Godišnji odmor doma, na Pagu, podrazumijeva i šetnje prelijepim brdima, u
mjesečevoj scenografiji. Krenem na najviši vrh otoka, Sv. Vid, izlazim prema
vrhu.
Sad ću neupućenima objasniti da je riječ o nevisokom brdu, svega 350m nad morem, ali pogled koji puca s njega na srednjejadranske otoke je prelijep. Maun, Olib, Silba, Premuda, Molat, Ist, Dugi... za dobra vremena vidi se sve do Velikog Kornata i do vrha Gran Sasso u Apeninima. U smjeru Venecije Ilovik, Lošinj, Cres, Rab... krug zatvaraju planine na kopnu, Učka, Snježnik i Velebit. Sve to nad Pagom, koji je kamenit do bola i sve skupa je nestvarno.
Dakle, dođem spreman za "uobičajenu" ljepotu kad ono... u smjeru
Šimuna, pod ravnicom ispod samog vrha, u golom kamenu pašnjaka... što ja to vidim?
Buldožer. Žuti.
I pod njim cesta. I iza njega cesta, koju je očito probio negdje iz smjera
Šimuna.
Vjerujte, bilo mi je kao da će sad na nebo nagrnuti Vogonska flota (jasno,
aludiram na Vodič po Galaksiji za autostopere Douglasa Adamsa). Ali mi je
bilo jasno da je to vjerojatno Šimunska (teška) konjica za kojom će
slijediti Paška flota, predvođena junačkim i neustrašivim Vođom Fabijanićem
ili nekim drugim (t)ićem.
U nevjerici se spuštam s brda prema konju, pardon buldožeru, stvarno, i
inspekcija izbliza potvrđuje da me oči još služe: Buldožer. Žuti.
Namjera jasna: osvojiti kotu broj taj i taj, Sv. Vida! Ili bar Lokvu podno
vrha.
Provjera kod lokalnih upućenika u tematiku dala je slijedeće mogućnosti:
a) ovčari iz Šimuna žele moći dolaziti autima na lokvu podno Sv. Vida, gdje
se skupljaju ovce i najlakše ih je tamo pobrojati i provjeriti jesu li sve na broju
b) višespomenuti junak Fabijanić, svemoćni Vladika Paški, najdemokratskijim putem probran i izabran od naroda, je odlučio postaviti restoran na Sv. Vidu, na sveopću radost naroda. Usput bi bila popravljena i crkvica navrh Sv. Vida. Na još veću radost i veselje naroda, koji će to sve s osmjehom na licu platiti nametima, ovaj, porezima i prirezima. Hrvatski, a posebno paški puk je blagodaran, općepoznata činjenica.
c) popravak crkvice, vidi tekst poviše o narodu.
a) mi je, kao ljubitelju čiste prirode nedraga, ali prihvatljiva, jasno mi
je da lokalno stanovništvo tu mora živjeti i raditi. Nemam ništa previše
protiv nje, ako bi stvarno bila riječ samo o lokalnim ovčarima, a ne da se
dozvoli ulazak automobilima bilo kome tipa turisti s Zrća ili ikakvi ostali u taj teren.
b) bi morala biti zabranjena zdravim razumom i zakonom o zaštiti prirode i
zdravog razuma
c) mi se čini nepotrebnom, za popravak crkvice vući cestu preko ovakve
ljepote prirode? Buldožer? Pa neće tamo valjda neki Biskupski Dvori u mramor kamenu izrasti, to je stara kapelica navrh brda, može se to i manje
agresivnim sredstvima. Uostalom, postoji li studija o obnovi te crkvice?
Arheološki stručnjaci?
Kako bilo da bilo, buldožer, žuti, je tamo, i označava ne samo namjeru, nego
i jako konkretno djelovanje, dejstvovanje, čak. Ovim tekstom želim skrenuti pažnju na buldožer, žuti, i molim planinare i nadležne da provjere što se događa podno tog vrha. Moramo očuvati našu prirodu, to nam je najveće blago i svetinja. Nitko to neće učiniti za nas.
Kao primjer ljepote dajem slikicu Lastinog Repa s iste šetnje:
A ovo je dotični vrh, gledan sa sjeverne strane:
Ne dozvolimo da te ljepote budu pregažene ljudskom glupošću.
|