odmak
nedjelja, 18.09.2016.
Jedan stari post, još aktualan
Fizika Anđela
Knjigu 'Fizika Anđela' dvojice autora Matthewu Foxa i Ruperta Shedrakea pročitala sam kroz ovaj vikend. Osamljena uvala, malo zvjezdica, malo i više na noćnom na nebu, čisto more Lara i ja i još poneko.
Znanost i duh.
Fox je episkopalni svećenik- neću nabrajati što sve jest, ako vas zanima čitat će te. A drugi autor je biolog koji je napisao: 'Nova znanost o životu' i 'Sedam pokusa koji mogu promijeniti svijet'- piše u pogovoru da je tim dvjema knjigama postigao revolucionarni uspjeh, no dobro, to su te vrste knjiga koje mogu slagati i uspoređivati ovo i ono, čak sa malo predznanja čini se i logično. Dobre usporedbe i određene činjenice koje poznajem i sama. Nije sve samo mašta.
Uglavnom pokušavaju dovesti u vezu anđele i određene fizičke pojave. Anđeli i fotoni na pr. Čestice svijetla koje se jednako kreću kao i anđeli.
Ali što su anđeli i što oni rade?
Toma Akvinski kaže: Bog upravlja cijelim nebom kroz anđele.
Uglavnom, gdje god se u svetom pismu pojave anđeli prva rečenica im je : Ne boj se. (Nije li to rekao i papa)
Čitala sam dijelove Kurana i Muhamedov život. Tamo anđeo doslovno drži Muhameda koji se opire ustrašen i govori mu Božju poruku.
Znači li to da nam donose poruke kojih se uistinu trebamo bojati?
O anđelima se puno pisalo. Nebo je sve do prosvjetiteljstva bilo napučeno božicama, bogovima, anđelima i raznim drugim bićima, a onda je svemir postao VELIKI STROJ u kojem se šeću matematičke formule i druga rješenja sa puno vanzemaljaca i raznih projektila, svemirskih letjelica. Od tamo su istjerani anđeli- to je teza autora, s kojom se i sama slažem.
Istjerali smo i Boga. Ali tko je Bog i čemu on služi?
Tišina oko mene, osim Larinog lajanja na sve što se miće. Uvala je njena i nema majci mrdanja nikome bez njene dozvole.
Uranjam u plavu prozirnost. Proradile su mi škrge. Odoh ja u blaženstvo. Apsolutno.
Ali jedno mi pitanje neda mira: Može li sve ovo biti samo slučaj?
Nije važno kako se zove Bog. Koje je boje i kakvih uvjerenja. Pitanje je samo postoji li vrhovnik, sveum (to je iz knjiga o Dini, ali to se odnosi na stroj, bez ono malo duše) neki konzilij ili Sila, Jehova, Buda, Alah, Manitu - kako god nazvali to vrhovno Dobro u koje uporno hoću vjerovati. Obavezno Dobro. Nema tu lijevog ni desnog predznaka, ni narodnosti ni boje. U toj'veseloj knjizi' obojica autora dolaze do zaključka da su i planeti živi, svaki kamen, cvijet, životinja, živi i neživi što nas približava svjetonazoru istoka. Svim religijama, šamanima i drugim duhovnim ljudima.
Čujem poviku: To je new age. Ali, ja ne mislim na new age način. Ne uzimam iz svake religije ono što mi sviđa i nije moja vlastita savjest ono zadnje po čemu se ravnam.
Zašto je meni potreban Vrhovnik?
Ali, zar u svijetu nije sve postavljeno kao kastinsko društvo koliko god mi šutjeli o tome? Ili zanemarivali. Pravili se slobodni, izmišljali liberalizam i vjerovali da u najnaprednijim društvima čovjek ima najviše slobode.
Sloboda od ili sloboda za.
Ta žuđena sloboda bez nekoga moćnog i jakog tko upravlja s nama ili nas je stvorio. Kao da smo sakati i nemoćni živjeti sami. Tako sam do nedavno mislila koprcajući se kao najsitnija muhica ( vinska-ha, ha) u paukovoj mreži.
Sad ronim. Utopljena u ljubavi. U plodnoj vodi nečeg nedokučivog i prepuštam se do slijedeće odluke. U tome je stvar, kažu autori, mi ljudi moramo odlučivati svakodnevno. Do smrti. Dobro ili zlo!? Danas sutra, preksutra do smrtnog kraja.
Anđeli ne moraju, zapravo, odlučuju samo jedanput. Slijedit će Lucifera, nekad najdražeg i najpametnijeg, jednog od prvih. Lučonoša dao mu je ime i pristat će na tamnu stranu ili će slijediti Mihaela i njegove čete i vjerovat će Istini. I Dobru!
Devet je anđeoskih zborova- razina, a mi imamo posla sa našim anđelima čuvarima koji nam baš ne sjede na ramenu, ali tu su negdje, kao i oni drugi mali zli upravo kao u onoj glupavoj reklami gdje smo nagovarani: jesti ne jesti, ili tako nekako.
Na jednom ramenu dobri anđeo, na drugom onaj zli. Povremeno.
Posvuda su. Ima ih beskrajno puno. Svaki narod ima svog anđela čuvara. Na pr. Britanija ima anđela čuvara Britaniju koji se još nalazi na papirnatim novčanicama.
Baš me zanima tko čuva Hrvatsku. Sjedi li joj na ramenu ili je dao petama vjetra.
Ili da joj , njoj mojoj ljubljenoj, poklonim baš ja moja tri čuvara na čiji sam dan rođena: Mihaela, Gabrijela, Rafaela.
Ako je hoće!?
A onda naletim na podatak od kojeg pucam od sreće i ponosa. Puno me je more Jadransko. Rugala se ne rugala 29. rujna je njihov dan, moj rođendan i ujedno dan kad se moli svim anđelima da nam pomognu i oni to uistinu rade.
Ja ne vidim drugog načina da preživimo zimu do slijedećeg ljeta i kupanja. Pračakanja sa našim vrlim vrhovnicima s kojima djelimo svemir i ovu zemlju.
Kažu autori da su Einsteina, pred kraj života pitali koje mu je najvažnije, životno pitanje, a on je odgovorio: 'Je li svemir prijateljsko mjesto ili nije?'
U prvom stoljeću pitanje broj jedan bilo je: Jesu li anđeli naši prijetelji ili neprijatelji?
U dvadeset i prvom stoljeću pitanje broj jedan bi bilo: Jesu li oni koji vode ovu zemlju naši prijatelji ili neprijatelji?
A na kraju baš me briga. Imam škrge i Laru i tko mi što može.
