesquieu, 1689 - 1755, socijalni kritičar, politički mislilac)
"Strašno je to s njime. On hoće sasvim nevino dokazati Bogu najgrublje kiksove iz astronomije! Kako, Bog nije dovoljno pomno studirao astronomiju prije nego što je sastavio Sveto pismo? Dragi prijatelju!"
(Bertolt Brecht, 1898 - 1956, pjesnik, kazališni direktor)
"Želiš li znati kako treba urediti svoj život? Pročitaj Govor na gori. U njemu je sadržano sve."
(Truman, 1884 - 1972, predsjednik Sjedinjenih američkih država)
"Riječ je Božja kruh koji hranu našu dušu."
(Sertillanges, 1863, 1948, filozof i duhovni pisac)
"Jedini razlog zašto mnogi misle da je teško spoznati Božje postojanje i bit duše je to što svoj duh nikada ne odvajaju od osjetila i ne izdižu ga iznad tjelesnoga svijeta."
(René Descartes, 1596-1650, francuski filozof, matematičar i prirodoslovac)
"Gdje prestaje strah Božji, započinje oslobađanje strasti i vladavina mentaliteta koji će svijet potopiti u krvi."
(Gottfried Wilhelm Freiherr von Leibniz, 1646 - 1716, njemački filozof, matematičar, politički pisac, znanstvenik)
"Zamislivo mi je da čovjek, gledajući na zemlju, tvrdi kako nema Boga, ali ne razumijem kako bi mogao gledati u nebo i poricati Boga."
(Abraham Lincoln, 1809-1865, američki političar, predsjednik Sjedinjenih američkih država)
"Nikada više nećeš moliti, nikada se više odmoriti u beskrajnom povjerenju. Uskraćuješ si pravo da staneš pred krajnju mudrost, dobrotu, najvišu silu. Nemaš stalnoga čuvara i prijatelja za tvojih sedam samotnosti. Čovječe odricanja, želiš li se odreći svega toga? Tko će ti dati snage za to? Nitko još za to nije imao snage."
(Friedrich Nietzsche, 1844-1900, njemački filozof i klasični filolog)
"Moderna fizika neminovno nas vodi k Bogu, a ne od njega. Nijedan utemeljitelj ateizma nije bio prirodoznanstvenik. Svi su oni bili osrednji filozofi."
(Arthur Stanley Eddington, 1882-1946, engleski astronom)
"Nema Boga, sve je jači glas masa. Time, međutim, i čovjek postaje bezvrijedan, ubijan u proizvoljnom broju, jer je ništa."
(Karl Jaspers, 1883-1969, njemački filozof egzistencijalizma, pisac)
"Ateizam je okrutan i mučan pothvat. Vjerujem da sam ga izveo do kraja."
(Jean-Paul Sartre, 1905-1980, francuski književnik i filozof)
"Čovjek bez religije je poput putnika bez cilja, ispitivača bez odgovora, borca bez pobjede i umirućega bez novoga života."
(Dom Helder Pessôa Câmara, 1909 - , brazilski katolički teolog, nadbiskup, borac za socijalnu pravdu)
"Od pamtivjeka bič božji baca na koljena ohole i silne. Razmišljajte o tome i padnite na koljena."
(Albert Camus 1913 - 1960, pisac, novinar, filozof)
''Vjerujem u Boga, i nastojim genetikom čitati i razumijeti njegov jezik.''
(Francis S. Collins, 1950 - , fizičar, genetičar)
"Što se tiče Božanskog Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo i njegova najveća i beskrajna moć, mudrost, providnost, što sve u nama izaziva duboko poštovanje, a u isto vrijeme zahvalnost i ljubav, pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima."
(Ruđer Bošković, 1711 - 1787, fizičar, astronom, filozof, teolog, diplomat)
Znanstveni materijalizam obvezuje i samog Stvoritelja; on Boga stavlja u lance, kao što je u Apokalipsi okovan sotona. On u svemiru ne ostavlja ništa slobodno.
Gilbert K. Chesterton
Sloboda je prikriveno ime za ljubav.
André Frossard
Deterministi su nas došli porobiti, a ne osloboditi. Oni bi zaista svoje načelo mogli nazvati ''lanac'' kauzalnosti. To je najgori lanac koji je ikada sputavao ljudsko biće.
Gilbert K. Chesteron
Ništa nije tako slično ljubavi kao požuda, ali ništa joj nije tako oprečno.
Blaise Pascal
Birati se može samo između Boga i idolopoklonstva. Druge mogućnosti nema. Jer sposobnost obožavanja leži u nama i upravljena je nekamo ili na ovom svijetu ili na drugom.
