astrosailor

petak, 12.01.2018.

Poljske crtice

Zima u Varšavi kao da je tek počela, evo jedne noćne slikice koja
mi je dosta dobro ispala za moj pretpotopni mobić sa jadnom kamerom-ponekad
me veseli i "doma" glumiti turista:

Imali smo jednostavnu jelku u centru:

Postavili su ju više jer su na prethodnim izdanjima istog postava prečesto nestajale
žarulje...ljudima pregorile doma pa uzeli vani, kad se već nudi.

Kad je toplije, a čak i ovdje sjeverno ove zime to je iznenađujuće često,
sjednem na međunožno guralo pa i opalim neku fotku. Ovo me podsjetilo na kineski
svijet, tako izgledaju reklame za "Love hotels" na Tajvanu:

Na ovom panou

je napisano da je u Pripiz... Donjoj EU platila pola miliona EUR da imaju
besplatni brzi internet. Zašto Poljaci mogu a mi ne možemo? Jednostavno, zato
jer ovdje Pripiz...Donjonačelnik ne kupi sebi prvo bijesnog Audija od love iz
proračuna, projekata i sličnog, nego tek ako mu nešto ostane od toga, kupi i
sebi neku manje-više neupadljivu igračku da ima čime izvesti ljubavnicu ovaj
tajnicu u obližnji šumarak. Kod nas to ide obratno, ko kod onog župnika Pripiz...
Slavonske kojem su prvo kupili igračkicu da si na njoj jaše, a onda će možda
jednog dana i nešto drugog. Valjda ih veseli da ih onaj koji ih jaše, jaše,
naš narod je dokazano rado jahan, u glasačkom postotku izraženo više od 50%.

Dakle, ako gradonačelnik ocijeni da ne može nešto zviznuti za sebe, zašto bi
se uopće trudio oko prijavljivanja za sredstva, fondove? Pa to njemu ne bi
ništa donijelo, a zašto je on gradonačelnik, ne?

Da ne bi mislili da vidim samo pozitivne stvari u toj "sivoj i zaostaloj
Poljskoj", evo kako neki zaostaliji gradonačelnik misli da je riješio sve
probleme: malo farbe i omo doma:

Zvuči poznato? Ziher sam da je koštalo ko da braća Ž..., ovaj braća
Rock, direkt iz Sing-Singa, uz pomoć Alana Forda i Grunfa farbaju tunele.

S druge strane ulice...ovi su valjda išli na sindikalni izlet u Pariz pa vidili
Eiffela i odlučili i oni imati jedan sličan:

Ove zgrade pod tornjem su isto a la 1980-ta, groza. Ali i tako napredak od
bazara koji je tu bio pred dvadesetak godina. Naravno, njihova jelka je isto
bila slabašna:

Grad je inače na stotinjak km sjeverno od Varšave, nema prugu, a busom
ili autom ima 2 sata vožnje tipa ko kod nas na liniji Vž-Zg prije autoceste (one
skuuuupe ali ipak izgrađene, ajde, bar to se izvjesnom uspješnom poduzetniku
može priznati, nakrali se svi nakrao se on, ali ostala sića i za raju, nek se veseli).
Brže dođeš biciklom. Lokalni HDZ u nekoj tiskovini koju sam vidio usput se hvali
da su postigli napredak i da ga u svakom pogledu svakoga dana još postižu. Meni
se čini da su previše vremena proveli na godišnjem u Lijepoj Njihovoj, na koji su
vjerojatno otišli u "službenom" crnom Audiju sa višespomenutom tajnicom, na
službeni put, umjesto da rade svoj posao doma, pa su naučili neke pogrešne trikove.

Bagre ima svuda, i to se obično vidi na ulici dotičnog grada, sela, pripiz... donje ili
gornje. U takvom mjestu obično ne moraš ni pitati imaju li za gradonačelnika nekog
masnog tipa s crnim cvikama koji fura Crno Merdjo kojim voza naokolo... praunuku.

- 23:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2018.

Transmigracija Ph.K.Dick-a

Kao što sam predvidio u nedavnom postu
nisam mogao odoljeti čitanju trećeg - i posljednjeg, hvala nebesima -
dijela trilogije "VALIS" Ph.K.Dicka: "Transmigracija Timothy Archera".
Zapravo je konačni dio trilogije trebao biti "Sova na dnevnom svjetlu",
njegov nedovršen roman, za koji je dobio i predujam od izdavača. Ali
umro je prije nego što je uspio dati makar ideju radnje. I dalje traju
rasprave o "Trilogiji", ali sam PKD smatrao je "Transmigraciju ..." dijelom
trilogije, zbog zajedničke teme.

Čini se da je s pisanjem kasnijih dijelova PKD koristio sve manje
amfetamina ili čega već, jer količina nečitljive religio-pornografije
opada prema kraju opusa.

U prvom dijelu njegovo prolijevanje tinte na VALIS je ogromno. U drugom dijelu
VALIS spominje samo dva puta, a u "Transmigraciji ..." ga uopće ne
spominje. "Transmigracija ..." je bila nominirana za najbolje djelo SF-a u
godini njegove smrti, 1982., ali mislim da je to bilo više u čast njegovog
cjelokupnog opusa.

