Povijest ljudske gluposti

Nedavno je gospon profesor ustvrdio da je pronašao "Lijep primjer nebinarnosti u našoj dijalektalnoj poeziji", s mamicom kaj su štrukle pekli.

Ono što je gospon profesor našao je tek ljepota narodnog izričaja tog doba, na što ga je ekspresno upozorila učiteljica Annabonni.

Ono šaljivo je došlo poslije..

Gospon profesor se brzo pokajao, ustvrdivši da je mislio kako se radi o fluidnim rodnim identitetima... na što je Annabonni, po sistemu "nemojte kaj zamerit" pokušala obraniti, sad već tek gospona a manje profesora, rečenicom
"Šalite se, gos'n profesore...znanje je Vaše neupitno..."

Ubrzo je blog počašćen titulom "blog tjedna", jer iako, sad tek "gospon", nije uspio potvrditi tragove rodne ideologije u našoj dijalektalnoj poeziji, a što mu znanje ipak čini upitnim
moć rodne ideologije ne slabi običnom glupošću, dapače nešto što je rođeno u gluposti, nadodanom glupošću samo jača
pa je gospon, ako ništa drugo, nagrađen za pokušaj...