30.06.2006., petak
XIII. NEDJELJA KROZ GODINU
Isus iz Nazareta odudara od svih. On ima moć koju ima samo Bog. Ima moć nad smrću i zato uskrsava mladića iz Naina, Lazara, Jairovu kćer, ima moć nad svim bolestima i nemoćima, on oprašta grijehe, ima moć koju ima samo Bog, on istjeruje zle duhove, on govori kako nitko nikad nije govorio, on zapovijeda nečistim dusima i oni ga slušaju, on zapovijeda bolestima i one odlaze, on zapovijeda i smrti i ona ga sluša. On zapovijeda smokvi i ona ga mora poslušati, on zapovijeda moru, valovima, vjetru. On jedini može izliječiti oboljele od gube, paralize, epileptičare i psihički neizlječive. On ima vlast i moć koju nitko u povijesti čovječanstva nije pokazao. No, on je ipak dopustio da ga ubiju, ali je onda uskrsnuo i uzašao na nebo. Sve to što rekosmo o njemu nije mitološki govor. On nije poput grčkih i hinduističkih mitologija samo lik iz priče, nego je povijesna osoba. O njemu svjedoče njegovi suvremenici, ali i današnji ljudi koji u njegovo ime čine čudesna djela. Njegove riječi i danas žare i pale, pokreću i obraćaju ljude, oslobađaju ovisnike o drogi i alkoholu, podižu mrtvace iz moralne smrti. Njegovom snagom se dobivaju ratovi, zaustavljaju nemiri i u njegovo ime ljudi se svega odriču da bi ga slijedili.Kako ga razumjeti, kako ga slijediti, kako mu se pomoliti i tražiti od njega pomoć i dijalog s njime? Tako da mu se povjeruje, da vidimo sve znakove koje on čini i da uvidimo da on nije jedan od nas nego netko tko je iznad svih ljudi u povijesti. Trebamo mu povjerovati, jer on zna ono što nitko ne zna, on je bio u nebu gdje nitko od nas nije bio. On zna što je podzemlje i što je smrt, on zna stoje uskrsnuće i vječni život. Samo on vidi naš cilj i zna koji je smisao našeg boravka na zemlji. Ako mu vjeruješ, činit ćeš što on kaže. Dr. Tomislav Ivančić |
26.06.2006., ponedjeljak
Sveti Petar i Pavao
Petar i Pavao, koliko god imaju povijesno značenje, toliko su njihove osobe postale i simboli kršćanstva i navještaja Nove vijesti. Petar i Pavao su instrumenti božanske vijesti čovječanstvu. Povijesno rečeno, preko njih je Isus došao na Zapad, u Rim i Europu, do nas. Dva su to različita čovjeka koji se dopunjavaju i koji vode prema punini Isusa Krista. To nam također govori da su svi ljudi, bez obzira kojeg su karaktera, sposobni naviještati i svjedočiti Isusa i njegovo evanđelje. Petar je Isusovu poruku 'adaptirao' Židovima, a Pavao poganima. Tako je Isusova riječ progovorila židovski, grčko-rimski, pa i slavenski. Svi kasniji propovjednici i evangelizatori samo su produžetak Petra i Pavla. Nema dvojbe da je Pavao bio vrlo uvjerljiv i bistar propovjednik, a Petar uvjerljiv svjedok. Zato se njih slavi zajedno. Na njima počiva Evanđelje i Crkva. Pavao je u svojem propovijedanju stjecao prijatelje (Barnaba i Luka...), a neki su ga i napustili (Dema). On sam tvrdi da se više ne razlikuje od Krista. Pavao je imao jako puno svojih učenika, iako je naglašavao da su svi u Kristovom poslanju. "Nema Pavlovog ni Apolonovog... svi smo Kristovi." Petar je veličina svjedočenja življenjem i odvažnošću. On je promjenjiv i stabilan. Kroz njega progovara više karaktera i više reakcija. I sve nalaze mjesto u Isusovoj osobi i ljubavi. U Petru i Pavlu vidimo simbolično sve apostole. Možda je Ivan drugo 'krilo' i drugi pristup Isusu Kristu. Misija kršćanstva nije rezervirana samo nekim specijalistima. Svaki krštenik je 'po naravi krštenja' misionar: on je slika Kristova i svjedok svojeg doživljaja i spasenja. Najsnažnija misija je unutarnje zadovoljstvo i životno svjedočenje. Ako se živi Isusova istina ona progovara kroz riječi i lica onih koji ju žive. A biti misionar znači izići iz sebe, iz svojih naučenih navika da bi se dijelilo vjeru s drugima. Vjera nije nešto što se širi kao reklama ili izvoz. Vjera je širenje radosti vjerovanja, radosti života. Vjera ili daje smisao življenju ili nije božanska vjera. Petar 'ribar' i Pavao 'učitelj - farizej' – ispovijedaju Isusa kao Božje objavljenje, kao spasenje ljudskog roda. Svaki na svoj način pomogli su da svi mi prepoznamo Isusa Krista. Petar je prvi ispovjedio da je Isus sin Božji – da je Mesija. Sam mu Isus kaže da to on nije domislio nego da mu je to Duh Božji objavio. Da, spoznaja Boga u Isusu uvijek je dar Božji. Sam Bog sebe objavljuje i mi se u njemu nalazimo. Petar nam također govori da je on odabran ne radi svojih vrijednosti nego radi ljubavi Božje. Činjenično, naša vjera je dar Božji. Petar spada u onu trojicu 'privilegiranih' učenika koje je Isus imao uza se kad je liječio kćer Jairovu (Mk 5,37), na preobraženju (Mk 9, 2), i u Getsemaniju (Mk 14,33). Njemu se prvom ukazuje poslije uskrsnuća, "da učvrsti braću u vjeri" (Lk 22,32) i dobiva posebno poslanje (Iv 21, 15-17). Petar je izraz vjere dvanaestorice apostola (Dap 2,14...). Petar je simbol svih apostola (Mk 3,16). U Rimu, za vrijeme Nerona, (64) mučenički je preminuo svjedočeći za svojeg Učitelja. Petar je upalio vatru vjere u Rimu. On je prvi 'biskup' Rima i kršćanstva. Kako je već spomenuto, Pavao je kršćanstvo koje ističe iz židovstva pretočio u druge kulture i druga vjerovanja. Propovijeda Grcima i Rimljanima, grešnicima i pravednicima. Pavla su razumjeli i Grci i Rimljani, vjernici i nevjernici. On naviješta Isusa s Areopaga. Pavlove poslanice, skoro su drugo Evanđelje. One su evanđelje uskrslog Krista. One povezuju živo Stari i Novi zavjet. Pa bi se skoro moglo reći da je po Pavlu cijeli kršćanski svijet – kršćanstvo – judaiziran. Sve nas je povezao s 'Adamom' i s Kristom. Braća smo od početka, braća smo i danas (Poslanica Rimljanima). Prema Pavlu Isus u sebe sažima cijelu ljudsku povijest i njezino spasenje. Isus rađa novog Adama i novo čovječanstvo. Kršćanstvo je novost cijelog svemira. Isus je misteriozno prisutan u cijelom svemiru. On je za Pavla Kozmički Krist (1Kor 2, 2-10). Pavao ostaje primjer poštenog i bezinteresnog obraćenika. Za Pavla se uvijek znalo koji je njegov stav. On nikada nije bio 'ni vruć ni hladan'. On je uvijek bio dosljedan svojem uvjerenju. Svi mi kršćani idemo za Isusovim svjetlom Ljubavi i Istine što su nam donijeli veliki apostoli i proroci Pater i Pavao. Hvala im! Fr. Marijan Jurčević, o.p. |
23.06.2006., petak
Susreti za mlade u Taizéu (od 17 do 29 godina) – 2006.
One koji dođu u Taizé dočekuje zajednica nadahnuta dvjema čežnjama: kroz molitvu hoditi naprijed u životu zajedništva s Kristom i preuzeti odgovornost za širenje mira i povjerenja u ljudskoj obitelji.Potraga za Bogom je moguća kroz zajedničku molitvu, pjesmu, tišinu i osobnu meditaciju. Pomoću toga možete pronaći unutarnji mir, novi poticaj te ponovo naći smisao života. Pridružite se hodočašću povjerenja na Zemlji, zajedno s tisućama drugih mladih ljudi iz cijeloga svijeta. Jedan dan u Taizéu Od ponedjeljka do petka: 08.15 Jutarnja molitva, zatim doručak 10.00 Biblijski uvod i zatim tišina 12.20 Podnevna molitva, a zatim ručak 14.00 Proba pjevanja 15.30 Razgovori u malim skupinama 17.15 Čaj 17.45 Susreti 19.00 Večera 20.30 Večernja molitva, a zatim tišina Petak navečer: nakon molitve u 20:30 slijedi Molitva oko križa Subota: kao u tjednu, osim što je u: 15.30 Forum: slušanje mladih ljudi sa svih kontinenata ili radionice s raznim temama 20.30 Večernja molitva s Uskršnjim svjetlom Nedjelja: 08.45 Doručak 10.00 Euharistija 13.00 Ručak 19.00 Večera 20.30 Večernja molitva Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije poziva mlade da se tijekom ljeta pridruže međunarodnim susretima u Taizéu! TERMINI PUTOVANJA: 01.07. - 10.07.'06. 08.07. - 17.07.'06. 15.07. - 24.07.'06. 22.07. - 31.07.'06. 29.07. - 07.08.'06. 05.08. - 14.08.'06. 12.08. - 21.08.'06. 19.08. - 28.08.'06. 26.08. - 04.09.'06. CIJENA 700 kn + 35 € Cijena uključuje: • PRIJEVOZ NA RELACIJI ZAGREB - TAIZÉ – ZAGREB (700 kuna) • PRATITELJA TIJEKOM PUTA • TROŠKOVE ORGANIZACIJE PUTOVANJA • PARTICIPACIJA ZA SUSRET: 35 € INFORMACIJE I PRIJAVE: kod župnika (tel. 635-182)ili na: Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije mladi@zg-nadbiskupija.hr 01/4894 866, 091/7976304 |
IZLET I HODOČAŠĆE
Pedesetak vjernika naše župe sudjelovalo je 22.lipnja na jednodnevnom izletu i hodočašću u Zadar, Šibenik i Vodice.Zahvaljujući g. Olegu, bogoslovu, koji nas je dočekao u Zadru ispred katedrale, upoznali smo znamenitosti Zadra. Uz njegovo vodstvo i tumačenje posjetili smo i razgledali katedralu, Forum, zidine starog grada, crkvu sv. Šime, crkvu sv. Marije te predivnu izložbu «Zlato i srebro Zadra» u benediktinskom samostanu. Svakako nismo zaobišli Zadarsku rivu i morske orgulje. Nakratko smo se zaustavili u Pakoštanama, kod dragih prijatelja ob. Kazije, te okrijepljeni, malo razgledavši mjesto, nastavili put Šibenika uz prekrasnu obalu našeg mora. Upoznavši se u autobusu s poviješću Krešimirova grada – cilj nam je bila Katedrala koju smo sa zanimanjem i uz stručno tumačenje razgledali, a nakon toga sevelika većina uputila put sv. Mihovila i uživala u prekrasnoj panorami Šibenskog akvatorija i grada. Vratili smo se u Vodice te s molitvom uspeli na brdo Okit, gdje nas je dočekao don Frane, upoznao nas ukratko s poviješću Okita i štovanja Gospe Karmelske, a nakon toga uputili smo se u Vodice, te u prekrasnoj župnoj crkvi sv. Križa slavili euharistiju i Bogu zahvalili za bogatstvo ovog dana i ljepote u kojima smo ovog izrazito vrućeg i nama napornog dana uživali. |
19.06.2006., ponedjeljak
ZAVRŠNA PRIREDBA DJEČJEG VRTIĆA «MEDO»
Pod vodstvom svojih «teta»: Monike, Vlatke i Marije, djeca dječjeg vrtića «Medo» iz Orehovice, danas su u dvorištu župne crkve priredila priredbu prigodom završetka ove «vrtićke» godine. Uz zanimljiv i duhovit program pokazali su pjesmom i riječju samo dio onoga što su kroz ovu godinu u vrtiću učili. Roditelji su sa velikim zanimanjem pratili svoju djecu te su se nakon priredbe zadržali u kratkom i ugodnom druženju.Djeci koja se ove godine opraštaju od vrtića i na jesen kreću u školu podijeljene su prigodne uspomene na vrtićke dane i prigodni pokloni za početak školovanja u osnovnoj školi. |
18.06.2006., nedjelja
"LJUBITE JEDNI DRUGE"
Posljednji susret mladih Čakovečkog dekanata prije ljetne stanke odžat će se 24. lipnja 2006. u župi sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu – Jug, s početkom u 17,00 sati. Predviđen je rad po grupama u kojem će mladi aktivno sudjelovati. Slijedi misno slavlje i kratko molitveno bdijenje, te druženje uz pjesmu. Tema ovog susreta je: « Ljubite jedni druge». Mladi iz župe Orehovica poći će vlastitim prijevozom. Za dodatne informacije obratite se župniku ili animatorici Ivani Čurila. |
HODOČAŠĆE GOSPI OD OKITA
HODOČAŠĆE – IZLETZADAR-PAKOŠTANE-VODICE-ŠIBENIK 22. LIPNJA 2006. (četvrtak) Polazak: Podbrest: 3,30 s. Orehovica: 4,00 s. Vožnja udobnim autobusom - autocestom A4 i A1 te dijelom Jadranske magistrale od Zadra do Šibenika. Dolazak u Zadar oko 9,30 s. Razgledavanje Zadra do 12,00 s. Polazak u Pakoštane – ručak u restoranu u 13,30 sati: 14,30 – polazak u Šibenik Razgledavanje Šibenika: Katedrala i tvrđava sv. Mihovila Povratak u Vodice Križni put na brdo Okit, iznad Vodica sv. misa u svetištu Gospe od Karmela – na Okitu Oko 18,00 ili 19,00 sati povratak prema Orehovici Dolazak u Orehovicu oko 24,00 sata |
SNAGA KRALJEVSTVA BOŽJEGA - 11. NEDJELJA KROZ GODINU
Možda ste imali prilike gledati ovaj prizor: maleni, sićušni mrav nosi teret koji je nekoliko puta veći i teži od njega. Mnoštvo tih vrijednih malih radnika mogu napraviti i izgraditi cijeli jedan brežuljak, pravi mravlji grad. Maleni su, ali su marljivi i u stanju su učiniti mnogo. Ili ste primijetili da je u nekoj mirnijoj ulici najedanput asfalt počeo bubriti, pomalo se dizati. Nakon nekog vremena na tome se mjestu asfalt otvorio, provirila je travka i nastavila rasti. Obična, savitljiva travka, a asfalt je probila. Kakva je to snaga u njoj!Govoreći o rastu kraljevstva Božjega, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku spominje sjeme jedne biljke, gorušice. To je sjeme veoma sićušno; nema ga što vidjeti. No, ono ima u sebi takvu snagu da izraste veće od svega povrća, tako da i manje ptice mogu praviti gnijezda u njegovim grančicama. Isus će uzeti baš tu sliku da nam pokaže nutarnju snagu kraljevstva Božjega, koje niče, nastaje i raste upravo tako, neprimjetno, ali nezaustavljivo. Male stvari očito ne valja podcjenjivati. Tako je to i u našem svagdanjem životu. Iako nam se mnoge od njih čine malenima i neuglednima, mogu imati u sebi neobičnu snagu. Ratar sije maleno sjeme, jer vjeruje da će ono izrasti, razviti se i donijeti višestruk urod. Od toga uvjerenja živi svaki ratar, živi cijela poljoprivreda. Kad te snage ne bi u zrnu bilo, nemoguće bi bilo ikakvo napredovanje i rast. Tko bi pametan sijao stotinu kilograma pšenice, da bi isto toliko požeo? To se ne bi isplatilo. Ali sije mnogo da bi višestruko više požeo. No, da bi se to dogodilo, treba i posla i strpljivosti. Bez laganog ali sigurnog rasta ne bi bilo ni života. |
12.06.2006., ponedjeljak
KRUNICA PAPE IVANA PAVLA II. NA KIPU MAJKE BOŽJE FATIMSKE
U nedjelju 11. lipnja 2006. godine svečano je u crkvi Majke Božje Fatimske u župi Orehovica u Međimurju proslavljena Svetkovina Presvetog Trojstva. Varaždinski biskup mons. Marko Culej prije misnog slavlja blagoslovio je novi monumentalni oltarni sliko- reljef, rad vrsnog slikara svjetskog glasa Stjepana Đukića Pište, kojim su vjernici ove župe vlastitim odricanjem i zalaganjem, ali uz pomoć Međimurske Županije i Općine Orehovica, tijekom ove godine u kojoj župa Orehovica slavi 35. godišnjicu od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu, dovršili prvi dio obnove svoje župne crkve čija je gradnja započela 6. lipnja 1971. g. na inicijativu tadašnjeg župnika iz Male Subotice, vlč. Ivana Juraka i vjernika današnje župe M.B. Fatimske Orehovica. Cjelodnevna svečanost u župi bila je zapravo višestruko slavlje. Uz 35. godišnjicu od polaganja kamena temeljca za župnu crkvu proslavljen je Dan Općine i Dan škole Orehovica. Jutarnje svečano misno slavlje predvodio je domaći sin vlč. dr. Mladen Horvat, prof. KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, rođen u Orehovici upravo god. 1971. kada se počela graditi župna crkva te je u svojoj nadahnutoj propovijedi pozvao vjernike da svoj život u današnjem vremenu i društvu kao kršćani žive u ozračju zajedništva i ljubavi kakvu nam je Isus Krist objavio i koja izvire iz Božjeg života koje je zajedništvo triju Božanskih osoba. Nakon misnog slavlja proslava je nastavljena u Društvenom domu pri Osnovnoj školi Orehovica gdje je održana je svečana sjednica Poglavarstva i Vijeća Općine Orehovica u prisutnosti visokih gostiju među kojima su bili župan Međimurske županije g. Josip Posavec, zamjenik župana g. Mladen Križaić, načelnici susjednih Općina Male Subotice i Belice gosti i prijatelji Općine iz susjedne Republike Mađarske, članovi Zemaljske samouprave Hrvata u Republici Mađarskoj iz Kisega, brojni gospodarstvenici iz Općine Orehovica. Načelnik Općine Orehovica, g. Franjo Bukal u svojem je govoru podsjetio na napore i uspjehe koji su posljednjih godina postignuti za sveukupni boljitak života svih žitelja ove Općine te na brojne planove koji još čekaju realizaciju, te je pozvao na slogu kako bi se zajedničkim naporima svih stanovnika ostvarili prioriteti među kojima je i izgradnja nove Osnovne škole u Orehovici za koju je sama lokalna vlast izdvojila znatna sredstva, očekujući pomoć i razumijevanje resornog Ministarstva i Državnih institucija za realizaciju ovog značajnog projekta. U svojem prigodnom govoru, Međimurski župan g. Josip Posavec, čestitajući nazočnima na višestrukom slavlju istaknuo je kako će županija Međimurska prema svojim mogućnostima svesrdno i dalje pomagati i pratiti započete projekte i učiniti sve kako bi i ova Općina uz pomoć Županije Međimurske ostvarila zacrtane ciljeve za predstojeće razdoblje. Proslava je nastavljena u župnoj crkvi M. B. Fatimske svečanim misnim slavljem koje je s brojnim vjernicima, članovima mjesnih udruga, gostima i uzvanicima predslavio Varaždinski biskup mons. Marko Culej. Pozdravnu riječ i dobrodošlicu u ime svih vjernika uputio mu je preč. Stjepan Mostečak, župnik župe Orehovica i dekan Čakovečkog dekanata, osvrnuvši se ukratko na ne tako daleku ali ipak važnu prošlost, kada je blage uspomene tadašnji zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić dana 6. lipnja 1971. g. blagoslovio kamen temeljac za novu župnu crkvu koja je darom i zalaganjem vjernika podignuta za samo 15 mjeseci. Pozvao je preuzv. Biskupa da u svoje molitve uključi sve žive i preminule koji su protekllih 35 godina ugrađivali svoj dar i mar u ovaj Gospodnji dom. Među visokim gostima misnom slavlju nazočio je i Tajnik komisije za odnose s vjerskim zajednicama RH g. Franjo Dubrović, zamjenik župana Međimurske županije g. Mladen Križaić, Općinsko poglavarsvo, djelatnici OŠ Orehovica na čelu s ravnateljem g. prof. Brankom Sušecom, gosti iz Republike Mađarske, predstavnici izvođača radova ovogodišnje unutarnje obnove župne crkve uz autora oltarnog. Sliko reljefa g. Stjepana Đukića Pitšu. Pozdravnu riječ preuzv. Biskupu i gostima te čestitku prigodom jubileja uputio je biranim riječima načelnik Općine Orehovica g. Franjo Bukal, te ravnatelj OŠ g. prof. Branko Sušec. O novom i jedinstvenom umjetničkom djelu koje od sada krasi unutrašnjost župne crkve u Orehovici govorio je uvaženi prof. g. Stanko Špoljarić, viši kustos umjetničkog Paviljona u Zagrebu koji je istaknuo kako: «Crkva kao prostor posebnog digniteta pred umjetnike koji u njoj oblikuju djelo postavlja visoke kriterije, kako u poštivanju ikonografije, tako i razine umjetničke izražajnosti; s posebnom zahtjevnosti u potrebi povezivanja s karakterom arhitekture, neovisno radi li se o zdanju dugog povjesnog trajanja ili suvremenom sakralnom objektu. Stjepan Đukić Pišta u Orehovici u crkvi Majke Božje Fatimske naslikao je velike kompozicije, prateći karakteristike prostora, iza i sa strane oltara. Likovno osmišljeno, u složenosti prikaza zadržao je ranije postojeće skulpture u prostoru, Raspetog Krista i Djevice Marije. Kipovi su bili i početna odrednica scena, orijentiri sakralnosti, uz koje je Đukić razvio scenarij sukladan značenju figura, Marije uzdignute na nebo i Krista Bogočovjeka. Okruženi povorkama ljudi, svecima, povjesnim osobama, velikanima našeg vremena i običnim pukom; svi oni prikazani bez hijerarhije, označavaju vjernički hod kroz vrijeme, privrženost Crkvi, njenoj teološkoj i moralnoj istini, s upučenošću transcendentnom. Đukić slikarskim putem označava nišu i lukove, okvire smještaja likova. Kip Marije, u uvjerljivosti