Kad me pitaju di sam, velim obično "dalje i od Kine".
Ponekad je to uočljivije nego ne, posebno kad se obrati pažnja na male stvari, koje nakon par godina i ovdje, bukvalno "iza Kine", postanu ... normalne. Napravio sam mali miš-maš, musaku svakodnevnih slikica, da vam približim Daleki Istok na nespektakularni način. Ono, obične, male svakodnevne slikice.
Dobro, "male" nije odgovarajući opis onog što je i dalje najuočljivija zgrada u Taipeiju...za razliku od uobičajenog pogleda sa udaljenosti od par desetaka kilometara, evo jedan makro pogled. O čovječe, kako si malen... inače, perspektiva je zeznuta stvar, pa tih 600m i ne izgleda tako...visoko.
Ali JE visoko.
Evo tih 600m zgradice u noći:
Ovdje se isto vidi 101, u daljini. Spomenik Jajoglavom, usred grada.
Nasuprot njemu, nešto klasičnija struktura Narodnog Kazališta. S lijeve strane je zgradica koja je pred "101" zauzimala poziciju najviše zgrade u gradu...ziher ju je "101" nadmašila za kojih 150m. Slava je kratkotrajna stvar.
Podzemna željeznica Taipeija, Mass Rapid Transport, koja je stalno u izgradnji, proširivanju, ovih dana svakodnevno preveze 1.6 miliona ljudi. Za godinu-dvije plan je podići brojku na 2.8 miliona, a za 5 godina, na debelo više od 3 miliona. To ja zovem planiranje. Ova slika je u mirno nedjeljno poslijepodne, kad nema gužve.
Gori-doli...
Kad tajfuni šibaju okolicom, nebo je dramatično uzvrpoljeno:
Campus sveučilišta, palme su lijepe i visoke. Kad god ovuda prolazim, osjetim na maxa da sam negdje...daleko od Varaždina, Zagreba, Varšave ili ikojeg od "mojih" gradova (s izuzetkom možda Atene).
Jezerce u campusu...Ovo je valjda reinkarnacija nekog spoooorog studoša, koji je studirao godinama...
Svako malo u campusu sveučilišta organiziraju Cosplay market, pa je zanimljivo proći naokolo:
Gužva je:
Ovu leptiricu bi si zel doma... da, znam, "I tata bi, sine."
Ne samo u živo, nego i u izlozima su neke ...lutkice?!
A ovako nešto nije nikako povezano s povišim igračkama, nego s Buddhiugodnim djelatnostima:
Ovdje fikusi rastu veeeliki:
Pričati o Tajvanu i ne spomenuti hranu je ...nemoguće.
Evo i malo jeftine klope:
Ako vam ništa od ovog nije bilo neobično, onda mi objasnite ovog :
Tip sjedi u autu koji je zaparkirao na uglu zgrade na raskršću...na stepenicama. Nisam se odvažio ići ga pitati koja mu je to fora, djelovalo je...mafijaški. Čeka. Tip ne skriva da je tu, definitivno...
Kad sam kod mafije, uvijek naglašavam kako je Taipei siguran grad (ako gledate svoja posla i ne idete pitati stričeke koji čekaju u autu zaparkiranom kao prethodni zašto su tako parkirali...), usprkos svojih 6 i pol milja ljudi (Taipei+New Taipei). Je... ali su mi nedavno maznuli bajs. Ispred kuće! I to usprkos svoj mojoj teoriji kako uvijek kupujem 2nd hand bicikl da izgleda grdo pa ga niko ne htel maznuti. A šteta ga bilo, jer je imal naljepnicu još iz mog prethodnog grada, Hsinchu, sa campusa tamo, i sa ovdašnjeg...veteran, 5 godina je bil sa mnom. Moj kućevlasnik je objasnil da je neko valjda mislil da nije više u voznom stanju pa ga je uzel za otpad... čini se da sam pretjeral s "neupadljivošću"
|