Marketing
tuđe nećemo, svoje ne damo!
Svojevremeno je jedan zagrebački magazin koji je relativno često bez pitanja prenosio fotografije iz "Playboya" doživio vrlo neugodno iznenađenje - stigla mu je tužba beogradske odvjetničke kancelarije koja je zastupala "Playboy" na takav iznos da su se svi smrzli. Odlučili su problem naprosto ignorirati, ali je onda stigla takva presuda (odštetni zahtjev + kamate + troškovi procesa) da se sve dobrano protreslo.
Prva reakcija bila je najstroža naredba svim urednicima - nikada više ne objaviti ijednu fotografiju iz "Playboya"! No vrlo skoro našli su se u situaciji da im je uzmanjkalo fotografija, da ono što su imali nije bilo dovoljno kvalitetno i atraktivno, a kako su urednici nastavili privatno listati nove brojeve "Playboya" nisu mogli zaboraviti da ondje ima u obilju onoga što njima nedostaje. Zatim se pojavila fotografija za koju se ocijenili da je naprosto moraju objaviti… Nazvali su "Playboyeve" zastupnike i pitali za koju cijenu bi to smjeli napraviti i iznenadili se koliko je bila prihvatljiva. Instrukcija urednicima se promijenila - uzimati slike iz "Playboya" samo kada je to nužno, neizbježno, i slično, tj. što manje moguće jer svaku fotografiju treba platiti. Vrlo skoro je objavljivano jednako fotografija iz istog izvora kao i ranije, samo što se sve uredno plaćalo.
Dapače, nakon nekog vremena, kada su suradnja ustalila, a urednici se našli u škripcu da za objavljivanje naprosto nisu imali vremena zatražiti prethodno odobrenje jer su i dalje radili po dobroj staroj navadi da se svaki broj magazina zgotovljava u posljednji čas, počeli su objavljivati fotografije i bez dozvole, s tim da su naknadno zvali i pokušavali objasniti. Zastupnici nosioca autorskih prava pokazali su razumijevanje i nisu pravili problema oko toga dokle god je objavljivanje bilo naknadno uredno plaćeno, tako da se na posljetku odustalo od traženja prethodnog odobrenja, nego se samo naknadno slao izvještaj i naplaćivalo po uhodanom cjeniku. Svi sretni i zadovoljni!
Kako bi ova anegdota mogla biti poučna za blogere?
Jedan od mogućih odgovora možda se nalazi u komentaru blogera OpinionMastera (koji prenosim bez dozvole, nadajući se da se on neće naljutiti) na najavu mog prethodnog posta na naslovnoj stranici Bloga.hr::
Imam ideju! Razmisljajuci o Zvonetovom losem iskustvu i sad ovom ovdje -mozda bi neki broj blogera (par stotina, tisucu ili vise npr) BIO VOLJAN PLATITI ZASTITU KOPIRAJTA TJ NEKU NOMINALNU SUMU GODISNJE (recimo 100-200 kuna, mozda i anonimno tj. pod blogerskim pseudonimom ) da ih BLOG.hr zastupa ili stiti u ovakvim slucajevima . Naprosto da plati JEDNOG ADVOKATA na kontrakt i po potrebi (sa 100,000 kuna bi se moglo itekako puno toga napraviti) pa da salje okolo PISMA UPOZORENJA (kad blogeri koji placaju pravnu zastitu zazvone na uzbunu i dokazu kradju) u ovakvim slucajevima ili cak ima pokoju PRAVU PARNICU godisnje u korist blogera ili blog.hr-a a protiv prekrstelja! Meni osobno ne bi bilo vazno da dobijem odstetu (novac) od takve parnice (vratio bih ga nazad u zajednicki fond) ali bi sama PRIJETNJA da BLOG.HR ima PRAVNE ZUBE I MOZE UGRISTI PREKRSITELJE KOPIRAJTA NJEGOVIH BLOGOVA pruzila poruku i ucinila da dvaput razmisle prije nego naprave nesto tako. To je glavni razlog zasto se ne kradu sadrzaji novina u svijetu -jer imaju pravnu sluzbu koja ima zube! SAMO IDEJA ljudi, i nemojte sad svi skociti kako vam ne treba nikakva zastita za vase blogove iz 8B. Ima nas tu i starijih i kreativnih i ozbiljnih koji smo napisali prave (male ili velike) knjige na svojim blogovima i u ovo ulazemo i vrijeme i trud i ne zelimo da nam to samo tako pokradu kojekakvi listovi i iskoriste za vlastitu dobit.
Da je tema značajna i bolna svjedoči na svoj način i post blogerice translator wannabe…
Post je objavljen 02.06.2008. u 03:42 sati.