srijeda, 22.06.2016.
Metković
Vječna moja inspiracija.
Kako objasniti.
Ako gledate serije ili filmove po romanima Jane Austen možda ste primjetili da su glumci u nekom stanju iznad realnosti. Od glume: čuđenja, razgovora, uzdaha itd do načina hoda, pogleda.. Sve malo kao da su same ideje likova koje glume. Obratite pozornost na njih i shvatit ćete kako ja doživljavam Metković. Onako malo viktorijanski. U ideji. Vrijeme mog dalekog djetinjstva. S plavljenjima i močvarama. S vodama svugdje oko sebe. Ja sam dijete iz vode. VELIKE VODE.
Pozvana sam da promoviram posljednju knjigu.
Mali broj ljudi, što se može. Pozivnice su poslane. Plakati su bili po gradu. Došli su uistinu zainteresirani, neki su bili spriječeni, nazvali su.
Pitali su me zašto se nisam više angažirala. Ratko Krstičević tajnik i predsjednik Matice Božidar Lovrić i previše su se angažirali. U posljednje vrijeme ja to ne radim. Tko je želio doći, došao je.
Sve se odvijalo u ozračju dobre volje. O knjizi su, a i o meni su govorili s toliko benevolentnosti da sam se skoro rasplakala.
Pisala sam taj roman preko 12 godina. Proučavala, razgovarala s relevantnim ljudima. Svjedocima, povjesničarima i ostalima. Sa svih strana. Čitala razne memoare. Uvjetno rečeno s lijeve i desne strane i od ljudi različitih narodnosti. Htjela sam svih čuti i biti posve objektivna. Jesam li u tom uspjela?
Kažem roman,ali nisam sigurna što je to. Neka vrst pisanog patchworka, možda. Nisam sigurna niti da je dobro napisan. Ne smatram da trud treba biti dokaz kvalitete.
Kako god ja sam to vrijeme provodila u istraživanju. Učila sam i to mi je ispunjalo srce i dušu.
U pogovoru ostavila sam razgovor s Željkom, sad već pokojnim i Darkom Mardešićem.
Završila sam sam taj pogovor slijedećim riječima:
Razgovori su se nastavljali. Sjedili bismo u kavani Bellevue. Uglavnom tu umirovljenici bistre politiku. Vlada mješavina komunizma i novih-starih mišljenja. Jednako je i s konobarima. Ženski dio osoblja nosi borosana ortopedske cipele, a borosana cipele iz Borova, na krajnjem istoku Lijepe naše za umorne i proširenih vena noge socijalističkih konobarica, cijeli su jedan svjetonazor. Ali nema trešteće glazbe kao u kafićima gdje se okuplja mladež pa čovjek bar čuje sugovornika.
Sjediš između dviju enciklopedija, netko mi je dobacio. Zato i sjedim,odgovorila sam, ali mala knjiška moljica u meni se lecnula. Možda mi knjige uistinu neće sve otkriti, pomislila sam pa sam dodavala i više kapljica života.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kapljice života. Pjesnički rečeno, ali život zna biti sve osim poezije.
Ljudske sudbine kojima sam se bavila, živući ljudi koje sam pretvarala u likove pekli su me kao hodanje po žeravici, a nemam znanje ni sposobnosti fakira.
Eto ga. Tako ide vrijeme i mi smo proslavili 55 godišnjicu mature.. Dva gimnazijska razreda 14-etero je umrlo.
Dvije moje drage prijateljice koje su za pedeset godišnjicu bile žive.
Ali neću na taj način.
Pogledajte ovu fotografiju.
Neka od godišnjica. Bilo je neko natjecanje u plesu pa su kolegica i kolega zaplesali grčko-rimskim stilom. I pobijedili naravno.
Dobra smo mi ekipa. Samo sve se više upliće politika.
Pred četiri godine pridružili su nam se Bošnjaci, muslimani. Odazvali su se poslije određene stanke Svojevremeno smo se dobro slagali. Izgledalo je da će nestati antagonizmi, ali u jednom je trenu jedna od njih počela pričati sudbinu iz Domovinskog rata. Imala je vikendicu negdje oko Neuma. Kad su došli naši prepala se i u noći je plivala prema Pelješcu. Netko je dobacio: A zašto si napravila vikendicu na moru.
Nastao je muk. Nismo se još dobro ni snašli kolega koji je u vrijeme Jugoslavije bio nekakav politički komesar u školi skočio je na noge i na sva usta počeo hvaliti Jugoslaviju,Tita i komunizam. A onda se netko javio i spomenuo Bleiburg.
Nas nekolicina govorili smo glasno neka se svi smire. Ipak je to susret nas iz razreda. Proveli smo četiri godine zajedno. Nekako smo se i u onom krućom vremenu međusobno čuvali, a i sad nije nikome do svađe. Mi nećemo riješiti ono što su važniji i jači od nas rješavali ili bar pokušali razbistriti događaje.
Ali kakvi. Poklopili smo se ušima mi pomirljiviji, a zabava je odjednom prestala biti zabavna.
Bilo nas je u razredu raznih nacionalnosti. Moja prijateljica Židovka, odlična osoba mudra, kakve već one znaju biti, kao da je pokupila one pametne gene svojih predkinja. I ovaj put je ušutkivala ekstremne. Potom bila je i jedna pravoslavna djevojka. Tako smo zvali , danas bih rekla, Srbe. Ne znam zašto. Kako god bio je običaj. Čula sam da se odmah nakon gimnazije udala za pravoslavnog svećenika i odselila. Zvali su i nju, ali nikad se nije javila.
Ove godine nisu došli Bošnjakinje ni Bošnjaci. Nije došao ni bivši komesar.
Ove se godine nije ni plesalo.
U svakom slučaju kao prava agitprop pledirala sam da se glasa za Most.
Čudno je kako se svi bune na nekoliko mjeseci pa čak i cijelu godina nekakvoga nefunkcioniranja države. Kao da smo dosad Bog zna kako funkcionirali. Više je bilo krađa i još kojekakvih nereda nego zadovoljstva slobodnom Domovinom.
Jednog dana kad me prođe.., ne znam ni sama što- možda samilost prema patnicima, kad ta sućut otupi pisat ću s više humora.
E da je znati napraviti 'Alo, 'Alo -čak mi se čini da bih znala, ali ajde usudi se kažem sama sebi.
A pak, evo nas:
22.06.2016. u 16:09 •
9 Komentara •
Print •
#
| < |
lipanj, 2016 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