Timothy Archer je američki episkopalni biskup, koji se stvarno mijenja i
više nije biskup, nego isprva biskup s ljubavnicom, a onda i bivši biskup s
ljubavnicom. Opsjednut je pronalaskom i prevođenjem svitaka Zadokita,
pred-kršćanske sekte, među kojima je nekoliko tekstova iz vremena 200 godina
prije Krista, koji poništavaju mogučnost Isusa kao Božjeg sina, jer pišu o sličnoj
osobi. Dakle, priča o Isusu bi bila samo kopija starijeg teksta.
Knjiga je smještena u 1980. godinu i počinje ubistvom Johna Lennona.

Knjiga je okarakterizirana kao postmodernistička i filozofska. Ja bih
ju nazvao samo proizvodom bolesnog uma. Mogla bi biti "filozofska" samo
za nekoga tko uči filozofiju od PKD i povijest od Dana Browna. Što nije
toliko loše, jer bi značilo da takva/takav u najmanju ruku nešto čita, a ne samo
gleda Trump News na ekranu.

Dakle, tokom 2017. sam uspio dočitati VALIS trilogiju. Je li bilo
vrijedno truda?

Nije.

Osim ako slijedimo marksističko "upoznaj svog neprijatelja", gdje je za mene
"neprijateljska" tvrdnja da je VALIS jedan od vrhunaca pisanja PKD-a. Istina,
ima zlatne momente, jer PKD je definitivno odličan pisac. Ali dobro pisanje
ne može sakriti teško poremećenu osobu. PKD je pisao VALIS nakon
duhovnog iskustva koje nije htio pripisati lijekovima/drogama. Mislim da je
pogriješio, i da je ovakav tekst mogao biti prihvaćen (i toliko malo editiran) samo
u SAD-u, a kasnije je prihvaćen (više ili manje) i drugdje na temelju učinka
placebo ... razmišljanja.

Ovo čitanje je bilo priprema za probu prolaska kroz njegov dnevnik iz zadnjih par
godina života, kad je proživljavao svoju "filozofsku" transformaciju. Nakon pročitanog
ovdje, mislim da takvi dnevnici mogu sadržavati malo, jako malo, smislenog materijala.

Dakle, djeluje mi da sebi i drugima mogu radije preporučiti čitanje starijih njegovih djela.
O teologiji i filozofiji je možda ipak smislenije čitati od malo bistrijih umova, nije da nam
fali materijala.

- 21:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 02.01.2018.

Malo klasične astronomije

U današnje vrijeme astronomija privlači ljude raznih profila, uzrasta, zaleđa i vjerovanja.
Kad u mom institutu organiziramo javna predavanja za širu publiku, uvijek me iznenadi
ispunjeni auditorij i široka lepeza zainteresiranih: stvarno od 7 do 107.
Mislim-nadam se-da nije drugačije ni u Hrvatskoj, nije to samo varšavski fenomen.
Evo novogodišnjeg posta od mene, da lijepo i pozitivno započnemo godinu.

Ono što je magično u astronomiji i privlači ljude, ne samo danas, je jasno
pokazivanje sprege između tehnologije i prirodnih znanosti, i još
jasnije pokazivanje granica naših trenutnih mogućnosti u svemu tome. U
fizici čestica smo danas došli do nivoa energija u istraživanjima koje je
vrlo teško, ili nemoguće, dosegnuti na Zemlji. Činjenica da je LHC sudarač
čestica jedan jedini, i košta puno i još i više, nije slučajna. Čak ni bogate
SAD si nisu mogle ili htjele dozvoliti gradnju nečeg sličnog, nego su,
nakon potrošenih desetak milijardi dolara za prototipove, odustali. LHC
košta troduplo više. Ali i donosi, kroz razvijanje modernih
tehnologija i obrazovanje idučih generacija inženjera.

Ne možete razvijati tehnologiju samo usavršavanjem starih modela, treba
dati ljudima "nemoguće" zadatke, uglavnom će ih ostvariti. Možda će im
trebati više vremena, kao u slučaju LIGO/VIRGO detektora gravitacijskih
valova, čija tehnička realizacija je uzela 40 godina. Ali rezultat je
fantastičan, zahvaljujući tim uređajima upravo se razvija nova grana
astronomije, i samo nebo je granica, pojma nemamo što će nam ti "teleskopi"
pokazati. Koristi za tehniku i tehnologiju su također višestruke, u razvoju
novih tipova detektora, ogledala i lasera.

Pred Novu Godinu sam na (astronomy.com News) pročitao da je na jednom
mikrokvazaru, V404 Cygni, koji je sistem superdiva tipa K i crne rupe od 9 masa
Sunca, oko koje je akrecijski disk materije koju uzima sa K-superdiva, mjereno polje
od svega 400 Gaussa. To polje je oko 400 puta manje od onog koje predviđaju
trenutni modeli za stvaranje jetova koje takvi objekti izbacuju-trebalo bi biti reda
veličine 100 000 Gaussa!

