odmak

ponedjeljak, 09.09.2013.

Iran

U Iran sam otišla donekle informirana. Ali, nekako, ne znam hoću li znati objasniti, sve je premašilo moja očekivanja. Arheološka nalazišta, kulture koje su gazile jedna drugu, a opet se miješale stvorile su sadašnje stanje. Jednu veliku zemlju po površini, ali i po broju stanovnika.

Evo malo o Iranu s internetskih stranica. Ima toga puno više, ali sumnjam da vam se sve to da čitati, pa sam pejstala tek toliko da imate nekog znanja. Ako vam je do više znanje naći ćete ga. Neka mi oproste oni koji uistinu znaju više.

-----------------

……Iranska povijest proteže se na više tisuća godina i jedna je od najstarijih na svijetu. Pokriva velik broj civilizacija koje su živjele na iranskoj visoravni, od Šahri Sohte (Spaljenog grada) u Sistanu iz brončanog doba te Džiroftske kulture i Elamitskog kraljevstva, preko Ahemenidskog, Partskog i Sasanidskog Carstva, sve do današnje Islamske Republike Irana.
Iran je od najranije povijesti multietnička država sastavljena golemom većinom od iranskih naroda među kojima već tisućljećima dominiraju Perzijanci koji danas čine oko 60 % današnjeg stanovništva Irana, a slijede ih Azeri (turkofoni), Kurdi, Beludži, itd. Službena religija je šijitski islam 12. imama dok u ostale priznate religije spadaju kršćanstvo, judaizam i zoroastrizam. Perzijski jezik je uz više regionalnih glavnim službenim jezikom u zemlji, odnosno jedan od najstarijih svjetskih službenih jezika u neprekidnoj upotrebi do današnjeg dana.
Sadašnji politički sustav islamske republike plod iranske revolucije iz 1979. godine. Prema ustavu iz 1979. godine, iranski politički sustav sastoji se od više isprepletenih upravnih tijela poput parlamenta, predsjednika, vijeća stručnjaka i vrhovnog vođe.

Iranska kultura je dugo vremena bila dominantna kultura na prostoru Bliskog istoka i središnje Azije, a perzijski je smatran jezikom intelektualaca. Gotovo svi filozofski, znanstveni i književni radovi u islamskim carstvima pisani su pahlavijem, te prevedena na arapski jezik.
Iransku kulturu karakterizira mnoštvo običaja i tradicija, islam u šijitskom obliku, jezik, bogata mitologija, veze sa zoroastrizmom, bogata umjetnost, te poezija i perzijska, kurdska, azerska i druge književnosti.
Vrlo važna karakteristika kulture je i perzijska uljudnost tarof (*9'1A) koja nalaže poštovanje prema starijima i prema ženama, upotrebu pristojnog jezika i široku gostoljubivost prema strancima……

------------------------------------

Zoroastrizam je prva monoteistička religija svijeta. Bog, vrhovnik se zove Ahura Mazda. Istina religija je malo opterećena zlom kao svojevrsnim drugim Bogom. O tome bi se dalo govoriti, ali ja ću preči na svoje dojmove. (očekujem mišljenje vajrapanija)

Perzijska uljudnost tarof (*9'1A) toliko je ogromno iznenađujuća da prekriva sve nedaće koji taj, uistinu lijepi, narod doživljava.

Lijepi narod. Žene i muškarci. Drugačiji su. Decentna ponašanja i izgleda. Dobre volje. Pokazuju svoju gostoljubivost. Smiješe se. Silno su se željeli slikati s nama. Kažu nam: Dobro došli u našu zemlju.
Ne prose. Nisu agresivni trgovci. Tu i tamo jedno i drugo, ali diskretno. Možda ih zakoni sprečavaju, ali rekla bih da nije tako. To je u njima.

Impresionira briga o vodi i vrtovima. Čuveni perzijski vrtovi sa razvedenim kanalima i navodnjavanjem.

Puno nalazišta. Isplatilo se pogledati ostatke starih civilizacija.

Nadam se da neće doći do rata. Dosta su ih imali. Bilo bi dosta s revolucijama. Trebalo bi zemlju prepustiti evoluciji. Stanovništvu i vremenu sazrijevanja.

Tamo se rađaju djeca koja će misliti svojim glavama.

Nažalost, za sada, tamo vladaju vjerski zakoni.

E sad, koje vjere. Je li to islam? Islam je svakako, ali koji islam. Ne znam, ne znam.
Više ne znam ni što je sa mojom vlastitom vjerom. Toliki prezir prema ženama. Mislim i kod nas.

Skreću mi misli, ali onog trena kad smo stupili na tlo (joj sintagme) Irana virilo nam je samo malko kosice ispod marame, a ja… ja sam odjednom ušla u neko strano tijelo i postala pomalo bijesna. Svakako nesretna. Kao konj sa onim štitnicima sa strane (još mi, imaginarno, stoje sa strane glave i ograničuju me).

Treći dan smo kupili neku vrstu ruže. Zakačili na glavu pa smo sve izgledale kao Nefertiti.

Nismo se toliko šminkali kao lijepe Iranke. Nešto moraju. Iako sve su smjelije. Dignut će se na noge i maknuti sva ta glupa ograničenja.

S hranom smo malo nezadovoljni. I s wceima također, ali hoteli su prvorazredni.

Kako god restorani su puni. Ljudi putuju. Običaj im je izletnički puniti parkove. Cijele obitelji. Tata, mama, bake (ili prve žene- teško je znati. Vodička nam kaže da su monogamni,ali na selu… itd.; pa onda postoji i brak koji može trajati od 15 minuta ili do kraja života – ostavljam mašti na volju što je to). Djeca. Čak spavaju kao u kampovima- po danu po noći.

Htjela sam samo lijepo. Mi smo turisti. Ima se što vidjeti, ali s druge strane netko je upitao što se događa kod preljuba pa je vodička objasnila:

U svakom slučaju treba ga dokazati. Ne rekla kazala nego tri svjedoka koja su to vidjela. Muškarci se nekako izvuku, ali za ženu slijedi kamenovanje. Iskopa se rupa i ženi viri samo glava. Gađaju je kamenčićima – nikako ne velikim kamenjem. Ako nakon dva dana (čini mi se da su spomenuta dva dana) preživi slobodna je. Može ići gdje hoće. Rijetke prežive.

Istina muž može reći da on to ne vjeruje i onda joj se neće dogoditi kamenovanje.

Mislim o mojoj prijateljici- finoj gospođi iz Beča. Ona neće nikad posjetiti Iran.

Ni ja više neću. Premalo je vremena za ponavljanje.

Ima još nešto. Kad god se vratim s istoka zaključim kako je Hrvatska čista, ali kad se vratim sa zapada vidim koliko smo prljavi.

O korupciji, mitu, nepotizmu, bogaćenju neću govoriti. To nam je i ovdje vrlo dobro poznato.

Ali, ako imate prigodu pođite u Iran. Isplati se.

Ovo smo mi

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra