Balončič od sapuna u svemiru



Poput balončića od sapuna ovija me tvoja ljubav

Sneno plovim u svjetlu zvijezda svemira,
do svoga odredišta, polazišta,
tvog krila,odakle i dođoh, među svoje, tvoje, naše

I moram oprezan biti, svaki krivi pokret je krivi,
pad u rupu bezdana bez dna.

No, tvoja probodena ruka me uvijek hvata, milostivi Bože.

13.11.2010. Z.Ć. Split

Teško je nekome objasniti svoj odnos sa Svetim Trojstvom, za svakoga je on poseban jer nas sve Bog tretira kao različite jedinstvene osobe i kao takvima nam pristupa i svaki odnos je jedinstven. Tako i moj s Njim.
Iako sve više se gubim i sve mi postaje teško, što se najviše vidi u odnosu prema drugim, tj. u ljubavi prema bližnjem, u meni je i dalje težnja da budem uvijek u tome balončiću Božje ljubavi, koji će me nositi i u kojem će se odmarati. Zašto od sapuna? Ne zato što je Gospodinova ljubav je slaba nego zato što je naš ego pretežak i grešnici smo, slabi ljudi, no uvijek nas On dočeka pri padu, podiže nas i ne da da propadnemo do kraja, uvijek će ponove napuhati balončić od sapuna i pustiti nas da okruženi Njegovom ljubavi putujemo do Njega.
Čežnja za Bogom mi je sve veća, ali isto tako nemam nikakve volje za promjenom, čudno je to, uopće se više ne obazirem na težinu grijeha kojih činim.

Čitam razne knjige u kojima čitam o svom ovom stanju, kažu da sam na putu zrelosti, a ja mislim da sam tek ušao u pubertet, duhovni i sasvim se nezrelo ponašam u svemu što radim.

Apsurd je u tome da me svijet koji me okružuje sve više guši, imam osjećaj da mi se sužava prostor, kao da ne mogu se povući u samoću, gdje ću biti sa svojim Stvoriteljem, u tišinu… I kao da plivam uzvodnom rijekom ljudi od koji se totalno razlikujem i cijeli svijet kao da me vuče za sobom u propast.

No, ipak sve to dolazi i prolazi samo Bog ostaje, Riječ njegova, a moja duša pripada Njemu.

Traži što tražiš, ali ne ondje gdje tražiš. Ne traži život u zemlji smrti.
(Sv. Augustin)


17.11.2010. u 23:46 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

vjeraufanjeiljubav · 19.11.2010. u 13:10

alo Deftone,

te teorije o zrelosti ili ti da da nas Bog pusta da napredujemo bez njegove Milosti ili da smo se udaljili od Boga nasim grjesima nikad nisam uspio definirati sta je kod mene slucaj, tako da ti tu necu biti od velike pomoci.
Sto se tice odlaska u samocu, ako te to vuce to samo mogu podrzati da to prakticiras. Ja se nekako trenutno ne osjecam privucen tome ali smatram da je to dobro. Ja sam trenutno sav materialan ;-) Pozdrav

JAPSIK · 19.11.2010. u 19:40

Deftone! Samo s povjerenjem. Baci se u Očeve ruke. ne boj se! pozdrav:)

Helena iz središta srca · 20.11.2010. u 13:58

ne daj se prijatelju, samo gledaj u Isusove oči.
slikovito sam se izrazila, ali sam sasvim ozbiljna.

duhovna suhoća u današnje vrijeme malo, malo nas obuzima,
ali to je uistinu zrelost - oduprijeti se slabosti, depresiji, letargiji,
ustrajati u vedrini i ljubiti i samog sebe kao Božje dijete i sve druge
kao Božju djecu...

kako god uzmi si svojih pol sata,
sat dnevno samo za se i Božje društvo;
širok je izbor - od duhovne literature, osobne molitve, mise,
šetnje u prirodi, razgovora s nekim kome je to potrebno,

ili
samo lezi ili sjedi ili šetaj - u tišini i znaš i sam -
Krist koji je uvijek uz nas tada će postati vidljiviji. :-)

tignarius · 21.11.2010. u 00:03

samo da znaš da tu i tamo "otvorim oči"

tignarius · 21.11.2010. u 18:02

imaš crtu koja te vuče "monaštvu"..
za to nikad nije kasno!!!
ali evo pogledaj Ratzingera, kako se mislio odmorit....kad ono mora u pape!!!!
tako ni ti...morat ćeš još malo trpiti, prije nego te "šef ne "prekomanduje"!!!

Tristia · 21.11.2010. u 19:26

Pišeš kao A.B. Šimić. :)

Ja se bojim da sam postala sve što sam nekoć odbijala
priznati kod drugih. I Bog mi je zato postao gospodin s vrećicom
mandarina u ruci. I tu sam pjesmu naslovila "Bog".
Mislim da ju dobrano pročitao.

Voyager-nova generacija · 21.11.2010. u 21:02

Pozdrav brate u Kristu

tako poznato zvuči ova stanja o kojima pišeš.
To jednsotavno mora tako biti, moraš odvojiti neko vrijeme za Boga, kako kažu ostali blogeri nasamo biti u Njegovom društvu, razmišljati meditirati. Polako sve u svoje vrijeme slusaj svajest i odgovori kako ona kaže. Znaš da nekad Bog pušta da padnemo u grijeh jer nas to trgne i jako potakne na Dobro na potpuno obraćenje da nam snagu i volju za biti Kristovi.
Prijatelju ne daj se..

BB

evezmajevska · 21.11.2010. u 22:43

a meni izgleda kao staro....

Free Bird · 25.11.2010. u 08:37

Nezrelost, pubertet, buntovništvo...sve je to odraz naše malenosti, naše mladosti, našeg početka putovanja :-))
Vječnost. Dobra riječ kojom je Bog opisao vrijeme. I onda, kud ti se žuri? Imaš (imamo) vječnost...pa onda laganim koracima kroz svaki trenutak.
To je upravo ono što Gospodin traži od svih nas, samo smo mi previše zadubljeni u knjige (ma kako poučne i svete bile) i ne dajemo mu za pravo da nam govori što nam želi reći. Živjeti svaki trenutak svog života sa otvorenim očima i srcem.. jer tako se spoznaju pogreške i tako se pruža prilika da se ispravi isto.
Pa sjeti se kad si bio u pubertetu, kad su te pucali hormoni onako, luđački, kad si bio najpametniji i točka. Kako sad gledaš na sve to?? Koliko si dobroga naučio iz nekoliko godina ludila? Pa i sveti Augustin jednom zgodom kaže..Ljepoto, kasno sam te uzljubio. Ti si cijelo vrijeme bio u meni, a ja izvan sebe. E ali poanta je u tome da Ga je ipak počeo ljubiti, a Bog nije nigdje pobegao...zato daj si vremena i možda manje čitaj knjige, a više komuniciraj s Bogom, onako face to face. (samo nemoj reči mojoj mami da sam ti rekla da ne čitaš---čisti pubertetski savjet...iako bih ja kao trebala biti gotova s pubertetom.)

Sorry na tak dugom komentaru, al stvarno si me nadahnuo na razmišljanje :-)
BTB, pozdrav!

nadripjesnik · 26.11.2010. u 17:42

Deftone, nemoj mi padati u depresiju. Normalno je da se ponekad osjećamo loše. Mene su neki dan kiša i onaj vjetar, skrećem na meteorologiju, bacili u krevet. Bio sam katastrofa. Grešan jesi i prihvati da nisi savršen. Nitko nije. I nemoj željeti samoću, jer ona vodi u bolest. Djelovanje s ljudima, druženje... tako se čovjek razvija i dobro osjeća.

don branko · 27.11.2010. u 06:05

pozdrav

cruce.blog · 27.11.2010. u 20:49

"Kažu da sam na putu zrelosti, a ja mislim da sam tek ušao u pubertet, duhovni i sasvim se nezrelo ponašam u svemu što radim." - Nisi sam, ima nas još ovakvih :-)

milord55 · 27.11.2010. u 22:11

biti bez traga svijeta? prihvatiti, a poznaš se iznutra? kad znaš da Bog što vidiš i ne vidiš vidi, jer: „znani su ti svi moji putovi. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu…“. čas potom nastavlja, samo jedno slijedi: „Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. ...“
Deftone dragi, dvije su stope jedna postran druge, dva dana nisu ista. Bog te je dao nama na radost.

U ovo doba godine..



