Vratit ću se pisanju

notepad, paper, pen, office, desk, wood, writing

Bila je to neka polunovogodišnja odluka da ću se vratiti čitanju, pisanju, fotografiranju, molitvenom redu i stručnom usavršavanju. Ponajviše sam se htio vratiti molitvi te pisanju i, evo, u zadnje vrijeme intezivno razmišljam o tome da bih mogao nešto napisati na ovome blogu koji živi više sedam godina.

Da, sedam godina, kao da je u treptaju oka nestalo. Čini mi se da su mi sva sjećanja izbljedila o svim ovim godinama, no znate kako biva, sjetite se jedne stvari pa druge i onda s nekog drugog kraja mozga gdje paučina vlada, nadolaze sjećanja koja mogu biti ugodna i neugodna.

Čitajući te neke svoje stvari što sam pisao ovdje, nemali broj puta se pitam što mi je u tome trenutku bilo i čime sam se bavio. Pa pročitam još jednom i onda u meni oživi taj trenutak i riječi mi postanu jasne. Bilo je tu dobrih i loših tekstova, smislenih i besmislenih pjesama, čak i pravih remek djela koja mogu konkurirati na svjetskom tržistu poezije (bez lažne skromnosti, neke stihovi su jako dobri, što i mene samog čudi).
Pitam se takodjer, kako sam uopće bio sposoban napisati takve rečenice, stihove te odakle mi toliki vokabular, te duboke misli i razmišljanja i jesam li s vremenom postao tuplji, bezosjećajniji i zatvoreniji, te gdje je nestala ta moja mladenačka zanesenost? Je li me posao učinio samo još jednim nijemim prosmatračem stvarnosti bez mogućnosti da se osvrnem na stanje u kojem se nalazim? Ah, pitanja, pitanja...

I sada, gledajući sina kako puza po podu i suprugu dok ga prati brižno pogledom i polako na koljenima hoda za njim, iz dubine zahvaljujem Onome čiji putovi su čudesni. Pored mene u knjizi koju čitam nalazi se bookmark na kojem piše jedan stih iz psalma 8, a nastavak toga stiha je: Veličanstvom nebo natriljuješ. Veličanstven je On u mome životu.

Veseli me što ljudi koje sam upoznao preko bloga danas izdaju knjige svojih objava, svoga truda, pisanja. To je jako lijepo, a u isto vrijeme jako čudi da postoje ljudi koji su svoje najintimnije misli i osjećaje spremni podijeliti s tolikim nepoznatim i poznatim ljudima u bespućima interneta. Takav sam i sam. No, osim možda pokojeg ružnog trenutka i neugode kada ti otkriju identitet, lijepo je to iskustvo...

Z.

PS. Ispričavam se na manjku kvacica iznad slova, racunalo mi nema hr tipkovnicu, pa nekada promasim slova :D

Oznake: pisanje

22.03.2015. u 20:28 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

lion queen · 22.03.2015. u 22:28

Svakako se vrati pisanju :)

geomir · 23.03.2015. u 08:07

I vrime je! :-))

Lastavica · 23.03.2015. u 11:51

Pamtim te od svojih početaka na blogu. Piši!

Decy · 23.03.2015. u 14:01

I ja sam napravila veliku pauzu, a onda me inspirirala jedna životna priča uz kavu i krenula sam opet nakom nekoliko godina.
Slažem se da ne treba skidati sa sebe sve do kože. Ljudi si daju za pravo pljuvati i biti najpametniji, što nije zgodno kad se razotkrije identitet.
Znam za jednu blogericu koja je, nakon izdavanja knjige, preko noći postala poznata, ali je onda slijedio razvod i pljuvanje kolega, jer radi na jako osjetljivom radnom mjestu / rad sdjecom/.

Moja Moda · 23.03.2015. u 14:03

"Slika" kako supruga puže sa sinom je najljepši detalj ovoga posta. Vidim te kako ih gledaš s blaženim pogledom i kako ti je malo koliko god udahneš, jer sreća razapinje sva čuvstva.
Uživaj !

izgubljeno sjećanje · 23.03.2015. u 14:40

ah pitanja, pitanja... Nekada kao da sami sebe ne poznajemo.... Šteta da nisam pročitala ni jedno od tvojih "stihova-remek djela" ... pozdrav ostavljam :)

Defton · 23.03.2015. u 15:55

Ha i tako zavrsim na naslovnici blog.hr, treci put u 7 godina :D

@lion queen
budem, jer to je izvrstan filtar

@geomir
hvala :)

@lastavica
o takvi su rijetki :D

@decy
cudni su ljudi i jos cudnjiji su ljudi blogeri...

@moja moda
hvala!

@izgubljeno sjecanje
imas tu sa strane poeziju :)

Neverin · 23.03.2015. u 19:54

možda je to svetogrđe za tvoje oči ali mislim da je pisanje korisno ko i ići na ispovijed, za dušu i unutarnji mir...

Defton · 23.03.2015. u 20:21

@neverin - moze se usporediti na jednoj metaforickoj razini, nije svetogrdje. No tko je iskusio milost ispovijedi...

tignarius · 23.03.2015. u 20:43

čeko sam te skoro 2 godine

šta još hoćeš, da ti panegirike slažem....ha..ha
privati se "posla"
i meni puže doma....al unuka..ha..ha

airsoft pokret Plaćenici · 23.03.2015. u 22:03

Kao u svemu u životu, tako i u pisanju treba naći svoj ritam. Uz pravi ritam može se plivati na duge staze i trajati godinama. Govorim iz osobnog iskustva... ;)

Razmišljanja jedne žene · 25.03.2015. u 18:58

kratko sam na blogu.
lijepo te pozdravljam i nadam se skorom čitanju.

nadripjesnik · 30.03.2015. u 22:22

Ma neozbiljan si!

Anette · 01.04.2015. u 14:26

Kako si odlučio, tako će i biti! ;)
Pozdrav Tebi. :))

tignarius · 04.04.2015. u 16:39

sretan ti Uskrs, prijatelju

Anette · 04.04.2015. u 19:29

Neka radost uskrsnuća vrati vjeru u život,
neka nam razum bude vodič,
ljubav oslonac,
a sreća vječni pratilac.
Sretan ti Uskrs.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica