Jedno dijete leži na umoru. Ime mu je „Godina 2007“. Za nekoliko trenutaka srce će mu prestati kucati. Staro je samo 365 dana i mora nas napustiti.
Opraštamo se od tog djeteta.
Iako mu je život bio kratak, je to dijete proživjelo puno toga: lijepe i teške trenutke, sretne i tužne dane.
To nam je dijete bilo poklonjeno na samo jednu godinu, i sada će nam biti oduzeto. Nije pripadalo nama, nije bilo je naše vlasništvo, bilo nam je samo posuđeno. Mi ga vraćamo onome tko nam ga je darovao, jer Njemu pripada. Sa zahvalnošću polažemo to dijete u Njegove ruke.
U istom trenutku kad to dijete umire, biti će rođeno novo, bit će nam darovano novo dijete. Nazvat ćemo ga imenom „Godina 2008“ . Mnogi će ljudi u novogodišnjoj noći pozdraviti njegov dolazak: u slavlju i radosti, jelu, piću i veselju, ispaljivanjem raketa i vatrometom. Ali mi znamo njegov životni vijek, živjeti će samo 366 dana. Tada će opet morati otići a mi ćemo ga morati pustiti. Na novu godinu stojimo pred tim novorođenim djetetom. Pitamo se što li će biti od njega, što stoji pred njim. Bit ćemo malko zabrinuti i pomalo će nas biti strah pred budućnošću toga djeteta.
Kad se neko dijete rodi tada se raduju majka i otac i mnogi ljudi s njima. Tako je bilo i s djetetom iz Betlehema. Nad njim su se radovali Marija i Josip, pastiri i mudraci s istoka.
Jedna legenda kaže kako su anđeli nad štalicom plakali. Anđeli su pronicavi. Oni znaju budućnost. Oni su već unaprijed vidjeli što čeka to dijete u budućnosti.
Već su vidjeli križ, kako ga to dijete kao tridesettrogodišnjak uzima na ramena i mora nositi i kako je na taj križ pribijen i umire na njemu.
Pod križem su plakale njegova majka, njegov učenik Ivan i Marija Magdalena i mnoge žene koje su za njim išle. A spomenuta legenda pripovijeda da su se anđeli nad Golgotom veselili. Anđeli su pronicavi. Oni su unaprijed vidjeli kako je taj koji je na križu umro, bio u grob položen, ali je uskrsnuo na novi život i ušao je u slavu Očevu.
Na novu godinu stojimo pred zipkom novorođenog djeteta. I mi ćemo se nad tom kolijevkom smijati. Možda će anđeli plakati. Anđeli su pronicavi. Oni unaprijed vide što će se dogoditi s tim djetetom, kakvi mu teški sati i dani predstoje, koje boli su pred njim. Mi to ne vidimo. Možda će to dijete proživjeti gorke i tužne trenutke. A mi ćemo plakati. I tada u tim bolnim trenucima, pored nas će stajati anđeli koji će se smijati. Anđeli su pronicavi. Oni vide do kraja. I oni znaju da će na kraju sve biti dobro, jer taj od kojega to novo dijete dolazi, sve vodi sretnom svršetku.
To je nada i ohrabrujuća poruka na pragu nove godine: sve što je pred nama u novoj godini, sve će dobro završiti, jer se Bog brine za dobar svršetak...
NEKA ANĐELI BUDU UZ VAS I U NOVOJ GODINI !
|