Duhu Svetomu

holy spirit Pictures, Images and Photos


I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.
(Djela apostolska 5:32)


O, dođi Stvorče, Duše Svet...

31.05.2009. u 18:42 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #

Suputnik

Image Hosted by ImageShack.us



Suputnik


Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.

I blizu tebe mozda neko ide
Bas istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.


Dobriša Cesarić


Moj Isuse, toliki te ne vide...


25.05.2009. u 17:03 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #

Propovijednik 7,1-7: Što je bolje?; Mudrost 7,22-30;8,1

Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.

Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba,
jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!

Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.
Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.


Image Hosted by ImageShack.us


Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka.
Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost.
Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.






Pohvala mudrosti


Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoćan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, čiste i najtanje. Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniče i prožima sve svojom čistoćom. Jer je ona dah sile Božje i čist odvir slave Svemogućeg; zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti. Ona je odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove. Jedna je, a može sve, i, ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke. Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošću. Ona je od sunca sjajnija i nad sve zviježđe uzvišena; uspoređena sa svjetlošću, ona je nadmašuje: jer svjetlost ustupa mjesto noći, dok zloća nema moći protiv mudrosti. Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.

Image Hosted by ImageShack.us


Težite za Mudrosti jer sada su Milosna Vremena,još malo pa će i ona proć, tko čuva Mudrost čuva Istinu....
Vaš Defton!
Bvb

21.05.2009. u 18:08 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Mudrost 13,1-19

Image Hosted by ImageShack.us


Pošto je sredina proljeća, meni najljepše doba godine, ne mogu se nadiviti prirodi i njenoj ljepoti,tom prekrasnom zelenilu, cvijeću svih boja, srcu mi je odmah milo. I često se pitam, kako je to baš sve tako savršeno za nas stvoreno, komponirano, angažirano, da nas to zelenilo smiruje, boje i miris cvijeća donose nam toliku radost, zvukovi ptica toliku opijenost i očaranost ljepotom, a zrake sunca nas griju s tolikom ljubavi?
Nekad davno sam naletio na ovaj tekst u Sv. Pismu iz Knjige Mudrosti, kada se trago za nekim odgovorima i svidio mi se. Nešto tako savršeno ne može biti samo od sebe... Tvorac ljepote - Duh Sveti nas uvijek iznenađuje svojim savršenstvima.

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu
spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati
umjetnika po djelima njegovim;
nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje
njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo,
po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote.
Pa ipak, oprostiti im ne treba:
jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! Krivoboštvo
Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku čovječjih:
zlato i srebro, umjetno obrađeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.
Posiječe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru
i s divnim umijećem načini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.
A triješće što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.
Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo:
uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje,
oblikuje ga umijećem nehotičnim, dade mu lik čovječji;
ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji,
crvenilom naliči, premaže joj svaku pjegu.
Konačno joj načini prikladnu kućicu, metne na zid i prikuje željeznim čavlom.
Pobrine se tako za nju da ne padne,
dobro znajući kako sebi sama pomoći ne može:
jer je lik kojem treba tuđe pomoći.
I poslije svega toga on se ne stidi tu
neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak,
za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoć,
za život preklinje smrt, i utječe se za pomoć samoj nemoći,
za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;
a svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu,
on traži snage u onoga komu su ruke najnemoćnije.


Image Hosted by ImageShack.us


Da, mi ljudi činimo savršeno nesavršenim i od muhe često pravimo slona, a ne znamo da nam je spoznaja na dohvat ruke. Toliko je lutanja i vrtenja u krug za boljim i savršenim životom, besmislena traženja i ispraznosti, no sve je samo u jednom - Ljubavi.

14.05.2009. u 12:00 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #

Tamna noć

Ps 27,9
Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

Image Hosted by ImageShack.us


O, tamna noći što mi dušu obuze,
Osjetila mi oslijepi i osakati,
u što me ovo pretvori?
Božanske melodije više ne čujem,
Gorak mi je okus plodova nebeskih,
Ne vide oči moje djela čudesnih
Dodirnuti ljubav ja ne mogu…

Tamna noći
Ti me uništi, čovjek ja tjelesan prestajem biti
Od očiju svijeta neprestano se krijem
I pred Nebom, ništav i jadan postajem

Tamna noći, bodeži tvoji boli zadaju,
Voda tvoja usta suši
Na mučan način ti me čistiš,
Umrtvljen, usamljen, napušten u bijedi
No, trnje tvoje duh mi krijepi…

Split, svibanj 2009.

Da, Sveti Ivan od Križa je to lijepo opisao u svojoj knjizi Tamna noć duše... predivno nešto, noć koja ubija sve ono što nije savršeno i priječi se sjedinjenju s Ljubavi, duša nepojmivo trpi i polako se mora odricati svih uzroka tih boli ili će inače se vratiti na stari put. Plodovi te Noći su neopisivi i što nakon nje slijedi, još ne znam, nadam se da ću saznati...

A Sveti Franjo Saleški u svom djelu "Rasprava o Božjoj Ljubavi ili Teotim" u jednom odlomku piše o nadčovjeku, tekst koji me se jako dojmio, pa bih ga podijelio s vama:

Ne krasti, ne lagati, ne griješiti bludno, moliti se Bogu, ne zakljinjati se uzalud, ljubiti i štovati svojeg oca i svoju majku, ne ubiti, to znači živjeti prema naravnom razumu čovjeka. Ali ostaviti sva svoja dobra, ljubiti siromaštvo, nazivati i štovati ga kao najljupkiju gospodaricu i vladaricu, ruglo i sramotu, prezir, poniženje, progonstvo , mučerništvo držati za sreću i blaženstvo, sačuvati potpunu nevinosti i napokon živjeti usred svijeta, a u ovom smrtno života protiv svih mišljenja i pravila života ovoga svijeta, protiv struje rijeke ovoga života i takav život provoditi u redovitom odricanju i nadvladivanju samoga sebe, u trajnoj rezignaciji,, to tada ne znači živjeti čovječanski, već nadčovječanski. To ne znači živjeti u nama,, već izvan nas i iznad nas. A jer to nitko ne može na taj način izaći iz sebe i dići se iznad sebe, ako ga ne povuče nebeski Otac (Iv 6,44), to takav način života znači neprekidan zanos, trajnu otmicu duha, trajnu ekstazu djela i rada.


Tko bi rekao da patnja i bol toliko ispunjuju čovjeka, uzvisuju ga do nebesa?

Stih jedne pjesme ide nekako ovako - pain is a part of learning who you are - bol je dio upoznavanja sebe.
I tako jest, tko izdržava u bolima i trpljenjima fizički, duševnim i psihički podnosi ih s ljubavlju, upoznat će sebe...
I očito je da patnja i bol rađaju uskrsnućem...

Svjedoci smo toga svaki dan.

Molio bih vas da dadete svoja mišljenja na ova moja razmišljenja...



Vaš Defton!
BVB
:)

08.05.2009. u 15:24 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #

Šutnja misli...

Image Hosted by ImageShack.us

Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.
Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.



Ne znam, ali Propovijednik je u pravu....

04.05.2009. u 14:28 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #