Dinko Sinko Mandarinko sjedio je uredno vezan sigurnosnim pojasom na stražnjem sjedištu automobila koji je jurio autoputom i usredotočeno čitao dječji magazin "Miki Maus". U narednom djeliću trenutka automobil se nezaustavljivo preokretao dok su se metal i plastika gužvali, kidali, razdirali, raspadali i otpadali i trebalo mu je više od sto i dvadeset metara da se zaustavi. Koliko vremena treba da se na taj način pređe sto i dvadeset metara? Oko dvije sekunde. Te dvije sekunde trajale su vrlo dugo. Prijatelj koji je vozio nazvao je mobitelom iz kola Hitne pomoći: "Imali smo nesreću, ali je dobro završilo. Sada ću ti dati Dinka da ti on kaže…" Dinkov glas je djelovao smireno dok je govorio: "Oprosti, tata, ne mogu dugo pričati… Samo da ti kažem da nas voze u Gospić. Evo ti nazad Nikša…" U najkraćem vremenu supruga i ja sjedili smo u automobilu i izlazili iz Zagreba na autoput. Čuli smo da Dinko ima manju ozljedu koja je sanirana s nekoliko šavova, te da nas stradalnici čekaju u bolnici. Ondje su ih temeljito pregledali, da nemaju drugih povreda, a Dinku su i rendgenski snimili glavu. Lice mu je bilo natečeno, podbulo, s tragovima zgrušane krvi. Na očigled se vidjelo, a snimke su to potvrđivale, da je nosna kost slomljena pri vrhu, no u bolnici nemaju otorinolaringologa koji bi to sredio. Svi u bolnici hvalili su Dinkovo junačko držanje. Srećom danas postoje injekcije za lokalnu anesteziju koje je dobio prije zahvata, ali svejednako mora da nije bilo ugodno kada su mu šivali obraz iznutra dok je krv navirala na usta. Ni u jednom trenutku od kada je prekinut u čitanju "Miki Mausa", nije se uspaničio, u svakom je postupio najbolje moguće i sve je čvrsto podnio. Na povratku smo otišli u karlovačku bolnicu. Dežurni otorinolaringolog, doktor Vukašin, pogledao ga je, pregledao rendgenske snimke i konstatirao prelom vrha nosa koji bi trebalo namjestiti. To se može uraditi na dva načina: pod potpunom anestezijom, da se pacijenta uspava, (pogodno za djecu,) ili uz lokalnu anesteziju, pri kojoj pacijent ostaje pri potpunoj svijesti. Supruga je bila sklona tomu da se vratimo u Zagreb, prespavamo, pa narednog dana da u nekoj zagrebačkoj bolnici uspavaju sina i namjeste mu nos. Meni je tijekom života nos dva puta bio smrvljen i znao sam kako i koliko to boli, te sam bio sklon da to sredimo na licu mjesta. Raspitivali smo se kod doktora za prednosti i mane jedne ili druge mogućnosti, a on je nama - kao roditeljima - prepustio donijeti odluku. Raspravu je prekinuo Dinko Sinko Madarinko: - Hoću sada! Svi troje smo se na trenutak ukočili. Pratio je razgovor i bio potpuno svjestan svega, a izrekao je s takvom smirenom odlučnošću da smo se iznenadili. Ta on ipak ima svega jedanaest godina! Pored toga, bio sam uvjeren da je odluka dobra, a da se doktor ne izjašnjava da ne bi narušio balans između supruge i mene. Doktor je ipak zapitao: - Kada? Iako kroz otečene obraze i nabubrele usnice, bio je to poznati Dinkov glas, ali je u njemu bilo nikad ranije zamijećene čvrstoće, kao kad u filmovima o egzorcistima demon opsjedne neko nevino dijete: - Što prije. Odmah! Supruga se samo šutke maknula u stranu. Dinko je bez oklijevanja legao na krevet u uglu ordinacije. Ja sam mu, za svaki slučaj, pridržavao ruke, a doktor prihvatio injekciju od pomoćnika. Gledao sam kako zabija iglu u obje strane otečenog nosa, a zatim još ubod u sam korijen između očiju. Dinac nije ni pisnuo ni trznuo, samo su se dvije suzice skotrljale s krajeva očiju. Prisjetio sam se svog dječačkog idola, Winetua, koji je, zavezan uz stup za mučenje, šutke mogao podnijeti maltretiranja neprijatelja, a da ni ne zgrči lice, a kamoli moli za milost. Sin je izišao iz ordinacije poravnata nosa, a ja prepun poštovana i divljenja prema njemu. To je najbolji način kako se treba suočavati s problemima koji iskrsavaju u životu - što prije ih ukloniti. Da samo pričekali dan-dva, jednino što bismo dobili je da bi bola prestala dan-dva kasnije, a bolno namještanje slomljenih košćica ne bismo izbjegli. Čekanje i odlaganje rijetko kada dovode do toga da problem nestane sam od sebe, toliko rijetko da možemo smatrati da se to nikada ne posreći. Većina životnih problema odlaganjem da se uklone samo postaju sve teži, gori i zamršeniji, rastu kao dug kod kamatara, a dok su prisutni samo opterećuju, truju i kvare sve ostalo u životu, onemogućavaju da uživamo u onom dobrom što imamo. Mali karijes, ako se ne popravi čim se primijeti, završava čupanjem zuba, a u međuvremenu donese mnogo boli. Odlažući neposrednu neugodu, bježeći od tegoba, mnogi ljudi si priskrbe daleko veće štete od neizbježnih. Neuklonjeni problem izaziva nove koji se gomilaju kao lavina, da bi u konačnici sam izvorni problem postao beznačajan prema svim onima koji su se oko njega nakupili. Kunktatorstvo samo u rijetkim prilikama donosi ploda, i to onima koji ga svjesno izabiru kao najbolje rješenje u nekoj specifičnoj situaciji, a ne onima kojima je to uobičajeno ponašanje i koji za suprotno nisu sposobni. Naravno da mi nije drago što se nesreća dogodila i da sam sretan što je završila s posljedicama beznačajnim prema onome što se zamalo dogodilo, ali - kad je već bilo tako - drago mi je zbog toga kako se Dinko ponio. U svemu što se dogodi postoji jedinstvo suprotnosti, u svemu dobrome i nešto loše, i obrnuto, sve je to na djelu yin i yang. Ne samo da se na muci poznaju junaci, nego se junaci na mukama kuju. --------------------- Među komentarima na ovaj post pozornost mi je privukla nadopuna lipe mare koja je napisala: …a za ovo "zavezan propisno na zadnjem sjedalu" bi ti u austriji ili njemackoj rekli da do 12 godine djeca moraju sjediti zavezana u posebnoj stolici sa stitnicima s obje strane glave. upravo kako bi se izbjegle povrede kakve je tvoj sin zadobio. U ovom slučaju izgleda da je najopasnije bilo nesto na što nitko nije mislio. Na slici ispod prethodnog posta, na kojoj Dinkač sjedi okružen medicinarkama iz Gospića, vidi se crna traka oko njegova vrata. Na toj traci visi mobitel. Izgleda da je upravo mobitel ono što mu je, dok su se preokretali, udarilo po nosu i slomilo ga. |
(ovaj post je nastavak priče započete jučer, pa je - ako vas zainteresira - najbolje krenuti od početka. Nije daleko...)
Postavio sam post, skuhao si kavu, pustio majstore na krov i pozabavio se još nekim tekućim dnevnim poslovima, a kada sam ponovo sjeo za kompjutor, već me čekao odgovor: Vaša reklamacija biti će riješena sutra, te ćete na istu dobiti odgovor na mail. Točno je, s tomato mreže se ne može platiti (samo T-mobile, VIP i TELE2). Što se tiče Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja, točno je to što ste naveli, no previdjeli ste dopunu odluke od 30.11.2007. koju Vam prilažemo u prilogu. Također ostavljamo link na stranicu gdje možete i sami provjeriti (stranica službenog glasnika grada Zagreba): http://www1.zagreb.hr/slglasnik.nsf Pravna služba "Zagrebparkinga" stvarno je brza, svaka čast. Gotovo jednako brza kao i kontrolori nakon kiše. Kada su se oni požurili, red je da ni ja ne odugovlačim s odgovorom: Poštovani, za sve obavezan zakon (u ovom slučaju Odluka) spominje samo mobitel, koji sam imao, a ne spominje nikakve "paradajze" i "krumpire", no na to se neću ovom prilikom obazirati. Nešto me drugo kopka. Što se tiče zasnovanosti Naloga za plaćanje ugovorne kazne, ništa nisam previdio. Oslonio sam se na ono što na njemu piše. Ono što na njemu piše nije točno. Reklo bi se - nepravovaljan dokument. Dobro, poznato je da nepoznavanje zakona nikoga ne oslobađa krivice, i utoliko sam kriv. S druge strane, ako se od mene traži da platim 250 kuna na temelju nepravovaljanog dokumenta, da li sam to zaista dužan napraviti? Svaki pošteni odnos uključuje obostranost. Ako se od mene očekuje da uvažim nepravovaljani dokument, mogu li ja od vas očekivati da uvažite djelovanje "više sile"? Srdačan pozdrav. |
(ovaj post je nastavak jučerašnjeg)
Kastorpe! Fotografija zaista pokazuje da kiša više ne pada, ali se također vidi da se voda još cijedi sa šoferšajbe. A Kate ne kuži, pa ne kuži. Nije pitanje jesam li pravno kriv ili ne, (recimo da jesam,) niti sam se žalio. Ono što me zanima je li pravo u ovom i ovakvim slučajevima predvidjelo "višu silu", a ako nije, postoji li u onih koji postojeće pravo primjenjuju elementarno ljudsko razumijevanje. Nije argument "padala je kiša", kao da je riječ o nekoj osvježavajućoj ljetnoj kišici kroz koju je užitak prošetati, nego "bio je prolom oblaka koji je paralizirao pola grada, rušio drveće…". Bi li Katina reakcija i u - ne daj Bože! - slučaju "bio je nuklearni udar" bila ista? Rekla bi ona "…propustio si izvršiti svoju ugovornu dužnost zbog nekoliko protona, elektrona i neutrona…" Drugoga jutra, danas, stigao je promptni odgovor: Poštovani, kako bismo mogli riješiti reklamaciju molimo Vas da pošaljete broj mobilnog aparata s kojega ste vršili m-parking uplatu. S poštovanjem, Pravna služba Čim sam sjeo za kompjuter i pročitao što je stiglo, napisao sam odgovor: Zahvaljujem na brzom odgovoru. Broj mobitela s kojeg sam pokušao uplatu, ne samo tada nego i ranije tokom dana, je 092 XXXX XXX. Pretpostavljam da to nije bilo moguće jer je riječ o tzv. "tomato"-paketu. Međutim, pročitavši tekst na Nalogu za plaćanje ugovorne kazne koji mi je ostavljen na vozilu našao sam da je to učinjeno na temelju Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba, objavljenom u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 20/2005. Pogledao sam Službeni glasnik Grada Zagreba broj 20 od 2005, Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Zagreba i ondje, u članku 5, piše: Za parkiranje na javnom parkiralištu plaća se naknada radnim danom od 7 do 20 sati, a subotom od 7 do14 sati. Nalog je na mom automobilu ostavljen u dvadeset sati i dvije minute. Prema Odluci na koju se Nalog poziva (prema tekstu na njemu), kazna je ispostavljena dvije minute nakon što više nije bilo pravnog osnova da se ispostavi. Srdačno vas pozdravljam. |
