Zašto tražiš utjehu u pjesmama mojim?
I što sad da ti napišem?
Ponestaje mi riječi...
Moje riječi, mrtve i hladne,
beznačajne, jadne, šture
one ništa ne govore, tako glasne
a ne čuju se, tako su nerazumne.
one su cvijeće koje trune,
suho lišće, ishlapljele suze,
otvorene rane bez krvi,
kao poludjele lutalice, one su bezciljne
One su praznina, pustinja, prašina
Samo čežnja jednog sakatog pjesnika
Ti si pjesma, veličanstvena pjesma
Ti si ono što nijedan pjesnik riječima ne može opisati
Ti si ono što nijedan slikar bojama ne može naslikati
Da li znaš da si posebna?
Jedna od rijetkih
I zašto onda tražiš utjehu u pjesmama mojim?
Post je objavljen 08.01.2008. u 18:00 sati.