Kao što sam predvidio u nedavnom postu
nisam mogao odoljeti čitanju trećeg - i posljednjeg, hvala nebesima -
dijela trilogije "VALIS" Ph.K.Dicka: "Transmigracija Timothy Archera".
Zapravo je konačni dio trilogije trebao biti "Sova na dnevnom svjetlu",
njegov nedovršen roman, za koji je dobio i predujam od izdavača. Ali
umro je prije nego što je uspio dati makar ideju radnje. I dalje traju
rasprave o "Trilogiji", ali sam PKD smatrao je "Transmigraciju ..." dijelom
trilogije, zbog zajedničke teme.
Čini se da je s pisanjem kasnijih dijelova PKD koristio sve manje
amfetamina ili čega već, jer količina nečitljive religio-pornografije
opada prema kraju opusa.
U prvom dijelu njegovo prolijevanje tinte na VALIS je ogromno. U drugom dijelu
VALIS spominje samo dva puta, a u "Transmigraciji ..." ga uopće ne
spominje. "Transmigracija ..." je bila nominirana za najbolje djelo SF-a u
godini njegove smrti, 1982., ali mislim da je to bilo više u čast njegovog
cjelokupnog opusa.
Timothy Archer je američki episkopalni biskup, koji se stvarno mijenja i
više nije biskup, nego isprva biskup s ljubavnicom, a onda i bivši biskup s
ljubavnicom. Opsjednut je pronalaskom i prevođenjem svitaka Zadokita,
pred-kršćanske sekte, među kojima je nekoliko tekstova iz vremena 200 godina
prije Krista, koji poništavaju mogučnost Isusa kao Božjeg sina, jer pišu o sličnoj
osobi. Dakle, priča o Isusu bi bila samo kopija starijeg teksta.
Knjiga je smještena u 1980. godinu i počinje ubistvom Johna Lennona.
Knjiga je okarakterizirana kao postmodernistička i filozofska. Ja bih
ju nazvao samo proizvodom bolesnog uma. Mogla bi biti "filozofska" samo
za nekoga tko uči filozofiju od PKD i povijest od Dana Browna. Što nije
toliko loše, jer bi značilo da takva/takav u najmanju ruku nešto čita, a ne samo
gleda Trump News na ekranu.
Dakle, tokom 2017. sam uspio dočitati VALIS trilogiju. Je li bilo
vrijedno truda?
Nije.
Osim ako slijedimo marksističko "upoznaj svog neprijatelja", gdje je za mene
"neprijateljska" tvrdnja da je VALIS jedan od vrhunaca pisanja PKD-a. Istina,
ima zlatne momente, jer PKD je definitivno odličan pisac. Ali dobro pisanje
ne može sakriti teško poremećenu osobu. PKD je pisao VALIS nakon
duhovnog iskustva koje nije htio pripisati lijekovima/drogama. Mislim da je
pogriješio, i da je ovakav tekst mogao biti prihvaćen (i toliko malo editiran) samo
u SAD-u, a kasnije je prihvaćen (više ili manje) i drugdje na temelju učinka
placebo ... razmišljanja.
Ovo čitanje je bilo priprema za probu prolaska kroz njegov dnevnik iz zadnjih par
godina života, kad je proživljavao svoju "filozofsku" transformaciju. Nakon pročitanog
ovdje, mislim da takvi dnevnici mogu sadržavati malo, jako malo, smislenog materijala.
Dakle, djeluje mi da sebi i drugima mogu radije preporučiti čitanje starijih njegovih djela.
O teologiji i filozofiji je možda ipak smislenije čitati od malo bistrijih umova, nije da nam
fali materijala.
Post je objavljen 06.01.2018. u 21:47 sati.