Čudna tuga iz dna mene izvire mi na oči,
a suzama nema ni traga, samo para iz usta
osluškujem jecaje duše, tražim uzroke,
sve mi je mutno od neprijazne hladnoće u ovo doba godine

Možda je to samo uranila jesen u mome biću,
pa već suho bezbojno lišće opada s drva života,
Ili su možda nanizani beskorisni dani i osjećaj krivnje,
Ili je sve to zbog neugodne hladnoće u ovo doba godine

Prave uzroke, vjerojatno nikad neću naći,
(a prije nego zaustavim jesen,
zima će me snaći)

sve je to zbog bezobrazne hladnoće u ovo doba godine

3.9.2010

Iako sam napisao ovo prije dva mjeseca, isto se tako osjećam ovih dana, no danas je Bogu hvala zatoplilo i vanka i u mome srcu....

11.11.2010. u 15:17 · Ostavi komentar (7) · Isprintaj · #

Neverin · 11.11.2010. u 16:22

tko bi rekao da te onaj osjećaj iz Lourdesa više ne drži, koji kontrast sa prijašnim postom. Bit će kod tebe da i nije neko vrijeme ali hej danas je bilo sunce :)

Defton · 11.11.2010. u 16:52

@neverin... Bog te stavi u sušu pa preživi ako si pravi. Uči me da se ne navezujem na osjećaje ...

geomir · 13.11.2010. u 23:35

"sve je to zbog bezobrazne hladnoće u ovo doba godine."

Kume, samo se uvati s ovima ukolo i zapivaj!! :-))))

nadripjesnik · 13.11.2010. u 23:35

Ja ipak volim i osjećaj zime. Kad snijeg prekrije staze u Slavoniji, i borove, i salaše.

Tristia · 15.11.2010. u 20:44

U ovo doba godine najtoplije mi je.

Voyager-nova generacija · 15.11.2010. u 22:35

U ovo doba godine bi trebalo biti studeno, al evo kod mene je toplo ;)
Lijepi pozdrav!

Free Bird · 17.11.2010. u 11:13

nemoj tako...ima nas koji volimo ovakvo vrijeme...pusti nas da uživamo onako kao vi uživate ljeti.
BTB

Bolesničko hodočašće u Lourdes 21.-24.10.2010. god.

Mislio sam, pošto sam bio prošle godine po prvi puta u Lourdes, da znam što me čeka i da će ovaj put biti malo bolje i neće biti toliko neočekivanih događanja, ali kako uvijek biva, prevario sam se. Majka Marija nam je opet priredila spektakl, dočekala nas s velikom ljubavlju, cijeli naš boravak u Lourdes je obilovao milostima.
U srcu sam priželjkivao slične događaje kao i prvi puta i pohlepno sam htio mir srca koji sam osjetio dok sam boravio u tome zagrljaju Neba. I da, opet je bio taj mir, sveti mir, nešto neopisivo. To je onaj mir koji Krist donosi, a ovdje je to bilo posredstvom svoje Majke.

Naša velika grupa ovoga puta je obilovala raznim karizmatičnim osobama, koji su dizali atmosferu, vodile fešte i molitve, bilo je tu i onih tihih, povučenih ali srcem sasvim prisutnih u svim događajima. I ovoga puta mnogo toga sam naučio od njih, puno sam više primio nego što sam uspio dati. Iskrenost koja isijava iz njihovih očiju čistila je moj pogled, osmijesi koje su nam upućivali davali su mi snagu i radost da se još više dajem da bih im krao te osmijehe, a ta mi je krađa bila najslađa. Bogu mogu zahvaliti, što mi je preko njih udijelio milost, da sebe opet nanovo upoznam, da nađem onoga iskonskog sebe i u njima prepoznam onoga sebe kakav trebam biti i da njih, koji su često ostavljeni po strani, prihvatim kao one što jesu, potpune osobe.

I ovaj put nisam imao vremena za sebe, nisam ga ni trebao imati i bolje da ga nisam imao jer sigurno bih propustio mnogo dragocjenih trenutaka. Ali uspio sam otići u Lourdeske bazene, oprati se u vodi iz izvora kojeg je Majka poklonila Bernardici i svima nama. Taj fenomen se ne može opisati, to je bio poljubac Neba, ljubav koja se ne može opisati. Jedino što sam uspio napraviti poslije kupanja jest otići do Presvetog Oltarskog sakramenta i pustiti dušu da pliva u moru ljubavi.