Svojevremeno je jedan zagrebački magazin koji je relativno često bez pitanja prenosio fotografije iz "Playboya" doživio vrlo neugodno iznenađenje - stigla mu je tužba beogradske odvjetničke kancelarije koja je zastupala "Playboy" na takav iznos da su se svi smrzli. Odlučili su problem naprosto ignorirati, ali je onda stigla takva presuda (odštetni zahtjev + kamate + troškovi procesa) da se sve dobrano protreslo. Prva reakcija bila je najstroža naredba svim urednicima - nikada više ne objaviti ijednu fotografiju iz "Playboya"! No vrlo skoro našli su se u situaciji da im je uzmanjkalo fotografija, da ono što su imali nije bilo dovoljno kvalitetno i atraktivno, a kako su urednici nastavili privatno listati nove brojeve "Playboya" nisu mogli zaboraviti da ondje ima u obilju onoga što njima nedostaje. Zatim se pojavila fotografija za koju se ocijenili da je naprosto moraju objaviti… Nazvali su "Playboyeve" zastupnike i pitali za koju cijenu bi to smjeli napraviti i iznenadili se koliko je bila prihvatljiva. Instrukcija urednicima se promijenila - uzimati slike iz "Playboya" samo kada je to nužno, neizbježno, i slično, tj. što manje moguće jer svaku fotografiju treba platiti. Vrlo skoro je objavljivano jednako fotografija iz istog izvora kao i ranije, samo što se sve uredno plaćalo. Dapače, nakon nekog vremena, kada su suradnja ustalila, a urednici se našli u škripcu da za objavljivanje naprosto nisu imali vremena zatražiti prethodno odobrenje jer su i dalje radili po dobroj staroj navadi da se svaki broj magazina zgotovljava u posljednji čas, počeli su objavljivati fotografije i bez dozvole, s tim da su naknadno zvali i pokušavali objasniti. Zastupnici nosioca autorskih prava pokazali su razumijevanje i nisu pravili problema oko toga dokle god je objavljivanje bilo naknadno uredno plaćeno, tako da se na posljetku odustalo od traženja prethodnog odobrenja, nego se samo naknadno slao izvještaj i naplaćivalo po uhodanom cjeniku. Svi sretni i zadovoljni! Kako bi ova anegdota mogla biti poučna za blogere? Jedan od mogućih odgovora možda se nalazi u komentaru blogera OpinionMastera (koji prenosim bez dozvole, nadajući se da se on neće naljutiti) na najavu mog prethodnog posta na naslovnoj stranici Bloga.hr:: Imam ideju! Razmisljajuci o Zvonetovom losem iskustvu i sad ovom ovdje -mozda bi neki broj blogera (par stotina, tisucu ili vise npr) BIO VOLJAN PLATITI ZASTITU KOPIRAJTA TJ NEKU NOMINALNU SUMU GODISNJE (recimo 100-200 kuna, mozda i anonimno tj. pod blogerskim pseudonimom ) da ih BLOG.hr zastupa ili stiti u ovakvim slucajevima . Naprosto da plati JEDNOG ADVOKATA na kontrakt i po potrebi (sa 100,000 kuna bi se moglo itekako puno toga napraviti) pa da salje okolo PISMA UPOZORENJA (kad blogeri koji placaju pravnu zastitu zazvone na uzbunu i dokazu kradju) u ovakvim slucajevima ili cak ima pokoju PRAVU PARNICU godisnje u korist blogera ili blog.hr-a a protiv prekrstelja! Meni osobno ne bi bilo vazno da dobijem odstetu (novac) od takve parnice (vratio bih ga nazad u zajednicki fond) ali bi sama PRIJETNJA da BLOG.HR ima PRAVNE ZUBE I MOZE UGRISTI PREKRSITELJE KOPIRAJTA NJEGOVIH BLOGOVA pruzila poruku i ucinila da dvaput razmisle prije nego naprave nesto tako. To je glavni razlog zasto se ne kradu sadrzaji novina u svijetu -jer imaju pravnu sluzbu koja ima zube! SAMO IDEJA ljudi, i nemojte sad svi skociti kako vam ne treba nikakva zastita za vase blogove iz 8B. Ima nas tu i starijih i kreativnih i ozbiljnih koji smo napisali prave (male ili velike) knjige na svojim blogovima i u ovo ulazemo i vrijeme i trud i ne zelimo da nam to samo tako pokradu kojekakvi listovi i iskoriste za vlastitu dobit. Da je tema značajna i bolna svjedoči na svoj način i post blogerice translator wannabe… |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)