Balončič od sapuna u svemiru



Poput balončića od sapuna ovija me tvoja ljubav

Sneno plovim u svjetlu zvijezda svemira,
do svoga odredišta, polazišta,
tvog krila,odakle i dođoh, među svoje, tvoje, naše

I moram oprezan biti, svaki krivi pokret je krivi,
pad u rupu bezdana bez dna.

No, tvoja probodena ruka me uvijek hvata, milostivi Bože.

13.11.2010. Z.Ć. Split

Teško je nekome objasniti svoj odnos sa Svetim Trojstvom, za svakoga je on poseban jer nas sve Bog tretira kao različite jedinstvene osobe i kao takvima nam pristupa i svaki odnos je jedinstven. Tako i moj s Njim.
Iako sve više se gubim i sve mi postaje teško, što se najviše vidi u odnosu prema drugim, tj. u ljubavi prema bližnjem, u meni je i dalje težnja da budem uvijek u tome balončiću Božje ljubavi, koji će me nositi i u kojem će se odmarati. Zašto od sapuna? Ne zato što je Gospodinova ljubav je slaba nego zato što je naš ego pretežak i grešnici smo, slabi ljudi, no uvijek nas On dočeka pri padu, podiže nas i ne da da propadnemo do kraja, uvijek će ponove napuhati balončić od sapuna i pustiti nas da okruženi Njegovom ljubavi putujemo do Njega.
Čežnja za Bogom mi je sve veća, ali isto tako nemam nikakve volje za promjenom, čudno je to, uopće se više ne obazirem na težinu grijeha kojih činim.

Čitam razne knjige u kojima čitam o svom ovom stanju, kažu da sam na putu zrelosti, a ja mislim da sam tek ušao u pubertet, duhovni i sasvim se nezrelo ponašam u svemu što radim.

Apsurd je u tome da me svijet koji me okružuje sve više guši, imam osjećaj da mi se sužava prostor, kao da ne mogu se povući u samoću, gdje ću biti sa svojim Stvoriteljem, u tišinu… I kao da plivam uzvodnom rijekom ljudi od koji se totalno razlikujem i cijeli svijet kao da me vuče za sobom u propast.

No, ipak sve to dolazi i prolazi samo Bog ostaje, Riječ njegova, a moja duša pripada Njemu.

Traži što tražiš, ali ne ondje gdje tražiš. Ne traži život u zemlji smrti.
(Sv. Augustin)

17.11.2010. u 23:46 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

U ovo doba godine..



Čudna tuga iz dna mene izvire mi na oči,
a suzama nema ni traga, samo para iz usta
osluškujem jecaje duše, tražim uzroke,
sve mi je mutno od neprijazne hladnoće u ovo doba godine

Možda je to samo uranila jesen u mome biću,
pa već suho bezbojno lišće opada s drva života,
Ili su možda nanizani beskorisni dani i osjećaj krivnje,
Ili je sve to zbog neugodne hladnoće u ovo doba godine

Prave uzroke, vjerojatno nikad neću naći,
(a prije nego zaustavim jesen,
zima će me snaći)

sve je to zbog bezobrazne hladnoće u ovo doba godine

3.9.2010

Iako sam napisao ovo prije dva mjeseca, isto se tako osjećam ovih dana, no danas je Bogu hvala zatoplilo i vanka i u mome srcu....

11.11.2010. u 15:17 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Bolesničko hodočašće u Lourdes 21.-24.10.2010. god.

Mislio sam, pošto sam bio prošle godine po prvi puta u Lourdes, da znam što me čeka i da će ovaj put biti malo bolje i neće biti toliko neočekivanih događanja, ali kako uvijek biva, prevario sam se. Majka Marija nam je opet priredila spektakl, dočekala nas s velikom ljubavlju, cijeli naš boravak u Lourdes je obilovao milostima.
U srcu sam priželjkivao slične događaje kao i prvi puta i pohlepno sam htio mir srca koji sam osjetio dok sam boravio u tome zagrljaju Neba. I da, opet je bio taj mir, sveti mir, nešto neopisivo. To je onaj mir koji Krist donosi, a ovdje je to bilo posredstvom svoje Majke.

Naša velika grupa ovoga puta je obilovala raznim karizmatičnim osobama, koji su dizali atmosferu, vodile fešte i molitve, bilo je tu i onih tihih, povučenih ali srcem sasvim prisutnih u svim događajima. I ovoga puta mnogo toga sam naučio od njih, puno sam više primio nego što sam uspio dati. Iskrenost koja isijava iz njihovih očiju čistila je moj pogled, osmijesi koje su nam upućivali davali su mi snagu i radost da se još više dajem da bih im krao te osmijehe, a ta mi je krađa bila najslađa. Bogu mogu zahvaliti, što mi je preko njih udijelio milost, da sebe opet nanovo upoznam, da nađem onoga iskonskog sebe i u njima prepoznam onoga sebe kakav trebam biti i da njih, koji su često ostavljeni po strani, prihvatim kao one što jesu, potpune osobe.

I ovaj put nisam imao vremena za sebe, nisam ga ni trebao imati i bolje da ga nisam imao jer sigurno bih propustio mnogo dragocjenih trenutaka. Ali uspio sam otići u Lourdeske bazene, oprati se u vodi iz izvora kojeg je Majka poklonila Bernardici i svima nama. Taj fenomen se ne može opisati, to je bio poljubac Neba, ljubav koja se ne može opisati. Jedino što sam uspio napraviti poslije kupanja jest otići do Presvetog Oltarskog sakramenta i pustiti dušu da pliva u moru ljubavi.

I ona je išla, moja jedina, moja djevojka. Vidio sam kako se naša ljubav, naš odnos u ovoj prisutnosti Majke i u i ovom služenju najpotrebnijima, kristalizira, čisti od svake ljage. Promatrajući je, porasla je još više u meni želja: ovo je majka moje djece.

Sve je tako brzo prošlo, četiri najljepša dana u ovoj godini projurili su kao nestvarni. Doista sam uživao u društvu Metkovćana, njihov naglasak me veseli, a postao sam njihov zet jer djevojče moje je iz zemlje mandarina. Ekipa iz udruge Zvono su nas veseli svojim pjevanjem, plesom i igranjem. I svi iz raznih mjesta koji su išli s nama su pokazali svoju ljepotu i ostavili trag u našim srcima. Prijateljstva koja su tu nastala između hodočasnika i volontera ostat će za život, dodiri i zagrljaji koji su izmijenjeni imat će svoj odjek u vječnosti, neće proći nezapamćeno.

I sve je to zabilježila Markova Kemijska TV!

Isuse, hvala ti na svemu!

PS. Imam 3200 fotografija, ovdje su samo zrno njih. Imate ih na slideshow, možete ih pojedinačno pogledati na imageshacku ispod. Evo vam još link od mog facebook albuma, pa ako možete vidjeti, slobodno pogledajte

Bolesničko hodočašće u Lourdes 21.-24.10.2010.god. - fotografije

PSS. A evo vam i dojmovi od prošle godine kada sam prvi put pohodio Lourdes 2009.





Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
































































03.11.2010. u 22:37 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #