Majka

Image Hosted by ImageShack.us


Svjetlo. Napokon. Provedoh 6480 sati u tami.
I konačno ugledah svjetlo, iz sjene izađoh
Tako malen , nemoćan, da jednog dana postanem velik
i sada isplakujem suze života i udišem zrak zemaljski
razdire mi pluća

Prerezaše sponu zaštite i obrisaše svu krv sa mene
I staviše me u svilu, u Njeno naručje položiše
Sigurnost, ljubav, radost, nevinost
Smiren Njezinom toplotom, polako me hvata san
Novi san

I toliko bih toga htio reći, a ne mogu ali Ona sve
vidi i Ona sve osjeti i Ona zna, Ona će me uputiti
Kroz puteve razne i pokazati mi tajne ovog novog svijeta
Ali sada ću snivati...


Image Hosted by ImageShack.us


Jedna od najvećih Majki..


ono... kad si mali, stalno si gladan, pa ti treba hrane, ili plačeš jer si napunio pelenu... pa kad malo porasteš nešto ti matematika ne ide, pa ti ona pomogne, pa dođu prvi prištići, prve ljubavi, faks, žena, djeca, obveze... i nešto kao zaboraviš na majku... istu onu koju si sto puta zazvao i ona se javila... ali sutra ćeš je nazvat, jer danas kao nemaš kada... pa to sutra poprimi težinu vječnosti i na kraju majka ostari i netko bi se kao trebao brinuti o njoj... pa je ZBRINEMO... našu majku...bravo mi...
Albert Camus bi nas se posramio...
Sjetite se vaši majki.....

28.01.2008. u 22:47 · Ostavi komentar (44) · Isprintaj · #

Bijeg u san

Image Hosted by ImageShack.us


O, usnuli dječače,
što na krevetu od tuge sanjaš,
gdje je tvoja mladost nestala?
O, usnula djevočice
što u postelji od suza snivaš
zašto je tvoja radost prestala?
Tko vam je jezik isčupao?
Tko vam je uši odrezao?
Tko vam je oči izvadio?

O, pjesniče što ovu pjesmu pišeš,
Što nas budiš iz ovog vječnog sna?
O, da samo odgovore znamo.
Mladost nestala, radost prestala.
Jezik nam isčupali, nismo naučili govoriti
Uši nam odrezali, nismo naučili slušati
Oči nam izvadili, nismo ni progledali
Igračke nam neke nove dali,
dušu nam s njima isisali,
Poput pustinje smo postali,
Suho drveće što plodova ne daje,
Sjene što ih vjetar nosi
Trupla bez savjesti
Pretvorili nas u svoje roblje
uzeli nam slobodu
i pokorili nas nekom novom bogu
U njegovo ime da ratove vodimo
Uzeli nam ljubav,dirali u najsvetije
bez imalo stida bez imalo srama

I tebe, pjesniče dragi, i tebe
pridruži nam se u vječnom snu,
jer tu nam ne mogu ništa...

I tebe, čitatelju dragi, i tebe..




Quo vadis dječače? Čini me tužnim kad promatram dosege ljudske gluposti, koja neumitno rezultira autudestrukcijom. Još jučer smo se kao djeca igrali u pijesku, šepali poderanih koljena, krali prve jabuke iz susjedova vrta i tražili prve ljubavi... onako dječački... e, a danas... ne valja... nema više dječje kreativnosti u pijesku, nema improviziranih alkemičarskih lijekova za naša koljena, nema više bezazlenih kriminalnih organizacija zaduženih za otuđivanje voća, a nema ni kampa za regrutaciju novih casanova... ničega nema... samo četiri bijela zida, jedan stol, jedno računalo, jedan svijet, dječak i njegovo računalo, spremni da osvoje novi svijet... svijet pun ljudi, a nigdje čovjeka...





25.01.2008. u 15:00 · Ostavi komentar (52) · Isprintaj · #

Ravnodušnost

Image Hosted by ImageShack.us


Zaboo sam si olovku u oko
suzilo je,nije boljelo,
ostao sam hladan, nije me se dojmilo
Spalio sam si tabane,
opekao sam se, nije boljelo,
ostao sam hladan, nije me se dojmilo
Otrovao sam se pesticidima
povraćao sam dijelove utrobe,nije boljelo
ostao sam hladan, nije me se dojmilo
Prerezao sam si vene
krv je tekla, nije boljelo,
ostao sam hladan, nije me se dojmilo
Stavio sam si omču oko vrata i skočio
visio sam i njihao se na vjetru, nije boljelo
ostao sam hladan, nije me se dojmilo

Kako je dosadno...


Već me dosta vremena muči ravnodušnost prema svemu. Ima li to lijeka?

23.01.2008. u 10:00 · Ostavi komentar (47) · Isprintaj · #

Demoni pate jer ne znaju voljeti...

Image Hosted by ImageShack.us


Pogledaj u nevine Oči moje,
velike, smeđe, krvave i žute
tajnovite i čarobne

I od njihovih se Suza napij
I pijana mojom Dušom kroči

Laganim korakom ti gazi Njome,
Izgubljenoj i razapetoj između svjetova
Besmrtnom kraljicom trulih vrtova

I Njezine plodove ti jedi
I sita do moga Srca zalutaj

Poslušaj Njegovu Pjesmu,
Pjesmu sablasnu i žalosnu,
Pjesmu što odjekuje daleko

i pusti neka te zavede
i tajne svoje nek' ti otkrije
i prije nego na put pođeš,
i stavi prste svoje u Njegove Rane i Tkivo meko
i s njim, još jednom zapjevaj

Vrati se putem istim ili nekim drugim,
čuvaj se Demona mojih,
rastrgali i progonili su mnoge,
one koje su istinu tražili i ljubav davali,

I nemoj da te bude strah
Jer i tebe će progoniti.

I prepričaj mi što si vidjela..



Demoni, fascniraju me, moji pogotovo.
Pokušavaju doprijet do mene, ali ne mogu.
Vaši demoni, pričajte mi o njima malo....

20.01.2008. u 10:00 · Ostavi komentar (46) · Isprintaj · #

Nepravilni nerimovani Shakespearov sonet o kartonskoj kutiji

Image Hosted by ImageShack.us


uvijek sam želio imati veliku
kartonsku kutiju, oker ili svijetlo smeđe
boje, s mirisom ljepljive vrpce i ostacima
stiropora, kutiju u kojoj je bio hladnjak

uvijek sam želio imati veliku
kartonsku kutiju sa tri jednako velike rupe
da mogu gledati kako prašina pleše u
zrakama svjetla uz ritam moga disanja

mjesto za mene, mjesto daleko od ovog svijeta
mjesto gdje vrijeme stoji, gdje bih istražio sve
tajne svemira, mjesto gdje bi bio ja
možda bih pozvao i tebe, da uživamo u svjetlini

tame i tišini zvuka, jer jedino što sam želio više
to si bila ti. ali trebala mi je kutija da potpalim vatru



Pitanje:A vaša "kutija"? Kakva je ona?

17.01.2008. u 10:00 · Ostavi komentar (37) · Isprintaj · #

Dok smrt ne rastavi...

Vrtlog života, kažu tako biva..

Kad ono što je bilo jedno,

sad razdovjeno

na dva kreveta sniva?



i oni dugi dani, puni tišine,

i oni dugi glasni dani s riječima boli ,

letećim knjigama, stolicama, tanjurima, žlicama i noževima...



Dok smrt ne rastavi...

Zidovi rastaviše.

a Oni samo znaju kako je bilo...

Oni pate, čuju svaku riječ, osjete bol,

više nego itko, pred njima gluma nema svrhu...


Image Hosted by ImageShack.us

14.01.2008. u 11:23 · Ostavi komentar (32) · Isprintaj · #

More i Planine

Image Hosted by ImageShack.us


Na vrhu dvadeseterokatnice,
po njezinom lijevom rubu ja hodam,
dok mi snažna bura u leđa puše,
gledam dolje i pomalo zbunjen,
gledam dolje i vidim prošlost,
More uzburkano, nikad smireno,
čas tmurno, čas bistro,
potopljeni brodovi i nasukani čamci,
i barke bez ribara, bez mreža,
a Ribe... mnogo riba,
lijepih i pametnih,
i opustošeni otoci

More me to straši,
a koliko sam se puta u njemu okupao.
nikada više..

Na vrhu Dvadeseterokatnice
po njezinom Desnom rubu ja hodam
Bura mi u lice puše, prkosim joj smiješkom,
gledam pravo i malo me strah,
gledam pravo i vidim nepoznato,
velike Planine, tako čudesne i tajnovite
s bujnim Šumama i raznim Puteljcima,
mnogim Šumarima i Lovcima,
Životinjama svih vrsta,
a ptice.. mnogo Ptica,
lijepih i pametnih,
i zeleni Pašnjaci

Sunce izlazi, Bura se smiruje,
vrijeme je da krenem
Planinama
nekim Novim Puteljcima...

