Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/defton

Marketing

De gustibus est non disputandum

Mk 4,24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.



Razmišljajući o tome što mi se sve dogodilo u zadnjih godinu dana glede cijelog mog života, kako sam se promijenio i moj način razmišljanja i pogledi na svijet i ljude, zapravo sve je ostalo isto samo je tu dospjela jedna nova dimenzija - Ljubav u Trojedinom Bogu. No, promijenio se i moj glazbeni ukus, jer je moje obraćenje vezano u glazbu, konkretno metal. U zadnje vrijeme dosta slušam progresivni rock, ali bend koji mi je ostao baš upadljiv glede cijelokupne komponiranosti glazbe s tekstom i načinom razmišljanja koje se proteže kroz njihove pjesme jesu Coldplay. Jednostavni kakvi jesu nisu mi se prije sviđali jer moj ukus je doista bio vulgaran. No, posebno njihov zadnji album Viva la Vida or Death and all of his friends stvarno mi je melem za uši. Kroz pjesme se proteže neka vrst psihodelije koja popločana čudnim tekstovima koji su zapravo jako općeniti. Viva la Vida, pjesma o prolaznosti i prevrtiljvosti u životu, pjesma Lost (album ima dvije verzije te pjesme, akustičnu i originalnu) pjeva o neshvaćenosti naših pojedinih stanja, Strawberry Swing ljubavna pjesma koja podsjeća na Japan itd... S ovim albumom su definitvno opravdali svoje ime, jer nisu išli za komercijalom nego se drže svoga stila od početka iako su mnogi mislili da će pokleknuti i izdati smeće, ali ostali su definitvno vjerni sebi,neki ih čak kritiziraju da oponašaju U2, mada po meni U2 je puno lošiji bend.. Albumi Rush of blood to the head i X&Y su po meni dva remek djela koja su vrijedna iznovnog preslušavanja. Clocks, In my place, The scientist ispunjaju dušu svojom jednostavnošću i melodijoznošću... Nešto vječno na što se čovjek jednostvavno mora vratiti. S obzirom, koliko smeća danas izlazi što se tiče glazbe počevši od rock pa do turbofolka, Coldplay je stvarno lijep izbor benda.

A zašto se promijenio moj ukus o glazbi? Nekako, kada čovjek krene za istinskim vrijednostim (ljubav, poštivanje, mir, radost itd) vidi da u svemu mora postajati jedan sklad, jer kod Boga je sklad, sve je u savršenom redu i sve je u početku stvoreno savršeno i čovjek je kad se rodi savršeno čist. Sklad se svuda prožima tako i u glazbi i tu bi zapravo trebao biti najviše prisutan. Priroda također ima svoju glazbu, instrumetni su ptice, vode, šume, planine i vjetrovi i sve je to savršeno, nekad svira tihe melodije, a nekada strašne simfonije smrti. I to sve stvara neke osjećaje u nama, mira, spokoja i opuštenosti.
(Napomena: stavio sam linkove na neke navede bendove dolje, neproručavam vam da ih slušate, to sam stavio sam da dobijete dojam kakvi su to bendovi,mada većinu ih znate)
No, kako mi ne živimo uvijek u prirodi, nego u buci i strci gradova, čovjek traži sebi prikladnu glazbu, pa počne otkrivati razne vrste koje danas postoje počevši od najprimitivnijh (turbofolka) do najkompliciranijih melodija koje su proizlašle iz ljudskog uma (npr. klasična glazba).
Tako sam ja otkrio rock, pa metal, pa razne vrste metala i živi sam primjer koliko glazba zapravo utječe na ljudsku psihu i ponašanje. Zavolio sam crnilo, destruktivne misli, depresije su ono bile poželjno stanje, frustracije, agresivnost i svađa, mržnja i tako. Moj ukus u početku se protezao od domaćeg punka i rocka (Hladno Pivo, Riblja Čorba, Partibrejkers, EKV, Bijelo Dugme, Vatreni Poljubav, stare Divlje Jagode, Majke) do stranog rock i punka (Deep Purple, Led Zeppelin, Pink Floyd, The Doors, Bob Marley) pa zatim metal (Metallica, Iron Maiden, Godsmack, System of a down, Linkin park, Limp Bizkit, Anthrax, no nakon tih mekušaca stigli su Pantera, Sepultura, Slipknot, Lamb of God, Carcass, Bullet For My Valentine, Dream Theater i mnogi drugi, bendovi čiji sam riječi živio kao danas Sv. Pismo). Pošto je mene puno više zanima lirika pjesma nego glazba, mada je i glazba bitan faktor, vidio sam koliko su ti bendovi zapravo destruktivni i koliko narušavaju čovjeka sa svojim subliminalnim porukama. Otkrio sam i neke christian metal bendove kao npr. Demon Hunter, Living Sacrifice, As i Lay Dying, Narnia, metalci koji pjevaju o kršćanskim vrijednostima na malo agresivniji način.
Ja sam doista većinu gore navedinih bendova slušao do istančanosti, naročito Metallicu i Iron Maiden, to su mi bili idoli nad idolima, sva moja garderoba se sastojala od njihovih majica, imao sam ih preko 6 ili 7. Jedna mi je prijateljica posudila Panterinu majicu sa brojem zvijeri pa s njom parodiro ispred crkve kad pred masom ljudi. Sad i baš nisam ponosan na to.
Inače, metal me je doveo do toga da sve svoje frustracije izbacim na taj način da stavim slušalice i mrzim cijeli svijet kroz zvukove tvrdih riffova, što je kasnije imalo svoje posljedice. Metal stvara rupe u duši, u mozgu i čovjeku daje onaj adrenalinski-animalni doživljaj koji je toliko moćan da se to ne može opisati, jedino ga nadvlada mir koji daje Isus Krist, a ostalo sve pada u vodu. Pretvara čovjek u agresivnu životinju. Devijantno ponašanje je na vrhuncu. Nema sklada tu, nema mira, bubanj tuče 200bpm.
Svirao sam to (sve što sam znao i svirati), slušao, živio. Danas sviram u crkvi na Misama, slušam neku blažu skladniju glazbu samo onu koja mi ne narušava unutarnji mir,strogo provjeram o čemu se pjeva,, živim Isusove Riječi.
Kad čujem u prolazu istinski metal, životinja u meni iskače, no samo je On može ukrotiti.
Bogu hvala pa nisam otišao na koncert Iron Maiden u Splitu, karta je završila u wc školjki, tko zna gdje bi bio sada. :)

PS. Ovo je neznatan broj bendova koje sam slušao, ima ih puno više i puno štetnijih. Savjetujem vam da budete oprezni glede glazbe,jer puno je smeća danas ponuđeno, duša se truje jako lako...


Post je objavljen 11.06.2009. u 15:16 sati.