Sedamnaest stvari koje me danas žuljaju

subota , 11.04.2015.

1. David Gilmour. Svaka čast, lik je vanzemaljac, ali - pasmater, taj njegov menadžer il kako to već funkcionira, pa morao bi znat da nije fer da su karte za koncert u Areni kupovali ljudi iz Dubaija i Amerike i bogtepitaj odakle... Il su mogli otvorit još jedan termin tu u Puli. Il je on to mogao znat, pa inzistirat, onako ljudski, humano. Kao, većina Hrvata može bilo kad ić u London il negdje po svijetu na njegov koncert... Totalno neoliberalistički, i fuj!
2. Biciklisti na cesti. Super je to bavit se sportom, al nije baš uzbudljivo nailazit na maltene nevidljive sudionike u prometu. Još ok dok su u "jatu" i obučeni u kričavo i voze jedan po jedan. Plus svega, nisu obvezni imat ni farove.
3. Čini mi se da zapadni turisti tu dođu ispuhat ventile od oštrih regula iz svojih matičnih država, pa ne treba davat žmigavce u prometu, mogu dijagonalno prelazit cestu šetajući i sl. Croatia, full of joke!
4. Svjetski dan ovoga, onoga itd. Ja se sjećam da su bili Nova godina, Dan žena, Praznik rada; Dan mladosti i Dan republike u vrijeme mog djetinjstva. Danas čisto sumnjam da postoji 5 dana u godini da nisu svjetski il međunarodni dan nečeg.
5. Puna mi je kapa toga da su ljudi znatiželjniji oko informacija šta ko radi ili je postigao ili je kupio ili je lijepo uradio, nego je li sretan (iznutra) ili ne, a kamoli svjestan ili ne.
6. Prava manjina, većina, gejeva, negejeva, osoba s invaliditetom, starih, mladih, zelenih, kosookih, pankera, blabla itd. Kakva prava?! Svi su ljudi i točka. Svi imaju prava i točka. Nema većih ili manjih prava.
7. Živio dan kad ljudi shvate da je bilo koji rad na crno il siva ekonomija = krađa. Koga kradeš? Državu. Tko je država? Mi, a ne par političara koje (ne) izabereš iz straha, vlastitih interesa, inercije i sl. I riječ je o našoj zajedničkoj kasi iz koje želimo kupovati sve ono što svatko od nas želi svom djetetu. Na kraju, nitko od "odgovornih za politiku" ne plati to iz svog džepa, nego kradeš sam od svoje djece.
8. Projektno financiranje. Ne razumijem koga fascinira sva ona lova bačena na tzv. vidljivost projekta - bedževe, naljepnice, zastavice, letke itd... Prestaješ bit vidljiv, bodeš oči... Samo forma koja guši sadržaj.
9. Zanima me, koliko ljudi se ljudi može natašte mirno pogledati u ogledalo. Ono baš, da te nije stid boga.
10. Neverbalna komunikacija u cilju postizanja cilja (pa se pazi na obleku, držanje glave, ruku, tijela, način pogleda, ton i brzina govora, poredak riječi, poštapalice...). Živi bullshit. Jako je malo toliko dobrih glumaca da to ne izgleda plitko.
11. Kako se nečemu glupom kaže ne, a da to ima smisla? Npr., ono kad su se morali kupovat novi udžbenici. S masu sam roditelja i nastavnika komentirala o tome, uglavnom smo se slagali da je to nepotrebno, da se malo što mijenja, da je to ogroman trošak itd. I sve je ostalo na nivou "čavrljanja", svi smo uredno kupili udžbenike, psi su lajali, karavane prošle.
12. Po kojoj formuli danas svatko može izdat knjigu i bit književnik/pisac/pjesnik? Dobrih 20 godina imam spremne materijale, meni to još nije upalilo, i osjećam se totalno aliterarno i nepismeno.
13. Zašto čitavo društvo trubi djeci o štetnosti alkohola, a pivo strši iz svake druge reklame (kao, prehrameni proizvod), na svakom domjenku se u ruke guraju rakije, vino i sl., a bogme sam pred par godina svjedočila i party-ju bez alkohola, a glavni je protagonist koncerta dijelio autogram karte sa sponzorom jednog proizvođača pive bez beda. U biti smo poprilično licemjerni.
14. Gdje je logika da u državi u kojoj je petina stanovništva nezaposlena, broj umirovljenika jednak broju onih koji rade, gdje za bolesne moraš radit humanitarnu akciju, ... u par sati na tv-u gledaš natjecanje za šopinholičarku, 321 kuhaj i Masteršefa, i trebaš se fascinirat činjenicom da Seve (kojoj je - vidi paradoksa - uvijek sve oprošteno) šeće sa štakom polijepljenom svarovski kristalima. I onda još po HACCP-u (hasapu) svu hranu koju turisti ne pojedu moraš baciti u smeće jer nije jestiva navodno.
15. Zašto savjet "rađajte djecu" na žalost slušaju/čuju pretežno oni kojima je to maltene postao biznis, bez da im ide radni staž i bez da uplaćuju poreze i doprinose? Zašto sistem dozvoljava da se "socijalni slučaj" protegne do 3-4 generacije u jednoj obitelji?
16. Zašto ne postoje cenzura i radne akcije?
17. Gdje se može saznati koliko je novca ukradenog od državnog proračuna sa strane ex dužnosnika i gospodarstvenika koji odmaraju po kaznionicama tipa Remetinec vraćeno u proračun?

Oznake: brainstorming