ponedjeljak, 11.04.2016.
Neka duga razmišljanja
Nedavno na nekom od brojnih kanala odgledam jedan znan-fan film. Volim takve filmove, naravno ako su dobri. Volim ideje i rasplete koje u je u stvarnom životu nemoguće postići. Uglavnom, u filmu čovječanstvo propada, svojom krivnjom dakako.
Djevojčica, njen brat s ocem i djedom, majka je nedavno preminula stanuje u kući na farmi. Djevojčica tvrdi da joj se u sobi pojavljuje duh. Nitko joj ne vjeruje, ali nekom prigodom kod pješčane oluje pojave se čudni znakovi i otac zaključi da se radi o koordinatama. Iz čita ih. Odluči naći, to mjesto. Curica ga na prevaru prati itd itd ... ta ljubav oca i djevojčice završi s djelovanjima kćeri i oca, koji odluči poći u svemir za potragom novog mjesta za čovječanstvo, curica ga moli da ostane ...Nesretna je. Osjeća se napuštena... i da ne duljim i ne otkrijem sve na kraju čovječanstvo bude je spašeno.
Zbog ljubavi između oca i djevojčice.
Ljubav je pokretač njihovih otkrića. Istina, iza svega stoje ONI- posve nedefinirani, ali pobjednik je ljubav koju samo čovjek može postići
Dalo mi je misliti. Ne otkrivam toplu vodu.
O ljubavi se govori na taj svemogući način.
Ljubav je za mene bit svega. Prava ljubav traži da zaboraviš na sebe i da ti drugi bude važniji. Jedan moj pok prijatelj je parafrazirao “Mislim, dakle jesam” René Descartesa, pa je rekao; Postoje drugi, dakle ja jesam.
Neobičan je bio taj moj prijatelj. Pokušavao je kao i Descartes zaboraviti sve što je znao pa je po slutnji pisao stvari o ljudskim odnosima, interesima ( ne na negativan način, jer interes nije samo ono što je ružno...neke riječi danas gledamo samo kroz jednu perspektivu, govorio bi. Zaboravili smo smo njihovo pravo značenje. Neke su riječi naprosto potrošene. Neke su poprimile negativnu konotaciju. Možda bi ih trebalo izbjegavati. Izmišljati nove, a možda bi im trebalo samo vratiti dignitet ), ljubomori, zaljubljivanju i ljubavi.
Morat ću ponovo pročitati njegove knjige. Da se sjetim njega i onoga perioda mog života kad me izvukao iz dubokog jada.
Tu mi je netko rekao da se prikazujem i osjećam žrtvom. Promašeno, posve promašeno. Riječ je o krivnji. O dubokom skoro nesavladivom osjećaju krivnje.
Ali, kakve veze imaju krivnja i ljubav?
Jako volim Židovske pisce. Oni misle i pišu kao ja sama.
Negdje sam napisala, jer sam rođena 1942., da je možda neka židovska duša iz koncentracionog logora zalutala i uselila se u moje tijelo.
Možda moderni Židovi više nemaju osjećaj krivnje kao ni moderni kršćani, ali to nam je do nedavno bilo prirodno stanje.
Je li čudo što mi je Sřren Kierkegaard tako drag. Izbor mog života, iako je još mnogo dragih i voljenih ljudi.
Od žrtve me razlikuje izbor. Ja biram i birala sam biti ovo što jesam. Odluka je moja i tu odnekuda i stiže osjećaj krivnje. To strašno preispitivanje je li moja odluka napravila štetu, nanijela boli.
Kierkegaard govori o izboru tri stadija :
estetski, etički i religiozni .
Pisala sam o tome i neću se ponavljati, ali prenijet ću kratko sa wikipedije:a
"Estetski stadij je stadij u kojem čovjek izabire ono izvanjsko i osj
etilno. Ovdje čovjek živi bez cilja, bez pogleda dalje od sadašnjeg trenutka, živi prema načelu "Život treba uživati". Primjer za ovaj stadij je Don Juan, zavodnik koji stalno traži druge žene, ne vezuje se uz ni jednu i ne voli nijednu. Ovo je život u igri, igra sa životom. To je uvijek jedno ekscentrično stanje, jer čovjek bira nešto periferno, a ne ono što je u središtu njegove nutrine.
Etički stadij je stadij razumskog izbora, izbora samoga sebe, a ne izvanjskosti. U njemu čovjek preuzima odgovornost za sebe. Ali i u ovom stadiju čovjek bira nešto konačno, a to ga guši. Zato on teži nadići ovo stanje, ali se suočava sa svojim granicama. Sve ga to upućuje na spoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upućuje ga na Stvoritelja.
Religiozni stadij je stadij izlaženja iz sebe i okretanja Bogu, izbor beskonačnog i vječnog. Odnos prema Bogu treba biti osoban, individualan i izravan. Ovaj izbor Kierkegaard naziva i skok vjere, a on uključuje rizik, jer ga čovjek kao konačno biće ne može do kraja sagledati."
Evo nekoliko njegovih misli:
"Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno."
"Obilježje malih duhova je prezirati ono što ne razumiju.
""Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima."
"U ljubav treba vjerovati i živjeti je!"
"Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag."
Mistik koji je govorio da ne treba posrednika u ljubavi prema Bogu. To je, govorio je kao da se udvarate djevojci preko nekog priručnika.
Zastranila sam debelo.
Iako, nesavršena stvarnost učinila je da prekine s djevojkom jer ne bi bio dovoljno dobar ili sposoban biti savršen muž. Dovoljno ljubiti!?
Jesam li zbrkana?
Danas, u ovim godinama, osjećam da je ljudska ljubav uistinu nesavršena. Ali, tješim se kvarljivošću tijela pa i duha. Netko tko je u velikim bolovima fizičkim ili psihičkim kako može biti čist u svojim razmišljanjima. Svejedno, činjenica ljudske manjkavosti, kvarljivosti, ograničenja, pa i svjesnost smrti ne tješi me.
Veliko je moje pitanje jesam li ikog ljubila dovoljno?
Pitanje je logično. Iz razloga mog osjećaja neovisnosti. Naime, nikad nisam želila ni htjela ovisiti o bilo kome. Osjećaj je bio i jest tako snažan, kao da sam u nekom prošlom životu bila robinja.
Drži me na životu upravo to oslanjanje na samu sebe.
A, onda opet počne kuckanje iznutra. Nije li to oholost.
Nadčovjek koji ipak nije nesalomljiv?
Gdje je tu ljubav za slabosti!?
11.04.2016. u 20:00 •
1 Komentara •
Print •
#
| < |
travanj, 2016 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
VEDRINA
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
