astrosailor
srijeda, 26.11.2008.
Veliki Crveni Brat
|
Nakon toliko vremena u neposrednoj blizini krajnje je vrijeme za vidjeti i Velikog Brata. Ici s Tajvana u NR Kinu je otprilike kao ici iz Hrvatske u Srbiju neposredno nakon rata. Doduse, ovdje je taj rat zavrsio pred sezdeset godina, ali zemlje se i dalje ne priznaju. Kinezi (uspjesno) pritiscu svijet da ne prizna Tajvan kao samostalnu drzavu, iako Tajvan, kao 17ta ekonomija na svijetu i 52ga drzava USA to sasvim sigurno jest. Nista, malo ce pricekati i bit ce drzava, kad-tad. Osim ako kinezima nekaj ne vudri v glavu pa raspale s onih 1000 raketa koje su usmjerili na Tajvan. Dakle, ako zelite ici u Kinu s Tajvana, mozete samo preko Hong Konga ili Macaa. Dok ovo pisem, na svom Palmu (Treo), sjedim na aerodromu u Hong Kongu s pogledom na Mt.Victoria. Sunce se probija kroz oblake iz kojih sam sletio pred sat vremena, jos sat do leta za Nanjing (kod nas se cesce pise Nanking). Ovo je i prvo iskustvo s kojim cete se sresti ako zalutate prema Tajvanu: kompanije koje lete za Tajvan iz ostatka svijeta ne smiju niti nadlijetati kineski zracni prostor, nego moraju sletiti u Hong Kongu, toliko Kinezi vole Tajvan. Ha, evo ga i kasnjenja, par desetaka minuta...dobro dosli u komunizam! Klijentela na letu uglavnom zuta plus ponesto bijelaca, vjerojatno ucitelja jezika, poneka japanska ili oko-indijska faca. Klimatizacija na aerodromu, kao i na vecini azijskih, hladi. Da hladi, smrzava! Valjda da pokazu da moreju...brrr! Kupil sam na Tajvanu prve novcanice s Mao-om, par stotinjaka RenMinBi, navodno se tjedan dana da s tim zivjeti u Kini. Placa operatora na pokretnoj traci u tajvanskoj tvornici u Kini je oko 700 RMB. Pa da vidimo... Let iz Hong Konga sa China Eastern Airlines, kompanijom iz Macaa, Las Vegasa Azije-kasne pola sata. Nagurana sjedala-valjda za poslovicno male kineze-ali ovi oko mene bas i nisu mali, izgleda da se bolje hrane u zadnje vrijeme pa narasli. Osoblje u avionu bas i nije neko poslovicno ljubazno, glavni stjuard zvace nesto s facom umornog vojnika na strazi. Cura koja sjedi pored mene, s muzem-cini se domaca Nanjinka-interesira se otkud sam i sto cu u Nanjingu-ljubazno. Ne djeluje socrealisticki, nimalo. Razumljiv engleski, za razliku od osoblja kompanije koje je cini se islo na neki kilavi vecernji kurs kurs engleskog. Kad su oglasavali let, trebalo je dobro napregnuti uho da ih se razumije. Dolazak na aerodrom i do hotela taxijem-jer se skupila tajvanska ekipa za puni auto-je oznacio pocetak kineske veceri, kineske u smislu nejasnoce. Dogovorena cijena 150RMB za oko sat voznje do hotela je drzala, iako je mladac koji je vozio ukljucio taksimetar koji je dosao na 350RMB. Inace, ovaj je bio od iste vrste koju sam opisao prilikom posjete nocnom klubu u Hsinchu pred par mjeseci, zaboravite sitne Kineze, ovakav vas zgazi ko mrava. Voznja mu je nesto kao Anakin u Star Wars, koja crvena svjetla, koji bakraci. Inace, vozi se sa dugim svjetlima, neovisno o tome da li koga zasljepljujes, koga briga... taksist je takodjer trubil pri svakom pretjecanju. Nije cudno, jer cesta, siroka za tri-cetiri trake, nije imala ni jednu. Kad se bijela traka pojavila, dobar dio vozaca se cinilo da ju ne primjecuje i vozili su posred nje. Divlji Istok voznje. Dolazak u hotel, osoblje je mozda culo za Englesku, ali ne i za engleski. Na srecu, s "domacima" sam pa pomazu. Zapravo, iznenadjujuce, ali sve stima, iako se cini da organizator nije bas proveo previse vremena na organizaciji PRIJE konferencije. Ali, niti ne moraju, ovo je bilo aktivno mjesto u nekim davnijim vremenima promatranja i mjerenja. Lijepa niska kupola...steta da ni jedna ne radi, danas su samo turisticka atrakcija. Nanjing je, kako bi se i moglo ocekivati za visestruku kinesku prijestolnicu, pun povijesti. Prepun. Seze 300 000 godina unatrag (!), nasli su neku lubanju... Muka mi i kad pomislim...nasi (?) preci su valjda onda jos cetveronozno hopsali. Fuj i ti kinezi sa svojom dugom povijescu! Precerali! Dakle, danas je Nanjing turisticki gradic od 5.5 miliona stanovnika, prava sitnica, obliznji zaseoci Suzhou i Hangzhou su veci... da o Shanghaiju i ne pricam. Yangtze rijeka, koju sam ovdje prvi put videl, bila je u magli, ali par dana kasnije sam iz trajektne luke videl vise- prvih par sto metara od 3km koliko je siroka...ostalo je nestajalo u magli, i dalje. Toliko o Nanjingu. Ovdje se vidi da se lako izgubiti u Kini ako ne znas kineski... Slijedi, brzinom od 200 i nesto km/h (bas volim kad mi Veliki Hrvati smatramo kineze zaostalima...) Suzhou. Niste nikad culi, bogmes ni ja prije neg sam dosel na Tajvan i doznal da je vecina tajvanskih kompanija preselila proizvodnju u Suzhou. Gradic od kojih 6 miliona stanovnika, Marco Polo ga je postavil po ljepoti samo iza susjednog Hangzhou. Usput, Suzhou je pocetak Puta Svile...velim ja, prokleti Kinezi sa svojom dugom povijescu, u svakoj rupi na nesto nabasas... Evo ovdje pogled na put do Suzhou, blizu Wuxi, ova infrastruktura kanala je tu od vremena Rimskog Carstva. Kupil sam par marama, da... Poznat je i po parkovima, jezeru, pagodi u parku Tiger Hill, koja glumi Kosi toranj iz Pise, ali radi to duplo duze nego onaj u Pisi postoji, jer je stara tisucu godina. Nagnuta je za dva metra, u najvisem dijelu, u odnosu na dno. Malo vidika po gradu, kanali. Cijeli stari centar grada je na kanalima, Venecija, nije cudo da se Mlecanima svidio. Ulice su ... cisti kontrast. Ovo su dvije strane iste ulice, negdje usred grada: Drugo po cemu je Suzhou poznat su parkovi, ovo je slikica iz "Parka Skromnog Sluzbenika"-volim takva imena, mora da je tip bio bogat do bola. Hostel u kojem smo odsjeli se malo potrudio oko ikonografije, to je za zapadnjake, ne vjerujem da itko u Kini cijeni Maa bas tako jako Ne bi ni ja, Jung Chang i Jon Halliday su dosli od brojke od 70 miliona MIRNODOPSKIH zrtava tog seronje, dabogda mu se jaja susila na vatrici svih mogucih paklenih ognjeva...koliko ljudskih zivota unisteno samo da bi taj idiot vladao par godina. Jedan od ostataka iza tog nevjerojatnog idiota-jos nevjerojatnije je da ga toliko ljudi na Zapadu postuje i dan danas, noseni inercijom uma... Shanghai. Dosa Astrosailor, eto, i do Kurve Orijenta (kako ga od milja zovu). Ulazak u Shanghai vlakom iz Suzhou nije nista spektakularnog, prljavi kolodvor tipa Warszawa Centralna. Ali...dignes pogled i skyline je za crknut od zavisti. Imaju love, bratija zuta...i vole to pokazati, oj vole. Po svemu me Shanghai podsjetio na davnu Warszawu (ali petostruko mnogoljudniju jer naraso je do 16 miliona) bit ce da je to, uz Tokyo i Istanbul jedan od vecih gradica koje sam posjetio. Prljavo, veliko mnogoljudno i raznorodno cudoviste, koje jede svoju djecu, tako mi djeluje. Jedna slikica negdje u pozadini Bunda, dijela koji je max moguca koncentracija banaka i bogatstva od pred sto godina, kad su dosli Zapadnjaci i pozeljeli imati koncesije: A malo iza...malce drugaciji svijet: Sad kad ovo pisem sam se vec vratio u Europicu i sve to mi izgleda kao znanstvena fantastika pomalo, ali mogu reci i da mi nakon ovog vremena u Aziji mnoge stvari ovdje u Europici izgledaju, u najmanju ruku "blago" cudne. Sretna vam Nova 2009, ma gdje bili, ma sto (ne)radili... |
- 10:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Lipanj 2023 (4) Svibanj 2023 (2) Travanj 2023 (7) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (2) Siječanj 2023 (4) Prosinac 2022 (4) Studeni 2022 (6) Listopad 2022 (6) Rujan 2022 (5) Kolovoz 2022 (5) Srpanj 2022 (3) Lipanj 2022 (4) Svibanj 2022 (5) Travanj 2022 (4) Ožujak 2022 (9) Veljača 2022 (5) Siječanj 2022 (9) Prosinac 2021 (7) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (9) Rujan 2021 (4) Kolovoz 2021 (2) Srpanj 2021 (5) Lipanj 2021 (3) Svibanj 2021 (6) Travanj 2021 (6) Ožujak 2021 (4) Veljača 2021 (4) Siječanj 2021 (4) Prosinac 2020 (1) Studeni 2020 (4) Listopad 2020 (8) Rujan 2020 (2) Kolovoz 2020 (3) Srpanj 2020 (6) Lipanj 2020 (6) Svibanj 2020 (8) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (4) Veljača 2020 (5) Siječanj 2020 (2) Prosinac 2019 (4) Studeni 2019 (3) Listopad 2019 (5) Rujan 2019 (2) Kolovoz 2019 (1) Srpanj 2019 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
zafrkancija oko svijeta i tri sela okolo |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||