Meni je ovaj post interesantan za čitanje, ali malo nerazumljiv. Nešto što se miješa sa nadčovjekom nije u skladu sa katoličkim naukom, jer je profanirano novovjekim filozofima.
08.05.2009. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
patnja je način spoznavanja sebe....(jedan od načina, mislim). no, kad se konačno spoznaš, što misliš da ćeš ugledati? tko si? što si...na kraju toga puta? ne volim uzvisivanje patnje. nju treba pustiti da dođe i prođe. ona nije cilj. ona nije ni moneta na putu ...kojim idemo. ona je logična posljedica naših lutanja, promašaja. ona nije ni, u kršćanstvu tako omiljena, kazna za jednako omiljen pojam grijeha. ona je samo posljedica neznanja. neznanja o stvarima o kojima nas ne uče niti nas mogu učiti u školama. neznanja o sebi samima. možda bi se moglo čak biti toliko drzak, pa svima sasvim razumljivo i prizemno reći: patnja je posledica naše guposti. (uviđaš razliku između inteligencije i mudrosti? većina ljudi jeste inteligentna, i većina nije mudra.) mračna noć duše je mučna i teška stvarnost onih koji su se suviše udaljili od svojeg unutranjeg osjeta onoga što zovemo bogom, s čime mislim da se svaki čovjek rađa. to nije veliki životni uspjeh, već velik životni pad. i mudrom se može desiti,ali će ga on iskoristiti za veliki odskok u visine -kao što se skakač mora povući unazad prije no što skoči daleko u vis ili naprijed. ne volim veličanje patnje i bola. vjerujem da se treba s njom suočavati i tražiti načine da se prevlada, da se nauči lekcija, da se ide naprijed. razumijem o čemu govoriš, ne sviđa mi se divljenje patnji. suviše podsjeća na srednji vijek. a, život uvijek ide naprijed i nosi nove načine....da bogu ne bi bilo dosadno. ..pada mi u oči....."duša se mora odricati uzroka patnje"....da. o tome ti govorim. samo što mislim da ne mora. može, kao hoće, ali ne mora. možeš slobodno patiti koliko god hoćeš. i onda odlučiti da je dosta. to je sloboda.......dosta. žurim. pozdrav, defton.:))))))))
08.05.2009. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
upravo je to stanje teško postići, stanje kada se blagoslivlja patnja, uzdiže se iznad svega, kada se voli siromaštvo, bol koja udara čovjeka, patnja koja mu zadaje muku... nekako bih izdvojila da je to vrlo teško, a naravno tu se i nadopunjuju sumnje i kušnje kao neizostavni dio, ta naša tamna strana duše... svi je na svoj način prolazimo, ukoliko se susrećemo sa vjerom pa bi nam ta spoznaja trebala barem malo olakšati da osvjestimo to i ne predajemo se olako. duhovna lijenost može također može proiži iz toga... kada čovjeku krene na bolje... pa onda neka nevidljiva mu sila stalno krati taj put do Boga pa kreće dalje po svojim. odličan si tekst izdvojio. predivno je kako nam Bog šalje poruke preko svih nas.. naime tražila sam nešto takvo, dvoumila se oko nečega, ali sada sam dobila odgovor. hvala.
lijep pozdrav!
08.05.2009. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dejmon...onome tko mene treba razumjet će ga...to je nadčovjek iz kršćanskog pogleda...živjeti nadljuski...podnositi sve...radi ljubavi i boljitka drugih ne sebe i radi Ljubavi Božje.. odreći se sebe...duša koje teži za Ljubavi...to joj je cilj
@greentea..mogu ti reći da sam ovakav odgovor i očekivao... ovo nije uveličavanje patnje...nego uveličavanje njezinog podnošenja... a o čemu moja pjesma govori jest stanju duše koja teži za Boga..Bog tu dušu stavlja na kušnju radi usavršavanja...
Sv.Ivan od Križa kaže:
Duše počinju ulaziti u ovu tamnu noć kad ih Bog pomalo oslobađa stanja početnika, to jest stanja onih koji se u duhovnom životu vježbaju razmatranjem, da ih postavi u stanje naprednih, koje je već stanje motrenja, da prošavši to stignu do stanja savršenih, to jest do sjedinjenja duše s Bogom.
@katolička_mladež...drago mi je i neka Ti Gospodin pomogne!
08.05.2009. (21:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada usporedim reakciju na poneka iskrena razmišljanja uvijek sa zapitam što ljudi zapravo traže, i koga, kada pitaju, traže ili mole za neko tuđe mišljenje. Ponekada se iz izbjegavanja iskrenog odgovora da isčitati puno više no iz prostodušno nesputana izričaja. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)
09.05.2009. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razne životne nedaće potiču nas da Ga tražimo a kad Ga pronađemo želimo saznati što više o Njemu, tek tada nađemo se bespomoćni jer se ne možemo s Njim spojiti, naime previše smo nesavršeni... U jednom trenutku shvatimo da je to jedino što želimo i tugujemo jer nam On ostaje predaleko - ljubav traži blizinu.
Ipak ne bismo Ga mi tražili da On nije u nas stavio tu želju, On je nas prvi ljubio... Evo ovdje počinje sreća
a kad volimo nečeg se trebamo i odreći
tu počinje naša tamna noć
ipak je vrijedno truda...
dolazi utjeha pa iznova tmina...
kad znaš što te čeka lakše je putovati
blagoslov tebi :))
10.05.2009. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi Deftone vjerovatno znaš da ja mislim da je ovo nekakakva metafizika ali se slažem što se tiče patnje.. ona oplemenjuje duh i stepenica je pred boljim danima... onaj koji pati zapravo uči
10.05.2009. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo sam već napisala u jednom komentaru o patnji; slabi smo zaista i patnja nam je potrebna da se ne ispunimo sobom i udaljimo od Boga. Naravno, patnja u kojoj tražimo Boga, a ne patnja u kojoj očajavamo zatvoreni u svoju tamu. Čim patnja prođe i dođe mir, mi tako lako omlačimo u svemu. Sveci su prolazili tamne noći, majka Terezija čak nešto mnogo teže; nakon samo 6 mjeseci zanosa i utjeha, slijedilo je oko 50 godina tame. Bog nekom daje tamnu noć da ga pročisti, kod majke Terezije nije se radilo o pročišćenju. To je bio njezin put svetosti. U takvoj tami svima oko sebe je svijetlila. Ljubila je Boga svojom voljom, a to je najteže, kad te ništa drugo ne potiče nego samo snaga volje. Bog sigurno hoće da ljubimo njega a ne darove i utjehe,a ljubav se u kušnjama potvrđuje i usavršuje. Zbog toga mi je karizmatski put dalek (iako sam bila jedno vrijeme na tom putu), jer se previše bazira na darovima, utjehama, nadnaravnim. A Bog želi, to sam sigurna, da smo jednostavni i normalni, da živimo tamo gdje nas je postavio služeći najbolje što možemo i svjedočeći ga svojim djelima. Svaku dušu poziva na vlastiti put, i sveci su nam uzori, ali onaj kojeg trebamo nasljedovati je Isus. Sveci nas uče, ali naš put pojedinačan je za svakog i poseban.
10.05.2009. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek koji nije sposoban za patnju nije sposoban ni za veselje. Kada se više ne zna za patnju ne zna se ni za veliku sreću. Posljedica toga su dosada i praznina, a slijedeći korak je potraga za raznim surogatima. Čovjek patnju smatra velikom prijetnjom svojoj unutarnjoj ravnoteži. Ali to ga neumoljivo vodi u osjećajnu površenost i osiromašenje života.
11.05.2009. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Covjek koji ljubi i vjeruje u Ljubav, zeli joj se dati, pripadati, po Njoj zivjeti, prolazi cesto patnju koja ga cisti i uci. Dok je u toj 'tamnoj noci' cini se samo muka, duga i teska, bez puno smisla, kraj i svrha toga, pa i svega zivljenja, se tu ne vide ... i stoga se patnja povecava, utjeha koju zaziva ne dolazi, sumnja zaskace i obuzima ... Tek na kraju kada svjetlo ponovo dodje, a doci ce kada zastore makne i svu necistocu spere, zasjati se sreca neopisiva, mir srca i i radost duse koja vidi, koja u tome i po tome cvrsce uzvjeruje i opet jednom sazna da bez patnje i boli nema uskrsnuca ... Uvijek nanovo i sve dublje covjeka koji ustraje to prozima i sve veca milost ga na kraju svake noci obuzima. I tako mu noci postaju mucne, al drage, nada sve jaca, Ljubav sve dublja, a svjetlo na kraju puta sve jasnije i ocekivanije ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
12.05.2009. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dražen...ali samo ponekad... @međugorskiglas...da..jedna vrsta Božjeg odgoja.. :) @plodoviklečanja...gledam ka toj utjesi.. hvala na toplim riječima... @dubinasebe...joj..samo da svane.. :) @neverin...ona je većina svetaca bila metafizičari :) @ema..tješi me to što se tiče glede Marije Terezije.. to nam je svima velika utjeha i poticaj za naprijed... :D @blagotvornariječ...slažem se.. :) @mirjma....Neko mi se čini da se iz te Noći rađa novi čovjek..Btb
13.05.2009. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Meni je ovaj post interesantan za čitanje, ali malo nerazumljiv. Nešto što se miješa sa nadčovjekom nije u skladu sa katoličkim naukom, jer je profanirano novovjekim filozofima.
08.05.2009. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
patnja je način spoznavanja sebe....(jedan od načina, mislim). no, kad se konačno spoznaš, što misliš da ćeš ugledati? tko si? što si...na kraju toga puta?
ne volim uzvisivanje patnje. nju treba pustiti da dođe i prođe. ona nije cilj. ona nije ni moneta na putu ...kojim idemo. ona je logična posljedica naših lutanja, promašaja. ona nije ni, u kršćanstvu tako omiljena, kazna za jednako omiljen pojam grijeha. ona je samo posljedica neznanja. neznanja o stvarima o kojima nas ne uče niti nas mogu učiti u školama. neznanja o sebi samima. možda bi se moglo čak biti toliko drzak, pa svima sasvim razumljivo i prizemno reći: patnja je posledica naše guposti. (uviđaš razliku između inteligencije i mudrosti? većina ljudi jeste inteligentna, i većina nije mudra.)
mračna noć duše je mučna i teška stvarnost onih koji su se suviše udaljili od svojeg unutranjeg osjeta onoga što zovemo bogom, s čime mislim da se svaki čovjek rađa. to nije veliki životni uspjeh, već velik životni pad. i mudrom se može desiti,ali će ga on iskoristiti za veliki odskok u visine -kao što se skakač mora povući unazad prije no što skoči daleko u vis ili naprijed.
ne volim veličanje patnje i bola. vjerujem da se treba s njom suočavati i tražiti načine da se prevlada, da se nauči lekcija, da se ide naprijed.
razumijem o čemu govoriš, ne sviđa mi se divljenje patnji. suviše podsjeća na srednji vijek. a, život uvijek ide naprijed i nosi nove načine....da bogu ne bi bilo dosadno.
..pada mi u oči....."duša se mora odricati uzroka patnje"....da. o tome ti govorim. samo što mislim da ne mora. može, kao hoće, ali ne mora. možeš slobodno patiti koliko god hoćeš. i onda odlučiti da je dosta. to je sloboda.......dosta. žurim. pozdrav, defton.:))))))))
08.05.2009. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
katolicka mladez
upravo je to stanje teško postići, stanje kada se blagoslivlja patnja, uzdiže se iznad svega, kada se voli siromaštvo, bol koja udara čovjeka, patnja koja mu zadaje muku... nekako bih izdvojila da je to vrlo teško, a naravno tu se i nadopunjuju sumnje i kušnje kao neizostavni dio, ta naša tamna strana duše... svi je na svoj način prolazimo, ukoliko se susrećemo sa vjerom pa bi nam ta spoznaja trebala barem malo olakšati da osvjestimo to i ne predajemo se olako. duhovna lijenost može također može proiži iz toga... kada čovjeku krene na bolje... pa onda neka nevidljiva mu sila stalno krati taj put do Boga pa kreće dalje po svojim.
odličan si tekst izdvojio. predivno je kako nam Bog šalje poruke preko svih nas.. naime tražila sam nešto takvo, dvoumila se oko nečega, ali sada sam dobila odgovor. hvala.
lijep pozdrav!
08.05.2009. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@dejmon...onome tko mene treba razumjet će ga...to je nadčovjek iz kršćanskog pogleda...živjeti nadljuski...podnositi sve...radi ljubavi i boljitka drugih ne sebe i radi Ljubavi Božje.. odreći se sebe...duša koje teži za Ljubavi...to joj je cilj
@greentea..mogu ti reći da sam ovakav odgovor i očekivao... ovo nije uveličavanje patnje...nego uveličavanje njezinog podnošenja...
a o čemu moja pjesma govori jest stanju duše koja teži za Boga..Bog tu dušu stavlja na kušnju radi usavršavanja...
Sv.Ivan od Križa kaže:
Duše počinju ulaziti u ovu tamnu noć kad ih Bog pomalo oslobađa stanja
početnika, to jest stanja onih koji se u duhovnom životu vježbaju razmatranjem, da ih
postavi u stanje naprednih, koje je već stanje motrenja, da prošavši to stignu do
stanja savršenih, to jest do sjedinjenja duše s Bogom.
@katolička_mladež...drago mi je i neka Ti Gospodin pomogne!
08.05.2009. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Zaista, djeco Moja,
Crkva, ta zajednica
koju je osnovao Moj Sin,
dovršit će svoje Djelo
slaveći svoga Tvorca,
vašeg Oca i Stvoritelja.
09.05.2009. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Kada usporedim reakciju na poneka iskrena razmišljanja uvijek sa zapitam što ljudi zapravo traže, i koga, kada pitaju, traže ili mole za neko tuđe mišljenje. Ponekada se iz izbjegavanja iskrenog odgovora da isčitati puno više no iz prostodušno nesputana izričaja. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)
09.05.2009. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
O, tamna noći, praroditeljski mraku,
slutiš li jutro i edensku zraku?!
09.05.2009. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plodoviklečanja
razne životne nedaće
potiču nas da Ga tražimo
a kad Ga pronađemo
želimo saznati što više o Njemu,
tek tada nađemo se bespomoćni
jer se ne možemo s Njim spojiti,
naime previše smo nesavršeni...
U jednom trenutku shvatimo
da je to jedino što želimo
i tugujemo jer nam On ostaje predaleko -
ljubav traži blizinu.
Ipak ne bismo Ga mi tražili
da On nije u nas stavio tu želju,
On je nas prvi ljubio...
Evo ovdje počinje sreća
a kad volimo nečeg se trebamo i odreći
tu počinje naša tamna noć
ipak je vrijedno truda...
dolazi utjeha
pa iznova tmina...
kad znaš što te čeka
lakše je putovati
blagoslov tebi :))
10.05.2009. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dubinama sebe
i onda se sjetim svih onih slika,koraka livadama,ispod krošnje lika...i utjeha očima zaplovi,kada svane i zjenica prvu zraku ulovi,lijep pozdrav
10.05.2009. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
dragi Deftone vjerovatno znaš da ja mislim da je ovo nekakakva metafizika ali se slažem što se tiče patnje.. ona oplemenjuje duh i stepenica je pred boljim danima... onaj koji pati zapravo uči
10.05.2009. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ovo sam već napisala u jednom komentaru o patnji; slabi smo zaista i patnja nam je potrebna da se ne ispunimo sobom i udaljimo od Boga. Naravno, patnja u kojoj tražimo Boga, a ne patnja u kojoj očajavamo zatvoreni u svoju tamu. Čim patnja prođe i dođe mir, mi tako lako omlačimo u svemu.
Sveci su prolazili tamne noći, majka Terezija čak nešto mnogo teže; nakon samo 6 mjeseci zanosa i utjeha, slijedilo je oko 50 godina tame. Bog nekom daje tamnu noć da ga pročisti, kod majke Terezije nije se radilo o pročišćenju. To je bio njezin put svetosti. U takvoj tami svima oko sebe je svijetlila. Ljubila je Boga svojom voljom, a to je najteže, kad te ništa drugo ne potiče nego samo snaga volje. Bog sigurno hoće da ljubimo njega a ne darove i utjehe,a ljubav se u kušnjama potvrđuje i usavršuje. Zbog toga mi je karizmatski put dalek (iako sam bila jedno vrijeme na tom putu), jer se previše bazira na darovima, utjehama, nadnaravnim. A Bog želi, to sam sigurna, da smo jednostavni i normalni, da živimo tamo gdje nas je postavio služeći najbolje što možemo i svjedočeći ga svojim djelima. Svaku dušu poziva na vlastiti put, i sveci su nam uzori, ali onaj kojeg trebamo nasljedovati je Isus. Sveci nas uče, ali naš put pojedinačan je za svakog i poseban.
10.05.2009. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Antifona
Čovjek koji nije sposoban za patnju nije sposoban ni za veselje.
Kada se više ne zna za patnju ne zna se ni za veliku sreću.
Posljedica toga su dosada i praznina, a slijedeći korak je
potraga za raznim surogatima.
Čovjek patnju smatra velikom prijetnjom svojoj unutarnjoj ravnoteži.
Ali to ga neumoljivo vodi u osjećajnu površenost i osiromašenje života.
11.05.2009. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Covjek koji ljubi i vjeruje u Ljubav, zeli joj se dati, pripadati, po Njoj zivjeti, prolazi cesto patnju koja ga cisti i uci. Dok je u toj 'tamnoj noci' cini se samo muka, duga i teska, bez puno smisla, kraj i svrha toga, pa i svega zivljenja, se tu ne vide ... i stoga se patnja povecava, utjeha koju zaziva ne dolazi, sumnja zaskace i obuzima ... Tek na kraju kada svjetlo ponovo dodje, a doci ce kada zastore makne i svu necistocu spere, zasjati se sreca neopisiva, mir srca i i radost duse koja vidi, koja u tome i po tome cvrsce uzvjeruje i opet jednom sazna da bez patnje i boli nema uskrsnuca ...
Uvijek nanovo i sve dublje covjeka koji ustraje to prozima i sve veca milost ga na kraju svake noci obuzima. I tako mu noci postaju mucne, al drage, nada sve jaca, Ljubav sve dublja, a svjetlo na kraju puta sve jasnije i ocekivanije ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
12.05.2009. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@dražen...ali samo ponekad...
@međugorskiglas...da..jedna vrsta Božjeg odgoja.. :)
@plodoviklečanja...gledam ka toj utjesi.. hvala na toplim riječima...
@dubinasebe...joj..samo da svane.. :)
@neverin...ona je većina svetaca bila metafizičari :)
@ema..tješi me to što se tiče glede Marije Terezije.. to nam je svima velika utjeha i poticaj za naprijed... :D
@blagotvornariječ...slažem se.. :)
@mirjma....Neko mi se čini da se iz te Noći rađa novi čovjek..Btb
13.05.2009. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiha sjena
dobro jutro i lijep dan vam želim
14.05.2009. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...