Žena i Pas

Image Hosted by ImageShack.us


Ljubav granica nema
Ljubav je slijepa
To pokazuje onaj ružni pas
I ona žena Htjelabit Lijepa
Pesek je vodi i za uzicu drži
On je njen gospodar,
Njoj to ne škodi
Ona psiću ugađa
To njemu godi

Sva utjeha on je njena
Ona puno voli tog psa nijema
Ljubav joj uzvraća tako što šuti
Sve mu može reći, to štene se ne ljuti
Navući će na njega novu robu
Lakirat mu šape i kupit mu novu torbu
On sva je njezina radost
S njim će ona dočekati starost
Tepa mu i ljubi ga kao dijete
O, gdje ideš, vrli novi svijete?

Utroba njena život nositi neće,
Ruka čvrsta njezinu ne čuva
Životinju tu od čovjeka više ljubi
Majko mila, kakvih li ćudi….

Na pjesmu me potako ovaj članak našeg famoznog Jutarnjeg lista, pa bih molio da ga pozorno pročitate: Štene bacio s 14 kata. Ovaj članak je za Gitak TV, na način kako je napisan! Pridovati toliku važnost smrti jedno šteneta? Inače ovaj članak je zauzima preko pola stranice u Jutranjem Listu!
Što bi bilo da je dijete bacio?
Čovjek je danas na zadnjem mjestu na listi vrijednosti.
Bože Sveti! Koji devijacija u čovjekovu ponašanju, životinje imaju groblja, a Sin Čovječji nema gdje da bi glavu naslonio?
I kuda ide ovaj svijet?

Nadopuna (da me ne bi krivo shvatili):
Ljubitelj sam životinja i uživam u prirodi i svim njenim bogatstvima i u prirodi se Boga najprije osjeti, jer svuda se osjeti Šum Duha Božjega koji živi i u biljkama i životinjama koje su čovjeku na službu kako kaže Knjiga Postanka: I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!", a ne da životinje gospodare čovjekom.
Kada briga za životinju preraste brigu za bližnjega došlo je do poremećaja vrijednost kod čovjeka, jer ako ljubiš psa više od svog bližnjega (prijatelja, roditelja, braće i sestara)...ne znam.

Ovaj komentar zaslužuje svaku pohvalu, Bogu hvala na divnoj inspiraciji, pa pročitajte ga:

Ema

Što je prava ljubav prema čovjeku i prema životinjama meni je primjer post na Merkatovu blogu. Jako je bio vezan za svog psa, i sad zaista tuguje što ga više nema. Time ne umanjuje ljubav prema ljudima, niti brka prioritete. Zna on da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, a sve drugo da čovjeku služi. Puno je ljubavi primio od svog psa, zaista. No, svoju ljubav davao je uvijek Bogu i ljudima, i svom psu. U srcu ima mjesta za svih, a kako ne bi volio to stvorenje što je u njemu gledalo cijeli svijet....
Upravo zbog onih kojima je pas igračka ili modni detalj, Merkat nije shvaćen od svih u svom tugovanju za ljubimcem. Postoji zdrava ljubav i idolopoklonstvo. Nije normalno ništa staviti pred sebe kao božanstvo; ni sebe i svoje tijelo, ni druge osobe, ni životinje, ni stvari, a svaka je ljubav dobra ako je zdrava. Ili nije ljubav. Isus je došao na svijet radi čovjeka, i za čovjeka podnio muku. Time je dao zaista najveću moguću važnost čovjeku. Tvoj post je dobar, jer naglašava ono što nije normalno, naglašava današnja zastranjenja mnoštva ljudi koji izjednačavaju životinje s ljudima ili im čak daju svu svoju ljubav dok istovremeno uskraćuju ljudima. Merkat je primjer zdrave ljubavi, koja ne brka mjesta nikome, i ima pravo na svoju tugu za tim živim bićem, za svojim odanim pratiteljem kroz mnoge godine.
Nije in biti normalan, in je oblačiti životinje kao ljude, voditi ih na tretmane ljepote, i pokapati ih kao ljude, podizati im grobnice i spomenike. In je svom tijelu poklanjati sate i sate pažnje svaki dan, lijepiti umjetne nokte, kosu trepavice itd, operirati sve što se da operirati i naravno ne biti zadovoljan pa stalno iznova. In je izgladnjivati se do smrti, povraćati hranu , doći na 40 kg i misliti da su debeli......(Jadna mladost, zatrpana časopisima koji im nameću ideale)....In je plaćati stotine tisuća dolara da mumificiraju svoja tijela i tijela kućnih ljubimaca, da im ne istrunu., to sam baš jučer vidjela na tv. Itd itd itd.
In je pisati u novinama samo tračeve ili crnu kroniku, i sva izopačenja a dobro nikad spomenuti. Prije par dana nastradalo je dijete u parku, kvaka na vratima igrališta probila mu vrat, a novinari su slikali i objavili tako krvavu kvaku. Da nema mnoštvo onih koje to zanima, novine i časopisi imali bi drugačije sadržaje. Ako je kršćanska vjera nazadna, rado priznajem da sam i sama nazadna, ja koja sam nekad bila među ovima što ih opisujem. Milošću Božjom danas sam nazadna kršćanka. Milošću Njegovom danas imam smisao. Evo dok pišem ovaj komentar baš gledam slike ispod mog komentara.(Dnevnik.hr) Michael Jackson, jadan, izoperiran toliko da više uopće nije sličio na ljudsko biće.....A bio je divan mladić prekrasnog glasa....Sve ostale slike su tu vidim golih žena. Svaki dan kad pišem komentare vidim takve slike. Ili žene koje su svoje dostojanstvo sasvim srozale, ili vijesti koje ljude ispunjaju negativnošću. Vidim naslove, spominju Michaelovu oporuku. To će se čitat jel da? Ma što me briga za njegovu oporuku i pikanterije njegova života. Kad sam čula da je umro, pomolila sam se Bogu za njega. Drugo mene zanima.
O raspisala se ja. Btb Deftone
avatar