Simone Weil
Treba znati i to da Bogu moramo na tri načina iskazivati čast. Prvo, kao Ocu koji nas je oblikovao, obnovio, odgojio. Drugo, kao Gospodinu koji nas je istrgnuo iz neprijateljevih ralja, čuvao nas od paklene tamnice i napokon nas doveo u svoj vinograd. Treće, kao Sucu pred kojim smo optuženi, pred kojim nam je dokazana krivnja i pred kojim smo to priznali. Optužuje nas glas naše savjesti, dokazuje nam krivnju naš vlastiti život, a sve to potvrđuje pogled božanske mudrosti.
Sv. Bonaventura
Svijet je prepun dobrih izreka; samo propuštamo da ih primijenimo.
Blaise Pascal
Živo biće postaje roba na ''tržištu ideja''. Princip vrednovanja je isti na tržištu ljudi kao i na tržištu roba: na prvom mjestu se prodaju ljudi, na drugome roba.
Erich Fromm
Vjera je čin razuma koji na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću daje pristanak božanskoj istini.
Sv. Toma Akvinski
Prestajemo biti gospodari tehnike i umjesto gospodara postajemo njeni robovi, a tehnika – nekada vitalni element stvaranja – pokazuje svoje naličje kao boginja destrukcije (kao indijska božica Kali), kojoj su ljudi voljni žrtvovati sebe i svoju djecu. Dok se još uvijek – svjesno – nadamo boljoj budućnosti, kibernetski ljudi potiskuju činjenicu da su postali obožavatelji božice destrukcije.
Erich Fromm
Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih.
Bl. Ivan Merz
Moramo postaviti naš život na koncept stvarnosti, ne na koncept pravednosti.
Valerio Albisetti
Tko je ljubomoran, nesiguran je u sebe, u vlastitu sposobnost da ljubi, da živi neovisno, samostalno.
Valerio Albisetti
Temelj duhovnog života leži u neprestanom naprezanju naše volje. Spasitelj je to izrekao riječima: ''Neka svatko uzme svoj križ svoj svaki dan i slijedi me'' (Lk 9,23).
Bl. Ivan Merz
Kad neki čovjek želi samo primiti, ne daje ljubav, nego daje nesigurnost.
Valerio Albisetti
Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe grijeha i daje života našoj duši, tako d ai ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla koji veli: ''Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist.'' (Gal,2,20). To je plod presvete Euharistije.
Bl. Ivan Merz
Griješiti je ljudski, životno, za žive; ustrajati je đavolsko, smrtno.
Valerio Albisetti
Svi gosti koji nam dolaze neka budu primljeni kao Krist, jer će on reći: ''Gost bijah i ne primiste me''.
Sv. Benedikt iz Nursije
Struktura Kristolike ljubavi je četverostruka: ljubiti drugoga kao samog sebe; voljeti svakog; biti onaj koji će prvi voljeti, opraštati i moliti; i, na kraju, biti onaj drugi stavljajući se na mjesto drugoga.
William Stainsby
Kapitalizam, i idealni ljudski sistem (neostvariv) nazvan Socijalizam – oboje izviru iz jedne vrsti uma i oboje su primjenljivi za jednu vrstu bolesnog društva.
Hilaire Belloc
Ono što nazivamo ''kapitalizmom'' izranja izravno u svim svojim granama iz izolacije duše. Ova izolacija dozvoljava neobuzdano natjecanje. Ono daje superiornoj lukavosti, i jednako superiornom talentu, jednu bezgraničnu karijeru. Daje svaku licenciju proždrljivosti i s druge strane lomi tjelesne kosti s kojima se ljudi održavaju u ekonomskoj stabilnosti.
Hilaire Belloc
Tko umire, prolazi iskustvo krajnje posljedice grijeha. Podlaže se punoj odgovornosti čovjekovih čina i preuzima na se istinu i sud, ali ne u pukome zdvajanju, već zahvaćen otkupljenjem koje izvodi Božja ljubav. Tako smrt više nije samo mračan užas kao krajnja posljedica grijeha; daleko više, smrt čovjeku omogućava sudioništvo u preobrazbi kojom Božja velikodušnost svršetak čini novim početkom, te smrt postaje prelaskom u novi život.
Romano Guardini
Duša i tijelo nisu jasno razgraničene cjeline. Duhovna duša neprestance izgrađuje tijelo. Ono što nazivamo ''tijelom'', u svakoj točki svoga postojanja i u svakome činu tvori jedinstvo s dušom. Kad bi se duša mogla potpuno odstraniti, ne bi više bilo niti tijela, nego bi preostala tek nekakva biološka tvorevina, ili bolje rečeno, mnoštvo kemijskih spojeva koji se međusobno razgrađuju.
Romano Guardini
U svim čovjekovim činima i doživljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje staroga i uskrsnuće novoga čovjeka.
Romano Guardini
Mi gorimo od želje da pronađemo čvrsto ležište i krajnju čvrstu osnovu da na njemu sagradimo toranj što bi se dizao u beskraj, ali svaki se naš temelj drma, a zemlja se otvara u bezdane.
Blaise Pascal
Sila koja sudi svijet nije jednostavno ''istina'' ili ''ćudoredno dobro'', nego svetost.
Romano Guardini
Tko se nije odlijepio od materijalnih privezanosti, ne može istinski ljubiti ni Boga niti bližnjega.
Sv. Maksim Ispovjedalac
Ali ako smo neozbiljni, bezbožni i lijeni, te podlažemo razum tjelesnim nasladama, nećemo se boriti protiv demona, nego protiv sebe i svoje braće; i više nego braću, ljubit ćemo demone, za njih se boreći po ljudima.
Sv. Maksim Ispovjedalac
Jer tko god mrzi svoga brata, ubojica je (1 Iv 3,15). Zbog toga, svaka askeza bez ljubavi nema veze s Bogom. Zato, osuđujući naše licemjerje, reče: Ovaj me narod ustima hvali, ali njegovo je srce daleko od mene, i uzalud me časte (Mt 15,8; Iz 29,13).
Sv. Maksim Ispovjedalac
Onaj kime vladaju strasti, stvara svijet na svoju vlastitu sliku.
Anselm Grün
Samo kad je srce čisto od svih destruktivnih strasti, čovjek će i prema vani zračiti pozitivno.
Anselm Grün
Presveto Srce Isusovo je najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Sav svjetovni poredak na zemlji bi trebao služiti da ljudi pripojeni Kristu, uskrsnu na vječnost. ''Idejno je katolicizam univerzalan, pojam koji označuje da je on intenzivan i ekstenzivan, tj. da on obuhvaća cijelog čovjeka (njegovu dušu i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilac istine, morala i milosti.''
''Liturgija je centralna umjetnost, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti.''Cijeli život od svoje duše treba stvarati remek-djelo tražeći Istinu-Svrhu.
Bl. Ivan Merz
Činjenica je da je Bog Otac i da želi sreću svoje djece. Zbog toga On na sebe uzima sve njihove terete. Osim toga Bog je ljubav, pa želi da i njegova djeca budu ljubav, dakle slobodni i od zabrinutosti koje su ''smetnja ljubavi''
Chiara Lubich
Ondje gdje se dvoje ljudi daju jedno drugome i zajednički daruju život djeci, dodiruje se svetost, misterij čovjekove biti, ono što nadilazi naše pravo na raspolaganje nama samima.
Joseph Ratzinger
Čovjekov život nije pokus. To nije ugovor o najmu, nego darivanje svojega ja tebi. A to darivanje čovjeka čovjeku može biti primjereno čovjekovoj biti samo u obliku potpune i bezuvjetne ljubavi.
Joseph Ratzinger
Spolnost čovjeka vodi u Stvoriteljevu blizinu, dovodi ga do najviše odgovornosti. On time sam odgovorno sudjeluje u izvorima života. Svaki je pojedinac Božje stvorenje – a istodobno je i dijete svojih roditelja. Stoga postoji određeno podudaranje Božjega stvaralaštva i čovjekove spolnosti. Spolnost je nešto snažno jer je u igri odgovornost za novoga čovjeka koji nam pripada, a ipak nam ne pripada, koji dolazi od nas, a ipak ne dolazi od nas. Iz toga, mislim, proizlazi da je sveta stvar dati život drugome i prihvatiti odgovornost za njegovo biološko podrijetlo.
Joseph Ratzinger
Svetost je pustolovina, jedina što postoji.
Georges Bernanos
Svakoj je osobi potrebno integralno i integrirajuće obrazovanje – kulturno, profesionalno, znanstveno, duhovno i apostolsko – koje bi joj omogućilo da živi skladan unutarnji život i koje bi joj dopustilo da prenese nadu onome tko je traži.
Kršćanski identitet sve više postavlja stalan zahtjev za obrazovanjem, budući da je neznanje najopasniji neprijatelj naše vjere. Tko može reći da uistinu ljubi Krista, ako se ne trudi da ga bolje upozna?
papa Ivan Pavao II.
Lišen ljubavi, čovjek je žrtvom podmukle zamke koja sve više sužava vidokruge bratstva te istovremeno pojedinca tjera na to da sebe samog, vlastito ja i vlastita zadovoljstva pretvara u jedinu mjeru prosudbe. Sebično gledanje, uzrok osiromašenja istinske ljubavi vodi do najgorih zamki kakve su danas prisutne u svijetu mladih.
papa Ivan Pavao II.
