Učinite sve što vam kaže!

Image Hosted by ImageShack.us


Ode, dragi blogeri na duhovnu izgradnju u Međugorje, šteta što ne možete svi sa mnom, neki zbog svojih uvjerenja, a neki zbog toga što nemaju vremena, ali bih volio da se svi dolje ujedinimo u Ljubavi Krista Našeg Gospodina! :)


Image Hosted by ImageShack.us


Pozdrav do daljneg i neka vas Majka Marija čuva, ponijet ću vas sve na Brdo Ukazanja u srcu! :)


Image Hosted by ImageShack.us


31.07.2009. u 11:18 · Ostavi komentar (2) · Isprintaj · #

Sa dva prsta po tipkovnici · 31.07.2009. u 21:58

:-))))))

dražeN:) · 01.08.2009. u 20:26

Hvala Bogu, čuo sam puno lijepoga o Međugorju. Moja uvjerenja bi me sasvim sigurno prije dovela bliže nego dalje od tako evidentno posebnog mjesta. Vjerujem da ću jednom navratiti u doživjeti njegovu punu vrijednost. Tebi želim ljubav i mir :)

Prijeći prag nade

Image Hosted by ImageShack.us


U grozničavosti svojih strahova
u neprestanoj potrazi za Ljubavi,
u ovoj prepučenoj pustinji,
gledam prazna obzorja u očima ljudi
tek s neznatnom nadom
da će ipak biti bolje

I kao da se ne usudim
prijeći prag nade
ja, kao nosilac klice,
vjere u bolje popodne
jer sutra mi se ipak čini predaleko,
a samo je to potrebno,
prijeći prag

ustrajnost kao da želi svu vječnost
za sebe, a ja bih možda malo
htio ubrzati tokove Očevog plana,
iako je savršen, sumnja me hvata
da neće stići u ovo zlo i bešćutno vrijeme
uništavanja svega ljudskog

Duh me vodi i potiče,gluh sam na Njega;
od nemara za nadhnuća tvoja oslobodi me;
vodi kud hoćeš, samo bliže k sebi
u vječni zagrljaj svjetlosti, što dalje
od beskrajnog mraka
što izvire iz grijeha prošlosti,
starog čovjeka kojeg je Čovjek boli izlječio.

Neka i dalje budem most k Tvome milosrđu,
da prijeđem prag nade,
sklopljenih ruku,
na koljenima,
očiju uprtih u Tvoje srce..


Hvaljen Isus i Marija, dragi blogeri, kako ste mi?
Kako imam vele slobodnog vremena kojeg baš i neiskorištavam najbolje, počeo sam došta čitati, već sam na trećoj knjizi, dovršavam Teotima sv. Franje Saleškog, divne upute za ulazak u Otajstvo Ljubavi. No, prije toga sam pročitao knjigu blaženog Ivana Pavla II - Prijeći prag nade, fantastična knjiga. Pored svega vala knjiga što izlaze u zadnje vrijeme, ovo je nešto fantastično, jedno dijelo po kojem se baš očituje veličina Majčinog Pape (Majka Marija ga je zvala Moj Papa). Nije mi jasno nikako kako pored New agea što se nameće danas nitko ne poteže za literaturom katoličkih svetaca i Papa. Mislim, ova knjiga je jedno osvježenje i jedan takoreći uvod u katoličanstvo gdje papa na tako jednostavan i plastičan način približava Trojedinog Boga i uspoređujući katoličanstvo sa ostalim monoteističkim religijama daje jasne razlike i čvrste dokaze zašto je Krist Spasitelj, Otkupitelj, Neponovljiv i Bog. Knjiga je rađena poput intervjua, Papa odgovora na 30tak pitanja, općenitih, približava i Lumen Gentium (II. Vatikanski Koncil). Uistinu, očituje svoju svetost.
Prijeći prag nade, to je sve što Krist hoće, da izađemo iz svoje oholosti i usudimo se poniziti i učiniti neka djela koja proturiječe našem egu. Zar je to tako teško?

Papa veli:

Prihvatiti ono što Evanđelje traži znači potvrditi svu svoju ljudskost, vidjeti njezinu ljepotu što ju je Bog htio, ali priznajući, u svjetlu moći samoga Boga, i njezine slabosti: «Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu» (Lk 18, 27)

Ove dvije dimenzije ne mogu se odijeliti: s jedne strane, zahtjevi morala što ih je Bog postavio čovjeku; s druge strane, zahtjevi spasenjske ljubavi, to jest, dar milosti na koji se Bog, na neki način, sam obvezao. Što je drugo Kristovo otkupljenje, nego upravo to? Bog želi spasenje čovjeka, želi ispunjenje čovječanstva po mjeri koju je sam odredio i Krist ima pravo reći da je jaram što ga je On stavio sladak teret i breme, na kraju krajeva, lako (usp. Mt 11, 30)

Vrlo je važno prijeći prag nade, ne zastati pred njim, nego prepustiti se vodstvu. Mislim da se na to odnose riječi velikog poljskog pjesnika Cypriana Norwida koji je tako definirao najdublje načelo kršćanske egzistencije: «Ne za sobom s križem Spasitelja, nego za Spasiteljem s vlastitim križem.»
(preuzeto sa katolici.org)

Pa usudimo se prijeći prag nade.

