astrosailor

četvrtak, 20.12.2012.

Krupp hrup hrup

Na nedavnom putovanju do Amoy (vidi dva posta unatrag) sam, uz čuda brzorastuće Nove Kine, vidio i ponešto kolonijalne
prošlosti. U vrijeme kad je Kina bila žrtva podjele među kolonijalnim silama, na prijelomu 19 i 20 stoljeća, stari mačak Krupp
je 1894. i tu prodao komad svoje željezarije.
gf

Taj komadičak stoji i danas na tvrđavi Hulishan, navodno kao jedan od većih (po)stojećih topova na svijetu. Težak je 50-ak tona,
cijev je duga 13.3 metra, a kalibar je...28 cm!
gf

Na istom platou bila su dva, ali jedan je pao žrtvom Maovog glupog projekta da svaki komad željeza bude pretopljen za potrebe
"industrije", samo da bi se Kina popela na ljestvici industrijaliziranih zemalja, kad se to mjerilo proizvodnjom željeza.
gf

Na sreću, ovaj je ostao na svom originalnom mjestu, pa možemo pogledati kako je to izgledalo u vremena kad je kineski glavni štab izgledao ovako:
gf

Napravili su pokretne silikonske lutke, pa sve izgleda poprilično (ne)stvarno. Lutke se pomiču minimalno, u stilu pokrene se ruka
gore-dole, ili se usta otvore-zatvore i glava malo nakrene...ali s Kinezima se nikad ne zna, možda se te lutke i previše pomiču,
u odnosu na pokrete originala!

Top je "radio" i pred drugi svjetski rat, 1937 je tu potopljen prvi brod iz Japanske flote u tim vodama, razarač "WakatakaMaru", a drugi, "Hakaze" je bio ozbiljno oštećen.

Ima i manjih primjeraka topova raznih konstrukcija, iz davnijih ratova, i ponešto skupljenih iz voda zaljeva, sa potopljenih brodova. Ovo je jedan mali Krupić:
gf

Ovaj, ne Krupp nego neka Engleska firma ako se dobro sjećam, je zanimljive cijevi:
gf

a ovdje je vidljivo tko je proizvodio municiju...davna vremena, tako mi mog dede postolara:
gf

Logo Kruppa, vidljiv ovdje, predstavlja jedan proizvod koji su patentirali u 19. stoljeću: bešavne željezničke kotače. Na tome su zaradili dosta kapitala u mirnodopsko vrijeme, tako da se ne može reći da su se dokopali love samo na oružju. Inače je Krupp bio poznatiji po tome što je prvi proizvodio čelične topove, koji su, nakon podosta otpora vojnih krugova, zamijenili brončane. Firma se razvila zbog umijeća: u vrijeme Napoleonovih ratova uvoz čelika iz Engleske, koja je jedina proizvodila lijevane čelike (i uspješno čuvala poslovnu tajnu proizvodnje istih, prisiljavajući ostale da uvoze čelik iz Engleske), je bio blokiran, i Napoleon je ponudio nagradu za onog tko pronađe način za taj proces. Friedrich Krupp, koji je naslijedio ugljenokope i željezaru od oca, je razvio proces taljenja čelika, i time je započela industrijska povijest Kruppa. Zanimljivo je vidjeti da se tada, kao i danas, industrija temeljila na razvoju. Dakle, drage naše vlade i sjedioci po vijećima i odborima, ne potičite mjere štednje, nego trošite na nešto drugo nego svoje ljenčarenje i gluposti tipa mramorne pločice po WC ima i uredima.

Ali, omo natrag na tvrđavu. Pogled s topničkog platoa je impresivan, kontrolira cijeli ulaz u luku:
gf

Veliki top imao je domet 16km, pa si ti misli koliko se možeš pribiližiti gradu...

Tvrđava Hulishan je bila važna strateška točka na obali Kine. Danas je uređena kao spomen-park, sa zidovima, magazinima i kasarnama. Ovo je zgrada štaba:
gf


Za obilježavanje bitke koja se tu odigrala, svaki dan sat prije zalaska sunca izvedu deset-minutni program u odorama davne vojske. Skupi se dosta ljudi, to je jedna od turističkih atrakcija Xiamena:
gf

Igrokaz je jadan, mislim da može biti zanimljiv samo za jako malu djecu. Kulminacija je tipično Kineska, bučna: na kraju "ispale" (bučan!) "hitac" iz malog topa na vrhu brdašca:
gf

Po zidinama su izloženi projektili:
gf

Bilo kuda, u Kini lepeza svuda, čak i ako je...metalna. Perverzna mašta nekog vojnog inženjera, očito:
gf

Ispred platoa tvrđave je sasvim lijepa pješčana plaža:
gf


Krupp, kompanija čiji je jedan vlasnik bio jedini Nijemac osuđen u oba svjetska rata za ratni zločin protiv čovječanstva (jer su iskorištavali situaciju i krali tvrtke po osvojenim teritorijima, ili pak koristili robovsku radnu snagu iz konclogora)-i ostao nekažnjen za oba, umro je u vlastitom krevetu!-i danas uspješno posluje i nakon spajanja s nekad najvećim konkurentom, firmom Thyssen. Thyssen ima čišću prošlost iza sebe, rasli su kao tipično kapitalistička firma, od kraja 19. stoljeća, kad su se iz kobinacije ugljenokop-željezarstvo nakon ratova prebacili uglavnom na željezo i čelik. Thyssen je originalno iz Duisburga, gdje su i izgradili prve velike visoke peći na svijetu. O (ne)čuda, vidim ih lijepo zajedno svaki dan u liftu zgrade u kojoj radim:
gf

Zanimljivo je da je Krupp zapravo prvi uveo svojim radnicima socijalnu sigurnost-njegove tvornice u Essenu su bile država u državi, a paternalistički stil upravljanja je kao primjer uvela i Prusija, da se obrani od rastućeg socijalizma-vlasnik je nasljedni, ali radnici imaju velika prava (ali i obaveze, čuvanje tajne, točnost...pravi Nijemac!)

No comment, uspješna firma je...uspješna firma, čak i kad do uspjeha ide doslovce preko leševa. Ni prva ni zadnja.

- 17:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2012.

Idila

More smanjeno i stisnuto
na mjeru čovjeka,
papirnato sunce, podgrijano
električnom instalacijom
i cvrkut mehaničkih ptica.

Daleko smo odlutali
od staze kroz šumu,
prema proplanku.

- 04:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.12.2012.

Kina nekad i danas: Amoy

Plovidba astro-morem me dovela od "iza Kine", u Kinu. Preletio sam Tajvanski Prolaz (koji je oko širine Jadrana) i doletio do XiaMena, grada kojeg na Zapadu znamo kao Amoy. Već sam bio ovdje pred par godina, ali tada sam došao stvarnim morem, s obližnjeg tajvanskog otoka KinMen, i posjetio sam samo GulangYu, otočić ispred grada. Grad XiaMen je isto na otoku, ali spojenom 5 kilometarskim nasipom i mostovima, sa gradom. U mom primjerku Lonely Planet (2008) piše da ima oko pola milion stanovnika, ali podaci o kineskim gradovima brzo postaju neaktualni, pa pogled u Wikipediju veli da sada, 5 godina kasnije, ima oko 3.6 mln. Često se pitam, u čemu je štos, zašto podaci o kineskim gradovima tako brzo zastarijevaju, a npr. za hrvatske gradove brojke su ili iste, ili opadaju. Je li bolje živjeti u Kini? Sumnjam. Svaka posjeta ovdje kao da me baca 30-ak godina unatrag, u Jugoslaviju, ali mnogo prljaviju i nesređeniju, s populacijom koja tek mora naučiti ne vikati u telefon, ne gurati se preko reda i ponešto urednije se oblačiti. Iako, zanimljivo, napreduju: očito je na snazi neka zabrana pušenja, jer dok ovo pišem, nakon 2 dana ovdje, nisam još bio izložen dimljenju u lice od strane nekog pušača koji ne shvaća da ja ne želim uživati u njegovim ispuš(e)nim dimovima. Prilikom prethodnog posjeta to je bilo nemoguće.
Ovo je tajvanski student....zezam se, to je nekaj kaj su postavili na aerodromu u Taipeiju...
gf

Let do Kine sa Tajvana je unatrag 2 godine olakšan činjenicom da je sada moguće letiti direktno iz Taipeija, a ne treba ići preko Hong Konga...iako je avion i dalje letio čudnom linijom međunarodnog koridora, 3/4 puta prema HKongu, koja je udvostručila duljinu leta. Noćni pogled na XiaMen je bio impresivan, to je dosta aktivna kontejnerska luka. Vjerojatno zbog dobre veze vlakom dalje...iako, za putnički promet mislim da je avijacija više u upotrebi, jer vlaku do ičeg zanimljivog odavde treba više od 24 sata. Ali kinezi ne bi bili kinezi da već ne rade na tome, imaju japanski superbrzi vlak prema Shanghaju i Hong Kongu u pripremi, a isto i prema Pekingu, što je to za njih...

Ovaj puta sam došao kao "Međunarodni stručnjak" i bio sam smješten u odgovarajućem hostelu unutar kampusa XiaMen Sveučilišta, koje je jedno od starijih i jačih u Kini. To mi je omogućilo malo drugačiji uvid u Kinu nego na dosadašnjim putovanjima, kad sam išao privatno.
gf

Ne sviđa mi se naslov konferencije, prepolitički je, ali ko plaća taj kvači, a platili su sve osim leta; hotel, doručke, ručke i večere, turističke izlete. Kad se hoće pokazati, Kinezi znaju kako se to radi.
gf

Postoji i tajvansko-kineski kulturni šok: već na aerodromu u Taipeiju, susret s glasnim i sivo obučenim Kinezima me je pripremio na ono što slijedi. Kad sam sletio, na aerodromu, u poprilično dugom redu za taxi, ugurao se tip ispred mene i za njim 3 žene, i samo se glupavo nasmijao, kao "to je normalno"... moj prvi impuls je bio da mu, kao normalno prorijedim zube, ali sam se onda sjetio "da, to je stvarno normalno...ovdje". Na sreću, taxija je mnogo i čekanje, iako je bilo par desetaka ljudi ispred mene, je brzo prošlo. Taxi vozač je, mislim, ovdje posao kao i u uredu, daju ti taxi i vozi, taximetar je bog, dodaš neku sumu za povećanje cijena goriva, koja je napisana na
službenoj naljepnici na vratima (oko 2 kune, lako je preračunati, 1 RMB je oko 1 kune). Slijedila je vožnja uobičajenim kineskim vratolomnim tempom (tipa "ima nas puno pa par više manje nije bitno"), vozač s mobitelom u ruci se većinu vremena vožnje od dvadesetak minuta derao na nekog u telefon...putnik u taxiju, što je to? Usput, probao sam se zavezati, pojas je bio tamo, ali čini se samo kao ukras, ili ja nisam uspio shvatiti gdje je dio u koji bi morao utaknuti kopču, nigdje na vidiku nije ga bilo...vjerojatno je bio zakriven navlakom sjedala, kome to treba (valjda i opet "ima nas puno..." logika). Kad sam se vraćao na aerodrom, ista stvar, u drugom taxiju, ali u biti, kome pada na pamet vezati se na zadnjem sjedištu auta? MENI, u Kini. Na Tajvanu su pred godinu dana uveli to pod obavezno nakon što se neka utjecajna žena razbila u sudaru, izletivši sa zadnjeg sjedala.
"Universitas Amoiensis",
gf

očito su Jezuiti tuda prošli, kampus Sveučilišta je poslovično lijep, s velikim jezerom i brdom iznad, novim i starim zgradama izmiješanim. Ovo su glavne zgrade, stara i nova:
gf

Ponekad arhitekti znaju svoj posao. Ponekad!
gf

Jezero je par puta veće o onog koje imam pod uredom u Taipeiju. Pogled na konferencijsku zgradu, uz jezerce:
gf

Zanimljiva je arhitektura studentskih domova, sviđa mi se:
gf

Jedino što malo ometa je sušenje veša, sveopći ukras gdje god je Kineza... kako mi ostali sušimo veš da ga nemamo toliko na nosu koliko ga oni uvijek i svugdje eksponiraju.
Bilo kuda...
gf

Ima i monaha u kampusu, dok se ne samospaljuju, dobri su:
gf

Motocikli-ali dozvoljeni su samo na električni pogon, sviđa mi se ideja, da ju bar primijene na Tajvanu:
gf

Studenti su opušteniji nego oni na koje sam naviknut na Tajvanu, ljudskiji... nešto u općenitom stilu me podsjetilo na Jugu krajem 1980-tih. U kampusu ima mjesta i za umjetnost:
gf

Ovdje sam, od pedesetak ljudi, bio opet jedini evropljanin na konferenciji, i na kampusu nisam vidio mnogo WaiGuo Ren (stranaca), dakle, još nas ima u Evropi, nismo svi došli jest rižu. Sad ćemo, sad ćemo... ako nastavimo ovako kupovati svako kinesko govance.
Ali kad pogledam campus, i to početkom prosinca, hmmmm,
gf

Zgrada antropološkog muzeja:
gf

Uz hotel, unutar kampusa, su dvije ovakve ulice:
gf

Ovo je onda vozni park starijeg profesora?
gf

Ovo je izdavačka kuća:
gf

Ovdi ne bi bilo loše živeti:
gf

Na kraju jedne od aleja kampusa:
gf

Vidim li ja to ukrase u obliku...miša, ili je to samo moja perverzna mašta?
gf

Pogled na kampus odozgo:
gf

To je snimano s vrha ovog brda:
gf

Pogled prema centru grada:
gf

Brdo nad kampusom je dio kompleksa poznatog budističkog hrama.
gf

Slikamo se
gf

Na ulazu, uobičajeni stražar:
gf

Jako lijepe figure izrezbarene u drvetu:
gf

Put se vije uzbrdo, poslovična gužva (nedjelja je):
gf

Meditacijska zgrada:
gf

I monasi moraju negdje sušiti veš:
gf

Cesta uz obalu ide nad morem, zanimljivo. To je često slučaj u Kini i naokolo, Hong Kong, Makao, mislim da i Singapore, imaju sličan stil.
gf

Grad je uobičajena kineska mješavina starog i novog. Glavna ulica je slična kao na Tajvanu ili u Japanu, podsjetila me na Dotomburi u Osaki:
gf

Prošla je i kompanija mornara strojnim korakom:
gf

Stariji dio priče:
gf

Malo chinglisha:
gf

Ovo je trebalo biti "joy", mislim:
gf

-ispravka je doletjela brzzzinom strijele, od moje visokokvalificirane sis jezikoslovke: to JA ne znam (američki) Engleski: ovo je sasvim legitimna i postojeća tablica: "Cup of joe" se stvarno veli u Americi za kavu. Ko se drugom smije, sam ...ispadne bedak! cool
Cijene su poprilično niže od onih u Hrvatskoj, ali ne za sve stvari. Vožnja taxijem od aerodroma do Sveučilišta, kojih 15 ak km, je koštala 60-ak kuna, jednostavna bilježnica formata B5 u papirnici košta desetak kuna, limenka od pola litre dobrog uvoznog Danskog piva "Bear beer" košta 15 kuna. Kava, pošto je kinezi baš ne piju nego je više stvar mode ili stranaca, košta Dubrovničkih 30 do 40 kuna (nagađam, nisam probal-di ste u Hrvatskoj pili najskuplju kavu? Moj espresso je uvijek ispod 1 eur, mislim, ali ja sam goljo pečalbarski). Ručak možete pojesti u nekoj rupi usput za 10ak kuna, ali ako odete u pošteni restoran, lako ćete završiti na stotinjak.

Namjerno sam izostavio najturističkiji dio grada, jer sam ga detaljno opisao prilikom prvog posjeta gradu: Gulangyu. To je mali otočić ispred grada, 2km kvadratna površine, koji godišnje posjeti 20 miliona (!!!) turista. Par stotina ih je kretalo trajektom kad i naša turistička astro-grupa:
gf

Kopiram tekst s prethodnog upisa, za lijene klikače: Gulangyu je mali otočić ispred Xiamena, na kojem su od 16tog stoljeća bile smještene misije, crkvene i one trgovačke, i kasnije, u vrijeme Opijumskih ratova, političke. Mali slatki otočić, za Kinu jako razularene arhitekture.
gf

Zanimljiviji od Macaa po tom pitanju.
gf

Fora je onih par tunela koji prolaze kroz stijenu koja je usred otoka, par stotina metara su dugi i čine otok jednom cjelinom. Postoje i stepenice preko brda, ali tunelom je mnogo brže. Sličnost sa Silbom: nisu dozvoljena nikakva prometala, čak ni bicikli. Sva roba se iz luke raznosi dvokolicama koje vuku, fakat, kuliji...ponekad se iznenadiš kolku hrpu toga može jedan takv "žgoljo" povuć. Da dozvole promet, bilo bi nemoguće proći ulicama. Time je dobivena rijetko viđena oaza mira od prometa, jako pohvalno.
Glavna industrija je turizam, a u zadnje vrijeme najviše ženidbeni: pozadina za slikanje.
gf

Ovoj ženi je uspjelo impresionirati Kineze, pa su uredili muzej u njezino ime: pred stotinjak godina je bila prva ginekologica u Kini i porodila je u svojoj karijeri oko 50 000 (!!!) klinaca. Nije lako impresionirat Kineze.
gf

Park koji je uredio čovjek iz porodice koja je otišla na Tajvan i vratila se, tokom Japanske okupacije Tajvana:
gf

Zanimljivo je da sam nedavno bio u Tajvanskom parku istog čovjeka...naravno, tamo je riječ samo o parku u povećem dvorištu privatne kuće i nešto ovakvog si tamo nije mogao dozvoliti, iako, nije mu loše ispalo, ovo je slikica sa Tajvana:
gf

Ovdje, na stjenovitoj obali, se mogao stvarno razmahati:
gf

Ovo je isto dio parka:
gf

Lijepa plaža ali voda nije baš čista, ne bi se tu išel kupati:
gf

Tipično kinesko teraformiranje:
gf

Piano muzej, impresivna kolekcija, obavezno pogledajte:
gf

Pogledi s brda su lijepi, nestvarni, s jedne strane more s razvedenom obalom načičkanom rafinerijama, termocentralama, zgradurinama (nisam uočio "kraj grada", mislim da ide do Tibeta) i svakojakim plovilima, s druge opet Grad, grad, grad, grad...
Najvažnija i najugodnija točka na otočiću je sasvim sigurno kafić iznenađujućeg imena "Cafe" (napisano na ovalnoj crnoj ploči obiješenoj ispred ulaza, naići ćete na njega negdje u okolici sportskog igrališta, ravno pa lijevo nakon izlaska sa brodice-zanimljiva je naplata brodice, tamo se ide bez plaćanja, a pri povratku se plaća obje strane!), koji je sasvim kulturna građevina s još kulturnijim vrtom, i vlasnik se ne trga zaraditi što više love, pa je sve opušteno, klopa dobra, sasvim kulturni espresso... preporučam. Cijena? Prava sitnica... čekajte, zvoni mi mobić, Halo, Bing, kako brat?...

- 16:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (3)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (7)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (9)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (6)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (6)
Ožujak 2020 (4)
Veljača 2020 (5)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (5)
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo

stat-counter.org