Marketing
Prijeći prag nade
U grozničavosti svojih strahova
u neprestanoj potrazi za Ljubavi,
u ovoj prepučenoj pustinji,
gledam prazna obzorja u očima ljudi
tek s neznatnom nadom
da će ipak biti bolje
I kao da se ne usudim
prijeći prag nade
ja, kao nosilac klice,
vjere u bolje popodne
jer sutra mi se ipak čini predaleko,
a samo je to potrebno,
prijeći prag
ustrajnost kao da želi svu vječnost
za sebe, a ja bih možda malo
htio ubrzati tokove Očevog plana,
iako je savršen, sumnja me hvata
da neće stići u ovo zlo i bešćutno vrijeme
uništavanja svega ljudskog
Duh me vodi i potiče,gluh sam na Njega;
od nemara za nadhnuća tvoja oslobodi me;
vodi kud hoćeš, samo bliže k sebi
u vječni zagrljaj svjetlosti, što dalje
od beskrajnog mraka
što izvire iz grijeha prošlosti,
starog čovjeka kojeg je Čovjek boli izlječio.
Neka i dalje budem most k Tvome milosrđu,
da prijeđem prag nade,
sklopljenih ruku,
na koljenima,
očiju uprtih u Tvoje srce..
Hvaljen Isus i Marija, dragi blogeri, kako ste mi?
Kako imam vele slobodnog vremena kojeg baš i neiskorištavam najbolje, počeo sam došta čitati, već sam na trećoj knjizi, dovršavam Teotima sv. Franje Saleškog, divne upute za ulazak u Otajstvo Ljubavi. No, prije toga sam pročitao knjigu blaženog Ivana Pavla II - Prijeći prag nade, fantastična knjiga. Pored svega vala knjiga što izlaze u zadnje vrijeme, ovo je nešto fantastično, jedno dijelo po kojem se baš očituje veličina Majčinog Pape (Majka Marija ga je zvala Moj Papa). Nije mi jasno nikako kako pored New agea što se nameće danas nitko ne poteže za literaturom katoličkih svetaca i Papa. Mislim, ova knjiga je jedno osvježenje i jedan takoreći uvod u katoličanstvo gdje papa na tako jednostavan i plastičan način približava Trojedinog Boga i uspoređujući katoličanstvo sa ostalim monoteističkim religijama daje jasne razlike i čvrste dokaze zašto je Krist Spasitelj, Otkupitelj, Neponovljiv i Bog. Knjiga je rađena poput intervjua, Papa odgovora na 30tak pitanja, općenitih, približava i Lumen Gentium (II. Vatikanski Koncil). Uistinu, očituje svoju svetost.
Prijeći prag nade, to je sve što Krist hoće, da izađemo iz svoje oholosti i usudimo se poniziti i učiniti neka djela koja proturiječe našem egu. Zar je to tako teško?
Papa veli:
Prihvatiti ono što Evanđelje traži znači potvrditi svu svoju ljudskost, vidjeti njezinu ljepotu što ju je Bog htio, ali priznajući, u svjetlu moći samoga Boga, i njezine slabosti: «Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu» (Lk 18, 27)
Ove dvije dimenzije ne mogu se odijeliti: s jedne strane, zahtjevi morala što ih je Bog postavio čovjeku; s druge strane, zahtjevi spasenjske ljubavi, to jest, dar milosti na koji se Bog, na neki način, sam obvezao. Što je drugo Kristovo otkupljenje, nego upravo to? Bog želi spasenje čovjeka, želi ispunjenje čovječanstva po mjeri koju je sam odredio i Krist ima pravo reći da je jaram što ga je On stavio sladak teret i breme, na kraju krajeva, lako (usp. Mt 11, 30)
Vrlo je važno prijeći prag nade, ne zastati pred njim, nego prepustiti se vodstvu. Mislim da se na to odnose riječi velikog poljskog pjesnika Cypriana Norwida koji je tako definirao najdublje načelo kršćanske egzistencije: «Ne za sobom s križem Spasitelja, nego za Spasiteljem s vlastitim križem.» (preuzeto sa katolici.org)
Pa usudimo se prijeći prag nade.
Pozdravljam vas sve!
Bvb!
Post je objavljen 23.07.2009. u 11:51 sati.