On je taj koji vas poziva da mladost doživljavate kao radosno proljeće, kao ovo današnje sicilijansko proljeće, da ovo proljeće doživite u ugodnome iskustvu predaje: to je njegov dar, dar Kristov, dar ponuđen svakome od nas, kao i dar nas samih Njemu, dar nas samih drugima, po drugima, opet Njemu. Tu je perspektiva izgradnje druge kulture, jedne nove kulture, kulture ljubavi. Ovdje smo da stvaramo realnost, početnu ali objektivnu, taj veliki projekt kulture ljubavi.
papa Ivan Pavao II.
Koliko li patnji, koliko li tjeskoba i bijede uzrokuje nezaposlenost! Stoga prva i osnovna briga svih i svakog pojedinca, ljudi iz vlasti, političara, sindikalnih vođa i poslodavaca, mora biti ova: dati posla svima.
papa Ivan Pavao II.
Temeljno jedinstvo ljudskog roda, čije podrijetlo seže od Boga koji je Stvoritelj svega, zahtijeva da se nijedna skupina ne smatra nadređena drugoj. Jednako tako zahtijeva da se integracija gradi na stvarnoj solidarnosti i na slobodi razlikovanja. Stoga država ima dužnost poštivati i štititi razlike koje postoje među njezinim građanima te dopustiti da njihova raznolikost služi općem dobru.
papa Ivan Pavao II.
Ideološka neutralnost, dostojanstvo ljudske osobe, izvor svih prava, prvenstvo osobe pred društvom, poštivanje demokratski donesenih pravnih normi, pluralizam društvenih organizacija, nezamjenjive su vrijednosti bez kojih nije moguće trajno graditi zajednički dom na istoku i zapadu, svima dostupan i svijetu otvoren. Ne može postojati društvo dostojno čovjeka, a koje ne poštuje uzvišene i trajne vrijednosti. Kad čovjek sebe učini isključivim mjerilom svega, ne pozivajući se na Onoga od koga sve dolazi i kome se ovaj svijet vraća, onda on počinje robovati svojoj konačnosti.
papa Ivan Pavao II.
Sve su stvari nastale iz ništavila i teže k beskraju.
Blaise Pascal
Nema mira ako se ne poštuju prava svih naroda, a posebno onih najranjivijih.
papa Ivan Pavao II.
Bog čisti žešće i brže one koji su spremniji i jači za trpljenje, a mlitavije, naprotiv vodi veoma polagano i uza slabe napasti pružajući im češće odmor za osjete, da se ne bi vratili natrag; tako da ovi kasno dolaze do čiste savršenosti u ovom životu, a neki nikada.
Onima koji još imaju takozvanu hebetudo mentis ili prirodnu grubost, što je svaki čovjek stječe grijehom, i rastresenost duha na vanjske stvari, treba da se ta grubost rasvijetli, razbistri i sabere pomoću muka i tjeskoba duhovne noći.
Sv. Ivan od Križa
Ako smo svi prisiljeni na relativizam, to onda postaje novim totalitarizmom.
Joseph Ratzinger
U početku duhovnog čišćenja božanska vatra upravlja sve svoje djelovanje više na to da pripravi dušu negoli da je ugrije; ali tokom vremena, kad ju je već dosta ugrijala duša vrlo često osjeća ljubavni žar. S druge strane razum se pomoću tame sve više čisti i tada se često dogodi da teologija mistike i ljubavi dok užiže volju ranjava također i razum rasvjetljujući ga kojom tako ugodnom i slasnom božanskom spoznajom i svjetlošću, da se volja pomoću nje veoma zapali.
Sv. Ivan od Križa
Put trpljenja je sigurniji i korisniji negoli put uživanja i djelovanja: prvo, jer u trpljenju duša prima od Boga nove snage, dok u djelovanju i uživanju izlaže svoje slaboće i nesavršenosti; drugo, jer se u trpljenju vježbaju i stječu kreposti, a duša se čisti i postaje mudrija i razboritija.
Sv. Ivan od Križa
A središte duše jest Bog. Kad on stigne do njega svom sposobnošću svoga bića i svom snagom svoga djelovanja i svoje težnje, stigla je u svoje zadnje i najdublje središte u Bogu
Sv. Ivan od Križa
Bog ne daje odgovora na naše očajno pitanje: On daje sama sebe.
François Mauriac
Da vas Bog nije trebao tamo gdje jeste, ne bi vas bio tamo stavio.
Paul Claudel
Svaka je ljubav stvaralačka.
André Ferriére
Ponizni su, naprotiv, daleko od toga da bi htjeli biti učitelji bilo komu, uvijek su pripravni uputiti se i proslijediti putem koji je različit od onoga kojim idu, kad im se to zapovijeda, jer se ne uzdaju u se.