01.07.2009. (21:09)

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio daljnje komentiranje ovog posta.'); u 21:04 · Ostavi komentar (21) · Isprintaj · #

Psalam; Srce Isusovo

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
Mt 11, 28-30


Image Hosted by ImageShack.us


Pozovi me u vrtove svoje
I daj da jedem od tvojih plodova
Jer moja duša žedna je sokova tvojih
Moje srce tebe je željno
Uz zvukove bubnjeva i citri
Zaplešimo uz melodije anđeoskih pjesama
Hosana, Hosana!
Kliče duh moj,mojem Gospodinu!

Uzmi me pod okrilje svoje
Povedi me u vrtove svoje,
Na izvore života me odvedi
Da ne umrem nikada i da Ti
Vječno pjevam pjesmu hvale
S anđelima tvojim i narodima
Što si ih sebi
Uz zvukove božanskih harfi i citri
Bubnjeva i trublja
S korovima nebeskim: Hosana, Hosana!

Duša moja tvojih plodova je gladna
I sokova tvojih žedna, odvedi me u vrtove svoje
U Vječni dom svoj Ti me uvedi,
Da do Vjekova Tebe slavim
Jer Ti podloži pod noge svoje
Sve dušmane i neprijatelje moje
Uvedi me, duša moja čeka..
Povedi me u vrtove svoje

Z., Split 2009

Divan je danas blagdan, blagdan Srca Isusova u Katoličkoj crkvi. Meni osobno, jedna od najdražih pobožnosti, a ujedno jedna od prvih mojih pobožnosti. Kad se tek bio na tragu vjere, našao sam u kući dva molitvenika: Presveto Srce Isusovu (1974.godina mislim) i mali molitvenik Obitelj Presvetog Srca Isusova s lijepim devetnicama, posvetama i molitvama (tada nisam znao što je devetnica, ali molio sam). Bila je jedna molitva,svaki dan sam je bio molio, sve što bih spomenuo u njoj bilo bi uslišano. I ta molitva me duhovno obogaćivala.
Tada sam otkrio da je u Crkvi puno toga više nego što se predstavlja. Nekima je Bog dao posebne milosti, a danas bih volio spomeniti Sveta Margareta Marija Alacoque.
Preko njen nam je Gospodin podario pobožnost prema svome ranjenom i izmučenom Srcu.

Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju."
(izvor: wikipedia.org)

Kolika je dubina te pobožnosti, to vam mogu posvjedočiti. Za Novu godinu sam odlučio početi molitvi devetnicu Srcu Isusovu sv.Alfronsa Liguoria. Ljubav koja me je tijekom i poslje te deventice ispunjavala, to je zaista neopisivo, kao da mi je srce naraslo. Nekad nam Gospodin udjeli tako posebne milosti da nas potakne da idemo dalje za njim i uranjamo dublje u Njegovo Presveto Srce.

Image Hosted by ImageShack.us


Tako i ova moja pjesma izražava duboki čežnju za Gospodinovom Ljubavi, vrtovi su Njegovo Beskonačno Srce koji krije toliko tajni, želja mi je da tu prebivam...

Preporučavam vam jednu molitvu iz molitvenika Kraljice Mira:

O Presveto Srce Isusova izvore svakoga dobra
ja ti se klanjam ,
vjerujem u te,
ufam se u te,
ja te ljubim.
Tebi poklanjam ovo svoje siromašno srce.
Učini ga poniznim, strpljivim i čistim,
da u svemu odgovara tvojim željama
Daj o dobri Isuse
da ja živim u tebi i ti u meni.
Štiti me u opasnostima,
tješi me u nevoljama,
udijeli mi zdravlje duha, duše i tijela.
Blagoslovi sav moj rad
i daj mi milost svete smrti. Amen!


