28.01.2006., subota
IV. NEDJELJA KROZ GODINU, 29. 1. 2006.
Svetost je najjači egzorcizam Hvaljen Isus i Marija! Neka te prate i vode mir i dobro, poštovani čitatelju. Četvrta je nedjelja kroz godinu. U evanđelju ove nedjelje Isus snažno iznosi nauk s autoritetom. Pomazan je, dakle Duhom Svetim, te iznosi istinu koja neće biti racionalistička a još manje intelektualistička. To je egzistencijalna, životna istina. Bit će to ponuda razumu ali isto tako i srcu. Tako da ono što razum shvati i srce prihvati, to čini čovjeka cjelovitim vjernikom. Postaje i teoretski i praktični vjernik. A tada se njegovoj riječi neće moći drugi ljudi oduprijeti, a da se istovremeno ne odupru i Bogu. To je moć čovjekove slobode. Ta sloboda može biti zarobljena zabludama. Može biti zarobljena zlim silama i duhovima, kao što to pokazuje slučaj u Evanđelju, kada se čovjek zarobljen nečistim duhom izravno suprotstavio Isusu, tvrdeći nešto što je laž, a to je:»Što ti imaš s nama?» Bog koji je stvoritelj čovjeka, Bog koji je u Isusu otkupitelj čovjeka, koji je u Duhu Svetome posvetitelj čovjeka, itekako ima i želi imati posla s nama. Jer On se ne odriče ni jednog svoga djela, pa prema tome ni Njegovo djelo pogotovo ono djelo koje je obdareno razumom i slobodnom voljom ne bi ga se smjelo odreći, jer tada upada u ništavilo nepostojanja. U nesreću privremenu a ako ustraje u tome, onda i u vječnu. Isusov je stil života takav da mu se ne može dogoditi ravnodušnost kod slušatelja. Ili će biti vatreni pobornici Njegove nauke ili će biti vatreni protivnici Njegova života i propovijedanja. Đavao koristi istinu, ali onda kada ima namjeru izazvati pomutnju tako da neke informacije preuranjeno iznosi mimo ili protiv Božjeg plana. Ali, Isus unatoč tome nezaustavljivo oslobađa čovjeka koji je bio zarobljen i potlačen i pomaže mu da prigrli radosnu Vijest. Dosta su prošireni načini oslobađanja ljudi od zarobljenosti zlih duhova putem službenih egzorcizama, ali isto tako mnogo je situacija kada je potrebno i otklinjanje koje može obavljati svaki svećenik snagom sakramenta reda. Pri tom je istina još nešto a to je da svaki naš osobni duhovni pomak u uspješnoj borbi protiv neke vlastite mane, dugoročno gledano jači je i uspješniji egzorcizam i od službeno obavljene molitve egzorcizma. Zanimljiv je slučaj kada je jedna opsjednuta žena susrela Ivana Vijaneja, župnika Arškoga koga je sotona napadao iz te osobe. Međutim, on ništa nije govorio, samo je išao prema toj opsjednutoj ženi, i što joj se više približavao to su bile jače pogrde od sotone, ali istovremeno i velika sotonina muka. Ivan Vijanej nije ništa govorio, samo se približavao. Na kraju se dogodilo to da je sotona sam molio Ivana Vianeja da ga istjera iz te osobe. Jednom drugom prilikom zli je priznao svecu Arškome da su istovremeno uz njega postojale još dvije – tri takve osobe na svijetu, da bi njegova moć, moć zloga bila jako oslabljena, gotovo uništena. Svetost je najjači egzorcizam makar nije toliko vidljiv. Jer tada najintenzivnije uprisutnjujemo Boga. On tako sve više živi u nama jer sve manje dajemo svojoj sebičnosti maha. Protjerujemo je iz sebe. Istovremeno tuđoj sebičnosti ne damo da se tek tako lako nastani, a još manje boravi u nekom drugom s kim živimo. Zato živjeti svetost znači nadići i određenu vrstu zablude po kojoj bismo stalno trebali tražiti gdje je zlo, gdje je sotona. Kad tražimo Boga, sotona će nas sam potražiti. Naravno ne bez Božjeg dopuštenja, a tada ćemo biti još više izazvani uranjati u srce Isusovo i srce Marijino. Ta dva srca kao tandem u povezanosti s njihovim osobama djeluju na spašavanju svijeta. To je novi Adam i nova Eva. Oni koji rade na preporodu čovječanstva, traže one koji će ulaziti u spasonosno trpljenje kako bi prihvaćanjem vlastitog života mogli pomoći drugima da nadiđu misao kako je moguće prosječnošću biti spašen i kako je to najbolji mogući put za svakoga. Prosječnost je bijeg od punine, bijeg od originalnosti. Prosječnost je gubljenje prepoznatljivosti identiteta u Božjim i ljudskim očima. Zato nam treba odvažnost potpunog predanja, što se ne događa bez Božje milosti. Treba nam nadići ono što se kod sv. Augustina znalo događati na putu obraćenja, a to je kad je molio za obraćenje ali uz riječi: „Molim te Gospodine za obraćenje, ali ne odmah“. A onda je shvatio da odgađanje obraćenja jest događanje neobraćenja; jest odgađanje punine života. To su mrvice, a Bog je donio cijeli kolač i cijeli kruh. Donio nam je život u izobilju, a ne na kapaljku ili na mrvice. Zato odvažimo se krenuti putem na koji nas Isus poziva. Tada nam neće biti kraja makar nas netko proglasio i smotanim. I na to imaš prikladan odgovor, a on glasi :“Da nisam smotan, gdje bi mi bio kraj“. Došli smo na ovu zemlju da bismo učinili kraj sotoninu kraljevstvu, kraljevstvu mraka donošenjem i življenjem Isusova svjetla. Zato, samo udruživanjem s Isusom mi se možemo adekvatno odupirati zlome. Sami ne, jer on je lukaviji, moćniji i inteligentniji od nas. Ali s Bogom, kad smo mi s Bogom, on nema izgleda da pobijedi. Zato uzmimo ono što nam Gospodin daje. Daje nam samoga sebe, i ne bojmo se ni svojih ni tuđih strahova. Ne bojmo se ni svoje ni tuđe prosječnosti. Ne bojmo se biti ono što jesmo, a to je djeca Božja i djeca ljudska. Tek u tom spoju, u toj sve savršenijoj ravnoteži između psihofizičke i duhovne dimenzije u nama, postajemo sposobni biti sve čišća i vjerodostojnija pokaznica, živa pokaznica Isusa. Koga nećemo zamračivati, niti bez koga ćemo ostajati, nego ćemo znati da smo pozvani da život imamo, i to u izobilju, kako za nas, tako i za one koji su nam povjereni, poštovani čitatelju. Preuzeto od: "www.katolici.org" - fra Miroslav Bustruc |
... POMALO NASTAJE OLTARNI SLIKO-RELJEF...
Anđeli na stropu iznad svetišta... |
Skica za kompoziciju (desno od glavnog lika...) |
Detalj skice... (desno)VIŠE O PROJEKTU I AUTORU POTRAŽI U ARHIVI OVOG BLOGA (četvrtak, 19.1.2006.)!!! |
27.01.2006., petak
PREDŠKOLSKA VJERONAUČNA RADIONICA
Svakog petka u 15,00 sati u župnoj vjeronaučnoj dvorani u Orehovici održava se vjeronaučna igraonica - radionica za predškolsku djecu te 1. i 2. razred osnovne škole.Današnja tema bila je "Isus traži prijatelje". Kroz katehezu, igru, pjesmu i likovno i stvaralačko izražavanje predškolska djeca na njima prihvatljiv način uz pomoć odraslih upoznaju se s Isusom Kristom i Božjom riječi na njima prihvatljiv način. Ovo je poziv i ostalima da se uključe u ovu zanimljivu vjeronaučnu grupu pod vodstvom gđe. Martine Vrbanec - odgajateljice u vjeri predškolskog uzrasta. |
+ CILA MARKAČ r. OKUN (1925-2006)
Danas rano ujutro okrijepljena svetim sakramentima k nebekom Ocu preselila se CILA MARKAČ r. OKUN iz Orehovice, supruga pok. Milana. Rođena je u Orehovici 15. 11.1925. Ispratit ćemo je na počinak na našem groblju u Orehovici u subotu 28.1. 2006. u 14,00 sati. Nakon oproštaja biti će sv. misa zadušnica u župnoj crkvi. S djecom, unucima, praunukom, rodbinom i prijateljima dijelimo iskreno kršćansko suosjećanje, a pokojnici molimo vječni mir. |
Objavljena prva enciklika pape Benedikta XVI.
„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“ – ovim riječima iz Prve Ivanove poslanice, započinje prva enciklika pape Benedikta XVI., pod naslovom „Bog je ljubav“ (Deus Caritas est), koja je 25. siječnja 2006. predstavljena u Tiskovnome uredu Svete Stolice, a koju je Sveti Otac potpisao na Božić, 25. prosinca prošle godine. Sveti Otac sâm objašnjava svrhu svoje prve enciklike – a to je pokazati čovječanstvu veliku novost Božje ljubavi. Bog „osobno voli“ svoje stvorenje – piše Papa. To je ljubav koja ne napušta nikada, pa ni onda kada je iznevjerena; to je ljubav koja prašta. To je otajstvo Križa – Bog toliko voli čovjeka da ga, i sâm postajući čovjek, prati sve do smrti, i na taj način pomiruje pravednost i ljubav. Mi smo povjerovali u oduševljenu Božju ljubav – napisao je nadalje Papa. I to znači da na početku kršćanskoga života ne postoji neka etička odluka ili neka velika ideja, već susret s događajem, s Osobom, koji životu daje novi obzor, a s time i odlučujući smjer. Vjera nije teorija koja se može prihvatiti ili odbaciti. Ona je nešto vrlo konkretno - ona je kriterij koji odlučuje o našem načinu života. U vremenu u kojemu su neprijateljstvo i pohlepa postali velesile, i u kojem smo svjedoci zloporabe religije sve do klanjanja mržnji, sama neutralna racionalnost nije u stanju zaštititi nas. Trebamo Boga živoga, koji nas je ljubio sve do smrti – kazao je Sveti Otac u ponedjeljak, prikazujući encikliku sudionicima skupa o ljubavi, koji je organiziralo Papinsko vijeće Cor Unum. U središtu je, dakle, ljubav, riječ koja je često zlorabljena – primijetio je Papa, te istaknuo razliku između erosa, „svjetovne“ ljubavi, odnosno ljubavi između muškarca i žene, i agape, odnosno ljubavi temeljene na vjeri. Međutim, agape nije protiv erosa – istaknuo je Papa – nije protiv tjelesnosti; štoviše, te dvije dimenzije valja uskladiti. Želio sam pokazati čovječnost vjere, čiji je dio i 'eros', odnosno čovjekov 'da' tjelesnosti stvorenoj od Boga, odnosno 'da' koji u nerazrješivome braku između muškarca i žene pronalazi svoj oblik ukorijenjen u stvaranje. U braku se također 'eros' pretvara u 'agape', odnosno, događa se to da ljubav prema drugome ne traži više sebe, već postaje briga za drugoga, raspoloživost na žrtvu za njega, te otvaranje za dar novoga ljudskog života. S druge strane, čovjek ne može uvijek samo darivati, on treba također i primati; treba uvijek ponovno crpiti iz onoga izvora iz kojega izviru rijeke žive vode, odnosno Isus Krist, iz čijega probodenog srca izvire Božja ljubav. Prava novost Novoga zavjeta nije u novim idejama, – napisao je Sveti Otac – već u samome liku Krista koji pojmovima daje tijelo i krv – i to je nečuveni realizam. To Božje djelovanje poprima dramatični oblik u činjenici da u Isusu Kristu sâm Bog traži izgubljenu ovcu, odnosno izgubljeno i trpeće čovječanstvo. Euharistija nas pak privlači Isusovoj ljubavi, koja postaje ljubav prema bližnjemu. Doista, sjedinjenje s Kristom istovremeno je sjedinjenje sa svima onima kojima se On daruje. Ja ne mogu imati Krista samo za sebe – napomenuo je Papa – mogu mu pripadati samo u jedinstvu sa svima onima koji su postali, ili će postati njegovi. Stoga, tkogod me treba, i ja mu mogu pomoći, on je moj bližnji. A konačni će se sud odnositi upravo na ljubav – podsjetio je Papa – Isus se poistovjećuje s gladnima, žednima, strancima, siromašnima, bolesnima i zatvorenicima. U njima susrećemo Isusa, i u Isusu susrećemo Boga. Međutim, zapovijed ljubavi se ne odnosi samo na kršćane pojedince, već i na kršćane kao zajednicu; odnosno, ljubav je dio poslanja Crkve, kao i slavljenje sakramenata i navještaj Riječi. Crkva tako na konkretan način upravlja svoju ljubav prema svim potrebitim ljudima, kao i onima koji trpe. To je humanitarno djelovanje koje ne treba miješati s oblikom socijalne pomoći, i koje treba biti neovisno od stranaka i ideologijâ. Bog je taj koji nas u dubini potiče da ublažimo bijedu. Tako u konačnici, Njega samoga nosimo u svijet trpljenja. Što Ga svjesnije i jasnije donosimo kao dar, toliko će djelotvornije naša ljubav promijeniti svijet i pobuditi nadu koja nadilazi smrt. Karitativno djelovanje treba poticati Kristova ljubav, i treba ga jačati neprestanom molitvom u živome susretu s Bogom. Došao je trenutak da se istakne važnost molitve pred aktivnošću i prijetećem sekularizmu brojnih kršćana koji se zalažu u karitativnome radu. Sveti je Otac encikliku završio zazivom Djevici Mariji, uzoru čiste ljubavi koja ne traži sebe, već jednostavno voli. Njoj povjeravamo Crkvu i njezino poslanje u službi ljubavi. Nju molimo da nas nauči prepoznati i ljubiti Isusa kako bismo postali sposobni za istinsku ljubav, te bili izvor žive vode usred ožednjeloga svijeta – stoji na koncu prve enciklike pape Benedikta XVI. Preuzeto s: www.oecumene.radiovaticana.org/cro/index.asp[/I] |
21.01.2006., subota
U IVANOVCU PRVI SUSRET MLADIH ČAKOVEČKOG DEKANATA
Prvi glazbeno – molitveni susret mladih vjernika Čakovečkog dekanata održan je u subotu 21. siječnja u župnoj crkvi sv. Vida župe bl. Alojzija Stepinca u Ivanovcu, a tema susreta bila je "Učitelju, gdje stanuješ".
. |
III. NEDJELJA KROZ GODINU
„Odsada ćeš loviti ljude…“ «Hajdete za mnom učinit ću vas ribarima ljudi», govori Isus ribarima riba, i time otvara novu stranicu životne povijesti u apostolima, ljudima koji su krenuli na Njegovu Riječ. U avanturu drugačijeg života. Bog poziva, a čovjek se odaziva. Uvijek ostaje dilema jesam li krivo postupio, jesam li krivo razumio Gospodina? Što je meni ovo trebalo? U treću nedjelju kroz godinu u čitanju Starog Zavjeta govori se o Joninu pozivu Ninivljanima da se obrate ili će Niniva biti razorena do četrdeset dana. A onda Ninivljani ozbiljno uzeše tu riječ i dovedoše sebe u pitanje i shvatiše da su zastranili i odlučiše se na korjenit zaokret obraćenja. Stavili su Boga u središte svoga života, što su vidljivo posvjedočili dajući se na post i oblačeći se u kostrijet, ponizujući se pred Bogom svojim koji onda odustaje od toga, da im dopusti posljedice opredjeljenja za zlo. Prekida to jer to je Njegova moć, moć dobra nad zlom. Sažali se nad njima jer mu je draga, izvanredno draga, kruna stvaranja – čovjek. I ne želi da itko propadne, želi da se svi spase. To je Njegova volja, to je Njegov plan, a obraćenjem potvrđujemo da je to i naša volja, da je to i naš plan. Zato Isus poziva ljude koje će se samo baviti duhovnim, no neće zbog toga duhovno područje proglašavati jedinim mogućim, postojećim nego najvažnijim. Moći će ostvariti ono što Isus na jednom drugom mjestu kaže: «Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.» Da bitno ostane bitno, da povezanost između čovjeka i Boga postane ona temeljna konstanta, crvena nit, nit vodilja, koja nas preusmjerava prema središtu našega bića. Kršćanstvo Europe došlo je krizu zato što je Isus ispao iz središta, a u središte je upalo nešto što je bilo na rubu, na periferiji. Zato nam treba korjenita reevangelizacija kršćanstva, katoličanstva, da bismo mogli još korjenitije evangelizirati druge koji žive u tminama i u zabludama misleći da je to objava nad objavama, da je to punina nad puninama. Prazninu proglašavaju puninom, bolest zdravljem, prolaznost neprolaznošću, laž istinom, i tako se utapaju dok misle da savršeno dobro vladaju plivačkim umijećem. Na jednom vjeronauku je vjeroučitelj pitao djecu na što je pozvao Isus neke ljude kad je rekao, da će od sada loviti ljude, u koje ih je zvanje pozvao. Kaže jedan mali, pozvao ih je da budu policajci jer će loviti ljude. Lovit će zapravo ljude zarobljene zlom, da ih oslobode od toga. I zato je evanđelje najradikalnije oslobođenje čovjeka, evangelizacija. Otkriće da možeš biti slobodan i iza fizičkih rešetaka kao što je to bio na osobit način naš blagopokojni Alojzije Stepinac. Koji je zbog opredjeljenja za Boga i ljubavi prema čovjeku i vlastitoj Domovini bio spreman na najteže muke, pa je bio i u zatvoru i pritvoru, ali je bio duhom slobodan, dok oni koji su ga utamničili bili su duhovno zarobljeni. Do te mjere je suosjećao sa njihovom duhovnom zarobljenošću da je jednom rekao da bi mu bila sreća kad bi mogao te svoje utamničenike odnosno tamničare jednom počastiti, i na taj način im pomoći da i oni otkriju mrvicu dobra i radosti u svome životu. Blagopokojni Ivan Pavao II, koji se nije razbacivao riječima, upotrijebio je naziv za našega Stepinca, da je to najsvjetliji lik Crkve u Hrvata. Pa dajmo se i mi na put obraćenja i svetosti potaknuti tim primjerom i mnoštvom drugih primjera, možda manje poznatih ali stvarnih iz naše hrvatske povijesti, nepoznatih mučenika i mučenica, svjedoka vjere, duhovnih velikana, kako bismo i danas mogli ostvariti poziv na koji nas Isus poziva. Da se okrenemo od prolaznog i prigrlimo neprolazno. Od vremenitog i opredijelimo se za vječno. Da znamo dati prednost Bogu i da se ne bojimo do kraja biti Njegovi, jer tek tada možemo biti autentični i dosljedni u naviještanju evanđelja, koje prožima najprije evangelizatora kako bi se Najradosnija vijest ljudske povijesti poput svjetlosti širila nenametljivo ali i neotklonjivo, uvjerljivo i sveprodorno, u svakog onog kome je istina milija od laži, život od smrti i ljubav od mržnje, poštovani čitatelju. Preuzeto od: www.katolici.org. Fra Miroslav Bustruc |
«UČITELJU GDJE STANUJEŠ»
PRVI SUSRET MLADIH VJERNIKA ČAKOVEČKOG DEKANATA ODRŽAT ĆE SE U SUBOTU 21.SIJEČNJA 2006. U ŽUPNOJ CRKVI BL. ALOJZIJA STEPINCA U IVANOVCU, U 18,00 SATI. MOLITVENO GLAZBENU VEČER ORGANIZIRAJU MLADI UZ POMOĆ ANIMATORA ZA MLADE ČAKOVEČKOG DEKANATA DOMAĆIN SUSRETA JE ŽUPNIK vlč. Pavao Mesarić Nakon susreta predviđeno je druženje. Tema susreta je: «UČITELJU, GDJE STANUJEŠ» Isus je obilazio gradove i sela te pozivao te pozivao muževe i žene da postanu Njegovi učenici/e. I po glasu Crkve, On nikada ne prestaje pozivati: jer odgovor na poziv daje život. Danas Isus i tebe poziva… osluhni… i otkrit ćeš glas Onoga koji te poziva da postaneš zauvijek dijete Očevo… da te voli takvog kakav jesi… Njegovo 'Evanđelje' znači 'Radosnu vijest': da budeš 'svjetlo svijeta' i 'sol zemlje'… 'sin Božji u Sinu'… Tvoj život je pozvan toj ljepoti… Postati glasnik Njegova Srca, zašto ne? Ljudi trećega tisućljeća trebaju te da bi spoznali da su ljubljeni. Velikodušno posvetiti svoj život takvom plemenitom cilju dat će ti takav mir i radost da radosti tvoje nitko ti oteti neće (usp. Iv 16,22). Ako si sada spreman upitati Isusa: Učitelju - gdje stanuješ?, On će i tebi reći: Dođi i vidi (usp. Iv 1,38-39). Samo za Tebe, samo na Tvoju riječ ja ostavljam sve, za Tebe, Isuse. Samo za Tebe učinit ću sve, baš sve svoj život ću dati, sve svoje godine. Samo da budem gdje si Ti, samo da živim u Tvojoj ljubavi. Učitelju, gdje stanuješ, kaži gdje stanuješ, jer želim Ti doći i ostati sTobom zauvijek. Samo za Tebe i Tvoje ljubavi koja živi u meni, sve rane liječi mi. Svi zainteresirani za polazak na susret iz župe Orehovica neka se jave našim župnim animatorima za mlade: Ivana Čurila Martin Topličanec Božidar Lovrenčić |
19.01.2006., četvrtak
NEBESKI GLASNICI...
Na stropu iznad svetišta pomalo se rađaju anđeli...Prvi potezi kistom i rukom Stjepana Đukića Pište na oltarnom sliko - reljefu naše župne crkve... Ovo je stropni dio pliptiha u radu... Radni naslov poliptiha je «Štovanje Majke Božje». |
Ovaj stropni dio je zamišljen kao prozor k nebu, s kojeg se pojavljuju anđeli. Oni korespondiraju s glavnim likom.Prozor je geometrijski osuvremenjen, te simbolizira svemir (krug). |
Estetsko je riješenje također veoma zanimljivo, što će ubuduće davati posebitost crkvenoj atmosferi. |
IZ PASTORALNOG PLANA ZA 2006. GODINU...
* Započeli su radovi u našoj župnoj crkvi na uređenju svetišta: načinit ćemo oltarnu sliku, spustiti strop nad svetištem za rasvjetu, obložiti mramornim pločama svetište i urediti cijelu crkvu. Planirani radovi će završiti do Presv. Trojstva (11.6.). Tada je proslava 35.god. polaganja kamena temeljca za našu crkvu. Svoj dolazak potvrdio je za taj dan Preuzvišeni Biskup.* Ove subote (21.1.) započinju redoviti mjesečni SUSRETI MLADIH NAŠEG DEKANATA, prvim susretom u župi Ivanovec. Uz redovite susrete za mlade petkom u 20,00 sati u vjer. Dvorani u Orehovici – ovo će biti pravo duhovno osvježenje za sve koji će se odazivati na ove mjesečne susrete. Slijedeći će biti na Belici 18.2.2006. A onda i Nacionalni susret mladih u Puli - 29. i 30. travnja 2006.g. * Poći ćemo i na hodočašće u Rim od Uskrsnog ponedjeljka do uoči Bijele nedjelje (17. – 22. travnja 2006.) * Prvu svetu pričest planiramo u nedjelju 21. svibnja 2006. Molim djecu i roditelje da se ova bliža priprava shvati ozbiljno i da se angažiraju oko same priprave svoje djece za taj sakramenat. * Sv. Potvrda za VIII. r. će najvjerojatnije biti u subotu 27. svibnja 2006. u poslijepodnevnim satima. Čekamo samo potvrdu termina od Preuzv. Biskupa. Na krizmu će ići oni koji pokažu dostatan interes za ovaj sakramenat i koji žele nastaviti i dalje sa svojim kršćanskim životom, a ne da to bude skramenat oproštaja s Crkvom i župnom zajednicom. * Namjeravamo svečanije obilježiti i blagdan sv. Florijana u Podbrestu – jer bismo nabavili novi kip sv. Florijana za pročelje crkve u Podbrestu do blagdana (4. 5.). * Već ovaj tjedan počinje vjeronauk za predškolsku djecu i 1. i 2. razred kojeg vodi Odgajateljica u vjeri predškolskog uzrasta gđa. Martina Vrbanec. Susreti su PETKOM u vjeronaučnoj dvorani u 15,00 sati. Kada su djeca prvog i drugog razreda popodne u školi – onda oni nadoknađuju to svaki drugi tjedan u ovim zimskim mjesecima, a čim bude malo toplije počet ćemo i s jutarnjim programom u 9,00 sati. Molim roditelje predškolske djece te prvog i drugog razreda OŠ da omoguće svojoj djeci ovu zanimljivu i korisnu radionicu-igraonicu i vjerski odgoj. |
16.01.2006., ponedjeljak
RADOVI U CRKVI
Već prošli tjedan započeli su radovi na uređenju svetišta i oltarnog sliko – reljefa naše župne crkve. Ovih dana na ovim stranicama moći ćete pratiti nastanak jedinstvenog umjetničkog djela u našoj domovini na području sakralne umjetnosti, poznatog slikara Stjepana Đukića – Pište. Stjepan ĐUKIĆ PIŠTA, rođen je 5. prosinca 1949. u Lozanu kod Virovitice. Hrvatski je slikar zanimljivog puta, svjetskog iskustva. Najskrovitije tajne slikarstva otkrio je uspijevajući zadržati kreativnu iskru jer je htjenje za predanjem umjetnosti bilo toliko da je dar talenta morao doći do izražaja. Stilistika je sazrijevala, osobnost svojstva se pročišćavala, tehnička strana slikanja bila je savladana, poetika izgrađena, postajući svakim novim ciklusom likovno intrigantnija i umjetnički uvjerljivija. Slikarstvo Stjepana Đukića Pište rađeno je na zasadama klasične estetike, unutar koje je slikar otkrio i otvorio prostor vlastite doživljajnosti i izraza, čime se sve više potvrđuje kao posebnost u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Za svoj rad nagrađen je s više diploma za donacije, s nekoliko zahvala različitih humanitarnih udruga, Zagrebačke nadbiskupije, Zagrebačke medrese, a dobitnik je zlatne arene Silvestri Art Directory, kao najuspješniji virtualni debitant u svijetu za 2001. godinu. Slikar je nedavno bio na studijskom putovanju u Australiji u trajanju od 10 mjeseci. Održao je i nekoliko izložbi u Brisbaneu, Melbourneu i Gold Coastu koje su polučile velik odjek među tamošnjom publikom. ... kako reći najkraće tko je Stjepan Đukić Pišta ? Zamislite sintezu od Bacona i Freuda, s nešto Durera, Liebmana, Habermanna, Maljevića i Vasarelija. To je Pišta ! Đuro Vanđija, ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora HAZU Samostalne izložbe: Galerija INA, Ksaver, Zagreb Galerija CHROMOS, Zagreb Dvorac BEŽANEC Villa FRAPPART, Lovran BRNISTRA, Slunj Gradsko poglavarstvo Zagreb AGORA gall., New York, USA Galerija TZZ, Zagreb Galerija Brodarski institut, Zagreb VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE MILANO, Italija Grad VELIKI TABOR SANDOSTONE GALLERIES, Tawonga, AUSTRALIJA Galerija CITROEN, Bauerova 3, Zagreb MGC Klovićevi dvori KULA LOTRŠĆAK, Zagreb Gradski muzej Virovitica «GRAND VIRW» - BRISBANE, FINE ART GAL, AUSTRALIJA VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, MELBOURNE, AUSTRALIJA «GRAND VIRW» - BRISBANE, FINE ART GAL, AUSTRALIJA «RED HILL» FINE ART GALL., BRISBANE, AUSTRALIJA COLRECTION FINE ART GAL., GOLD COAST, AUSTRALIJA «PUNCH BOWL» GAL., SYDNEY Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Krapinske Toplice Grupne izložbe: Brođanci, Zlatar Bistrica DUBRAVKA,Zagreb, Spec. Bolnica, Krapinske Toplice INA, Šubićeva ul. Zagreb Gradski muzej, Vukovar Europski dom, Zagreb (3x) Dvorac ELTZ, Vukovar Kritike: Prof. Dr. Antun Bauer; prof. Juraj Baldani; Radoslav Bišćan; prof. Stanko Špoljarić; Art speak (N.Y.) Gwen Alden; «ARTECULTURA» (Milano); «VJESNIK» (Zagreb); «HRT» (Zagreb); «VEČERNJI LIST» ( Zagreb), Đuro Venđura, ESEJ (Vjesnik), Vesna Parun; dr. Juraj Batelja; dr. Frane Mitrović; ART GUIDE» (Melbourne); THE REOLAND TIMES. Javni radovi: Zagreb – predsjednički dvori: Ad perpetuam memoriam Zagreb - Katedrala: Ad honorem Zagreb – Crkva sv. Pavla: Kardinal Stepinac Zagreb – Postulatura, Voćarska 106: Kardinal Stepinac Karlovac – Crkva Presv. Trojstva: Krist Stari Gradac- Crkva sv. Petra: Kardinal Stepinac Grad Virovitica – Žrtva, itd. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika HDLU |
+ Antun Juras (1940. - 2006.)