Sv. Ivan od Križa
Obitelj je škola žrtve. Tu se čovjek uči odricanju, gospodarenju sobom, posvećivanju i življenju za druge.
Antonio Federico Ozanam
Moramo uvijek ići protiv duha vremena.
Ana Marija Taigi
Budi noćni cvrčak. Kvasi svaku noć odar svoj, suzama svojim natapaj svoju postelju. Bdij i budi kao vrabac osamljen. Pjevaj duhom, pjevaj i razumom: ''Blagosivaj dušo moja Gospodina, i ne zaboravljaj ni jednoga dobročinstva njegova: jer on prašta sve opačine tvoje, i ozdravlja te od svih bolesti tvojih, i izbavlja od pokvarenosti život tvoj''.
Sv. Jeronim
Danas sam bio na misi u katedrali u Splitu. Trenutak Pričesti mi je izuzetno važan i nastojim biti što sabraniji tijekom pričešćivanja jer se tu susrećem s Kristu u Tijelu i Krvi. No, danas je ispred mene bila žena koja je primila Gospodina na ruku. Promatrao sam je kako sklapa ruke s Hostijom unutra i kao ide s njom na svoje mjesto. U međuvremenu sam se i sam pričesti na usta, kako to inače činim. Ali sabranost mi je bila na nuli jer sam promatrao tu ženu što će učini s hostijom i nisam mogao skinuti pogled s nje. Ona je sklopila ruke i molila, šaptala je nešto i, sreća Božja, stavila je Hostiju u usta. Srce mi se odmah smirilo, ali nisam još mogao doći k sebi kako treba. Odmah sam dao sitnu zadovoljštinu za to jer vjerojatno su se razne mrvice Hostije našle na podu.
I nedavno sam bio svjedok krađe Hostije. Bogu hvala, pa je svećenik oprezan pa prati kako se ljudi ponašaju kada primaju pričest na ruku. I ovaj put je bila žena no odmah ju je vidio kako je imitirala pričest, a Hostija joj je ostala u ruci. Odmah joj je uzeo Hostiju i pričestio se. Nakon mise davao je zadovoljštinu dosta vremena klećeći ispred Tabernakula.
Zbog silnih zloupotreba koje se događaju radi primanja Hostije na ruku, moj stav je sada definitivno protiv takvog načina pričešćivanja. Iako je Crkva dopustila tri načina pričešćivanja, mislim da ovaj na ruku hitno treba ukinuti ako se želi sačuvati dostojanstvo Gospodina pod prilikama Kruha i Vina.
Papa Benedikt je u par navrata savjetovao da se vratimo pričesti samo na usta i čak i klečeći. Osobno prakticiram pričesti klečeći na usta kada mogu. U crkvi gdje idem na Misu preko tjedna, postoji klecalo ispred oltara i svećenik samo tu pričešćuje. Mislim da je to najdostojanstveniji način pričešćivanja.
Sotonisti su izjavili da im nije problem više ukrast Hostiju, nego naći djevicu za crnu misu. U Rimu je jedna žena skupljala Hostije i lijepila ih na pano.
Jedna moja prijateljica je našla Hostiju nedaleko od katedrale u Splitu zgaženu.
To su za nas katolike strašne stvari i svetogrđa. Tko nema pravi odnos s Kristom u Presvetom Oltarskom Sakramentu ne može ovo razumijeti.
Nažalost, svi ovi propusti se događaju i zbog nemarnosti svećenika koji nedovoljno paze koga i kako pričešćivaju. Ima i onih koji zagovaraju samo pričest na ruku.
Higijena i zaštita od bolesti nisu opravdanje.
Dolje prenosim tekst o teološkoj i praktičnoj neopravdanosti pričesti na ruku s jednog bloga koji je nažalost ugašen:
Pričest na ruku može se uzeti kao ponajbolji pokazatelj naravi revolucionarnog modernističkog procesa u liturgiji koji se, mimo i protiv crkvenih propisa, počeo provoditi nakon Koncila, da bi naposljetku, nažalost, dobio i svoje legitimno mjesto u Crkvi. Pokazatelj praktične nekoherentnosti s naukom i vjerom Crkve i destruktivnih učinaka po čovjekovu vjeru – sam pojam vjere i revnost za spasenje duša.
Poći ću s teoretske razine. Zašto je pričest na ruku nekoherentna s naukom i vjerom Crkve? Zato što ne odražava onaj pojam vjere i onu svijest koju Crkva u svom službenom nauku ima o euharistijskom otajstvu. O čemu se radi:
Kan. 3. Tko niječe da se časnom sakramentu euharistije pod svakom prilikom, i pod pojedinim dijelom svake prilike, ako se on odijeli, nalazi čitav Krist, neka bude kažnjen anatemom [usp. Pogl. 3.: Čitav i potpuni Krist se nalazi pod prilikama kruha i pod svakim dijelom tih prilika, isto tako čitav pod prilikama vina i pod svakim njihovim dijelom.].
Ovo je razlog zašto u tradicionalnoj Misi svećenik drži spojen palac i kažiprst nakon posvete pa sve do oblucije i purifikacije i zašto se kod pričešćivanja vjernika drži plitica (koja također iščezava, no o tom potom). U skladu s Gospodinovim riječima kod umnažanja kruhova i riba (događaju koji se može uzeti kao prednavještaj Euharistije) - ,,Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne’’ (Iv 6,12). U svakoj, i najmanjoj čestici, prisutan je čitav i potpun Krist kao i u većoj hostiji i stoga je razumljiva dvotisućljetna briga Crkve da se maksimalno obzirno i vjerno obdržava ovo pravilo. Djela ovdje uistinu govore više od riječi.
Nasuprot tome, danas se može čuti od nemalog broja teologa i liturgičara kako pod česticama i kapljicama prestaje stvarna prisutnost jer navodno prestaju prilike, odnosno vidljiv oblik. Ma je li? Zanimljiva je najprije ta odvažnost kojom se netko usuđuje konfrontirati univerzalnom i trajnom vjerovanju Crkve, a zatim valja reći i da je zaključak izvučen iz malog prsta jer prilike uopće ne prestaju nego se i pod sitnim česticama zadržava kemijska supstanca kruha odnosno vina, stoga je ovakav stav baš naprotiv, protuznanstven. Rekao bih da u pozadini stoji moderno-filozofski svjetonazor prema kojem se supstancija ne određuje prema naravi stvari nego prema njezinoj funkciji, pa tako budući da sitne čestice više ne vrše funkciju prilika, tada bi same prilike prestale. Naravno to je opet samo pogrešiv nauk ljudski, preuzet zajedno s ostalim novotarijama iz sekularističkog dvorišta, uistinu pogrešan promatran kroz nespojivost s katoličkom vjerom i destruktivnost s obzirom na vjerski život (ne samo u ovom, nego i u drugim, još važnijim pitanjima), te uopće filozofski nekoherentan kao i cijela moderna, subjektivistička filozofija. Sve u svemu, ovakvo mnijenje zasigurno je ozbiljna zabluda, možda i jako teška i na granici sa herezom.
No samo malo, među prvim kršćanima se prakticirala pričest na ruku, pa zašto bi danas netko smio osporavati da je to ne samo poželjno, nego i jednako vrijedno kao pričest na jezik? Ovdje smo opet, kao i kod pitanja celibata, zašli u problem (ne)valjanog arheologiziranja. Crkva u svojim vjerovanjima i oblicima koji ih izražavaju kroz povijest prolazi razvoj analogan onome ljudskog bića – jedan kontinuirani, organski razvoj, ili možda bolje, kao što to govori i Drugi vatikanski u LG – poput Marije 'prebire događaje u srcu' (Lk 2,19) i poput djeteta Isusa 'napreduje u mudrosti, dobi i milosti' (Lk 2,52), naravno ne dodajući nikakvu novu objavu koja je završena nakon smrti posljednjeg apostola, već eksplicirajući dublje i jasnije onaj isti nauk koji je prvotno primila u implicitnoj i drukčije izraženoj formi. To se dogodilo i s euharistijskim kultom. Točno je doduše da se u prvim stoljećima prakticirala pričest na ruku, ali u sasvim drukčijem ambijentu, shvaćanju i vjerskoj svijesti nego što je to ova današnja (naročito ona iz koje takvi prijedlozi dolaze). Pričest na ruku se davala, ali ne na način da to (uglavnom i većinom) služi konfrontaciji s tradicijom, naročito ne zanemarivanju Kristove prisutnosti pod sitnim česticama, kao što je to danas slučaj. Naprotiv, mnoga svjedočanstva crkvenih otaca i pisaca svjedoče o vrlo živoj svijesti o Kristovoj prisutnosti pod svakom, i onom najsitnijom česticom, i o nužnosti da se nijedna od njih ne izgubi. Iscrpnu dokumentaciju o tome možete pronaći u must-read uratku A. Schneidera: 'Dominus est', a ovdje bih istaknuo dvije najvažnije činjenice koje su odraz takve svijesti. Gdje se pričest dijelila na ruku, to se činilo na način:
da se euharistijske prilike nisu smjele doticati prstima, već su se izravno unosile u usta
se za to upotrebljavao posebna liturgijska tkanina koja se stavljala na ruku tako da bi se izbjegao doticaj s dlanom
Ova praksa, prisutna u nekim dijelovima Crkva, obdržavala se uspješno prvih stoljeća. Međutim, s vremenom se uvidjelo kako to postaje sve zahtjevnijim i da se umanjuje razina poštovanja prema euharistiji, te se postupno išlo prema napuštanju te prakse i podjeljivanju pričesti na jezik. Tome je zasigurno pridonijelo i dodatno produbljivanje svijesti u uzvišenosti euharistijskog sakramenta, naročito u drugom tisućljeću nakon kontroverzija s Berengarom iz Toursa koji je osporavao stvarnu prisutnost, i kasnije protestantizmom, gdje je stavljeno izvan svakog pitanja način na koji se treba podjeljivati pričest. Također, usporedno s time dogodila se i promjena u stavu – dok je liturgiju prvih stoljeća obilježavao stojeći stav (koji i dalje ima veliku ulogu u istočnim liturgijama), kasnije se isprofilirao klečeći, te je tako u rimskom obredu došlo do oblikovanja tradicionalnog stava primanja pričesti – klečeći i na jezik, s pliticom koja je služila da se spriječi opadanje čestica, te također ponekad i bijelim platnom.
Da bismo razumijeli pravo značenje pričesti na ruku u današnjem kontekstu, moramo sve navedeno uzeti u obzir, kao i nakane i profile onih struja koje su se zalagale za takvu praksu. Rijetko se postavlja, ali neizbježno je i veoma ilustrativno pitanje – iz kojih je, doista, incijativa došla današnja praksa pričesti na ruku? Je li to jedan od pozitivnih doprinosa koncilske reforme, kako se to uglavnom i gotovo beziznimno misli među današnjim vjernicima koji visoko drže do poslušnosti papi i Crkvi, jedna od karizmi kakve je Crkva kroz povijest prihvaćala kao svoje jer su služile obogaćivanju njezinog duhovnog života? Pod utjecajem određenih faktora u čije izlaganje ovdje trenutno neću ulaziti, uvriježila se kolektivna amnezija i ignorancija na pravi izvor ove prakse, a to su, ni manje ni više nego progresivistički odnosno modernistički krugovi koju su nakon Koncila krenuli u provođenje dezintegracije i uništavanja nadnaravnog života Crkve, koji su zastupali hermeneutiku diskontinuiteta i uvodili brojne heterodoksne i heretične koncepte u teologiju, te neprikladne i razvodnjujuće prakse u konkretni život. Ne, pričest na ruku nije nastala poput pobožnosti, blagdana i crkvenih pokreta koje je Crkva kroz povijest odobravala i preporučivala, pričest na ruku nastala je iz modernističke postkoncilske revolucije, u istim onim ambijentima gdje su razbijani oltari i gdje su provođeni disenti protiv crkvenih odluka, šizmatični skupovi i sinode – u jednoj Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u, iz krivog ekumenskog, protestantsko- i sekularnofilnog duha čiji je cilj bio upravo to – razvodniti katoličku liturgiju od njezinih specifičnih obilježja kako su oblikovana kroz povijest da izražavaju vjeru i služe pobožnosti, i približiti je protestantskom i svjetovnom duhu, duhovima koji katoličku vjeru u Euharistiju odbacuju i ridikuliziraju. I to ne približiti iz pedagoških motiva – da bi se nekom lakše pristupilo, nego smatrajući to vrijednošću u sebi. Prilično je sigurno reći da se nijedan protestant ili sekularna osoba nije obratila zbog pričesti na ruku, ali su mnogi katolici zbog ove prakse razvodnili svoju vjeru. Zašto? Zato što se ovdje s Euharistijom postupa ne jedan profani, svakidašnji način, kao da u ruku uzimamo običan komad kruha ili prehrambeni proizvod, a ne da ga primamo od posvećenog službenika kao božanski dar, kao samoga živoga Boga. Nije mi jasno na koji bi način ova praksa mogla služiti poticanju pobožnosti, niti konkretan primjer gdje je to ostvareno.
U argumentacijskoj pozadini ovdje se dakle nalazi načelo nezdravog, umjetnog, selektivnog i dvoličnog arheologizma koji prebire po praksama koje odgovaraju današnjem modernističkom duhu, dok one neodgovarajuće odbacuju. Tako ako bi naši 'napredni' teolozi i liturgičari htjeli biti dosljedni načelu da je sve antikvarijatsko danas potrebno uvesti, trebali bi se zalagati i da se uklone klupe i da se liturgiju prati stojeći, da se obdržava post od početka dana pa do pričesti, da se Mise mogu služiti samo ujutro i da se vrši stroga i javna pokora za grijehe. Naravno, nikome to neće pasti na pamet, ali će zato prebirati po praksama koje se su prvotno shvaćale i doživljavale na značajno drukčiji način i u drugim okolnostima, te ih iz epruvete konzervirati i zloupotrebljavati pridijevajući im vlastiti sekularno i protestantski zadahnuti smisao. Toliko o tome.
Recimo još naposljetku kako je točno ovo pitanje regulirano crkvenim propisima. Ovdje će se moći ponajbolje ilustrirati razvoj revolucionarnog neomodernističkog duha; stoga počnimo od rubrike o primanju pričesti koju donosi Opća uredba novog Rimskog Misala. U br. 160 stoji sljedeća uputa:
Fideles communicant genuflexi vel stantes, prout Conferentia Episcoporum statuerit. Cum autem stantes communicant, commendatur ut debitam reverentiam, ab iisdem normis statuendam, ante susceptionem Sacramenti faciant.
Što će reći:
Vjernici pristupaju pričesti klečeći ili stojeći, prema odredbi biskupske konferencije. Kada pristupaju stojeći, preporuča se da prije primanja sakramentu iskažu potrebni čin štovanja, kao što je određeno prema istom propisu.
Ako pažljivo iščitamo formulaciju, ovdje se kao redovni način pričešćivanja podrazumijeva onaj tradicionalni, tj. klečeći. O pričesti na ruku ni govora. To će biti ozakonjeno tek kasnije u uputi Memoriale Domini, gdje su se biskupi golemom većinom izjasnili protiv pričesti na ruku, ali je ipak donesena odredba da se praksa može uvesti prema zahtjevu biskupskih konferencija i uz potvrdu Svete Stolice. Tu se je nažalost, stvorila rupa koja će polako ali efektivno poslati u zaborav mišljenje biskupa i omogućiti da se pričest na ruku nametne kao slobodna praksa širom čitave Crkve. Princip kolegijalnosti pokazao se još jednom kao 'dobra' brana protiv svakog pojedinačnog neslaganja, u kojemu su ustrajali samo oni najodlučniji i najhrabriji biskupi. Da vidimo kako je uopće došlo do te realizacije, koristit će nam osobna svjedočanstva 'iz žiže zbivanja'. Nadbiskup Lefebvre (kojeg navodim samo kao vjerodostojni izvor) svjedoči da je cijela procedura išla mimo kardinala Guta kao prefekta Kongregacije za bogoštovlje, koji kaže da bi, da je mogao, kleknuo pred papu da spriječi uvođenje pričesti na ruku, i da je svime, kao papin povjerljivi izvor, manipulirao kontroverzni mons. Bugnini. To potvrđuje i savjetnik Komisije za reformu liturgije, o. Louis Bouyer.
Ipak, bilo je i onih biskupa koji su se od samog početka držali vjernima tradiciji Crkve. Jedan od njih je argentinski biskup J. R. Laise, te aktualno i još eminentnije, kardinal Malcolm Ranjith, koji je u svojoj biskupiji, 'u paketu' s drugim 'reformama reforme', povukao indult za pričest na ruku. Nadamo se, i vjerujemo, da će se taj proces proširiti na čitavu Crkvu te da će liturgijskim slavljima i euharistijskom sakramentu biti vraćeno ono dostojanstvo kakvo su oduvijek uživali.
Sa bloga: http://super-hanc-petram.blogspot.com/2011/07/teoloska-i-prakticna-neopravdanost.html
Defton
Razum je sam po sebi stvar vjere. Čin je vjere pomisliti kako naše misli uopće imaju ikakve veze sa stvarnošću. Ako ste skeptik, prije ili poslije se morate upitati, "Zašto bi IŠTA bilo točno; čak i promatranje i zaključivanje? Zašto dobra logika ne bi bila dovela do zablude kao i loša? Oboje su kretanje u mozgu zbunjenog majmuna?" Mladi skeptik kaže "Imam pravo misliti za sebe", ali stari skeptik kaže "Nemam pravo misliti za sebe. Nemam uopće pravo misliti.".
G.K.Chesteron
NIje mi jasno kako to da u Republici Hrvatskoj gdje vrvi od mladih antifašista mogu nastupati bendovi poput Slayera i Laibacha. Oba benda veličaju nacizam, Laibachovo odjevanje je u stilu njemački nacista, a oba su benda glavne zvijezbe na Rokaj festu u Zagreb.
Da, ljevičar i biti dosljedan - nespojivo.
Bio sam pisao već o kršćanskoj rock glazbi i raznim autorima. Sada vam predstavljam Izrael i njegovu alternativnu glazbu.
Ovaj židov Matisyahu (što u je u prijevodu s hebrejskoj Matej) je odličan glazbenik i ima zanimljivu životnu priču. Pročitajte na wikipediji :)
Ovdje donosi dvije po meni najbolje njegove pjesme. Pa uživajte.
Svaka čast ovim mladim katolicima.
Krvave oči i umorni prsti i cijeli svijet u prozoru koji nestaje kada nestane struje...
Split 1.5.2012