odmak
petak, 03.02.2017.
Cambalache
Argentinski Tango Cambalache napisan 1934 za film 'harmonikaševa duša'.
autor: Enrique Santos Discepelo
Da svijet je bio i da će biti
prava svinjarija, to već znam
Tisuću petstotina i šeste
kao i dvije tisućite.
Znam da je uvijek bilo lopova,
prepredenjaka i varalica.
Zadovoljnih i razočaranih,
poštenih i prevaranata.
A to da je XX. Stoljeće pravo
leglo zlobe i pakosti,
nema toga koji bi to zanijekao.
Živimo u metežu brloga,
svi manipulirani u istom glibu.
Danas ti dođe na isto
biti lojalan ili izdajica,
neznalica, učen ili snalažljiv,
pošten ili lopov...
Sve je isto!
Nema boljeg!
Isto je biti magarac
ili dobar profesor.
Nema nazadovanja niti napredovanja,
Ako je čovjek oklevetan,
a drugi krade
dođe na isto bio pop,
tapetar, Kralj štapova,
bitanga ili protuha.
Kakvo li je nepoštivanje
zavladalo ovim svijetom!
Bilo tko može biti gospodin,
bilo tko može biti lopov...
U isti koš idu Stavsky,
Don Bosco i La Mignon,
DonChico i Napoleon,
Carnera i sv. Martin...
Život se izmiješao
kao na nepriličnoj vitrini
nekog buvljaka
i vidiš Bibliju,
ranjenu rasklimanom sabljom,
kako plače ponad kotla.
Dvadeseto stoljeće,
uskomešani i problematični buvljak...
Tko ne plače taj i ne sisa,
Tko ne krade taj je bena.
Ma pusti ...!
Pusti to k vragu...!
Već ćemo se sresti u Paklu.
Ne razmišljaj više; ostani tamo gdje jesi,
nikoga ne zanima jesi li rođen pošten...
Isto je: onaj koji tegli
danju i noću kao konj,
onaj koji živi na tuđi račun,
onaj koji ubija, onaj koji bježi
ili onaj koji je izvan zakona...
Ima objašnjena tko je tko u tekstu, ali prenijet ću samo ovo. Početkom XX. Stoljeća rijetke kupaonice sastojale su se samo od zahoda i kotlića s vodom. Rijetke su imale umivaonik- Neki su držali Bibliju obješenu za žici iznad kotla i njene stranice zbog mekoće papira, upotrebljavali umjesto higijenskog papira. Zato ta asocijacija na Bibliju ranjenu rasklimanom sabljom.
Cambalache je buvljak.
Ajde dobro i kralj štapova je najjača tarot karta.
Sve to i puno dobrih članaka možete naći u Europskom glasniku br. 21.
E sad...,kad bismo mogli zamisliti tango, onaj zvuk... i ples kojeg su u to vrijeme, bar mislim da su još, plesali dva muškarca jer je takav ples žene i muškarca bio previše senzualan. Čovječanstvo još nije bilo spremno.
Ali današnji buvljak života, bojim se, traži još više ironije.
