Vrtlog života, kažu tako biva..
Kad ono što je bilo jedno,
sad razdovjeno
na dva kreveta sniva?
i oni dugi dani, puni tišine,
i oni dugi glasni dani s riječima boli ,
letećim knjigama, stolicama, tanjurima, žlicama i noževima...
Dok smrt ne rastavi...
Zidovi rastaviše.
a Oni samo znaju kako je bilo...
Oni pate, čuju svaku riječ, osjete bol,
više nego itko, pred njima gluma nema svrhu...
Post je objavljen 14.01.2008. u 11:23 sati.