Pozdravljam vas sve!
Bvb!

23.07.2009. u 11:51 · Ostavi komentar (21) · Isprintaj · #

slaven178 · 24.07.2009. u 21:07

zanimljivo. prvi put sam tu, ali sigurno ću se vratiti.

Sa dva prsta po tipkovnici · 24.07.2009. u 21:32

Starom drugaru da osmjeh ostavim :-))))

greentea · 24.07.2009. u 21:49

napisao si vrlo lijepo post. ti već znaš da se ja, kad bih se upustila u jezikomlaćenje ne bih s koječime složila, što je za mene normalno. vrijedi i dalje sve što sam napisala u onoj komentračini ispod. poštujem tvoje osjećaje i stavove i veselim se da ideš svojim duhovnim putem koji te ispunjava i usrećuje. da bih malo pobila tvoju tvrdnju da nitko ne čita djela svetaca, reći ću ti da sam ja, iako nereligiozna i apsolutno ne churchgoing person, ne tako davno...mislim jesenas....pročitala jednu osuvremenjenu verziju knjige sv.tereze avilske koja se zove "dvorac duše". (mislim da izvornu verziju ne bih lako shvatila, jer ipak je to bio srednji vijek, drugačija neka vremena i način izražavanja, pa je i svaka njezina rečenica vjerojatno bila drugačije shvaćena u ono vrijeme, no što bih mi danas shvatili). knjiga je predivna i u njoj je sv tereza avilska tako predstavljena, da ako je zaista takva bila, ima sve moje poštovanje, zaista zaslužuje naziv svetice. i da...tim putem može i svatko od nas ići, ali ne bih rekla da znam puno ljudi koji su zainteresirani da postanu sveti. (premda ja smatram da je to korak koji će svatko od nas kad-tad napraviti u svojem neminovnom približavanju bogu...ali to je opet druga tema) ...evo sad uz škripu vijuga zaustavljam tijek misli i šaljem ti srdačan pozdrav, ma gdje bio.
p.s. nema potrebe da me sažaljevaš, sama sam si skresala plaću. ali, to ne znači da ću zato lošije živjeti. samo država neće dobiti 3% od moje plaće i to je sve.

Ema · 24.07.2009. u 22:04

Lijep komentar je ostavila Greentea o svetoj Tereziji i o svetosti.
Na post trenutno ne mogu ništa reći, osim...Bog te blagoslovio. Sutra možda mi dođe i koja riječ.

greentea · 24.07.2009. u 22:26

da, moguće je da budizam djeluje egoistično, ako ga promatraš sa dovoljno velike i sigurne udaljenosti. no, nije tako.....no, to je opet druga tema i to vrlo opširna, pe nećemo tamo....:)))))))

milord55 · 24.07.2009. u 23:04

Btb

Defton · 25.07.2009. u 12:08

@slave---svrati naravno! :)

@dida..pozdrav i tebi :)

@greentea....prestrani se ispričavat za duge kometare inače ću ti zabraniti komentiranje... :)
salim se, ali stvarno prestani... obični ljudi ne mogu shvatiti Tereziju Avilsku ni Ivana od Križa, samo oni duboku uronji u otajstvo Trojedinog Boga, nemoj se uvrijediti, ali oni sami kažu za sebe tako, ne mogu ni ja ih shvatiti za mene su preektremni... Preporučujem ti da čitaš njihova izvorna dijela što su sami napisali... sv. Terezija od Djeteta Isusa je isto nešto posebno. Molim te nemoj se opravdavati preda mnom o svojoj religioznosti ili ne religioznosti, jer ja nisam sudac... :) Možda je i tebi dano da spoznaš otajstva Trojedinog Boga, samo si još malo ohola. hehe :) salim se..
Svaka čast na tvojim komentarima i na osvrtima, drago mi je da i tvoja strana razumije.. pozdrav! :)

@ema...samo daj :D

@milord...također :) BTB

plodoviklečanja · 25.07.2009. u 12:32

Uzeo si predivan primjer: Papa Ivan Pavao II koji nas zagovara
a koji je od cijelog svog života učinio prelazak granica samoga sebe radi Njega..
prelazak preko praga postane stil život, jedno stalno pouzdanje u Providnost
i postojati u ovom svijetu kakav je On...

Trenutno sam u drukčijim vodama što se tiče štiva...ali sve nek služi na dobro,
budimo dobri ljudi, hrabri i dosljedni

blagoslov ti Božji :))

mariela · 25.07.2009. u 15:23

Usudimo se prijeći prag nade:-)
bosanac!
''... Ustanite, hajdemo... ''

Kruno · 26.07.2009. u 14:32

Hvala na poticajnom komentaru i neka te Gospodin prati.

greentea · 26.07.2009. u 14:48

tako mi ove preslatke lubenice što je baš jedem, svakako su me u životu nazivali, ali oholom nikada! sve sam, zaista sve...ali, ohola ne. pada mi na pamet da neki psiholozi kažu kako kad u drugom vidimo neku manu, najčešće je to ona koju i sami imamo, ali to ne želimo vidjeti u sebi. eto ti. pa, ti čačkaj mečku:)))))))
ps. ovaj čudesni stav da je kršćanstvo jedini put do boga je toliko ohol, da ja to nikada ne mogu dostići. a, takvi su gotovo svi kršćani. gotovo svi. ja nastojim upoznati i razumjeti razne puteve i ljude, bez vrednovanja, ocjenjivanja, bez tvrdji da ovaj ili onaj put valja, a drugi ne. tko sam ja da bih tako nešto mogla ikome reći? tko si ti? a, od svega s čime se sretnem meni i u meni ostaje ono što odgovara mojem cjelokupnom biću i što mogu bez prisile nad sobom samom usvojiti kao nadogradnju ili prirodan razvoj svojeg bića. zato ne volim autoritete, ne volim da se bilo što zahtjeva, ne volim tvrdnje da se bilo što mora....
ps. vjerujem da nije ni u pola toliki izazov shvatiti sv terezu avilsku koliko je izazov krenuti njezinim putem tj.smjernicama koje ona daje, jer vjerujem da svaki čovjek ima svoj jedinstveni put, iako svi vode u istom pravcu. treba za to imati petlje, no to je ista petlja koju treba imati da bi se krenulo za isusom. ne izvana, formalno, samo na riječima i u teoriji. već iskustveno, praktično...što se uostalom jedino i računa.
p.p.s. gle! komentar bez ijedne isprike! vidiš ti kojom brzinom napredujem! ...pozdrav:))))))))

duhovnamisao · 26.07.2009. u 15:12

pozdrav

dražeN:) · 26.07.2009. u 20:08

Vjerujem da je dobro čitati, čuti, informirati se, razmišljati, promišljati, zaključivati, pa opet sve iz nova. Trenutno čitam Kolibu na preporuku Anđelka Kaćunka. Baš me zanima kako ću je doživjeti :)

katolicka mladez · 27.07.2009. u 11:36

Neka sve sumnje se predaju Ocu, u kušnjama se jača, ako se krene dobrim putem.
Bog neka te blagoslovi i jača u svim trenucima života.
Svako dobro!

Defton · 27.07.2009. u 13:18

@greentea...nitko nije rekao da je kršćanstvo jedini put do Boga, ali je najjednostavniji... i vjerujem da je teško shvatiti sv. Tereziju Avilsku, pa koliko god ti mislila da možeš..ići njezinim putem nije ništa drugo nego ići putem kršćanstva, putem Isusa Krista...

ljudi nas kršćane iskrene, a pogotova katolike slabo poznaju jer mi na sve vas gledam očima Krista tj. ljubavi i željili bismo smo to svama malo podijeliti, ali...
.. no sreću, oprost mi je dana milost i kroz molitvu upoznajem ljude sve bolje...razlike prihvaćam i uviđam da nije sve za svakoga.... i jučer dok sam o ovome što samo ti napisao nađoh kod sv. Pavla Rimljanima ovo:

Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 4 Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. 5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. 6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. 7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. 9 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. 11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. 12 Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.

pa eto... svi smo isti na kraju... :)

zašto je vama svima teško malo prokopat dublje po Katekizmu KC ili uzet II. Vatikanski Koncil, pa ipak malo upoznaš nas Katolike? Ili još bolje počni malo živjeti kao i mi, pa mi onda nešto reci o oholosti...

nije lako trpjeti tolike osude na račun Katoličke Crkve, jer ako jednog osude svi smo u gabuli...ali zbog Krista i s Kristom i u Kristu i po Kristu sve se može...

†--Cut me into pieces---† · 27.07.2009. u 21:31

Ej hvala na lijepom komentaru, baš mi je nešto takvo trebalo:-)))

Neverin · 28.07.2009. u 22:15

znaš dobro da mislim da je propitikivanje i razmišljanjem vlastitom glavom (po meni) preduvjet za vjeru tako da se ne mogu sasvim složiti sa time o prepuštanju u vjeri pošto to ljudi iskorištavaju za svoje niske ciljeve (uključujući i hjerarhiziranu skupinu vjernika kao što je Crkva): Ali slažem se da ima nešto u pokojom Ivanu Pavlu II.., jednom je moja bivša uzela neka njegova djela da ih izrecitira na akademiji dramskih umjetnosti i svidjelo mi se to jedno djelo gdje jedan muškarac prosi ženu ovim riječima: "hoćeš li biti mojom suputnicom?" a ona se čudila što nije iskoristio riječ "žena" te je bila presretna. Tako da mi je nekako lijepo znati da je papa razmišljao o tim stvarima na takav način. To ga je činilo ljudskim..

blade777 · 29.07.2009. u 11:08

Prihvatljivija mi je osuda da moram ljubiti sve ljude, nego ona da mrzim samo jedno biće.
Kada smo u iskrenoj ljubavi usmjereni prema dobru, ostajemo na pravom putu, iako to nekom djelovalo neprihvatljivo, pogledom na neke različitosti, svi smo zapravo krenuli od istog izvora. U dubini našeg uma ostavljena nam je vodilja i ako je sljedimo, uistinu ne možemo pogriješiti.
Po djelima našim bi se trebali prepoznavati.
Pozdrav!