Preporuča se da se molitva moli više puta dnevno,polagano i smireno, s vjerom i pouzdanjem, prije i poslije Pričesti, ujutro, navečer, pri radu, u nevoljama itd., i veli Crkveno učiteljstvo Vrhbosanske nadbiskupija, da će nas dovesti bliže Srcu Isusovu i Njemu samome.
Osobno je molim svaki dan, a plodove molitve sakupljam. :)

Naravno, uz Srce Isusovu odmah ide i Srce Marijino, najlakši put do Isusova Srca!
Image Hosted by ImageShack.us


Moja molitva za sve vas:
Vječni, predragi i milostivi Oče! Pogledaj na izranjeno i izmučeno Srce Svoga Preljubljenoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista. U Njegovu presvetu Ranu stavljam sve čitatelje ovoga bloga i čitatelje njihovih blogova i cijelu blogosferu, za vjernike i nevjernike, neka se u Njoj obogate njihove duše i srce njihovo neka se okrijepi. Usadi im želju da potraže Tebe, pravu Istinu i čuvaj ih od zamkih zloga! Ti, Oče, koji si jedini dobar, milostiv budi nama svima po Ranjenom Srcu Majke naše Marije koja uvijek zagovara za nas, svoju dječicu! Amen!


Vaš Defton!
Bvb!

19.06.2009. u 07:00 · Ostavi komentar (14) · Isprintaj · #

De gustibus est non disputandum

Mk 4,24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.



Razmišljajući o tome što mi se sve dogodilo u zadnjih godinu dana glede cijelog mog života, kako sam se promijenio i moj način razmišljanja i pogledi na svijet i ljude, zapravo sve je ostalo isto samo je tu dospjela jedna nova dimenzija - Ljubav u Trojedinom Bogu. No, promijenio se i moj glazbeni ukus, jer je moje obraćenje vezano u glazbu, konkretno metal. U zadnje vrijeme dosta slušam progresivni rock, ali bend koji mi je ostao baš upadljiv glede cijelokupne komponiranosti glazbe s tekstom i načinom razmišljanja koje se proteže kroz njihove pjesme jesu Coldplay. Jednostavni kakvi jesu nisu mi se prije sviđali jer moj ukus je doista bio vulgaran. No, posebno njihov zadnji album Viva la Vida or Death and all of his friends stvarno mi je melem za uši. Kroz pjesme se proteže neka vrst psihodelije koja popločana čudnim tekstovima koji su zapravo jako općeniti. Viva la Vida, pjesma o prolaznosti i prevrtiljvosti u životu, pjesma Lost (album ima dvije verzije te pjesme, akustičnu i originalnu) pjeva o neshvaćenosti naših pojedinih stanja, Strawberry Swing ljubavna pjesma koja podsjeća na Japan itd... S ovim albumom su definitvno opravdali svoje ime, jer nisu išli za komercijalom nego se drže svoga stila od početka iako su mnogi mislili da će pokleknuti i izdati smeće, ali ostali su definitvno vjerni sebi,neki ih čak kritiziraju da oponašaju U2, mada po meni U2 je puno lošiji bend.. Albumi Rush of blood to the head i X&Y su po meni dva remek djela koja su vrijedna iznovnog preslušavanja. Clocks, In my place, The scientist ispunjaju dušu svojom jednostavnošću i melodijoznošću... Nešto vječno na što se čovjek jednostvavno mora vratiti. S obzirom, koliko smeća danas izlazi što se tiče glazbe počevši od rock pa do turbofolka, Coldplay je stvarno lijep izbor benda.

A zašto se promijenio moj ukus o glazbi? Nekako, kada čovjek krene za istinskim vrijednostim (ljubav, poštivanje, mir, radost itd) vidi da u svemu mora postajati jedan sklad, jer kod Boga je sklad, sve je u savršenom redu i sve je u početku stvoreno savršeno i čovjek je kad se rodi savršeno čist. Sklad se svuda prožima tako i u glazbi i tu bi zapravo trebao biti najviše prisutan. Priroda također ima svoju glazbu, instrumetni su ptice, vode, šume, planine i vjetrovi i sve je to savršeno, nekad svira tihe melodije, a nekada strašne simfonije smrti. I to sve stvara neke osjećaje u nama, mira, spokoja i opuštenosti.
(Napomena: stavio sam linkove na neke navede bendove dolje, neproručavam vam da ih slušate, to sam stavio sam da dobijete dojam kakvi su to bendovi,mada većinu ih znate)
No, kako mi ne živimo uvijek u prirodi, nego u buci i strci gradova, čovjek traži sebi prikladnu glazbu, pa počne otkrivati razne vrste koje danas postoje počevši od najprimitivnijh (turbofolka) do najkompliciranijih melodija koje su proizlašle iz ljudskog uma (npr. klasična glazba).
Tako sam ja otkrio rock, pa metal, pa razne vrste metala i živi sam primjer koliko glazba zapravo utječe na ljudsku psihu i ponašanje. Zavolio sam crnilo, destruktivne misli, depresije su ono bile poželjno stanje, frustracije, agresivnost i svađa, mržnja i tako. Moj ukus u početku se protezao od domaćeg punka i rocka (Hladno Pivo, Riblja Čorba, Partibrejkers, EKV, Bijelo Dugme, Vatreni Poljubav, stare Divlje Jagode, Majke) do stranog rock i punka (Deep Purple, Led Zeppelin, Pink Floyd, The Doors, Bob Marley) pa zatim metal (Metallica, Iron Maiden, Godsmack, System of a down, Linkin park, Limp Bizkit, Anthrax, no nakon tih mekušaca stigli su Pantera, Sepultura, Slipknot, Lamb of God, Carcass, Bullet For My Valentine, Dream Theater i mnogi drugi, bendovi čiji sam riječi živio kao danas Sv. Pismo). Pošto je mene puno više zanima lirika pjesma nego glazba, mada je i glazba bitan faktor, vidio sam koliko su ti bendovi zapravo destruktivni i koliko narušavaju čovjeka sa svojim subliminalnim porukama. Otkrio sam i neke christian metal bendove kao npr. Demon Hunter, Living Sacrifice, As i Lay Dying, Narnia, metalci koji pjevaju o kršćanskim vrijednostima na malo agresivniji način.
Ja sam doista većinu gore navedinih bendova slušao do istančanosti, naročito Metallicu i Iron Maiden, to su mi bili idoli nad idolima, sva moja garderoba se sastojala od njihovih majica, imao sam ih preko 6 ili 7. Jedna mi je prijateljica posudila Panterinu majicu sa brojem zvijeri pa s njom parodiro ispred crkve kad pred masom ljudi. Sad i baš nisam ponosan na to.
Inače, metal me je doveo do toga da sve svoje frustracije izbacim na taj način da stavim slušalice i mrzim cijeli svijet kroz zvukove tvrdih riffova, što je kasnije imalo svoje posljedice. Metal stvara rupe u duši, u mozgu i čovjeku daje onaj adrenalinski-animalni doživljaj koji je toliko moćan da se to ne može opisati, jedino ga nadvlada mir koji daje Isus Krist, a ostalo sve pada u vodu. Pretvara čovjek u agresivnu životinju. Devijantno ponašanje je na vrhuncu. Nema sklada tu, nema mira, bubanj tuče 200bpm.
Svirao sam to (sve što sam znao i svirati), slušao, živio. Danas sviram u crkvi na Misama, slušam neku blažu skladniju glazbu samo onu koja mi ne narušava unutarnji mir,strogo provjeram o čemu se pjeva,, živim Isusove Riječi.
Kad čujem u prolazu istinski metal, životinja u meni iskače, no samo je On može ukrotiti.
Bogu hvala pa nisam otišao na koncert Iron Maiden u Splitu, karta je završila u wc školjki, tko zna gdje bi bio sada. :)

PS. Ovo je neznatan broj bendova koje sam slušao, ima ih puno više i puno štetnijih. Savjetujem vam da budete oprezni glede glazbe,jer puno je smeća danas ponuđeno, duša se truje jako lako...

11.06.2009. u 15:16 · Ostavi komentar (18) · Isprintaj · #

Duhovni labirint

Ps 26,11 A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.

Image Hosted by ImageShack.us


Kao u labirintu, izgubio sam se
u Tvojoj silnoj Ljubavi
i kao da gubim Nju
koje nisam dostajan
i skrivam se u rupama svijeta
izbjegavajući svaki Tvoj iskreni poziv,
nesvjesno ili svjesno, svejedno je

a moje srce hiti k Tebi
slično djetešću gladnom,
privilo bi se majci uz grudi,
da se nahrani svakim Tvojim poticajem
i svakom misli koja je od Tebe dana,
ja sve zatrpavam ispražnoću
i čini mi se da bježim
udaljavam se od onoga
što želim
od onoga čemu težim

Do kada ćeš me voditi kroz taj labirint?
ili možda nisi Ti,
možda sam ja sam se izgubio u njemu
i ne želim iz njega izaći..

Pomozi mi, oslobodi me od mene,
jer izgubljen ne želim biti...

Z.

04.06.2009. u 17:00 · Ostavi komentar (23) · Isprintaj · #