I ona je išla, moja jedina, moja djevojka. Vidio sam kako se naša ljubav, naš odnos u ovoj prisutnosti Majke i u i ovom služenju najpotrebnijima, kristalizira, čisti od svake ljage. Promatrajući je, porasla je još više u meni želja: ovo je majka moje djece.

Sve je tako brzo prošlo, četiri najljepša dana u ovoj godini projurili su kao nestvarni. Doista sam uživao u društvu Metkovćana, njihov naglasak me veseli, a postao sam njihov zet jer djevojče moje je iz zemlje mandarina. Ekipa iz udruge Zvono su nas veseli svojim pjevanjem, plesom i igranjem. I svi iz raznih mjesta koji su išli s nama su pokazali svoju ljepotu i ostavili trag u našim srcima. Prijateljstva koja su tu nastala između hodočasnika i volontera ostat će za život, dodiri i zagrljaji koji su izmijenjeni imat će svoj odjek u vječnosti, neće proći nezapamćeno.

I sve je to zabilježila Markova Kemijska TV!

Isuse, hvala ti na svemu!


PS. Imam 3200 fotografija, ovdje su samo zrno njih. Imate ih na slideshow, možete ih pojedinačno pogledati na imageshacku ispod. Evo vam još link od mog facebook albuma, pa ako možete vidjeti, slobodno pogledajte

Bolesničko hodočašće u Lourdes 21.-24.10.2010.god. - fotografije

PSS. A evo vam i dojmovi od prošle godine kada sam prvi put pohodio Lourdes 2009.





Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
































































03.11.2010. u 22:37 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

geomir · 04.11.2010. u 10:58

Tvoje oduševljenje, radost i veselje, ma čime to bilo izazvano, je uvijek lijepo vidjeti kod mladog čovjeka kao što si ti.
Tada i posjetioc tvog bloga osjeća slično, a to je ono što se tzraži: biti vesel i radostan ! :-))))

tignarius · 04.11.2010. u 14:39

def@
izgleda da ću te morati obraditi na svom blogu, u slijedu svetaca i svećenika....
toma akvinski, ivan od križa, kaćunko..pa defton@...
šta misliš!!!

lijep ti pozdrav prijatelju i pozdravi ovu "vrancusku"
(naša je lipša..ha..hha)

Sunčicaa · 04.11.2010. u 16:53

Dragi Deftone, neopisivo mi je drago što si osjetio Majčinu ljubav.. i što si otvorio svoje srce !
Sve bih dala da mogu i ja ići, jer tako nešto doživjeti...
Što da ti kažem više, neka te prati Njezina ljubav i dalje !!

Bog te blagoslovio !!
Osmijeh ostavljam :))

JAPSIK · 04.11.2010. u 21:42

Deftone! Raduje me što si doživio toliko milosti. Bila sam u Lurdu i to je neopisivo! Zaboraviš na sve zemaljsko, stvarno kako je netko napisao knjigu o Lurdu "Dodir neba" . to stvarno jest. neka te nadalje prati pogled Majke zajedno sa tvojom odabranicom. i hvala za molitve.
Post je odličan!:)

Tigi! Ima svetaca samo ih trebamo otkriti!:))))

betanija · 04.11.2010. u 22:10

Hvala ti što si s nama podijelio blagoslove dragocjenih trenutaka... I ja imam slične uspomene. BTB

evezmajevska · 04.11.2010. u 23:36

pogledala sam slike....
govore vise od tonu rijeci kad bi se ovdje bacile.....

Tamo gdje je srce · 07.11.2010. u 10:30

Hvala ti što si svoj doživljaj podijelio s nama!
Pozdrav od srca i BTB!

Neverin · 10.11.2010. u 13:55

hheh kad se sjetim da sam ti poslao poruku da sam molio za tebe i druge u avionu sam si mislio što si misliš dok čitaš tu poruku :) jako jako lijepo vidi se da su ljudi ispunjeni...

gospa moja · 11.11.2010. u 12:40

Prekrasno sve opisano. slike odlične. Drago mi je da je bilo odlično. Molitva i zahvala Gospi je najvažnije. Lijep pozdrav.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica