Kao da me zakačio o kočiju
Koju vuče deset paklenih pastuha,
otima moju dušu,
a ne može je ni dirnuti
Deset tisuća Safira i Anđela čuva je
ispod postelje..
Kao crna rupa što siše svemir oko sebe
i što guta sjaj zvijezde,
pokušava progutati i mene
a ne može me ni dirnuti,
jer Svetost Svevišnjeg obasjava me
ispod postelje...
I iznova lijegam u postelju
Ispred mene samo tama
Znoj i suze, srce se steže,
bol, on napada...
Nova bitka...
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.
Post je objavljen 02.01.2008. u 19:40 sati.