Župa Gospe Fatimske - OREHOVICA

Možda ste imali prilike gledati ovaj prizor: maleni, sićušni mrav nosi teret koji je nekoliko puta veći i teži od njega. Mnoštvo tih vrijednih malih radnika mogu napraviti i izgraditi cijeli jedan brežuljak, pravi mravlji grad. Maleni su, ali su marljivi i u stanju su učiniti mnogo. Ili ste primijetili da je u nekoj mirnijoj ulici najedanput asfalt počeo bubriti, pomalo se dizati. Nakon nekog vremena na tome se mjestu asfalt otvorio, provirila je travka i nastavila rasti. Obična, savitljiva travka, a asfalt je probila. Kakva je to snaga u njoj! Govoreći o rastu kraljevstva Božjega, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku spominje sjeme jedne biljke, gorušice. To je sjeme veoma sićušno; nema ga što vidjeti. No, ono ima u sebi takvu snagu da izraste veće od svega povrća, tako da i manje ptice mogu praviti gnijezda u njegovim grančicama. Isus će uzeti baš tu sliku da nam pokaže nutarnju snagu kraljevstva Božjega, koje niče, nastaje i raste upravo tako, neprimjetno, ali nezaustavljivo. Male stvari očito ne valja podcjenjivati. Tako je to i u našem svagdanjem životu. Iako nam se mnoge od njih čine malenima i neuglednima, mogu imati u sebi neobičnu snagu. Ratar sije maleno sjeme, jer vjeruje da će ono izrasti, razviti se i donijeti višestruk urod. Od toga uvjerenja živi svaki ratar, živi cijela poljoprivreda. Kad te snage ne bi u zrnu bilo, nemoguće bi bilo ikakvo napredovanje i rast. Tko bi pametan sijao stotinu kilograma pšenice, da bi isto toliko požeo? To se ne bi isplatilo. Ali sije mnogo da bi višestruko više požeo. No, da bi se to dogodilo, treba i posla i strpljivosti. Bez laganog ali sigurnog rasta ne bi bilo ni života.