Defton · 29.07.2009. u 13:17

@cut... nema na čemu! Mir i dobro!

@neverin... znaš i ti da ja to isto mislim, da je to jako bitan preduvjet još kada se glava spoji s srcem dešavaju se čuda no... ići samo srcem ili samo glavom idemo u propast...barem po meni...
Prepustiti se treba Bogu, a ostalo on čini sam... ljudi su grešni, naročito se ta grešnost ističe kod ovih koje vode vjerske zajednice a to je nekako baš izraženo kod Katoličke Crkve jer je to tako osjetljiva institucija i zajednica,pa se svemu pridaje važnost, čak hiperbolično bolesna važnost...
A Papa Ivan Pavao II je doista poseban, prije svega je to činilo pravim Pastirom i Namjesnikom Kristovim, u svoj svojoj svetosti i ljudskosti... Što ne znači da i sadašnji Papa nije pravi Namjesnik, Benedikt mi je drag jer se drži konzervatizma i tradicije, jer nove stvari praćenje vremena nisu uvijek plodnosne... barem po meni...
@blade..slažem se.. pozdrav i tebi...

Dust In The Wind · 29.07.2009. u 18:59

pa usudimo se prijeci prag nade.. :)))

citala sam neke knjige o Papi Ivanu Pavlu, jer je on bio poseban covjek, svaka recenica napisana o njemu ili ona koju je on sam izrekao je vrijedna divljenja....

poezija duše · 29.07.2009. u 19:35

:))

Za Nju

Image Hosted by ImageShack.us


Budim se, u zagrljaju jutarnjeg sunca,
Zbunjen, lagano otvaram oči,
A postelja me još čvrsto drži za tvrdi krevet

Promatram zrnca prašine, koja se poigravaju
Na zamah svakog moga pokreta,
Kao da plešu, čini se, pokazujući mi da ipak
nisam sam

Uronjen u misli o njoj, prekstim se
I zazovem Božji blagoslov,
pitam se hoću li moći bez nje,
Jedine koja me u ovom svijetu razumije
Bez nje, moje utjehe i moje potpore

Iskazah molitvu svoju:
Oče, čuvaj ljubav moju...

Za Bubi moju! :)

Da, dragi moji blogeri, ostao sam sam, svi su otišli, cimeri iz doma, djevojka mi je kući otišla, jutros sam predao za dom koji neću dobit, iako sam sve dao u roku. Dobio sam utorak titulu sveučilišni prvostupnik (baccalarius) inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije, više nisam student do 10. mjeseca, gdje ću opet morati ići dvije godine za magistra. Samo Bogu mogu zahvaliti na svim čudesima koje sam doživio na ovom faxu, mislim u roku ovaj fax zgotoviti može se samo uz pomoć Božju.

Proslavio se Gospodin i na taj način u mome životu kroz ovaj moj fakultet, jer ja ništa ne prepisivam slučajnosti.vjera u Isusa mi pokazuje da ništa nije slučajno zbog toga jer je sve u Njegovim rukama, toliko sam toga ove godine radio i sadržaja imao izvan faxa (s tim da sam nedjeljom odlučio ništa ne raditi tj. jedan dan manje, dao sam ga Gospodinu jer ipak je to Njegov dan). Molitva moja i molitva drugi, žrtva i trpljenje, otvorilo mi je toliko pouzdanje u Njega, da mu se jednostavno cijeli želim predati, moj život pomalo poprima riječi Apostola: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni!“ (Gal 2, 20).

Sada idem kući u Tomislavgrad, s obitelj provesti vrijeme. Pa 01.08 onda u Međugorje na Mladifest 2009, samo s vrećom za spavanje i nešto robe i novca za hranu s potpunim pouzdanjem u Božju providnost tako do 06.08! Dragi blogeri sve vas pozivam da se odazovete na taj festival da odete do Gospe i vidjet ćete kako nas ona voli, mene je dolje dotaknula i srce mi je otvorila za Isusa, u Međugorje je ostao moj prošli život.
Tamo sam upoznao Paddy Kelly-a iz Kelly Family koji se sada zove John Paul Mary Kelly (Ivan Pavao Marija) i svećenik je. Poslušajte njegovu priču (napomena - ovo je samo prvi dio kompletnu priču imate na youtube.com, ili u mp3 formatu ovdje!:



A u ovoj prostoriji sam bio i ja (ovo sam sasvim slučajno sada našao na youtubu ajme, jako sam sretan sada, Bože hvala Ti).