Danas ćemo se na mjesnom groblju u Orehovici u 15, 00 sati oprostiti od pok. Antuna Juras iz Vularije koji je okrijepljen svetim sakramentima preminuo 14. siječnja 2006. u 66. godini života. Nakon sprovoda biti će sv. misa zadušnica u Vulariji.Neka mu Gospodin podari mjesto u svome kraljevstvu a obitelj utješi utjehom vjere i nade u život vječni. |
15.01.2006., nedjelja
2. NEDJELJA KROZ GODINU
Neka te prate i vode mir i dobro, poštovani čitatelju.Pitanje koje u Evanđelju druge nedjelje kroz crkvenu godinu, upućuju Ivanovi učenici Isusu glasi: „Učitelju, gdje stanuješ?“ Njegov je pak odgovor zagonetno privlačan:»Dođite i vidite! Dođi i vidi! Iskusi! Ne želim ti teoretizirati, želim te pozvati na put, hod.» I najdulji put započinje prvim korakom. Zahvaljujući dobroj pripremi Ivana Krstitelja, učenici su spremni dobiti novog učitelja, jedinog učitelja. Ivan je bio priprava a Isus ostvarenje. Znao je da je posrednik i nije htio biti ni više ni manje od toga. Bio je svjedok, a svjedok svjedoči za onoga koji je nama došao posvjedočiti da je Bog istinit, da je pravedan, da je milosrdan, da je jedini Spasitelj. I to nije Njegovo umišljanje, to je realnost. Ta se realnost očituje postupno, i zato govorimo o postupnosti Božje objave. Kršćanstvo je prije svega susret s osobom Isusa iz Nazareta. Na Božić se nije rodila ideja, nego Bogočovjek, koji donosi i ideje ali ih i oživotvoruje. Stoga Isus nije ideolog niti je kršćanstvo ideologija. Pa zato Njegov poziv jest poziv za život. Njegov poziv jest da bira ljude koji će se posvetiti naviještanju Radosne vijesti. Danas su to i vjernici laici. A nisu to prestali biti ni vjernici đakoni, ni vjernici svećenici, ni vjernici biskupi. Dakako to smo svi, ali svatko na svoj način. U okvirima vlastitog poziva i službe ostvarujmo Isusovu temeljnu nakanu, naviještanja Radosne vijesti. Zato Isus želi nas osobno, totalno evangelizirati, do kraja prožeti Radosnom viješću, koja će sve druge vijesti relativizirati i smjestiti ih u pravi okvir, na pravo mjesto. Na taj će način moći pobjeđivati i diktaturu relativizma koja prijeti da sve relativizira pa čak i ono apsolutno. Apsolutnog, a to je Bog, treba apsolutizirati. A ono što je relativno relativizirati. Znati da stvorenje ne može postati stvoritelj, ali da može biti u povezanosti sa stvoriteljem. Znati da stvoritelj nije netko tko se odjeljuje od stvorenja, nego itekako povezuje.I u tome je naša moć razvijanja dara Djeteta Božjega, koje zna da u potpunosti na zdrav način ovisi o svome Stvoritelju, svome Spasitelju i svome Posvetitelju. Potrebno nam je poput Samuela iz starog zavjeta učiti, slušati, čuti i poslušati Božju Riječ. Razlikovati Božju Riječ od ljudske, što Samuelu u prvi mah nije bilo moguće. Kad je triput uzastopce u noći čuo da ga netko zove, mislio je da se radi o Eliju. Ali nakon trećeg puta i sam duhovnik Eli uočava da je Bog bio onaj koji je zvao Samuela. I duhovni učitelji trebaju Učitelja nad učiteljima, trebaju biti Isusovi učenici. Tada postaju pravi pedagozi vjere onima koji su im povjereni. Tada ne umišljaju da su prvi i zadnji čimbenici u životu odgajanika, nego znaju da u onoj mjeri u kojoj se sami otvaraju Bogu, u toj mjeri mogu prenositi autentično i vjerno Njegovu Riječ svojim učenicima. U onoj mjeri u kojoj trebamo Boga i ljudi će trebati nas; ni više ni manje. Neka nam Majka utjelovljene Riječi pomogne, da se otvorimo Isusu, Njegovoj milosti. Da ga pitamo:»Gdje stanuješ?», a onda da na vlastito iznenađenje ustanovimo, „nema gdje ga nema“! Znajmo zajedno sa sv. Pavlom iskustveno reći: «Znam s Bogom i u Bogu oskudijevati i obilovati», a da nisam ovisan ni o jednom ni o drugom. Neka te duhovni poziv, prepoznavanja Boga kao najveće vrjednote-osobe, usmjeri da svoj život vežeš uz Njega, a da istovremeno možeš također povezivati živote drugih s Njime, jedinim Spasiteljem čovjeka, i to na svim razinama čovječanstva u cjelini, poštovani čitatelju. fra Miroslav Bustruc - "www.katolici.org" |
14.01.2006., subota
SLAVILI SMO SAKRAMENAT SV. KRŠTENJA...
Danas, 14. siječnja 2006. opet smo se u našoj župi radovali radosnom krsnom slavlju male DRAGICE JURAS iz Orehovice. Krštenje je prvi i temeljni sakramenat Crkve, “vrata” u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”. Nikodemu je tumačio da se čovjek mora “preporoditi”. “roditi odozgor”, po vodi i Duhu Svetom. Krštenjem se označuje da se nastavljaju spasiteljska Božja djela iz prošlosti, kao što su: spasenje Noe i njegove obitelji iz Potopa, spasenje Izraela iz Egipta prelaskom preko Crvenog mora, uvođenje Izraela u Obećanu zemlju preko vode rijeke Jordana... Istim znakom vode Bog kroz sve vjekove označuje da izbavlja svoje odabranike od svih ropstava i propasti i dariva im svoj život “odozgor” nalik Isusovu životu, kojega je uskrsnuo od mrtvih snagom svoga Duha. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični, “suobličeni” Isusu Kristu, prvom Božjem odabraniku, slični Kristu u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Čestitamo roditeljima i kumovima ! |
09.01.2006., ponedjeljak
Dan sjećanja na donošenje rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države
Preuzeto od: Jasminka Bakoš-Kocijan - http://varazdin.hbk.hr/U Čakovcu je u ponedjeljak 9. siječnja po prvi put svečano obilježen jedan od pet hrvatskih spomendana, i to dan sjećanja na donošenje rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Svečanost je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa. Uoči svečane sjednice Županijske skupštine, liturgijski molitveni obred ispred župne crkve sv. Nikole na Franjevačkom trgu u Čakovcu predvodio je varaždinski biskup mons. Marko Culej. U molitvenom obredu sudjelovali su i generalni vikar mons. Ivan Godina, čakovečki franjevci na čelu s gvardijanom i župnikom fra Stankom Belobrajdićem te čakovečki i donjomeđimurski dekani preč. Stjepan Mostečak i preč. Antun Hoblaj. Među prisutnim uzvanicima bili su međimurski župan Josip Posavec, čakovečki gradonačelnik Branko Šalamon, međimurski saborski zastupnici, načelnici međimurskih općina, ravnatelji škola i drugi predstavnici javnih ustanova, a sudjelovali su i pripadnici "Zrinske garde Čakovec" u svečanim odorama. Obraćajući se okupljenima, biskup Culej podsjetio je kako je na istom mjestu 9. siječnja 1919. godine nakon mise održana velika narodna skupština, koju je otvorio o. Kapistran Geci te na kojoj je donesena rezolucija o odcjepljenju Međimurja. Sveta misa, na kojoj je okupljeno mnoštvo s međimurskim župnicima pjevalo božićne hrvatske pjesme, zaključena je zahvalnom pjesmom "Te Deum" i hrvatskom himnom "Lijepa naša". Biskup je naglasio da je hrvatski narod u Međimurju svoju želju da se sjedini sa svojom braćom iste krvi i jezika svečano proglasio kao svoje pravo na slobodu i život, svjestan da je Bog stvorio čovjeka na slobodu, a ne na robovanje. Odgovarajući na pitanje zašto su Hrvati u Međimurju uspjeli obraniti svoj jezik i svoj identitet, kazao je da je to bilo zato jer su bili jedinstveni i složni. "Zar nismo tomu bili svjedoci i u nedavnom Domovinskom ratu kada se jedinstvom, hrabrošću i molitvom hrvatski narod uspio oduprijeti jačem agresoru i ostvariti svoj san - imati vlastitu državu? Stoga, danas moleći za one koji su tada bili ovdje prisutni i sve one koji su prije njih dali svoje živote za slobodu ovog dijela Lijepe naše, želimo i ovoj našoj današnjoj državi Hrvatskoj da živi, a ne da samo preživi. Želimo je izgrađivati zdušno na kršćanskim vrednotama i moralnim načelima, znajući da se sve krize društva svode na krizu vrednota, morala, čak i na krizu kulture, a sve su te krize posljedice bijega od Boga. Ako Boga zaniječemo i živimo kao da ga nema, eto otvorenih vratiju kriminalu, nasilju, zavisti, samoubojstvima i drugim zlima koji vode samouništenju pojedinca i društva", rekao je biskup Culej. Istaknuvši da su u Čakovcu izrečene riječi "živimo i radimo pošteno", biskup je podsjetio i na geslo Zrinskih i Frankopana: "Navik on živi - ki zgine pošteno", dodavši da je današnji susret poziv svima da očuvaju svoju slogu, da mole za svoj narod, da ljube jedni druge i pomažu jedni drugima jer je Bog došao među ljude na ovaj svijet da ih poveže s Bogom i međusobno. Nakon molitve otpjevana je zahvalna himna "Tebe Boga hvalimo" te je pročitana rezolucija, kojom se međimurski narod zauvijek odcijepio od mađarske države kojoj je do tada pripadao "samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje". Zatim je u županijskoj dvorani "Zrinski" održana svečana sjednica Županijske skupštine, kojoj je prisustvovao i varaždinski biskup s drugim svećenicima. Prigodne govore održali su međimurski župan Josip Posavec i zastupnik Velimir Pleša, kao osobni izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora. Inače, svečanost obilježavanja započela je na čakovečkom groblju polaganjem vijenaca na grob dr. Ivana Novaka, međimurskog nacionalnog preporoditelja i osloboditelja, koji je predsjedao velikom narodnom skupštinom na kojoj se 9. siječnja 1919. godine na Franjevačkom trgu u Čakovcu u nazočnosti 10.000 Međimuraca nakon svete mise donijela rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Time su Međimurci u vrijeme kada je američki predsjednik Wilson istaknuo stav o samoodređenju naroda potvrdili svoju nacionalnu osvještenost i pripadnost hrvatskom narodu i majci zemlji Hrvatskoj. Središnja čakovečka skupština uslijedila je nakon što su na Badnjak 1918. godine hrvatske postrojbe s međimurskim domoljubima vojnom operacijom oslobodile Međimurje od mađarske okupacije. Međimurska županija, zahvalna preporoditelju dr. Ivanu Novaku, potaknula je podizanje spomenika tom međimurskom velikanu na Franjevačkom trgu u Čakovcu. |
07.01.2006., subota
PRVO KRŠTENJE U ŽUPI
Uoči blagdana Krštenja Gospodnjega u našoj župi kršten je NINO PUŽAJ, iz Vularije, TREĆI sin Ivana i Mirjane. Krštenje je prvi, osnovni, temeljni sakramenat Crkve. Krist ga je ponudio svima da imaju život vječni, a potom, zajedno s evanđeljem, povjerio svojoj Crkvi, kad je apostolima naredio: "Idite i učinite sve narode mojim učenicima. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Stoga je krštenje u prvom redu sakramenat one vjere kojom ljudi, prosvijetljeni milošću Duha Svetoga, odgovaraju Kristovoj blagovijesti. Čestitamo roditeljima! |
PROSLAVA 50. OBLJETNICE VJENČANJA
U kapeli Blažene Djevice Marije Kraljice u Podbrestu, župa Orehovica, danas, 7. siječnja 2006. g. je radosno slavlje :za pedeset godina bračnog života misnim slavljem zahvaljuju Bogu JOSIP I MARIJA GAJNIK IZ PODBRESTA zajedno sa svojom djecom, unucima i rodbinom. Prije pedeset godina (4. siječnja 1956.g.) u Svetom Križu sklopili su sakramenat svete ženidbe, pošli su na zajednički put s Kristom koji je Ljubav i svijetlo svijeta. I kao što su na svojoj pozivnici istaknuli Riječ: «Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se:nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada,sve podnosi.LJUBAV NIKAD NE PRESTAJE...» ŽELIMO IM BOŽJI BLAGOSLOV I JOŠ DUGU I SVIJETLU STAZU NA PUTU ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA ! |
04.01.2006., srijeda
Bogojavljenje (Tri kralja)
Svetkovinom Bogojavljenja slavimo radosni čin Gospodnji kojim Spasitelj dolazi ne samo “izabranom narodu”, nego i svim drugim narodima. Sveti Pavao veli u današnjoj poslanici "da su Kristovim rođenjem i pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu, Radosnom Viješću" (Ef 3, 6).Čuvanje mesijanskog obećanja bilo je doduše povjereno izabranome narodu, ali ne zato da ga zadrži za sebe nego da ga preda i ostalim narodima. Čak se i među poganskim narodima očekivao spasitelj, osloboditelj, poslanik Božji koji će ljude pomiriti s Bogom. Dolazak kraljeva tj. mudraca s namjerom da se poklone i prinesu darove novorođenom “kralju” pokazuje, ne samo da su pogani očekivali dolazak Spasitelja, nego da su bili spremni i odazvati se njegovom pozivu. Požrtvovni njihov trud, da pronađu novorođenog kralja, postiđuje mnoge nehajne pripadnike izabranog naroda. Mudraci su predstavljali poganski narod, tj. zastupali su sav preostatak ljudskoga roda koji je živio izvan židovskoga svijeta. Bogojavljenje je blagdan poziva pogana na vjeru, otvaranje obzorja spasenja svim narodima. Pogani su, dakle, pozvani na sudjelovanje u vjeri kao subaštinici i sudionici obećanja u Isusu Kristu, po Evanđelju. Nama danas ovo može izgledati beznačajno, no zamislite kolike li sreće za pogane, koje su Židovi prezirali kao nečiste, kao osuđene na propast, kada su čuli da su pozvani vjerovati u pravoga Boga. Poslije Uskrsa, Bogojavljenje je jedan od najstarijh Blagdana prvih kršćana. Za Boga više nema odabranih i neodabranih naroda, sada su svi "njegov narod", a on je Bog sviju. Za njega više nema rasa nego samo jedan ljudski rod koji je otkupio njegov sin Isus Krist. Isus Krist koji je još uvijek u svijetu; kojega treba tražiti vjerom; a da bismo ga pronašli, moramo biti dio Crkve. Betlehemska zvijezda visoko stoji i danas i svojim svjetlom zove ljude sa svih strana svijeta. Svaka dobronamjerna duša ima pristup Spasitelju. Radosna Vijest tako nije monopol jednoga naroda, jedne društvene klase, grupe vjernika, jednog jezičnog područja. Pravi kršćanin će se radovati ako vidi, da poput svetih mudraca s Istoka, ljudi, rase i narodi, sa svih strana svijeta traže susret sa Spasiteljem i njegovom Crkvom, privučeni sjajem Betlehemske zvijezde. Čitava zgoda o Mudracima je simbol putovanja prema vjeri. Mudraci ostavljuju na istoku svoje udobne dvorove; kreću na put. Kreću na put vjere. Danas neki pokušavaju naći Spasitelja izvan Crkve. Odlaze u razne skupine koje prihvaćaju čar njegova čovještva. Ali, to je velika iluzija. Ne može se naći glavu odvojenu od njezina tijela; ne može se naći Krista izvan njegove zajednice. Treba, dakle, svaki onaj koji osjeća da se do kraja mora angažirati za Krista i za Crkvu u duši prihvatiti poziv današnje svetkovine i odlučiti da će otklanjati sve ono što bi moglo učiniti da njegov život bude zapreka za objavljivanje Gospodina. Naime, samo tako može biti svjedok svojoj braći i njohov vodič u traženju Spasitelja. Mi sada susrećemo Gospodina onako kao što su se s njim susreli Mudraci. Padnimo pred njim u vjeri, otvorimo svoje male i skromne škrinje i prinesimo mu ono što je u njima najbolje: našu vjeru, naše ufanje i nadasve našu ljubav... |
OBIČAJI UZ BOGOJAVLJENJE
Blagdanom Bogojavljenja ili Tri kralja zaključuje se skup božićnih običaja. I taj je blagdan obilježen blagoslovom kuća. Prethodi mu blagoslov vode u crkvi. Nekoć se blagoslovljenom vodom škropilo po kući, staji, vrtu, polju, pčelinjaku itd. Uz taj dan je vezan i običaj ophoda tzv. zvjezdara, trojice dječaka koji su odjeveni kao tri "kralja" s rasvijetljenom zvijezdom. U tom običaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju božićne pjesme, ali i pjesme kojima se želi duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem čestitara. Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: "Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Pjesnik A. G. Matoš je to rekao vrlo dojmljivo: "Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja". Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet — bili dom Božji. TRI KRALJA JAHAHU Tri kralja jahahu s onih sunčanih stran tri dara nošahu mir, zlato, tamijan. Tri kralja dođoše pred grad Jeruzalem pitajuć za mjesto gdje se rodi Isus. Mariji rekoše: zdravo, oj Djevice, zdravo, oj Majčice, nebeska Kraljice Isus digne ruke, drago im hvaljaše, i nebeske dvore njima obečaše. |
01.01.2006., nedjelja
ŽUPNA STATISTIKA ZA GODINU 2005.
Sigurno će mnoge naše župljane zanimati kako izgleda župna statistika za proteklu godinu. Pri tome valja imati na pameti da “brojevi” nisu toliko važni koliko stvarno svjedočenje evanđelja svojim životom, ma koliko mali ili veliki broj vjernika bio. U prošloj 2005. godini u našoj župi bilo je: Krštenih u župi: 26 (Podbrest 4; Vularija 7; Orehovica 15; i jedno dijete iz druge župe po dozvoli tamošnjeg župnika) Umrlih u župi: 33 (Orehovica 18; Vularija 8; Podbrest 7) Vjenčanih u župi: 11 pari Prvopričesnika: 33 |
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (2)
Studeni 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (9)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
DRAGI PRIJATELJI!
Hvaljen Isus i Marija!
Dobro došli na stranice ŽUPE MAJKE BOŽJE FATIMSKE OREHOVICA
Trenutno posjetitelj/a.
RASPORED SVETIH MISA I MISNE NAKANE:
ŽUPNE AKTIVNOSTI:
ŽUPNE KATEHEZE- raspored:
8. razred
- subotom u 9,00 sati
PRVOPRIČESNICI
3. r. i stariji
- subotom u 10,00 sati
MINISTRANTI
SVAKI drugi petak
ŽUPNI ZBOR
UTORKOM U 20,00 sati
Voditelj:g. Mladen Magdalenić
Pučko pjevanje u Podbrestu:
UTORKOM u 19,00 sati
Free Web Site Counter
...klikni pa vidi, možda ti se svidi...
VARAŽDINSKA BISKUPIJA
MLADI VARAŽDINSKE BISKUPIJE
KATOLICI
MISLI SRCA
MOLITVA ONLINE
IGRE
UDŽBENIK ZA ROME
UPOZNAJ ROMSKI KATEKIZAM
ŠKOLA OREHOVICA