Marketing
nedostižne djevojke
Znajući da će se svi stuštiti na more, Mijo i Vlaho odlučiše nasuprot svima - u planine. Srećom su djeca dovoljno odrasla da po prvi puta mogu ići na odmor bez njih, a supruge će svesti na pravu mjeru time što su otišli u poznati sportsko-rekreativni centar, Kompleks je nudio veličanstven pogled s vrha planine, bazen, saunu, masažu, fitnes kabinet, kuglanu, streljanu, biljar, pikado, konje za jahanje i još svašta, uključujući dobre restorane i noćni bar.
NJih dvojica su odlučili sat vremena ujutro i sat vremena navečer provesti na trkaćoj stazi koja je vodila kroz šumu i preko livada. Gospođe neka kroz to vrijeme šetuckaju parkom oko hotela ili prelistavaju "Gloriju", "Story", "Elle", "Cosmopolitan" ili bilo što slično što zadovoljava žensku intelektualnu radoznalost.
Trčali su već prvog jutra, trčali prve večeri, trčali drugog jutra i drugo veče, trčali trećeg jutra i treće veče, i bili su vrlo zadovoljni kako mogu potegnuti brže i izdržati duže od većine mladih rekreativaca koje su mimoilazili ili preticali. Četvrto jutro iznenada na šumskoj stazi ispred njih ukaže se osamljena trkačica. Bila je to visoka i vitka djevojka u šminkerskoj trenerci. Grabila je vrlo elegantno na vrlo dugim nogama.
NJih dvojica se samo pogledaše i namignuše, pa ubrzaše. Stigli su na dvadesetak metara iza nje, kad ona lagano ubrza. Pogledaše se, pa ubrzaše i oni. Ona se nije osvrtala, ali mora da je čula njihov topot iza sebe, pa i ona ubrza. Oni pomisliše "hm!" i dodaše još malo gasa. Ona skrene preko proplanka i ubrza tek toliko da su i dalje ostali dvadesetak metara iza nje. Oni požuriše, a ona samo malkice produži korak i razdaljina je i dalje ostajala ista. Sad su već trčali prilično brzo, a njena stražnjica je hipnotički privlačno odmicala. Ponovo zađoše u šumu, te njih dvojica zapeše da je stignu, ali kako su ubrzavali tako je i ona. Što je najgore, nije se ni jednom osvrnula da pogleda tko je iza nje. Potpuno ih je ignorirala, osim što nije dozvoljavala da joj se približe. To ih izbezumi i jurnuše koliko su mogli, uzalud. Ona je izmicala kao avet, jednako tako nestvarno, bez napora. Nisu mogli vjerovati što se zbiva i uvjereni da je moraju stići u sljedećih nekoliko trenutaka već su gubili svijest od napora. Zamalo se obojica sručiše u podnožje nekih stabala ispraćajući zamućenim pogledima prikazu koja je nestajala u daljini.
Kad su došli do daha i pribrali se, krenuše nazad ka hotelu. Nisu se usuđivali pogledati jedan drugoga i bez riječi su se vukli s noge na nogu kao dva prebijena mačka.
U hotelskom restoranu dočekaše ih supruge. Oni se šutke sručiše do njih. Tri stola dalje sjedila je u društvu tri muškarca trkačica koju se ganjali. Iako je bila okrenuta leđima, bilo je nedvojbeno da je to ona i jasno da se stigla otuširati, promijeniti odjeću i namirisati. Neki vrlo svježi miris koji se probijao kroz sve druge mirise mora da je dolazio od nje.
Supruge su se uzbuđeno komešale i čim su im se pridužili, ispod glasa ih obavijestiše:
- Znate tko je također sada u hotelu? Blanka Vlašić!
Post je objavljen 23.06.2008. u 12:14 sati.