12.06.2006., ponedjeljak

KRUNICA PAPE IVANA PAVLA II. NA KIPU MAJKE BOŽJE FATIMSKE

U nedjelju 11. lipnja 2006. godine svečano je u crkvi Majke Božje Fatimske u župi Orehovica u Međimurju proslavljena Svetkovina Presvetog Trojstva. Varaždinski biskup mons. Marko Culej prije misnog slavlja blagoslovio je novi monumentalni oltarni sliko- reljef, rad vrsnog slikara svjetskog glasa Stjepana Đukića Pište, kojim su vjernici ove župe vlastitim odricanjem i zalaganjem, ali uz pomoć Međimurske Županije i Općine Orehovica, tijekom ove godine u kojoj župa Orehovica slavi 35. godišnjicu od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu, dovršili prvi dio obnove svoje župne crkve čija je gradnja započela 6. lipnja 1971. g. na inicijativu tadašnjeg župnika iz Male Subotice, vlč. Ivana Juraka i vjernika današnje župe M.B. Fatimske Orehovica. Cjelodnevna svečanost u župi bila je zapravo višestruko slavlje. Uz 35. godišnjicu od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu proslavljen je Dan Općine i Dan škole Orehovica. Jutarnje svečano misno slavlje predvodio je domaći sin vlč. dr. Mladen Horvat, prof. KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, rođen u Orehovici upravo god. 1971. kada se počela graditi župna crkva te je u svojoj nadahnutoj propovijedi pozvao vjernike da svoj život u današnjem vremenu i društvu kao kršćani žive u ozračju zajedništva i ljubavi kakvu nam je Isus Krist objavio i koja izvire iz Božjeg života koje je zajedništvo triju Božanskih osoba. Nakon misnog slavlja proslava je nastavljena u Društvenom domu pri Osnovnoj školi Orehovica gdje je održana je svečana sjednica Poglavarstva i Vijeća Općine Orehovica u prisutnosti visokih gostiju među kojima su bili župan Međimurske županije g. Josip Posavec, zamjenik župana g. Mladen Križaić, načelnici susjednih Općina Male Subotice i Belice gosti i prijatelji Općine iz susjedne Republike Mađarske, članovi Zemaljske samouprave Hrvata u Republici Mađarskoj iz Kisega, brojni gospodarstvenici iz Općine Orehovica. Načelnik Općine Orehovica, g. Franjo Bukal u svojem je govoru podsjetio na napore i uspjehe koji su posljednjih godina postignuti za sveukupni boljitak života svih žitelja ove Općine te na brojne planove koji još čekaju realizaciju, te je pozvao na slogu kako bi se zajedničkim naporima svih stanovnika ostvarili prioriteti među kojima je i izgradnja nove Osnovne škole u Orehovici za koju je sama lokalna vlast izdvojila znatna sredstva, očekujući pomoć i razumijevanje resornog Ministarstva i Državnih institucija za realizaciju ovog značajnog projekta. U svojem prigodnom govoru, Međimurski župan g. Josip Posavec, čestitajući nazočnima na višestrukom slavlju istaknuo je kako će županija Međimurska prema svojim mogućnostima svesrdno i dalje pomagati i pratiti započete projekte i učiniti sve kako bi i ova Općina uz pomoć Županije Međimurske ostvarila zacrtane ciljeve za predstojeće razdoblje. Proslava je nastavljena u župnoj crkvi M. B. Fatimske svečanim misnim slavljem koje je s brojnim vjernicima, članovima mjesnih udruga, gostima i uzvanicima predslavio Varaždinski biskup mons. Marko Culej. Pozdravnu riječ i dobrodošlicu u ime svih vjernika uputio mu je preč. Stjepan Mostečak, župnik župe Orehovica i dekan Čakovečkog dekanata, osvrnuvši se ukratko na ne tako daleku ali ipak važnu prošlost, kada je blage uspomene tadašnji zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić dana 6. lipnja 1971. g. blagoslovio kamen temeljac za novu župnu crkvu koja je darom i zalaganjem vjernika podignuta za samo 15 mjeseci. Pozvao je preuzv. Biskupa da u svoje molitve uključi sve žive i preminule koji su protekllih 35 godina ugrađivali svoj dar i mar u ovaj Gospodnji dom. Među visokim gostima misnom slavlju nazočio je i Tajnik komisije za odnose s vjerskim zajednicama RH g. Franjo Dubrović, zamjenik župana Međimurske županije g. Mladen Križaić, Općinsko poglavarsvo, djelatnici OŠ Orehovica na čelu s ravnateljem g. prof. Brankom Sušecom, gosti iz Republike Mađarske, predstavnici izvođača radova ovogodišnje unutarnje obnove župne crkve uz autora oltarnog. Sliko reljefa g. Stjepana Đukića Pitšu. Pozdravnu riječ preuzv. Biskupu i gostima te čestitku prigodom jubileja uputio je biranim riječima načelnik Općine Orehovica g. Franjo Bukal, te ravnatelj OŠ g. prof. Branko Sušec. O novom i jedinstvenom umjetničkom djelu koje od sada krasi unutrašnjost župne crkve u Orehovici govorio je uvaženi prof. g. Stanko Špoljarić, viši kustos umjetničkog Paviljona u Zagrebu koji je istaknuo kako: «Crkva kao prostor posebnog digniteta pred umjetnike koji u njoj oblikuju djelo postavlja visoke kriterije, kako u poštivanju ikonografije, tako i razine umjetničke izražajnosti; s posebnom zahtjevnosti u potrebi povezivanja s karakterom arhitekture, neovisno radi li se o zdanju dugog povjesnog trajanja ili suvremenom sakralnom objektu. Stjepan Đukić Pišta u Orehovici u crkvi Majke Božje Fatimske naslikao je velike kompozicije, prateći karakteristike prostora, iza i sa strane oltara. Likovno osmišljeno, u složenosti prikaza zadržao je ranije postojeće skulpture u prostoru, Raspetog Krista i Djevice Marije. Kipovi su bili i početna odrednica scena, orijentiri sakralnosti, uz koje je Đukić razvio scenarij sukladan značenju figura, Marije uzdignute na nebo i Krista Bogočovjeka. Okruženi povorkama ljudi, svecima, povjesnim osobama, velikanima našeg vremena i običnim pukom; svi oni prikazani bez hijerarhije, označavaju vjernički hod kroz vrijeme, privrženost Crkvi, njenoj teološkoj i moralnoj istini, s upučenošću transcendentnom. Đukić slikarskim putem označava nišu i lukove, okvire smještaja likova. Kip Marije, u uvjerljivosti fiktivne niše mjesto je sabiranja kretanja, s naslikanim anđelima koji krune Bogorodicu. Na zakrivljenim plohama s obje strane niše prikazi su zagrebačke odnosno varaždinske katedrale, te subotičke župne crkve i župnih kapela. A u čitavoj donjoj partiji reprezentativne scene brojni su likovi među kojima prepoznajemo i sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Ivana Nepomuka papu Ivana Pavla II., papu Benedikta XVI., kardinala Kuharića, biskupa Culeja, svećenike, autoportret samog slikara. Đukić ističe karakteristične portretne crte, no i stilizacijom ih prilagođava ukupnosti dojma i osobnosti rukopisa. Promatra likove u en face izgledu, profilu, te s leđa, uspravne i u stavu adoracije, povezanih geometriziranim plohama svjetla, vodiljama strujanja silnica u tkivu slike. Jasnim rasporedom grupa, ritmizacijom sastavnica, Đukić postiže preglednost imaginarne, u duhu stvarne procesije, simboličnih tragova svjetla, akcenata proteklog vremena i kontinuiteta vjere. Svjetlo se širi, sabire, dodiruje, lomi, otvara. Upisano je i u blagosti sjene, snage iz nadnaravnosti izvora. Mnoge figure, s razlogom, više su naznačene no opisane, znak su nebrojenih, anonimnih ljudi. Procesije su svečanosti, događaji sabranosti, posebnost duhovnog života. Đukić prenosi njihovo ozračje izabravši zanimljiv likovni postupak, sukladan vlastitom načinu slikarskog razmišljanja. Reducira boju u rasponima vrijednosti smeđeg, s tek pokojim intenzivnijim kolorističkim udarom, ostvarujući i prozračnost svjetla i segmente zasićenja bojom. Svjetlo u nijansama boje oplemenjeno je, postajući i sadržajna komponenta djela. U nanošenju boje za zidnu sliku, Đukić primjenjuje pastoznost poteza, dosižući slutnju reljefnosti na površini pune likovne tvarnosti. U kontrastiranju tamnijih i svjetlijih dijelova dosegnuta je prostornost reprezentativnog izgleda, u dojmu koji produbljuje prostor crkve u mjeri barokne otvorenosti. Veliki stil prošlosti spomenut je zbog slične osjetljivosti za prostor, kao općeg mjesta povijesti umjetnosti. Scena Marije s malim Isusom izvedena je u osebujnosti Đukićeva stila, istog tretirenja površine, primjene boje i kompozicijske čistoće. S vertikalitetom figura kojih dodir tla istovremeno naznaka je uzleta ka nebu. S istaknutim aureolama obrubljenim simboličnim zjezdama. S ukrasom u konusnosti niše, oblicima floralnog i vegetabilnog karaktera. U prikazu golgotskog martirija Đukić ukomponirava skulpturu Krista na križu, ranije postavljenu na zidu crkve. Povezuje je s grupom likova na Kalvariji, izjednačujući kromatske odrednice cjeline bojenjem korpusa. U dekorativnosti niše dominira Krist, no u nju ulazi i dio likova. Usmjereni Spasitelju s nadom uskrsnuća, jer natpis s vrha križa I.N.R.I., uz oznaku smrti, položen je uz grob. Bljesak svjetla oznaka je vječnog života, nadilaženja zemaljskog kraja. Đukić u dramatičnosti ove scene u boji i strukturi plohe, te mjeri realističnog, dosljedno prati načela svog slikarskog pristupa, tako da kompozicijska trodjelnost dobiva smisao poliptiha. Đukićevo ostvarenje u Orehovici, u marijanskom svetištu, značajan je prilog suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, djelo slikara izgrađenog stava, s nizom orginalnih rješenja, s privlačnošću u spoju intimnog i monumentalnog, razumljivo i učenom teologu i pobožnom jednostavnom čovjeku. Stjepan Đukić potvrdio se umjetničkom zrelošću u osjetljivosti tema inspiriranih Biblijom. Svom respektabilnom opusu dodao je djelo opredmećenja božanske ljubavi, kojeg se poruka mora prepoznati». Župna crkva u Orehovici posvećena je Majci Božoj Fatimskoj, čiji kip su vjernici uz pomoć tadašnjeg župnika nabavili u Fatimi. Župnik je ukratko podsjetio na važnost i poruku Fatimskog ukazanja čija će se 90. obljetnica slaviti slijedeće godine, a ove je godine obilježena i 25. godišnjica od atentata na blage uspomene papu Ivana Pavla II, upravo na njen blagdan 13. svibnja 1981. godine kada je Majka Božja svojim zagovorom spasila Svetog Oca od metka atentatora. Pokojni Papa bio je njen veliki štovatelj, pa je i sam metak kao objekt smrti postao zavjetni dar u kruni na glavi Majke božje u Fatimi. «Ruku koja je skrenula metak», kako je naglasio župnik Mostečak, «želimo i mi na ovom našem kipu obdariti jednom dragocijenom uspomenom - a to je krunica koju sam kao hodočasnik u Rim osobno primio iz ruku pape Ivana Pavla II godine 1984.». Tako je u ruku kipa Majke Božje Fatimske u župnoj crkvi u središtu monumentalnog sliko-reljefa stavljena krunica pokojnog pape Ivana Pavla II uz molitvu da preminuli Papa što prije bude uzdignut na čast oltara. Uz molitvu blagoslova novog oltara, varaždinski biskup mons. Marko Culej, pozvao je sve vjernike da s osobitom ljubavlju prihvate Mariju i za svoju majku i pratiteljicu na svojem životnom putu i u svim poteškoćama koje ih u životu prate, a u svojoj propovijedi za vrijeme misnog slavlja koje je uslijedilo, govoreći nadahnutim riječima o svetkovini Presvetog Trojstva istaknuo je kako i mi kao vjernici naš cjelokupni život od početka do smrti zapravo živimo u zajedništvu s Bogom koji je i sam zajedništvo triju osoba. Istaknuo je kako umjetnici izražavaju zraku Božje ljepote te je pozvao župnu zajednicu da radosno živi svoju vjernost Bogu u današnjem vremenu i našem društvu te da hrabro svjedoči evanđeoske vrijednosti koje treba utkati u svoj svakodnevni život. Kao osobiti primjer kršćanskog života i vjernosti te uzor u nasljedovanju Isusa Krista istaknuo je Mariju i pozvao vjernike da molitvom krunice koja na najizvrsniji način objedinjuje cjelokupno otajstvo Isusa Krista svakodnevno što dublje uranjaju u veliko otajstvo spasenja koje je Krist svojoim životom a napose mukom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem na nebo ostvario za nas zemaljske putnike prema vječnoj domovini. Čestitajući vjernicima višestruko slavlje, prezv. Biskup naglasio je kao u ovaj obnovljeni Božji dom treba biti mjesto okupljanja zajednice kao velike obitelji svake nedjelje i blagdana oko zajedničkog stola na kojem nam se Krist daruje u sakramentu Euharistije kao hrana i okrijepa na našim životnim stazama, te da od njega crpimo snagu za budućnost i zajedništvo u lijepoj nam domovini, naglasivši kako smo svi pozvani da svojim snagama i darovima doprinosimo svatko na svojem području promicanju pravih kršćanskih vrijednosti koje trebaju prožimati čitavo naše društvo, a osobito mlade generacije pred kojima je budućnost, da kroz obrazovanje i odgoj ne zaboravimo i na duhovne vrijednosti koje se nažalost u ovom materijaliziranom svijetu i društvu potiskuju, dok u prvi plan dolazi zarada i profit. Obitelji je pozvao da radosno i hrabro prihvaćaju nove živote koje im Bog daruje kako ovaj lijepi dio naše drage domovine ne bi jednog dana bio pretvoren u pustoš ili prepušten drugima koji ne bi znali cijeniti ono što je nama vrijedno i sveto. Na kraju misnog slavlja župnik je u ime vjernika zahvalio preuzv. Biskupu na njegovoj pastirskoj brizi za ovaj dio mjesne crkve, predavši mu prigodan dar, repliku slike umjetnika Stjepana Đukića Pište – lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca u koji je umjetnik ukomponirao i dio novog poliptiha župne crkve «Raspetog Krista u vremenu». Isti prigodni dar uručen je i vlč. prof. dr. Mladenu Horvatu, uz čestitku prigodom 10. godišnjice misništva, te suslavitelju preč. Vinku Halovaniću, bivšem dekanu i župniku iz Belice. Zahvaljujući svima koji su svojim doprinosom pomogli unutarnjoj obnovi župne crkve, te dragim gostima preuzv. Biskup je predao prigodni dar tajniku Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, g. Franji Dubroviću, zamjeniku župana Međimurske županije g. Mladenu Križaiću, koja je svojom donacijom pomogla u obnovi crkve, predstavniku članova Zemaljske samouprave Hrvata u mađarskoj iz Kisega u Republici Mađarskoj, koji su se prigodnim riječima i čestitkom obratili nazočnima, načelniku Općine Orehovica g. Franji Bukalu, zahvalivši mu za materijalu pomoć, suradnju te predanost za dobro župe i Općine, ravnatelju OŠ Orehovica g. prof. Branku Sušecu, prof. Stanku Špoljariću, višem kustosu Umj. Paviljona u Zagrebu, te predstavnicima izvođača radova, ujedno i darovateljima u obnovi unutrašnjosti a napose svetišta župne crkve, koje je popločeno novim mramornim pločama koje su vrijedan dar «Klesarstva Kovač» iz Orehovice. S posebnom radošću i prigodnim poklonom župnik je zahvalio umjetniku, Stjepanu Đukiću Pišti za nadahnuto i vrijedno sakralno djelo koje će od sada krasiti ovaj dom Gospodnji, a sam autor je zahvalio svima koji su ga svesrdno podržavali za vrijeme dugotrajnog boravka u Orehovici. Najveću pak hvalu i najveći dar dobili su vjernici ove župe, koji su svojim zaista velikim odricanjem i materijalnom pomoću Bogu i Majci Božjoj na čast o 35. obljetnici od početka gradnje župne crkve ostavili vrijedan trag ovog vremena u svojoj župnoj crkvi. U obnovu unutrašnjosti uključili su se prema svojim mogućnostima i svojim darom gotovo svi vjernici župe, župni odbor i župni suradnici, ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, a svečano misno pratio je župni zbor pod vodstvom orguljaša i zborovođe prof. Krunoslava Lajtmana. Nakon misnog slavlja i zajedničkog druženja u prostorijama Društvenog doma pri OŠ Orehovica, preuzv. Biskup je s posebnom pažnjom u pratnji župnika, načelnika Općine i ravnatelja OŠ razgledao prigodnu izložbu učenika OŠ Orehovica koju od 287 učenika polazi i 114 pripadnika Romske nacionalne manjine iz obljižnjih Romskih naselja. Višestruko slavlje nastavljeno je u prigodnom svečanošću koji su zajedno s djelatnicima škole, nastavnicima, učiteljima i profesorima pripremili učenici OŠ Orehovica, pokazavši tako tek dio bogatih aktivnosti kojima se u svome obrazovanju i školskom odgoju bave, a slavlje je nastavljeno u prostorijama Društvenog doma za sve žitelje i goste Općine Orehovica.

- 06:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.06.2006., petak

PROSLAVA 35. GOD. POČETKA GRADNJE ŽUPNE CRKVE U OREHOVICI

Na blagdan Presvetog Trojstva 11. lipnja 2006. u 10, 30 sati Varaždinski biskup mons. Marko Culej blagosloviti će novi oltarni sliko – reljef u župnoj crkvi Majke Božje Fatimske u Orehovici. Rad je to akad. slikara Stjepana Đukića Pište. Povod unutarnjoj obnovi crkve jest 35. godišnjica od polaganja kamena temeljca za njenu gradnju, koju je uz pomoć vjernika inicirao tadašnji župnik iz Male Subotice vlč. Ivan Jurak. Kamen temeljac blagoslovio je 6. lipnja 1971. g. tadašnji Zagrebački nadbiskup preuzv. gosp. Franjo Kuharić, a vjernici su onda svojim odricanjem i marljivošću u samo 15 mjeseci izgradili svoju župnu crkvu. Istog dana svečano će se proslaviti i Dan Općine Orehovica, te Dan škole. Zahvaljujući vjernicima koji su svojim odricanjem materijalno pripomogli obnovi unutrašnjosti župne crkve, te darom Općine Orehovica i Međimurske županije, crkva je dobila novi prikladniji izgled i obogaćena je jedinstvenim umjetničkim djelom. O kojem prof. Stanko Špoljarić, viši kustos Umjetničkog Paviljona u Zagrebu kaže: Crkva kao prostor posebnog digniteta pred umjetnike koji u njoj oblikuju djelo postavlja visoke kriterije, kako u poštivanju ikonografije, tako i razine umjetničke izražajnosti; s posebnom zahtjevnosti u potrebi povezivanja s karakterom arhitekture, neovisno radi li se o zdanju dugog povjesnog trajanja ili suvremenom sakralnom objektu. Stjepan Đukić Pišta u Orehovici u crkvi Majke Božje Fatimske naslikao je velike kompozicije, prateći karakteristike prostora, iza i sa strane oltara. Likovno osmišljeno, u složenosti prikaza zadržao je ranije postojeće skulpture u prostoru, Raspetog Krista i Djevice Marije. Kipovi su bili i početna odrednica scena, orijentiri sakralnosti, uz koje je Đukić razvio scenarij sukladan značenju figura, Marije uzdignute na nebo i Krista Bogočovjeka. Okruženi povorkama ljudi, svecima, povjesnim osobama, velikanima našeg vremena i običnim pukom; svi oni prikazani bez hijerarhije, označavaju vjernički hod kroz vrijeme, privrženost Crkvi, njenoj teološkoj i moralnoj istini, s upučenošću transcendentnom. Đukić slikarskim putem označava nišu i lukove, okvire smještaja likova. Kip Marije, u uvjerljivosti fiktivne niše mjesto je sabiranja kretanja, s naslikanim anđelima koji krune Bogorodicu. Na zakrivljenim plohama s obje strane niše prikazi su zagrebačke odnosno varaždinske katedrale, te subotičke župne crkve i župnih kapela. A u čitavoj donjoj partiji reprezentativne scene brojni su likovi među kojima prepoznajemo i sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Ivana Nepomuka, papu Ivana Pavla II., papu Benedikta XVI., kardinala Kuharića, biskupa Culeja, svećenike, autoportret samog slikara. Đukić ističe karakteristične portretne crte, no i stilizacijom ih prilagođava ukupnosti dojma i osobnosti rukopisa. Promatra likove u en face izgledu, profilu, te s leđa, uspravne i u stavu adoracije, povezanih geometriziranim plohama svjetla, vodiljama strujanja silnica u tkivu slike. Jasnim rasporedom grupa, ritmizacijom sastavnica, Đukić postiže preglednost imaginarne, u duhu stvarne procesije, simboličnih tragova svjetla, akcenata proteklog vremena i kontinuiteta vjere. Svjetlo se širi, sabire, dodiruje, lomi, otvara. Upisano je i u blagosti sjene, snage iz nadnaravnosti izvora. Mnoge figure, s razlogom, više su naznačene no opisane, znak su nebrojenih, anonimnih ljudi. Procesije su svečanosti, događaji sabranosti, posebnost duhovnog života. Đukić prenosi njihovo ozračje izabravši zanimljiv likovni postupak, sukladan vlastitom načinu slikarskog razmišljanja. Reducira boju u rasponima vrijednosti smeđeg, s tek pokojim intenzivnijim kolorističkim udarom, ostvarujući i prozračnost svjetla i segmente zasićenja bojom. Svjetlo u nijansama boje oplemenjeno je, postajući i sadržajna komponenta djela. U nanošenju boje za zidnu sliku, Đukić primjenjuje pastoznost poteza, dosižući slutnju reljefnosti na površini pune likovne tvarnosti. U kontrastiranju tamnijih i svjetlijih dijelova dosegnuta je prostornost reprezentativnog izgleda, u dojmu koji produbljuje prostor crkve u mjeri barokne otvorenosti. Veliki stil prošlosti spomenut je zbog slične osjetljivosti za prostor, kao općeg mjesta povijesti umjetnosti. Scena Marije s malim Isusom izvedena je u osebujnosti Đukićeva stila, istog tretirenja površine, primjene boje i kompozicijske čistoće. S vertikalitetom figura kojih dodir tla istovremeno naznaka je uzleta ka nebu. S istaknutim aureolama obrubljenim simboličnim zjezdama. S ukrasom u konusnosti niše, oblicima floralnog i vegetabilnog karaktera. U prikazu golgotskog martirija Đukić ukomponirava skulpturu Krista na križu, ranije postavljenu na zidu crkve. Povezuje je s grupom likova na Kalvariji, izjednačujući kromatske odrednice cjeline bojenjem korpusa. U dekorativnosti niše dominira Krist, no u nju ulazi i dio likova. Usmjereni Spasitelju s nadom uskrsnuća, jer natpis s vrha križa I.N.R.I., uz oznaku smrti, položen je uz grob. Bljesak svjetla oznaka je vječnog života, nadilaženja zemaljskog kraja. Đukić u dramatičnosti ove scene u boji i strukturi plohe, te mjeri realističnog, dosljedno prati načela svog slikarskog pristupa, tako da kompozicijska trodjelnost dobiva smisao poliptiha. Đukićevo ostvarenje u Orehovici, u marijanskom svetištu, značajan je prilog suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, djelo slikara izgrađenog stava, s nizom orginalnih rješenja, s privlačnošću u spoju intimnog i monumentalnog, razumljivo i učenom teologu i pobožnom jednostavnom čovjeku. Stjepan Đukić potvrdio se umjetničkom zrelošću u osjetljivosti tema inspiriranih Biblijom. Svom respektabilnom opusu dodao je djelo opredmećenja božanske ljubavi, kojeg se poruka mora prepoznati.

- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.06.2006., četvrtak

PEDESETNICA - DUHOVI

Svijet bez vrata, bez prozora, ostaje beznadno u sebe zatvoren: u svojim mehanizmima i sustavom marketa i tehnike. U ovom svijetu ljudi od svoga života prave pakao. Nesposobni su jedni druge susresti, ne mogu se jedni drugima otvoriti jer jedni druge smatraju neprijateljima i smrtnom prijetnjom. Blagdan Duhova, 50 dana nakon Uskrsa, je suprotna slika zatvorenim društvima. Duhovi podsjećaju na uskrsnu večer: učenici se žele zatvoriti zbog straha. Upućeni na same sebe, ne vide nikakve perspektive. Ali Uskrsli ne pozna bilo kakve granice. Suvereno stupa u zatvoreni prostor. U svoje učenike udahnjuje svoj Duh i oni osjećaju slobodu i širinu. Otvaraju im se oči i srce. Isusov Duh oslobađa ih blokade i otvrdnuća. Tako on postaje velikim darom Crkvi i ljudima i oslobađa ih od grijeha. Duhovi, to je vitlajuća, fascinirajuća bura Duha. Ljudi su ga doživjeli u Jeruzalemu i on se događa uvijek iznova budući da Duh puše gdje hoće. Pokrenuti njime, ljudi razumiju jedni druge na njihovim jezicima. Oni osjećaju da im Isusov Duh daje vrijednost zauvijek. Duh ne poznaje nikakve nacionalne granice. On povezuje svijet narodâ, najprije svijet Sredozemlja, a potom i cijele kugle zemaljske. Bog koji je postao čovjekom otvara ljudima širinu neba. "Otvorite vrata svijeta Kristu, Otkupitelju i Osloboditelju!" Veliki Ivan Pavao II. je godinu dana nakon svoga izbora za papu svojom prvom enciklikom (1979) upravio ljudima ovu sugestivnu poruku. Ona odiše duhom Duhova. Ona je trebala potaknuti današnju Crkvu da se otvori svijetu kako bi on u naizgled zatvorenim prostorima primijetio Kristov Duh i približio ga ljudima. Crkva, koja se otvara svijetu, poziva ga da širom otvori vrata i prozore. Nema straha da će se ovdje nešto izgubiti, nego samo dobiti! Pogledom u svijet vidimo: naš svijet sa svojim snažnim procesima, koje osjećamo sa čuđenjem i strahom, nosi ipak beskrajni Bog, koji i sam nosi ljudsko lice. Vidimo sebe, ljude u našoj veličini i ljepoti i priznajemo sebe jer nas Bog potvrđuje. Vidimo drugoga ne kao prijetnju, nego se doživljavamo kao ljudska djeca koji nalaze put do Boga. Tako nas Duhovi pozivaju da otvorimo nove poglede. Ne uzimajmo zatvorena vrata tako ozbiljno! Ona na koncu moraju popustiti. Dajmo drugima priliku da nam ne postanu pakao, nego da nas obogaćuju. Duhovi – to je više od samo tumačenja svijeta. Duhovi predstavljaju Božju stvaralačku realnost, koja se ulijeva i u nas. Hans-Jochen Jaschke, pomoćni biskup u Hamburgu

- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (9)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

DRAGI PRIJATELJI!

Hvaljen Isus i Marija!
Dobro došli na stranice ŽUPE MAJKE BOŽJE FATIMSKE OREHOVICA

E-MAIL
Trenutno posjetitelj/a.

RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:

ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati

Free Web Site Counter

...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA

SVETIŠTE GOSPE FATIMSKE FATIMA-PORTUGAL

POVIJEST FATIMSKOGA SVETIŠTA ZAPOČINJE 13. SVIBNJA 1917. GODINE KADA SE, USRED RATNIH RAZARANJA ZA VRIJEME PRVOGA SVJETSKOG RATA, BLAŽENA DJEVICA MARIJA U MJESTU COVA DA IRIA, U BLIZINI FATIME U PORTUGALU, UKAZALA TROJE MALIH PASTIRA: LUCIJI OD ISUSA, FRANJI MARTU I JACINTI MARTO. GOSPA SE DJECI UKAZIVALA IDUĆIH PET MJESECI, UVIJEK 13. U MJESECU. POSLJEDNJEM UKAZANJU, 13. LISTOPADA 1917, NAZOČILO JE 70.000 LJUDI. KASNIJE SE GOSPA JOŠ DVA PUTA UKAZALA LUCIJI, KOJA JE U MEĐUVREMENU POSTALA REDOVNICA, ZAPOVJEDIVŠI JOJ SLAVLJENJE PET PRVIH SUBOTA U MJESECU. GODINE 1919. GRADI SE KAPELA UKAZANJA, A BAZILIKA SE POČINJE GRADITI 1928. GODINE DA BI BILA POSVEĆENA 7. LISTOPADA 1953. FATIMA POSTUPNO DOBIVA SLUŽBENU CRKVENU POTVRDU KAO MARIJANSKO SVETIŠTE SVJETSKIH RAZMJERA: GODINE 1930. MJESNI BISKUP POTVRĐUJE AUTENTIČNOST UKAZANJA, A 1931. PORTUGALSKI BISKUPI POSVEĆUJU PORTUGAL BEZGREŠNOM SRCU MARIJINU. GODINE 1942. PAPA PIO XII. POSVETIO JE BEZGREŠNOM SRCU CIJELI SVIJET, A 1951. U FATIMI JE OKONČANA SVETA JUBILARNA GODINA. PAPA PAVAO VI. HODOČASTI U FATIMU NA PEDESETU OBLJETNICU UKAZANJA 13. SVIBNJA 1967, A IVAN PAVAO II. DOLAZI ZAHVALITI FATIMSKOJ GOSPI ZA PREŽIVJELI ATENTAT ISTOGA DANA, 13. SVIBNJA, 1982. TE 1991. GODINE. GODIŠNJE SE U FATIMSKOM SVETIŠTU OKUPI OKO ČETIRI MILIJUNA HODOČASNIKA. UKAZANJA USRED RATNIH RAZARANJA, POBJEDA BEZBOŽNE KOMUNISTIČKE IDEOLOGIJE U RUSIJI UBRZO NAKON TOGA, GOSPINO OBEĆANJE DA ĆE SE RUSIJA OBRATITI, POSVEĆENJE SVIJETA MARIJINU SRCU USRED RATA, ČINJENICA DA JE SADAŠNJI PAPA ODABRAO UPRAVO FATIMU KAKO BI ZAHVALIO ZA ŽIVOT NAKON IZLJEVA MRŽNJE - SVE TO GOVORI KAKO FATIMU TREBA PROMATRATI KAO VELIKU PORUKU MIRA, A PREDUVJET MIRA JE OBRAĆENJE.