Marketing
zaštitite svoje djelo
U posljednje vrijeme u nekoliko sam navrata pisao o sve češćem neovlaštenom preuzimanju sadržaja s blogova i njihovom besplatnom korištenju u komercijalnim medijima. Komercijalni mediji od svakoga ukradu po malo, što je u zbroju mnogo, a slijeva se njima u džepove. Do sada se nitko od oštećenih blogera nije odvažio tužbom zaštiti svoja autorska prava. Nevjerica da se išta može postići i uvjerenje da se to naposljetku ni ne isplati čine od blogera ovce koje svatko kome se prohtije bezbrižno striže.
Ta je pojava tek na početku jer ni blogovi ne postoje dugo, ali trend je očit. Blogova će biti sve više, sve više će ih biti kvalitetnih i atraktivnih za brštenje, i ako se ta navada ne presiječe na početku, što kasnije to će je biti teže suzbiti.
Nasreću, blogersko uvjerenje da su bespomoćno izloženi na milost i nemilost je pogrešno. Niti je cijena neovlašteno preuzetog sadržaja beznačajna, niti je nemoguće naplatiti se.
Cijena autorskog rada je onolika koliko vlasnik autorskih prava traži, ako kupac pristane, i onolika koliko je kupac spreman dati, ako autor pristane. Bez obostranog pristanka nema poštene kupovine. To što novine uobičajeno plaćaju za objavljene fotografije sto do dvjesto kuna nema značenja. Ako neki prodavatelj traži za svoj auto deset puta više nego što je uobičajena cijena, možemo smatrati da je nerealan, glup, da će propasti kao trgovac, i čak biti u pravu, ali to nikome ne daje pravo da odveze njegov auto ništa mu ne plativši. Ako je lopov ulovljen u krađi, cijenu ukradenog ne određuje lopov, nego sud na temelju odštetnog zahtjeva oštećenoga, slično kao što je za neprocjenjive duševne boli uvijek nalazio cijenu.
Teoretski, ako za objavljivanje svoje fotografije ili preuzimanje teksta tražim sto tisuća eura, nitko ih ne smije objaviti bez da mi toliko plati.
No malo tko ima povjerenja u sudove. Spori su i nepouzdani, zakoni rastezljivi, a procjene arbitrarne. Ipak, postoji adresa kojoj se blogeri mogu obratiti da zaštite svoja prava. Kamatari!
Kada blogeru netko neovlašteno preuzme sadržaj, a krađa se može nedvojbeno dokumentirati i dokazati, jedan od poteza koje može poduzeti je da proda svoja autorska prava za to djelo nekom kamataru. Slobodnom pogodbom prepusti mu svoja autorska prava, copyright, za tisuću-dvije eura, te njemu ostavi da se dalje naplati. Kamatari su čvrsti momci, s njima nema cjenkanja, naći će načina da natjeraju prekršitelja da plati. Ako zatreba, za njih će i sudovi raditi brzo i donositi odgovarajuće presude.
Kamatare možete pronaći preko oglasa, često izvješenih na uličnim stupovima, ili na sprovodu nekog mafijaša koji će se ubrzo dogoditi. Ucviljeni ćelavi momci u kožnim jaknama iza mrtvačkog kovčega ionako traže legalne poslove u koje se mogu upustiti, kako "oprati" novce koje su sakupili i kako ih početi besprijekorno oplođivati. Isplate li blogeru koju tisuću eura, za njih je to ništa, a daje im priliku da podignu odštetni zahtjev na stotinu tisuća eura, te se dogovore s prekršiteljem da na to pristane, daju mu novce koje će im isplatiti, i novci su legalizirani jeftinije nego uobičajenim načinima.
Nemoguće je biti autor bilo čega vrijednoga bez kreativnosti, a kreativnost je nužna i za zaštitu autorskih prava.
Post je objavljen 10.06.2008. u 10:04 sati.