Jedan od takvih modela sam i sam radio, i ovdje sam

pokazao što promatramo (gornja slika), a što možemo napraviti u simulacijama
(donja slika).

Pred 16 godina, kad sam to napravio, simulirati smo mogli možda par piksela od onog što promatramo.
Danas je, zbog bržih kompjutera, situacija nešto bolja, ali mnogi problemi i dalje nisu riješeni,
kao npr. kako su uopće ovakvi jetovi lansirani s objekata na kojim ih promatramo: kako su
usmjeravani da budu tako dobro skoncentrirani već pri izlasku s mjesta gdje nastaju?! Jedna (neki
smatraju i jedina) mogućnost je da ih fokusira magnetsko polje. Jasno, što brži jet, tim mu je veća
energija, i tim jače magnetsko polje je potrebno da ga usmjeri. Jetovi s crnih rupa su relativističkih
brzina, tj. bliskih brzini svjetlosti, pa su i velike energije.

Mikrokvazari su manje verzije kvazara, gdje dolazi do sličnog procesa, ali
sa supermnasivnom crnom rupom u sredini, koja je mase više miliona masa Sunca.
Promjene na tako velikim objektima traju mjesecima ili godinama, a na
mikrokvazarima je riječ o danima, dakle, možemo ih detaljnije proučavati.

Ovakve razlike za više redova veličine obično znači da smo u modelu
zanemarili nešto bitnog. Ako je uopće riječ o nečem što bismo znali ili
pomislili uključiti u model. Zato je svako ovakvo mjerenje, koje ograničava
modele, jako bitno za rješavanje problema. Tako znanost napreduje, korak po
korak, udžbenički primjer popperovskog napretka obaranjem prethodne
hipoteze.

Usput sam iz članka doznao da je teleskop na otoku La Palma na Kanarskim
otocima trenutno najveći teleskop na svijetu sa jednim otvorom. Njegovih 36
heksagonalnih segmenata ima promjer 10.4 metara. Pušten je u rad 2009.
Prethodnik mu je bio Keck 1 teleskop na Mauna Kea opservatoriji na Havajima,
sa promjerom od 10 metara, također izgrađenim od 36 segmenata.

Credit: By Pachango - Own work, CC BY-SA 3.0,
https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=6880933.

Usprkos mnogim instrumentima koji su izgrađeni, nije lako dobiti tu titulu: prethodnik im je
bio BTA-6 na Zelenchukskaya opservatoriji na Kavkazu, sa primarnim ogledalom
promjera 6 m, pušten u rad davne 1976, a prije njega nosioc je dugo vremena
bio Mt.Palomar "Hale" teleskop, primarnog ogledala promjera 5.08 m (200
palaca), koji je pušten u rad 1948. godine. Prethodnik tog teleskopa je bio
Mt.Wilson "Hooker" teleskop, promjera 2.54 m (100 palaca), pušten u rad pred
100 godina, 1917! Čak i u naše vrijeme brzog razvoja tehnike, u 100 godina,
svega 5 teleskopa je preuzimalo ulogu najvećeg. Planirano je i trenutno je u
gradnji nekoliko mnogo većih teleskopa, dobar pregled je dan na
stranici s koje sam skinuo ovu sliku:

Credit: By Cmglee - Own workiThe source code of this SVG is valid., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=33613161

Naravno, u astronomiji veličina nije glavni faktor, iako pomaže: ponekad je
bitnije da su kamere i ostala tehnika na teleskopu novatorske.

GTC je teleskop sa aktivnom optikom-hidrauličkim sustavom koji u sprezi sa
kompjuterom održava oblik ogledala ispravnim bez obzira na vjetar i
izobličenja zbog gibanja teleskopa (ne miješati sa adaptivnom optikom, koja
kompenzira također i utjecaj promjena u atmosferi-te promjene su mnogo brže nego ove mehaničke
i riječ je o sasvom drugačijoj i još kompliciranijoj tehnici). Naime, moderna ogledala
su tanka i ne bi zadržala stalan oblik pri tolikom dimenzijama. Starija
ogledala su bila deblja, ali i teža, pa ih nije moguće graditi iznad
promjera od 5-6 metara. Ta tehnika se danas koristi na svim velikim teleskopima.

Ono što je stvarno novog na ovoj klasi teleskopa danas su multi-objektni spektrografi i spektroskopi.
Oni omogučavaju istovremeno promatranje i mjerenje spektra za više objekata u isto vrijeme. Na GTC
je instaliran MEGARA spektrograf koji istovremeno može mjeriti 92 objekta. Zamislite, ono za što biste
inače, jednim teleskopom i njegovim spektrografom, potrošili dobru porciju svog promatračkog
vremena (koje je skupo i nije ga lako dobiti), sada je samo 1/100 onog što teleskop istovremeno
radi. To znači da možete isplanirati mnogo više promatranja istim instrumentom. U takvim
instrumentima je tajna današnjih stvarno fantastičnih rezultata u astronomiji.

- 16:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)

Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org

personal pages