Svijet bez vrata, bez prozora, ostaje beznadno u sebe zatvoren: u svojim mehanizmima i sustavom marketa i tehnike. U ovom svijetu ljudi od svoga života prave pakao. Nesposobni su jedni druge susresti, ne mogu se jedni drugima otvoriti jer jedni druge smatraju neprijateljima i smrtnom prijetnjom.
Blagdan Duhova, 50 dana nakon Uskrsa, je suprotna slika zatvorenim društvima. Duhovi podsjećaju na uskrsnu večer: učenici se žele zatvoriti zbog straha. Upućeni na same sebe, ne vide nikakve perspektive. Ali Uskrsli ne pozna bilo kakve granice. Suvereno stupa u zatvoreni prostor. U svoje učenike udahnjuje svoj Duh i oni osjećaju slobodu i širinu. Otvaraju im se oči i srce. Isusov Duh oslobađa ih blokade i otvrdnuća. Tako on postaje velikim darom Crkvi i ljudima i oslobađa ih od grijeha.
Duhovi, to je vitlajuća, fascinirajuća bura Duha. Ljudi su ga doživjeli u Jeruzalemu i on se događa uvijek iznova budući da Duh puše gdje hoće. Pokrenuti njime, ljudi razumiju jedni druge na njihovim jezicima. Oni osjećaju da im Isusov Duh daje vrijednost zauvijek. Duh ne poznaje nikakve nacionalne granice. On povezuje svijet narodâ, najprije svijet Sredozemlja, a potom i cijele kugle zemaljske. Bog koji je postao čovjekom otvara ljudima širinu neba.
"Otvorite vrata svijeta Kristu, Otkupitelju i Osloboditelju!" Veliki Ivan Pavao II. je godinu dana nakon svoga izbora za papu svojom prvom enciklikom (1979) upravio ljudima ovu sugestivnu poruku. Ona odiše duhom Duhova. Ona je trebala potaknuti današnju Crkvu da se otvori svijetu kako bi on u naizgled zatvorenim prostorima primijetio Kristov Duh i približio ga ljudima.
Crkva, koja se otvara svijetu, poziva ga da širom otvori vrata i prozore. Nema straha da će se ovdje nešto izgubiti, nego samo dobiti! Pogledom u svijet vidimo: naš svijet sa svojim snažnim procesima, koje osjećamo sa čuđenjem i strahom, nosi ipak beskrajni Bog, koji i sam nosi ljudsko lice. Vidimo sebe, ljude u našoj veličini i ljepoti i priznajemo sebe jer nas Bog potvrđuje. Vidimo drugoga ne kao prijetnju, nego se doživljavamo kao ljudska djeca koji nalaze put do Boga.
Tako nas Duhovi pozivaju da otvorimo nove poglede. Ne uzimajmo zatvorena vrata tako ozbiljno! Ona na koncu moraju popustiti. Dajmo drugima priliku da nam ne postanu pakao, nego da nas obogaćuju. Duhovi – to je više od samo tumačenja svijeta. Duhovi predstavljaju Božju stvaralačku realnost, koja se ulijeva i u nas.
Hans-Jochen Jaschke, pomoćni biskup u Hamburgu
Post je objavljen 01.06.2006. u 22:43 sati.