Image Hosted by ImageShack.us


10.01.2008. u 12:48 · Ostavi komentar (26) · Isprintaj · #

Pjesma za Wilmu Ch.

Image Hosted by ImageShack.us


Zašto tražiš utjehu u pjesmama mojim?
I što sad da ti napišem?
Ponestaje mi riječi...
Moje riječi, mrtve i hladne,
beznačajne, jadne, šture
one ništa ne govore, tako glasne
a ne čuju se, tako su nerazumne.
one su cvijeće koje trune,
suho lišće, ishlapljele suze,
otvorene rane bez krvi,
kao poludjele lutalice, one su bezciljne
One su praznina, pustinja, prašina
Samo čežnja jednog sakatog pjesnika

Ti si pjesma, veličanstvena pjesma
Ti si ono što nijedan pjesnik riječima ne može opisati
Ti si ono što nijedan slikar bojama ne može naslikati
Da li znaš da si posebna?
Jedna od rijetkih

I zašto onda tražiš utjehu u pjesmama mojim?

08.01.2008. u 18:00 · Ostavi komentar (24) · Isprintaj · #

Zašto plačeš?

Image Hosted by ImageShack.us


Zašto si tako bijesan?
Uvijek si bio nadmoćan
Je li to što sam bolji od tebe?
Gledaj, kako sam mali..

Zašto pucaš u mene?
Ravno u prsa si me pogodio, krvarim
Ja tako mali, a toliko veći od tebe, a ti tako velik
Gledaj, još na nogama stojim...

Zašto me želiš ubiti?
Prešao sam tvoju brutalnost u svakom pogledu
Tvoja takozvana snaga me ne dira,
a tvoj mali mozak me nasmijava, jako me nasmijava
Gledaj, još stojim,

Zašto mi kičmu vadiš?
Da padnem na koljena pred tvoje snažne noge?
O, kako se samo osjeti smrad tvoje oholosti
Gledaj još stojim...

Zašto me jedeš?
Napokon želiš biti netko?
Jedi koliko te volja,
Duh ne možeš pojesti
Ali gledaj, još stojim..

Zašto plačeš?

07.01.2008. u 10:00 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #

Papir

Image Hosted by ImageShack.us


Klanjaj se njemu!
Za njega postojiš!
Klanjaj se njemu!
Za njega živiš!
Klanjaj se njemu!
Za njega dišeš!
Klanjaj se njemu!
On je Tvoj smisao, Tvoj cilj, Tvoja svrha!
Klanjaj se njemu!
On je Tvoja propast!
Klanjaj se njemu!
Običan papir….

06.01.2008. u 10:00 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

Crna Harpija

Image Hosted by ImageShack.us


Crna harpijo,
prelijepa Crna harpijo,
ti graciozna letiš iznad ovog slavnog zaboravljenog mjesta
gdje kraljevaše kraljevi razni,
a sada krvopije, smrdljivi štakori i zmije
što po tebi pljuju otrov zavisti zbog tvoje ljepote

Crna harpijo,
prekrasna Crna harpijo,
što širiš svoja crna krila iznad srušenih dvoraca i odurnih krčmih
ovog slavnog zaboravljenog mjesta,
u kojim pijani gušteri žude za tvojom ljepotom

Crna harpijo,
veličanstvena Crna harpijo,
slomit će ti krila, štakori, gušteri, zmije,
drugarice tvoje, rospije,
bacit će te na prljavo tlo i bičevati, Crna harpijo,
oskrvnit će tvoju ljepotu

Crna harpijo,
ponosna Crna harpijo,
znam da ćeš i ti kao i ja, koji bijaše mršavi šugavi pas
kojeg su razdirali i gazili vukovi slavnog zaboravljenog mjesta,
kao i ja, koji postade slavuj nastanjen u krošnjama visokih jablana
i ti ćeš postati Sirena,
Vladarica mora,
čijom će se pjesmom opijati mornari i gusari zasljepljeni tvojom ljepotom

04.01.2008. u 12:00 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

Dok spavam...

Kao da me zakačio o kočiju
Koju vuče deset paklenih pastuha,
otima moju dušu,
a ne može je ni dirnuti
Deset tisuća Safira i Anđela čuva je
ispod postelje..

Kao crna rupa što siše svemir oko sebe
i što guta sjaj zvijezde,
pokušava progutati i mene
a ne može me ni dirnuti,
jer Svetost Svevišnjeg obasjava me
ispod postelje...

I iznova lijegam u postelju
Ispred mene samo tama
Znoj i suze, srce se steže,
bol, on napada...
Nova bitka...
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.


Amen.

02.01.2008. u 19:40 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #