astrosailor
četvrtak, 16.02.2012.
Glavosječe i ljudožderi. Idila s Indiana Jonesom
|
Otok na kome sam, Ilha Formosa, ima i tamnu stranu svoje povijesti. Ili, idiličnu, rekli bi neki. Sve do vremena neposredno prije 2. svj. rata, plemena "aborigena" na otoku, koji su polinezijske rase, ne kineske, su bili lovci na glave. Ne za zabavu, nego za ozbiljno, za inicijalizaciju, "nisi muško i nemreš se ženit dok nisi skinul bar jednu glavu i dodal je na policu glava u selu", bila je stoljetna, tisućljetna mudrost. Slikicu sam uzeo iz djelca Shinji Ishii "The Island of Formosa and its primitive inhabitants" iz 1916, koju sam našao online. Kinezi su naseljavali otok zadnjih 500 godina i potiskivali lokalna plemena u brda, gdje su se ovi mogli u miru baviti svojim rukotvorinama i odsjecanjem glava. Aborigeni su organizirali ratove s drugim plemenima specijalno u cilju omogućavanja skidanja dovoljnog broja glava, i svi su živjeli sretno i idilično, tek pokoji putnik namjernik bi ostao bez glave. Usput, aborigeni NISU ljudožderi iz naslova, to su kinezi, koji su svojoj kineskoj medicini dodali recept za obranu od glavosječe: kad uhvatiš aborigena, iskuhaj ga u juhu i podijeli juhicu ljudima da pojedu, obranit će ih to od te opasnosti. Homeopatski pristup, nema što. Baš slatko. Čovjeku dođe da poželi osnovati (facebook?) grupu za zaštitu prava manjina, u kojoj bi se borili za povratak prava aborigenima da sijeku glave jer, eto, to je povratak korijenima. I povratak prava lokalnim kinezima da kuhaju juhicu od aborigena... mislim, to je pradavni običaj i u ova moderna vremena kratkovidno zapostavljen. Homeopatija je dokazano...(ne)učinkovita. Japanci, koji su dobili Tajvan mirom u Shimonosekiju i vladali njime 1895-1945, su ukinuli taj barbarski običaj, nakon što su njihovi vojnici ostajali bez...glave prečesto da bi im se lokalni običaji činili vrijednim očuvanja. Tako su osigurali da njihove šume daju dovoljno kamfora za Carstvo bez masovnijeg obezglavljivanja lokalnih postrojbi. Civiliziranje lokalnog stanovništva po otocima je uvijek bio ponos Japana, uz uobičajene militarne akcije, bombardiranje sela i ismijavanje aborigena što misle da su avioni velike ptice a bombe njihov otrovni izmet. Proces civilizacije je naravno uključivao i sveopću alkoholizaciju primitivnog življa, scenarij valjda preuzet iz Amerike. Danas su potmci tih istih aborigena poprilično malobrojniji nego nekad, pa ih (ponovno kineska, a onda kuomintangovska) vlast može gledati sa simpatijom. O odsijecanju glava se zaboravilo, većina tajvanaca nema pojma o tom dijelu priče, ili ju smješta par stotina godina unatrag, ne par desetaka godina. Ostaci ostataka plemena žive na rubu brdovitog dijela Tajvana, ili u brdima. Neka sela broje svega par stotinjaka duša, uglavnom kršćanskih, jer su Aborigeni toliko voljeli Nizozemce koji su ih tretirali kao ljude a ne kao primitivne majmune, kao Kinezi i Japanci, da su uglavnom postali kršćani, što god im to značilo. Japanski profesor je snimio ovu slikicu pred oko 100 godina: Tokom Kineske Nove Godine sam biciklirao južno od Kaohsiunga, nedaleko Pingtunga (trag vatrice na ovom mjestu s vidikom je valjda ostatak nekog lokalnog kuhanja...nečega), pa sam prolazio biciklom kroz neka od tih sela, i snimio par murala koji najavljuju da ulazite u aborigensko selo. Uglavnom su nastali prilikom preseljenja plemena iz brda na novu lokaciju, danu plemenu od strane vlasti, nakon nekog ojačeg tajfuna koji je aktivirao klizišta i uništio selo ili put do njega. Ovako izgleda takvo selo danas, pa si usporedite sa slikicom od pred 100 godina. Napredak? Obično je selo najavljeno muralom na pristupnoj cesti: Pogled izbliza pokazuje zanimljive grafičke motive...zmija je najčešća, na Tajvanu ima podosta kobri koje su bile uobičajeni nametnik u kući na selu. Svako pleme, pa dakle i selo, ima svoje boje i crteže. Ovo selo je jedno od preseljenih nakon neke prirodne katastrofe: Malo slikica iz seoskog, idiličnog života. Igraju se...čitao sam o ovoj igri u vrlo dobro napisanoj knjizi iz 1924 godine, "Head hunters of Formosa" engleske antropologice Janet B. Montgomery McGovern. Inače, žena je, osim vlastitih dobrih antropoloških opservacija, zanimljiva i po tome što je bila majka Williama Montgomery-McGoverna, kasnijeg profesora Socijalne Antropologije na Northwestern University u USA, koji je navodno bio uzorom za Indiana Jonesa. Osim što je CV Indiana Jonesa mačji kašalj za dotičnog profesora, koji je bio sve samo ne prašinojed, poguglajte si o njemu, npr. on je bio onaj bijelac koji je prerušen u kineskog kulija ušao u Lhasu... Knjiga njegove mame je posvećena njemu, valjda jer je tada bio u samostanu u Japanu i zarađivao svoj Doctor of Divinity stupanj, koji je dobio sa...20 godina. Nakon toga je studirao na Sorbonni, u Berlinu i na Oxfordu. Sića. Wikipedia veli: "Time reported that he began to travel at the age of six weeks, once visiting Mexico with his mother "just to see a revolution." His formative years were spent in Asia. McGovern graduated with the degree of soro, or Doctor of Divinity, from the Buddhist monastery of Nishi Hongwanji in Kyoto, Japan at age 20 before going on to study at the Sorbonne and University of Berlin. He received his D.Phil. from Christ Church College, Oxford in 1922—working his way through school by teaching Chinese at the University of London." Dakle, taman sam čitao knjižicu što je njegova mama napisala, pa sam sve imao svježe u glavi. Ali prošao sam pored ovog murala bez da sam trepnuo okom. Tek kad sam pregledavao fotografije, sam se sjetio pogledati malo izbliza čime se to igraju ti simpatični aborigini... Malo me je preseklo: Idilična slikica na ulazu u selo. Baš me zanima što je imao na umu umjetnik kad je to oslikavao. U selu isto ima zanimljivih umjetničkih elemenata: Iz susjednog sela je i ovaj primjer skulpture u drvetu. Školjke na glavi su obično znak lovaca na glave u polinezijskim kulturama. Tek da znate, ako vas putanja nanese na neki lijepi tropski otok...da nije sve baš bezazleno kako izgleda. U jednom gradiću sam naišao na najprigodniju upotrebu crkve...kao magazina na plantaži banana. Iz tog gradića su valjda istjerali aborigine. Ili su ih skuhali? Da ne zaboravimo da smo ipak u kineskom svijetu: u nedalekom Dongangu je ovaj ulaz u zlatu u lokalni daoistički hram: A imaju i lokalni kinezi svojih otkačenih običaja: svake 3 godine porinu u more i spale potpuno uređeni drveni brod: Vole paliti, očito, ako nije vatromet, može bit još nešto zanimljivijeg! Za kraj putovanja, zalazak sunca u Južno Kinesko More, usred zime, iznad otočića Liochou, na samom jugu Tajvana: |
- 07:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||