MOLIM VAS pogledajte ovaj video:



Dok je pjevao ovu drugu pjesmu Thanking Blessed Mary prvi puta sam iskreno zaplakao u životu, jer sam vidio čovjeka koji je uronjen u Božju ljubav u cijelosti, radujte se sa mnom jer ja sam izvan sebe trenutno zbog ovoga video!
O kako ja volim Gospodina! :)

Više o festivalu možete pročitati ovdje: Mladifest 2009!.
Image Hosted by ImageShack.us


Bog vas blagoslovio! :)

16.07.2009. u 12:34 · Ostavi komentar (20) · Isprintaj · #

Ema · 16.07.2009. u 14:34

Čestitam ti na tvojim uspjesima, a posebno što ne zaboravljaš kome trebaš bit zahvalan za sve. Oduševljava me tvoja rečenica; O kako ja volim Gospodina! I ja ga želim tako ljubiti da mogu klicati svim bićem ovako kao ti....Dao Bog da ti On uvijek bude na prvom mjestu, i da bez svakog možeš, samo bez njega da ne možeš. A u Bogu, i tvoja draga je s tobom, nikud nije otišla...Nek bude volja Božja za vas, i neka vam ona bude jedina važna oboma. BTB

Ovdje je samo prvi dio svjedočanstva, idem tražit i slušat sve.

Ema · 16.07.2009. u 15:05

Kako je ovo slično mom svjedočanstvu, i mnogim svjedočanstvima ljudi koje je Bog zahvatio i vratio k sebi....

Neverin · 16.07.2009. u 21:40

hm, znaš kako razmišljam.. dođe mi da ti kažem "da si nisi sam pomogao ne bi ti ni Bog pomogao" :)

a kad će tvoj odgovor na mejl a a a ? :) pozdrav prijatelju.. ti si tada u Međugorju a ja u Makedoniji jedva čekam

poezija duše · 16.07.2009. u 22:51

čestitam od srca na uspjehu, i želim ti mirno i radošću ispunjeno ljeto...
zaslužio si... :))
ps. ako za Veliku Gospu dođem u Tomislavgrad (nije još sigurno)
jesi li za neku kavu? bilo bi mi drago...

Defton · 17.07.2009. u 10:49

@ema...Bogu hvala, On nas uvijek dovodi do sebe... :)
@neverin...ma znam te...ali to jest prva i osnova stvar, da se nisam trudio vjerojatno ne bi bilo ovako, ali sada jest i Bogu sam to prikazao kao žrtvu za nečije spasenje... :)
Što ćeš u Makedoniji?
A moj odgovor na majl, neće uskoro, možda kada doživi neko mistično iskustvo, ekstazu ili slično... hehe, radi tebe ću početi proučavati katoličku povijest, :D
Svrati do Međugorja da se vidimo... ;D
@poezija...Mirjana...hvala, hvala, Bogu hvala... :)
Naravno da jesam... za kahvicu! javi se na mail... :)

Neverin · 17.07.2009. u 11:11

hm.. jel ti mogu u tom slučaju preporučit jednu kolekciju knjiga? Povijest kršćanstva (Antika, sredni vijek, novi vijek, suvremeno doba) od Giovanni Filoramo (ali svako poglavlje je napisoa jedna drugi profesor) .. e sad ne znam ako postoji prevod na engleskom.. ja sma naravski to čitao na talijanskom. U makedoniju idem kao nagradu što sam dao mnogo ispita, vratio dugove i dobio šolde od stipendije.. želim vidjet Bitolu, Ohrid, Skopije (kažu mi da Ohrid ima čak 365 crkvica oko Ohridskog jezera i to mnoge iz bizanstog doba pa me jako zanima) naravno idem i da vidim ljude i da hedonistički uživma u cugi u hrani :)

Dust In The Wind · 17.07.2009. u 14:42

svijet je mali (kako sam ja sad sretna... citajući ovaj tvoj post, samo me obuzela neka neobjasnjiva radost...)... mozda se i sretnemo negdje za vrijeme tjedna mladih u medjugorju... znam, ne poznajemo se, kako da se sretnemo... ali cudni su putevi Gospodnji... mozda nam se molitve susretnu... a sreca koja se osjeca na tom mjestu, i ispunjenost... to ce se i tako i tako susresti :))) medjugorje je moja oaza! presretna sam kad netko spominje medjugorje u pozitivnom smislu... pozdravljam te...

milord55 · 17.07.2009. u 14:44

čestitam ti i radujem se. malo me zbunjuju ovi sada bakalari, ali, nisu to nikad bile sitne ribe...

Semiramida · 17.07.2009. u 15:40

Čestitam na položenim ispitima i želim ti da se lijepo odmoriš i uživaš, jer si itekako zaslužio :))

tignarius · 17.07.2009. u 17:01

def@
potaknuo si me da nađem pjesmuljke svoje mladosti, pa ti evo šaljem dvije na "pregled"

opet je zima
kao i obično prije prosinca
ja sam u sobi
a ova jesen je još u kalendaru
vrijeme je za plakanje
dugih noći
snove ljudske i nestvarne žene

samoća mojih kostiju
razbija tišinu idilične zime
u potrazi za jednom ženom
nađoh drugu
i hrpu misli
što ne stanu u ovu pjesmu

bit će da je opet zima
i trese prozore prošlosti
dame zagrebačkih izloga i ulica

spava mi se u ovom trenu
žao mi je što ostavljam crno
ostavljam otvoren prozor
za malo ljubavi

putevi snježni i smješni

sanjam lijepe snove
da me ljubi jedna žene i smješka se
a još je zima
žao mi je što me bude
kažu život je pred tobom

pa neka im bude

kao što vidiš, i nakon ovakvih "traumatičnih iskustava mladosti" može se doživjeti 50-ta, onu jednu ženu sam i oženio!

Međugorski glas · 17.07.2009. u 19:06

Eto, iza tebe je ostao jedan "uspješan" dio života, blagoslovljeno vrijeme iz kojeg će se rađati ruže i trnje. Radost svoju podijeli s Gospom da bi je ona dalje darivala. Međugorje je, kao što si i sam iskusio, zagrljeno posebnim milostima, sveto mjesto ispunjeno "koncentratom" Životvorčeva sjaja, prag preko kojeg se zakoračuje u nebesku stvarnost, uzvišica s koje se u snazi istine novim očima jasno mogu vidjeti tama i svjetlost svijeta.

greentea · 17.07.2009. u 22:36

hvala ti na posjeti mojem blogu i na komentaru tj pitanju. moram ti prije svega reći da mi je uvijek vrlo, vrlo drago čuti da mladi ljudi napreduju i uspjevaju u životu, i iskreno ti čestitam na postignutom. (priznajem da se ne kužim u ove nove titule, a i naši pokušaji da smislimo nove nazive ljudima koji stignu do nekog određenog stupnja obrazovanja, su mi prilično komični (bez zlobe i bez i najmanje namjere da bilo koga uvijedim, ja sam jednostavno ona stara generacija koja se sporo prilagođava na novotarije)
ja ni najmanje ne sumnjam da nema slučajnosti i da si ti imao svu pomoć koji si trebao iz duhovne sfere. iskreno, defton, s nadom da ćeš ti to shvatiti bez zamjeranja, ja nemam nikakvih problema s bogom, s isusom ni s vjerovanjem (iako sam sigurna da ja vjerujem na drugačiji način od tebe, ali ne vjerujem da je to presudno u priči), ali imam i uvijek ću imati problema s crkvom, s njezinim doktrinama i naukama ..... vjerujem da su i isus i bog neupredivo veći, milostiviji i ispunjeniji ljubavlju od nje. međutim, ako je crkva mjesto gdje ti nalaziš što tražiš i ako te to čini sretnim, zadovoljnim, ispunjenim čovjekom, meni je to drago i ja sasvim podržavam tvoj put. vidiš, ne znam kako ćeš to shvatiti, ali ja iskreno osjećam i mislim da su svi naši životi u stvari putovanje prema bogu i da je njemu naposljetku svejedno kojim putem ćemo stići do njega. ono malo ljudi za koje znam da se trude iskreno ići putem koji im je isus pokazao, izazivanju u meni poštovanje. i što se više uspjevaš penjati tim putem, ja vjerujem da činiš veliku stvar i za sve nas ostale, jer svi smo mi dio velike porodice koju sami nazivamo čovječanstvom i dio istoga očitovanja apsoluta. ali, nažalost vrlo, vrlo daleko smo od toga da bi to bili svi vjernici koji hrle u crkve...njih sve više doživljavam kao glumce koji lažu i sebi i bogu, što je smiješno, komično i tragično istovremeno. ali je vrlo lijepo naići na izuzetak. osvježavajuće.
ako je moguće da neka mala doza zavisti i ljubomore bude pozitivna, onda ti na takav pozitivan način zavidim na tvojim lijepim duhovnim iskustvima i osjećajima koji te prožimaju. nadam se da će te to uvijek pratiti.
duhovno i okultno.....rekla bih da je to cijeli čovjekov život, sve ono što još nismo uspjeli do kraja osvjestiti i iskustveno spoznati o sebi samima. rekla bih da je to možda i ono zrnce božanskog u nama koje se tako dobro i sasvim nenametljivo skrilo u dubinama naših srca i duša, da ga mnogi niti ne promjećuju....to su predjeli nas samih u kojima je skrivena naša bit i sve ono što mi zaista jesmo.
oprosti na podužem komentaru....ali, barem ne komentiram često.
ugodan ti odmor.....:))))))))

Defton · 18.07.2009. u 18:41

HVala svima... :) Neka vas Gospodin ispuni svojim duhom!

@greentea...
vjerujem da su i isus i bog neupredivo veći, milostiviji i ispunjeniji ljubavlju od nje.

Pazi, Crkva je zajednica grešnika (tu je sve objašnjeno što se tiče njezine nesavršenosti, sam Papa je grešnik, samo njegove odluke što tiče doktrina vjere su nepogrešive!). Naravno, da je Gospod veći od Crkve, ona je samo produžnica njegova na zemlji i nije loša jer evo prateći ovaj svijet, imam osjećaj da Crkva ostaje uvijek na istom mjestu, što je jako pozitivno, već 2000 godina, zaostaje, i to je odlično! :)

Hvala, ljubomora je pozitvna stvar ali zavist ne, ljubomora može potaknuti i na dobro!

Duhovna strana - kada dijete Svijetla, a ne tame - jest ono što treba živjeti, jer granice su uske.. preporučam sv.Ignacija Lojolskog da proučiš za duhovno razlučivanje...

Nema problema, meni je drago za kvalitetne komentare! :) Samo ti komentiraj!

dražeN:) · 18.07.2009. u 18:44

Čestitam na uspjehu. Kolega si moga sina. On završno ima prosjek od 4,9. Imao sam prilike vidjeti koliko je i kako radio. Da, istina, puno je truda potrebno da bi se FER završilo u roku, a posebno kada se puca na malo više ocjene. Svojevremeno, moj maksimum je bio otići do Kseta, popiti piće i odigrati koju partiju šaha. Što se tiče ovog mladog čovjeka u videu za koji si zamolio da se pogleda, uistinu, ljubav je nešto nenadmašno u našim životima. Mir i dobro :)

promatram, razmišljam · 18.07.2009. u 21:28

Svaki tvoj nailazak na MOJU STAZU me obraduje !
Iskrene čestitke na tituli baccalariusa !

I, lijepo se odmori uz molitvu i pjesmu !

Malo svojeg veselja i radosti prenio si i na mene !
Hvala ti !

Ema · 18.07.2009. u 21:53

Uzela bih draženov komentar ako smijem i malo bih ga promijenila (zadnju rečenicu); Bog je netko nenadmašiv u našim životima!

gospa moja · 19.07.2009. u 20:33

I ja se pridružujem čestitkama i neka te Gospodin i dalje prati na tvom putu, lijepo se odmori i u Međugorju se pomoli za mene, najveća mi je želja doći u Međugorje na mladi fest a dat će Gospa da mi se i to ostvari, znam da hoće. Ove godine nemogu dobiti godišnji frka pa nisma ni uspjela otići za godišnjicu ukazanja što inače učinim. Ali mislima sam uvijek tamo. E da ako te zanimaju molitvice naših baka koje se prenose s koljena na koljeno javi se na moj meil da ti pošaljem, ja ih objavljujem na svom blogu jednu po jednu ali tko želi cijelu kolekciju od 70 prekrasnih molitvica rado ću ih sa svima podijeliti, to je zasluga svih nas jer smo si to zajedno prikupili. Pozdrav šaljem veliki.

Defensor Fidei · 20.07.2009. u 19:37

Zanimljiv blog! Hvala na tvojoj posjeti!

Sa dva prsta po tipkovnici · 22.07.2009. u 21:17

Lijepo je ovo kaj sam pročital.Zadovoljstvo mi je potpisati se osmjehom :-))))

Neizgovorene riječi · 23.07.2009. u 00:47

stvarno lijepa pjesma:) čestitam na tituli "bakalar",uz Božju pomoć i ja ču uskoro-još samo jedan isit :)
čitamo se

pozzzzzz :)

Ime

Mudr 1,11 Čuvajte se isprazna gunđanja i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
Sir 5,13 I slava i sramota dolaze od riječi, i jezik je čovjekov propast njegova
Sir 20,18 Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi.
Sir 28,17 Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti.
Jak 3,5 Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
Jak 3,6 I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.
Jak 3,8 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.


Image Hosted by ImageShack.us

Na slici je prikazano kažnjavanje jezika

Objavio im svoje Ime
i spasenje im po Njemu dao,
da Ga radujuć se slave
i On ih nagraditi htio
U imenu Njegovu da mir imaju
oni što svoga mira nemaju
I da u Imenu Jedinorođenca
od Oca Milosti zadobiju
svi oni koji se Ocu po Imenu Njegovu obraćaju
po Ime Njegovu Srce da im se Ljubavi ispuni,
da im se u Njegovo ime Branitelj otkrije
i da svaki koji u Ime Njegovo vjeruje
život vječni s Njim zadobije

No, ljudsko srce tvrdo je,
Od Imena Njegovog otuđilo se,
Od blagoslova nastade kletva
od hvale postade psovka
a slava u mržnja se pretvori,

Jao, čovjeku tome, koji Imena Njegova blati
bolje da se rodio nije, nego da paklom plati
Vrijeđati Njega čovjek se usudi,
on sebe sama na propast osudi

Da, mi smo narod s najmaštovitijim psovkama, tako su nas stranci okarakterizirali. Koliko je se psovka uvukla u život Hrvata, to se može i vidjeti na javnim televizijama naročito inostranskim jer svaki film i emisija su redovito popraćeni sitnim,ali štetnim psovkama, a kako danas većinom djecu odgaja televizija oni to prvo po belaju zapaze. A inače što se u kod Hrvata katolika također često radi jest čim dijete progovori odmah mu strpaju psovku u usta, pa dijete psujue i truje uokolo. Psovka je u svakidašnjim novima jako prisutna i svim vrstama književnosti, užas. Kultura izražavanja je danas nula. Psovanje nečije majke je danas in i trendy,tu se može očitovati sotonina mržnja prema rodiljama, majkama i ženama.
No, po meni su znatno opasniji bogospovači, ti ljudi imaju taku maštu pa to je nemoguće, jer ipak se tu radi o svetinjama. To je recimo za mene nešto najžalosnije da Hrvati svih uzrasta psuju Boga i koriste Ime Njegova za svaku moguću situaciju.
Katastrofa! I čudimo se što nam ide loše u životu. Hrvat katolik koji redovito psuje Ime Božje, sjajno, a krunicu nosi oko vrata, narukvice s onima koje psuje, eh, braćo moja. Čovjek koji psuje Boga je kuga za dušu i prokletstvo za svoju obitelj. Imate toliko svjedočanstava o tome, pretražite internet.
A i đavlekanje (kada se nekog šalje đavlu i ostaloj ekipi), nisu ni svjesni da tako proklinju svoje bližnje.
Ali šta je tu je, treba se moliti za sve tako da umjesto onih gori citata bude:
Sir 51,22 Za plaću mi je Gospod jezik podario: njime ću ga slaviti. :)

08.07.2009. u 15:50 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

Dust In The Wind · 08.07.2009. u 17:02

slazem se, pogotovo s onim dijelom gdje se spominju djeca i kako cim progovore nauce ih da psuju... ziva istina, srela sam takve i roditelje i djecu ...

a i ono "djavlekanje".... slazem se i s tim....

uglavnom... dobar blog... pozdrav ;)

plodoviklečanja · 09.07.2009. u 20:51

amputirati jezik kao "oko ili ruku" Isusov je savjet,
jer bolje je tako nego li ići u pakao čitav....
ne savjetujem samozlostavljanje,
više je to u smislu obrezanja srca, obrezanje jezika,
jedno duboko promišljanje tko smo i što mi to radimo...

"riječi će vas vaše osuditi .."

blagoslov tebi

Semiramida · 09.07.2009. u 21:50

Zaista je ružno za čuti kada netko psuje. Priznajem, nisam savršena i opsujem s vremena na vrijeme, iako se trudim izbjegavat, međutim pobjegne. Pa tako i u neko tekstu koji napišem, zna se dogoditi koja psovka, ali stvarno rijetko.

Najgore mi je kada netko opsuje boga, to je krajnji znak nepoštovanja. Možda to osobi koja to izgovara nište ne znači, međutim ja se smrznem svaki puta kada tako nešto čujem, iako još nisam na čisto sa svojom vjerom. I nikada mi se tako nešto niti u ludilu ne bi omaklo.

Najgori su mi oni kojima su psovke kao poštapalice, pa ih više niti ne čuju kada ih govore. Teško se toga rješiti, ali strašno je takve ljude slušati. Ako im fali riječi za izražavanje možda bi bilo bolje da koju knjigu pročitaju...

Pozdrav :)

milord55 · 10.07.2009. u 14:27

Psovka smeče među riječima, u smeču se i nađe. Tko čisti sebe, i to čisti.

ossimpleljubica · 10.07.2009. u 17:43

Hvala na pruženoj ruci...:-))

dražeN:) · 10.07.2009. u 23:05

Nije li suludo slaviti savršenstvo koje straši, proklinje i kažnjava. Oprosti, ali nema logike. U istinskoj i čistoj bezuvjetnoj ljubavi nema takvih kontradiktornosti. Naravno, nema ni mjesta prostakluku, ali to ionako nema direktne veze sa vjerom, to je više stvar kulture i dobra odgoja :)

tignarius · 10.07.2009. u 23:43

pošto imam velikih problema sa svojom jezičinom, najmanje sam "kvalificiran" za komentiranje.
al eto--- ne da mi se..
Bio sam prošle godine u Sinju, za Veliku Gospu i bio sam osupnut količinom i "kvalitetom" psovke, moja supruga su me pitali-"Kaj u tvom kraju nisu sve KATOLICI?"
Nakon toga sam bio u Ludbregu, nisam čuo ružne riječi
Stvarno bi mi južnjaci i "žestoki katolici i Hrvati" mogli malo pogledati i u svoje oko!
Def@ nemoj se zezati na moj račun.......blokiran je!

Ema · 11.07.2009. u 08:30

Rekla bih samo na ovo što kaže tignarius; Imam problema sa svojim jezikom....Dobro je da ima problema (znači da uviđa, a to je već početak otpora psovci, ili se možda čovjek bori već s tim), jer mnogi niti ne shvaćaju da imaju problem. Psuju i prepuštaju se, a ako ih upozoriš, oni se čude, kažu da nisu opsovali. Potpuno su nesvjesni, i kažu navika.
Sjećam se da nam je vlč Sudac rekao na duhovnoj obnovi: Budi svjestan što ti je na usnama. Mislim da ljudima treba reći kad opsuju, ne s ljutnjom ili prezirom, jer ako nas potiče ljubav tada ćemo i reći u ljubavi. Pa kad im blago ponavljamo, a ne s visoka, kao onaj koji se smatra boljim, ne može biti gore, a bolje svakako može (uz molitvu pogotovu).

Defton · 11.07.2009. u 13:00

@drazen...ne razumiju svi što Bog traži od nas..
@tignarius...pa pouči se Sv.Pismom malo, ako imaš problema :)
@ema...slažem se!

Đus · 12.07.2009. u 12:35

psovku protiv Svetoga ne trpim, zabole me uši.
ali od ružne navike korištenja "malih" psovki (kako kaže dječji molitvenik) patim i sam.
ali ne treba se boriti protiv psovki, već protiv frustracija s kojima one dolaze.
a to je malo teže u ovom svijetu...
pozdrav!

gospa moja · 12.07.2009. u 18:08

Bez Boga ne možemo ništa ni činiti ni imati, bez njega ne možemo ni sačuvati ono što imamo.
Pozdrav.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica