Na vrhu dvadeseterokatnice,
po njezinom lijevom rubu ja hodam,
dok mi snažna bura u leđa puše,
gledam dolje i pomalo zbunjen,
gledam dolje i vidim prošlost,
More uzburkano, nikad smireno,
čas tmurno, čas bistro,
potopljeni brodovi i nasukani čamci,
i barke bez ribara, bez mreža,
a Ribe... mnogo riba,
lijepih i pametnih,
i opustošeni otoci
More me to straši,
a koliko sam se puta u njemu okupao.
nikada više..
Na vrhu Dvadeseterokatnice
po njezinom Desnom rubu ja hodam
Bura mi u lice puše, prkosim joj smiješkom,
gledam pravo i malo me strah,
gledam pravo i vidim nepoznato,
velike Planine, tako čudesne i tajnovite
s bujnim Šumama i raznim Puteljcima,
mnogim Šumarima i Lovcima,
Životinjama svih vrsta,
a ptice.. mnogo Ptica,
lijepih i pametnih,
i zeleni Pašnjaci
Sunce izlazi, Bura se smiruje,
vrijeme je da krenem
Planinama
nekim Novim Puteljcima...
Post je objavljen 10.01.2008. u 12:48 sati.