Marketing
Krupp hrup hrup
Na nedavnom putovanju do Amoy (vidi dva posta unatrag) sam, uz čuda brzorastuće Nove Kine, vidio i ponešto kolonijalne
prošlosti. U vrijeme kad je Kina bila žrtva podjele među kolonijalnim silama, na prijelomu 19 i 20 stoljeća, stari mačak Krupp
je 1894. i tu prodao komad svoje željezarije.
Taj komadičak stoji i danas na tvrđavi Hulishan, navodno kao jedan od većih (po)stojećih topova na svijetu. Težak je 50-ak tona,
cijev je duga 13.3 metra, a kalibar je...28 cm!
Na istom platou bila su dva, ali jedan je pao žrtvom Maovog glupog projekta da svaki komad željeza bude pretopljen za potrebe
"industrije", samo da bi se Kina popela na ljestvici industrijaliziranih zemalja, kad se to mjerilo proizvodnjom željeza.
Na sreću, ovaj je ostao na svom originalnom mjestu, pa možemo pogledati kako je to izgledalo u vremena kad je kineski glavni štab izgledao ovako:
Napravili su pokretne silikonske lutke, pa sve izgleda poprilično (ne)stvarno. Lutke se pomiču minimalno, u stilu pokrene se ruka
gore-dole, ili se usta otvore-zatvore i glava malo nakrene...ali s Kinezima se nikad ne zna, možda se te lutke i previše pomiču,
u odnosu na pokrete originala!
Top je "radio" i pred drugi svjetski rat, 1937 je tu potopljen prvi brod iz Japanske flote u tim vodama, razarač "WakatakaMaru", a drugi, "Hakaze" je bio ozbiljno oštećen.
Ima i manjih primjeraka topova raznih konstrukcija, iz davnijih ratova, i ponešto skupljenih iz voda zaljeva, sa potopljenih brodova. Ovo je jedan mali Krupić:
Ovaj, ne Krupp nego neka Engleska firma ako se dobro sjećam, je zanimljive cijevi:
a ovdje je vidljivo tko je proizvodio municiju...davna vremena, tako mi mog dede postolara:
Logo Kruppa, vidljiv ovdje, predstavlja jedan proizvod koji su patentirali u 19. stoljeću: bešavne željezničke kotače. Na tome su zaradili dosta kapitala u mirnodopsko vrijeme, tako da se ne može reći da su se dokopali love samo na oružju. Inače je Krupp bio poznatiji po tome što je prvi proizvodio čelične topove, koji su, nakon podosta otpora vojnih krugova, zamijenili brončane. Firma se razvila zbog umijeća: u vrijeme Napoleonovih ratova uvoz čelika iz Engleske, koja je jedina proizvodila lijevane čelike (i uspješno čuvala poslovnu tajnu proizvodnje istih, prisiljavajući ostale da uvoze čelik iz Engleske), je bio blokiran, i Napoleon je ponudio nagradu za onog tko pronađe način za taj proces. Friedrich Krupp, koji je naslijedio ugljenokope i željezaru od oca, je razvio proces taljenja čelika, i time je započela industrijska povijest Kruppa. Zanimljivo je vidjeti da se tada, kao i danas, industrija temeljila na razvoju. Dakle, drage naše vlade i sjedioci po vijećima i odborima, ne potičite mjere štednje, nego trošite na nešto drugo nego svoje ljenčarenje i gluposti tipa mramorne pločice po WC ima i uredima.
Ali, omo natrag na tvrđavu. Pogled s topničkog platoa je impresivan, kontrolira cijeli ulaz u luku:
Veliki top imao je domet 16km, pa si ti misli koliko se možeš pribiližiti gradu...
Tvrđava Hulishan je bila važna strateška točka na obali Kine. Danas je uređena kao spomen-park, sa zidovima, magazinima i kasarnama. Ovo je zgrada štaba:
Za obilježavanje bitke koja se tu odigrala, svaki dan sat prije zalaska sunca izvedu deset-minutni program u odorama davne vojske. Skupi se dosta ljudi, to je jedna od turističkih atrakcija Xiamena:
Igrokaz je jadan, mislim da može biti zanimljiv samo za jako malu djecu. Kulminacija je tipično Kineska, bučna: na kraju "ispale" (bučan!) "hitac" iz malog topa na vrhu brdašca:
Po zidinama su izloženi projektili:
Bilo kuda, u Kini lepeza svuda, čak i ako je...metalna. Perverzna mašta nekog vojnog inženjera, očito:
Ispred platoa tvrđave je sasvim lijepa pješčana plaža:
Krupp, kompanija čiji je jedan vlasnik bio jedini Nijemac osuđen u oba svjetska rata za ratni zločin protiv čovječanstva (jer su iskorištavali situaciju i krali tvrtke po osvojenim teritorijima, ili pak koristili robovsku radnu snagu iz konclogora)-i ostao nekažnjen za oba, umro je u vlastitom krevetu!-i danas uspješno posluje i nakon spajanja s nekad najvećim konkurentom, firmom Thyssen. Thyssen ima čišću prošlost iza sebe, rasli su kao tipično kapitalistička firma, od kraja 19. stoljeća, kad su se iz kobinacije ugljenokop-željezarstvo nakon ratova prebacili uglavnom na željezo i čelik. Thyssen je originalno iz Duisburga, gdje su i izgradili prve velike visoke peći na svijetu. O (ne)čuda, vidim ih lijepo zajedno svaki dan u liftu zgrade u kojoj radim:
Zanimljivo je da je Krupp zapravo prvi uveo svojim radnicima socijalnu sigurnost-njegove tvornice u Essenu su bile država u državi, a paternalistički stil upravljanja je kao primjer uvela i Prusija, da se obrani od rastućeg socijalizma-vlasnik je nasljedni, ali radnici imaju velika prava (ali i obaveze, čuvanje tajne, točnost...pravi Nijemac!)
No comment, uspješna firma je...uspješna firma, čak i kad do uspjeha ide doslovce preko leševa. Ni prva ni zadnja.
Post je objavljen 20.12.2012. u 17:27 sati.