fiktivne niše mjesto je sabiranja kretanja, s naslikanim anđelima koji krune Bogorodicu. Na zakrivljenim plohama s obje strane niše prikazi su zagrebačke odnosno varaždinske katedrale, te subotičke župne crkve i župnih kapela. A u čitavoj donjoj partiji reprezentativne scene brojni su likovi među kojima prepoznajemo i sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Ivana Nepomuka papu Ivana Pavla II., papu Benedikta XVI., kardinala Kuharića, biskupa Culeja, svećenike, autoportret samog slikara. Đukić ističe karakteristične portretne crte, no i stilizacijom ih prilagođava ukupnosti dojma i osobnosti rukopisa. Promatra likove u en face izgledu, profilu, te s leđa, uspravne i u stavu adoracije, povezanih geometriziranim plohama svjetla, vodiljama strujanja silnica u tkivu slike. Jasnim rasporedom grupa, ritmizacijom sastavnica, Đukić postiže preglednost imaginarne, u duhu stvarne procesije, simboličnih tragova svjetla, akcenata proteklog vremena i kontinuiteta vjere. Svjetlo se širi, sabire, dodiruje, lomi, otvara. Upisano je i u blagosti sjene, snage iz nadnaravnosti izvora. Mnoge figure, s razlogom, više su naznačene no opisane, znak su nebrojenih, anonimnih ljudi. Procesije su svečanosti, događaji sabranosti, posebnost duhovnog života. Đukić prenosi njihovo ozračje izabravši zanimljiv likovni postupak, sukladan vlastitom načinu slikarskog razmišljanja. Reducira boju u rasponima vrijednosti smeđeg, s tek pokojim intenzivnijim kolorističkim udarom, ostvarujući i prozračnost svjetla i segmente zasićenja bojom. Svjetlo u nijansama boje oplemenjeno je, postajući i sadržajna komponenta djela. U nanošenju boje za zidnu sliku, Đukić primjenjuje pastoznost poteza, dosižući slutnju reljefnosti na površini pune likovne tvarnosti. U kontrastiranju tamnijih i svjetlijih dijelova dosegnuta je prostornost reprezentativnog izgleda, u dojmu koji produbljuje prostor crkve u mjeri barokne otvorenosti. Veliki stil prošlosti spomenut je zbog slične osjetljivosti za prostor, kao općeg mjesta povijesti umjetnosti. Scena Marije s malim Isusom izvedena je u osebujnosti Đukićeva stila, istog tretirenja površine, primjene boje i kompozicijske čistoće. S vertikalitetom figura kojih dodir tla istovremeno naznaka je uzleta ka nebu. S istaknutim aureolama obrubljenim simboličnim zjezdama. S ukrasom u konusnosti niše, oblicima floralnog i vegetabilnog karaktera. U prikazu golgotskog martirija Đukić ukomponirava skulpturu Krista na križu, ranije postavljenu na zidu crkve. Povezuje je s grupom likova na Kalvariji, izjednačujući kromatske odrednice cjeline bojenjem korpusa. U dekorativnosti niše dominira Krist, no u nju ulazi i dio likova. Usmjereni Spasitelju s nadom uskrsnuća, jer natpis s vrha križa I.N.R.I., uz oznaku smrti, položen je uz grob. Bljesak svjetla oznaka je vječnog života, nadilaženja zemaljskog kraja. Đukić u dramatičnosti ove scene u boji i strukturi plohe, te mjeri realističnog, dosljedno prati načela svog slikarskog pristupa, tako da kompozicijska trodjelnost dobiva smisao poliptiha. Đukićevo ostvarenje u Orehovici, u marijanskom svetištu, značajan je prilog suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, djelo slikara izgrađenog stava, s nizom orginalnih rješenja, s privlačnošću u spoju intimnog i monumentalnog, razumljivo i učenom teologu i pobožnom jednostavnom čovjeku. Stjepan Đukić potvrdio se umjetničkom zrelošću u osjetljivosti tema inspiriranih Biblijom. Svom respektabilnom opusu dodao je djelo opredmećenja božanske ljubavi, kojeg se poruka mora prepoznati». Župna crkva u Orehovici posvećena je Majci Božoj Fatimskoj, čiji kip su vjernici uz pomoć tadašnjeg župnika nabavili u Fatimi. Župnik je ukratko podsjetio na važnost i poruku Fatimskog ukazanja čija će se 90. obljetnica slaviti slijedeće godine, a ove je godine obilježena i 25. godišnjica od atentata na blage uspomene papu Ivana Pavla II, upravo na njen blagdan 13. svibnja 1981. godine kada je Majka Božja svojim zagovorom spasila Svetog Oca od metka atentatora. Pokojni Papa bio je njen veliki štovatelj, pa je i sam metak kao objekt smrti postao zavjetni dar u kruni na glavi Majke božje u Fatimi. «Ruku koja je skrenula metak», kako je naglasio župnik Mostečak, «želimo i mi na ovom našem kipu obdariti jednom dragocijenom uspomenom - a to je krunica koju sam kao hodočasnik u Rim osobno primio iz ruku pape Ivana Pavla II godine 1984.». Tako je u ruku kipa Majke Božje Fatimske u župnoj crkvi u središtu monumentalnog sliko-reljefa stavljena krunica pokojnog pape Ivana Pavla II uz molitvu da preminuli Papa što prije bude uzdignut na čast oltara. Uz molitvu blagoslova novog oltara, varaždinski biskup mons. Marko Culej, pozvao je sve vjernike da s osobitom ljubavlju prihvate Mariju i za svoju majku i pratiteljicu na svojem životnom putu i u svim poteškoćama koje ih u životu prate, a u svojoj propovijedi za vrijeme misnog slavlja koje je uslijedilo, govoreći nadahnutim riječima o svetkovini Presvetog Trojstva istaknuo je kako i mi kao vjernici naš cjelokupni život od početka do smrti zapravo živimo u zajedništvu s Bogom koji je i sam zajedništvo triju osoba. Istaknuo je kako umjetnici izražavaju zraku Božje ljepote te je pozvao župnu zajednicu da radosno živi svoju vjernost Bogu u današnjem vremenu i našem društvu te da hrabro svjedoči evanđeoske vrijednosti koje treba utkati u svoj svakodnevni život. Kao osobiti primjer kršćanskog života i vjernosti te uzor u nasljedovanju Isusa Krista istaknuo je Mariju i pozvao vjernike da molitvom krunice koja na najizvrsniji način objedinjuje cjelokupno otajstvo Isusa Krista svakodnevno što dublje uranjaju u veliko otajstvo spasenja koje je Krist svojoim životom a napose mukom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem na nebo ostvario za nas zemaljske putnike prema vječnoj domovini. Čestitajući vjernicima višestruko slavlje, prezv. Biskup naglasio je kao u ovaj obnovljeni Božji dom treba biti mjesto okupljanja zajednice kao velike obitelji svake nedjelje i blagdana oko zajedničkog stola na kojem nam se Krist daruje u sakramentu Euharistije kao hrana i okrijepa na našim životnim stazama, te da od njega crpimo snagu za budućnost i zajedništvo u lijepoj nam domovini, naglasivši kako smo svi pozvani da svojim snagama i darovima doprinosimo svatko na svojem području promicanju pravih kršćanskih vrijednosti koje trebaju prožimati čitavo naše društvo, a osobito mlade generacije pred kojima je budućnost, da kroz obrazovanje i odgoj ne zaboravimo i na duhovne vrijednosti koje se nažalost u ovom materijaliziranom svijetu i društvu potiskuju, dok u prvi plan dolazi zarada i profit. Obitelji je pozvao da radosno i hrabro prihvaćaju nove živote koje im Bog daruje kako ovaj lijepi dio naše drage domovine ne bi jednog dana bio pretvoren u pustoš ili prepušten drugima koji ne bi znali cijeniti ono što je nama vrijedno i sveto. Na kraju misnog slavlja župnik je u ime vjernika zahvalio preuzv. Biskupu na njegovoj pastirskoj brizi za ovaj dio mjesne crkve, predavši mu prigodan dar, repliku slike umjetnika Stjepana Đukića Pište – lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca u koji je umjetnik ukomponirao i dio novog poliptiha župne crkve «Raspetog Krista u vremenu». Isti prigodni dar uručen je i vlč. prof. dr. Mladenu Horvatu, uz čestitku prigodom 10. godišnjice misništva, te suslavitelju preč. Vinku Halovaniću, bivšem dekanu i župniku iz Belice. Zahvaljujući svima koji su svojim doprinosom pomogli unutarnjoj obnovi župne crkve, te dragim gostima preuzv. Biskup je predao prigodni dar tajniku Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, g. Franji Dubroviću, zamjeniku župana Međimurske županije g. Mladenu Križaiću, koja je svojom donacijom pomogla u obnovi crkve, predstavniku članova Zemaljske samouprave Hrvata u mađarskoj iz Kisega u Republici Mađarskoj, koji su se prigodnim riječima i čestitkom obratili nazočnima, načelniku Općine Orehovica g. Franji Bukalu, zahvalivši mu za materijalu pomoć, suradnju te predanost za dobro župe i Općine, ravnatelju OŠ Orehovica g. prof. Branku Sušecu, prof. Stanku Špoljariću, višem kustosu Umj. Paviljona u Zagrebu, te predstavnicima izvođača radova, ujedno i darovateljima u obnovi unutrašnjosti a napose svetišta župne crkve, koje je popločeno novim mramornim pločama koje su vrijedan dar «Klesarstva Kovač» iz Orehovice. S posebnom radošću i prigodnim poklonom župnik je zahvalio umjetniku, Stjepanu Đukiću Pišti za nadahnuto i vrijedno sakralno djelo koje će od sada krasiti ovaj dom Gospodnji, a sam autor je zahvalio svima koji su ga svesrdno podržavali za vrijeme dugotrajnog boravka u Orehovici. Najveću pak hvalu i najveći dar dobili su vjernici ove župe, koji su svojim zaista velikim odricanjem i materijalnom pomoću Bogu i Majci Božjoj na čast o 35. obljetnici od početka gradnje župne crkve ostavili vrijedan trag ovog vremena u svojoj župnoj crkvi. U obnovu unutrašnjosti uključili su se prema svojim mogućnostima i svojim darom gotovo svi vjernici župe, župni odbor i župni suradnici, ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, a svečano misno pratio je župni zbor pod vodstvom orguljaša i zborovođe prof. Krunoslava Lajtmana. Nakon misnog slavlja i zajedničkog druženja u prostorijama Društvenog doma pri OŠ Orehovica, preuzv. Biskup je s posebnom pažnjom u pratnji župnika, načelnika Općine i ravnatelja OŠ razgledao prigodnu izložbu učenika OŠ Orehovica koju od 287 učenika polazi i 114 pripadnika Romske nacionalne manjine iz obljižnjih Romskih naselja. Višestruko slavlje nastavljeno je u prigodnom svečanošću koji su zajedno s djelatnicima škole, nastavnicima, učiteljima i profesorima pripremili učenici OŠ Orehovica, pokazavši tako tek dio bogatih aktivnosti kojima se u svome obrazovanju i školskom odgoju bave, a slavlje je nastavljeno u prostorijama Društvenog doma za sve žitelje i goste Općine Orehovica. |
02.06.2006., petak
PROSLAVA 35. GOD. POČETKA GRADNJE ŽUPNE CRKVE U OREHOVICI
Na blagdan Presvetog Trojstva 11. lipnja 2006. u 10, 30 sati Varaždinski biskup mons. Marko Culej blagosloviti će novi oltarni sliko – reljef u župnoj crkvi Majke Božje Fatimske u Orehovici. Rad je to akad. slikara Stjepana Đukića Pište. Povod unutarnjoj obnovi crkve jest 35. godišnjica od polaganja kamena temeljca za njenu gradnju, koju je uz pomoć vjernika inicirao tadašnji župnik iz Male Subotice vlč. Ivan Jurak. Kamen temeljac blagoslovio je 6. lipnja 1971. g. tadašnji Zagrebački nadbiskup preuzv. gosp. Franjo Kuharić, a vjernici su onda svojim odricanjem i marljivošću u samo 15 mjeseci izgradili svoju župnu crkvu. Istog dana svečano će se proslaviti i Dan Općine Orehovica, te Dan škole. Zahvaljujući vjernicima koji su svojim odricanjem materijalno pripomogli obnovi unutrašnjosti župne crkve, te darom Općine Orehovica i Međimurske županije, crkva je dobila novi prikladniji izgled i obogaćena je jedinstvenim umjetničkim djelom. O kojem prof. Stanko Špoljarić, viši kustos Umjetničkog Paviljona u Zagrebu kaže: Crkva kao prostor posebnog digniteta pred umjetnike koji u njoj oblikuju djelo postavlja visoke kriterije, kako u poštivanju ikonografije, tako i razine umjetničke izražajnosti; s posebnom zahtjevnosti u potrebi povezivanja s karakterom arhitekture, neovisno radi li se o zdanju dugog povjesnog trajanja ili suvremenom sakralnom objektu. Stjepan Đukić Pišta u Orehovici u crkvi Majke Božje Fatimske naslikao je velike kompozicije, prateći karakteristike prostora, iza i sa strane oltara. Likovno osmišljeno, u složenosti prikaza zadržao je ranije postojeće skulpture u prostoru, Raspetog Krista i Djevice Marije. Kipovi su bili i početna odrednica scena, orijentiri sakralnosti, uz koje je Đukić razvio scenarij sukladan značenju figura, Marije uzdignute na nebo i Krista Bogočovjeka. Okruženi povorkama ljudi, svecima, povjesnim osobama, velikanima našeg vremena i običnim pukom; svi oni prikazani bez hijerarhije, označavaju vjernički hod kroz vrijeme, privrženost Crkvi, njenoj teološkoj i moralnoj istini, s upučenošću transcendentnom. Đukić slikarskim putem označava nišu i lukove, okvire smještaja likova. Kip Marije, u uvjerljivosti fiktivne niše mjesto je sabiranja kretanja, s naslikanim anđelima koji krune Bogorodicu. Na zakrivljenim plohama s obje strane niše prikazi su zagrebačke odnosno varaždinske katedrale, te subotičke župne crkve i župnih kapela. A u čitavoj donjoj partiji reprezentativne scene brojni su likovi među kojima prepoznajemo i sv. Leopolda Mandića, sv. Marka Križevčanina, sv. Ivana Nepomuka, papu Ivana Pavla II., papu Benedikta XVI., kardinala Kuharića, biskupa Culeja, svećenike, autoportret samog slikara. Đukić ističe karakteristične portretne crte, no i stilizacijom ih prilagođava ukupnosti dojma i osobnosti rukopisa. Promatra likove u en face izgledu, profilu, te s leđa, uspravne i u stavu adoracije, povezanih geometriziranim plohama svjetla, vodiljama strujanja silnica u tkivu slike. Jasnim rasporedom grupa, ritmizacijom sastavnica, Đukić postiže preglednost imaginarne, u duhu stvarne procesije, simboličnih tragova svjetla, akcenata proteklog vremena i kontinuiteta vjere. Svjetlo se širi, sabire, dodiruje, lomi, otvara. Upisano je i u blagosti sjene, snage iz nadnaravnosti izvora. Mnoge figure, s razlogom, više su naznačene no opisane, znak su nebrojenih, anonimnih ljudi. Procesije su svečanosti, događaji sabranosti, posebnost duhovnog života. Đukić prenosi njihovo ozračje izabravši zanimljiv likovni postupak, sukladan vlastitom načinu slikarskog razmišljanja. Reducira boju u rasponima vrijednosti smeđeg, s tek pokojim intenzivnijim kolorističkim udarom, ostvarujući i prozračnost svjetla i segmente zasićenja bojom. Svjetlo u nijansama boje oplemenjeno je, postajući i sadržajna komponenta djela. U nanošenju boje za zidnu sliku, Đukić primjenjuje pastoznost poteza, dosižući slutnju reljefnosti na površini pune likovne tvarnosti. U kontrastiranju tamnijih i svjetlijih dijelova dosegnuta je prostornost reprezentativnog izgleda, u dojmu koji produbljuje prostor crkve u mjeri barokne otvorenosti. Veliki stil prošlosti spomenut je zbog slične osjetljivosti za prostor, kao općeg mjesta povijesti umjetnosti. Scena Marije s malim Isusom izvedena je u osebujnosti Đukićeva stila, istog tretirenja površine, primjene boje i kompozicijske čistoće. S vertikalitetom figura kojih dodir tla istovremeno naznaka je uzleta ka nebu. S istaknutim aureolama obrubljenim simboličnim zjezdama. S ukrasom u konusnosti niše, oblicima floralnog i vegetabilnog karaktera. U prikazu golgotskog martirija Đukić ukomponirava skulpturu Krista na križu, ranije postavljenu na zidu crkve. Povezuje je s grupom likova na Kalvariji, izjednačujući kromatske odrednice cjeline bojenjem korpusa. U dekorativnosti niše dominira Krist, no u nju ulazi i dio likova. Usmjereni Spasitelju s nadom uskrsnuća, jer natpis s vrha križa I.N.R.I., uz oznaku smrti, položen je uz grob. Bljesak svjetla oznaka je vječnog života, nadilaženja zemaljskog kraja. Đukić u dramatičnosti ove scene u boji i strukturi plohe, te mjeri realističnog, dosljedno prati načela svog slikarskog pristupa, tako da kompozicijska trodjelnost dobiva smisao poliptiha. Đukićevo ostvarenje u Orehovici, u marijanskom svetištu, značajan je prilog suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, djelo slikara izgrađenog stava, s nizom orginalnih rješenja, s privlačnošću u spoju intimnog i monumentalnog, razumljivo i učenom teologu i pobožnom jednostavnom čovjeku. Stjepan Đukić potvrdio se umjetničkom zrelošću u osjetljivosti tema inspiriranih Biblijom. Svom respektabilnom opusu dodao je djelo opredmećenja božanske ljubavi, kojeg se poruka mora prepoznati. |
01.06.2006., četvrtak
PEDESETNICA - DUHOVI
Svijet bez vrata, bez prozora, ostaje beznadno u sebe zatvoren: u svojim mehanizmima i sustavom marketa i tehnike. U ovom svijetu ljudi od svoga života prave pakao. Nesposobni su jedni druge susresti, ne mogu se jedni drugima otvoriti jer jedni druge smatraju neprijateljima i smrtnom prijetnjom.Blagdan Duhova, 50 dana nakon Uskrsa, je suprotna slika zatvorenim društvima. Duhovi podsjećaju na uskrsnu večer: učenici se žele zatvoriti zbog straha. Upućeni na same sebe, ne vide nikakve perspektive. Ali Uskrsli ne pozna bilo kakve granice. Suvereno stupa u zatvoreni prostor. U svoje učenike udahnjuje svoj Duh i oni osjećaju slobodu i širinu. Otvaraju im se oči i srce. Isusov Duh oslobađa ih blokade i otvrdnuća. Tako on postaje velikim darom Crkvi i ljudima i oslobađa ih od grijeha. Duhovi, to je vitlajuća, fascinirajuća bura Duha. Ljudi su ga doživjeli u Jeruzalemu i on se događa uvijek iznova budući da Duh puše gdje hoće. Pokrenuti njime, ljudi razumiju jedni druge na njihovim jezicima. Oni osjećaju da im Isusov Duh daje vrijednost zauvijek. Duh ne poznaje nikakve nacionalne granice. On povezuje svijet narodâ, najprije svijet Sredozemlja, a potom i cijele kugle zemaljske. Bog koji je postao čovjekom otvara ljudima širinu neba. "Otvorite vrata svijeta Kristu, Otkupitelju i Osloboditelju!" Veliki Ivan Pavao II. je godinu dana nakon svoga izbora za papu svojom prvom enciklikom (1979) upravio ljudima ovu sugestivnu poruku. Ona odiše duhom Duhova. Ona je trebala potaknuti današnju Crkvu da se otvori svijetu kako bi on u naizgled zatvorenim prostorima primijetio Kristov Duh i približio ga ljudima. Crkva, koja se otvara svijetu, poziva ga da širom otvori vrata i prozore. Nema straha da će se ovdje nešto izgubiti, nego samo dobiti! Pogledom u svijet vidimo: naš svijet sa svojim snažnim procesima, koje osjećamo sa čuđenjem i strahom, nosi ipak beskrajni Bog, koji i sam nosi ljudsko lice. Vidimo sebe, ljude u našoj veličini i ljepoti i priznajemo sebe jer nas Bog potvrđuje. Vidimo drugoga ne kao prijetnju, nego se doživljavamo kao ljudska djeca koji nalaze put do Boga. Tako nas Duhovi pozivaju da otvorimo nove poglede. Ne uzimajmo zatvorena vrata tako ozbiljno! Ona na koncu moraju popustiti. Dajmo drugima priliku da nam ne postanu pakao, nego da nas obogaćuju. Duhovi – to je više od samo tumačenja svijeta. Duhovi predstavljaju Božju stvaralačku realnost, koja se ulijeva i u nas. Hans-Jochen Jaschke, pomoćni biskup u Hamburgu |
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (9)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
DRAGI PRIJATELJI!
Hvaljen Isus i Marija!
Dobro došli na stranice ŽUPE MAJKE BOŽJE FATIMSKE OREHOVICA
Trenutno posjetitelj/a.
RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:
ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati
Free Web Site Counter
...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA