Kuda je otišla dobra znanstvena fantastika?
Pogledao sam film "Proxima". Vidim da me moje gotovo potpuno apstiniranje od filmova štiti od ... gubitka vremena.
Kao prvo, ime je, blago rečeno, prijevara. "Proxima" će svakog ljubitelja SF ili osrednjeg znalca astronomije navesti na Proxima Centauri, nama najbližu zvijezdu nakon Sunca, udaljenu svega 4.3 svjetlosne godine. Ikakva misija pod tim imenom bi se morala odnositi na međuzvjezdano putovanje.
Priča je jednostavna-no spoiler alert jer nema ništa više u filmu: Francuskinja upada u međunarodni tim za trening leta na Mars, trenira i na kraju polijeće u sklopu treninga na ISS.
Ima malu kćer i film slijedi njezine emocionalne probleme zbog ostavljanja kćeri na par tjedana treninga i kasnije na pola godine misije na ISS.
Iz završne špice moglo bi se zaključiti da je film posvećen astronautkinjama, ali mojim mišljenjem, zapravo je idejom uvredljiv za njih. Predstavlja ženu-astronauta (namjerno pišem tako) koja nije u stanju odijeliti profesionalni od privatnog života. Veteran iz Afganistana je nekako bio u stanju ostaviti dva sina i ženu i ne izvoditi gluposti tokom treninga, što njegovoj kolegici nije uspjelo.
Film je dosadan, ništa vrijednog ijednog dolara nije unio u opće znanje ili bar zabavu.
Glupost pred kraj filma, kad žena izlazi iz karantene da bi, pod okriljem noći, utekla do kćeri i bivšeg muža koji su u hotelu nasuprot ulaza u Zvjezdani Grad u Rusiji, i onda ide (taxijem!) do Bajkonurske lansirne rampe, prolazi kroz hrđavu ogradu gotovo do podnožja rakete, je neopisivo imbecilna čak i za američku produkciju. Nikakve straže ni alarma na ulazu i izlazu iz strogo čuvanih kompleksa, raketa stoji sama ko konjanik Garcia Lorce na mjesečini, nikoga u blizini svega dan prije poleta... vjerojatno jer ruski stražari piju votku vedrima. To stvaaaarno nikome nije trebalo!
Ne trošite vrijeme na ovaj, po mome, potpuno nepotreban film. Drago mi je da ga nisam gledao u kinu, osjećao bi se doslovno pokraden.
|