odmak

ponedjeljak, 09.09.2013.

Iran

U Iran sam otišla donekle informirana. Ali, nekako, ne znam hoću li znati objasniti, sve je premašilo moja očekivanja. Arheološka nalazišta, kulture koje su gazile jedna drugu, a opet se miješale stvorile su sadašnje stanje. Jednu veliku zemlju po površini, ali i po broju stanovnika.

Evo malo o Iranu s internetskih stranica. Ima toga puno više, ali sumnjam da vam se sve to da čitati, pa sam pejstala tek toliko da imate nekog znanja. Ako vam je do više znanje naći ćete ga. Neka mi oproste oni koji uistinu znaju više.

-----------------

……Iranska povijest proteže se na više tisuća godina i jedna je od najstarijih na svijetu. Pokriva velik broj civilizacija koje su živjele na iranskoj visoravni, od Šahri Sohte (Spaljenog grada) u Sistanu iz brončanog doba te Džiroftske kulture i Elamitskog kraljevstva, preko Ahemenidskog, Partskog i Sasanidskog Carstva, sve do današnje Islamske Republike Irana.
Iran je od najranije povijesti multietnička država sastavljena golemom većinom od iranskih naroda među kojima već tisućljećima dominiraju Perzijanci koji danas čine oko 60 % današnjeg stanovništva Irana, a slijede ih Azeri (turkofoni), Kurdi, Beludži, itd. Službena religija je šijitski islam 12. imama dok u ostale priznate religije spadaju kršćanstvo, judaizam i zoroastrizam. Perzijski jezik je uz više regionalnih glavnim službenim jezikom u zemlji, odnosno jedan od najstarijih svjetskih službenih jezika u neprekidnoj upotrebi do današnjeg dana.
Sadašnji politički sustav islamske republike plod iranske revolucije iz 1979. godine. Prema ustavu iz 1979. godine, iranski politički sustav sastoji se od više isprepletenih upravnih tijela poput parlamenta, predsjednika, vijeća stručnjaka i vrhovnog vođe.

Iranska kultura je dugo vremena bila dominantna kultura na prostoru Bliskog istoka i središnje Azije, a perzijski je smatran jezikom intelektualaca. Gotovo svi filozofski, znanstveni i književni radovi u islamskim carstvima pisani su pahlavijem, te prevedena na arapski jezik.
Iransku kulturu karakterizira mnoštvo običaja i tradicija, islam u šijitskom obliku, jezik, bogata mitologija, veze sa zoroastrizmom, bogata umjetnost, te poezija i perzijska, kurdska, azerska i druge književnosti.
Vrlo važna karakteristika kulture je i perzijska uljudnost tarof (*9'1A) koja nalaže poštovanje prema starijima i prema ženama, upotrebu pristojnog jezika i široku gostoljubivost prema strancima……

------------------------------------

Zoroastrizam je prva monoteistička religija svijeta. Bog, vrhovnik se zove Ahura Mazda. Istina religija je malo opterećena zlom kao svojevrsnim drugim Bogom. O tome bi se dalo govoriti, ali ja ću preči na svoje dojmove. (očekujem mišljenje vajrapanija)

Perzijska uljudnost tarof (*9'1A) toliko je ogromno iznenađujuća da prekriva sve nedaće koji taj, uistinu lijepi, narod doživljava.

Lijepi narod. Žene i muškarci. Drugačiji su. Decentna ponašanja i izgleda. Dobre volje. Pokazuju svoju gostoljubivost. Smiješe se. Silno su se željeli slikati s nama. Kažu nam: Dobro došli u našu zemlju.
Ne prose. Nisu agresivni trgovci. Tu i tamo jedno i drugo, ali diskretno. Možda ih zakoni sprečavaju, ali rekla bih da nije tako. To je u njima.

Impresionira briga o vodi i vrtovima. Čuveni perzijski vrtovi sa razvedenim kanalima i navodnjavanjem.

Puno nalazišta. Isplatilo se pogledati ostatke starih civilizacija.

Nadam se da neće doći do rata. Dosta su ih imali. Bilo bi dosta s revolucijama. Trebalo bi zemlju prepustiti evoluciji. Stanovništvu i vremenu sazrijevanja.

Tamo se rađaju djeca koja će misliti svojim glavama.

Nažalost, za sada, tamo vladaju vjerski zakoni.

E sad, koje vjere. Je li to islam? Islam je svakako, ali koji islam. Ne znam, ne znam.
Više ne znam ni što je sa mojom vlastitom vjerom. Toliki prezir prema ženama. Mislim i kod nas.

Skreću mi misli, ali onog trena kad smo stupili na tlo (joj sintagme) Irana virilo nam je samo malko kosice ispod marame, a ja… ja sam odjednom ušla u neko strano tijelo i postala pomalo bijesna. Svakako nesretna. Kao konj sa onim štitnicima sa strane (još mi, imaginarno, stoje sa strane glave i ograničuju me).

Treći dan smo kupili neku vrstu ruže. Zakačili na glavu pa smo sve izgledale kao Nefertiti.

Nismo se toliko šminkali kao lijepe Iranke. Nešto moraju. Iako sve su smjelije. Dignut će se na noge i maknuti sva ta glupa ograničenja.

S hranom smo malo nezadovoljni. I s wceima također, ali hoteli su prvorazredni.

Kako god restorani su puni. Ljudi putuju. Običaj im je izletnički puniti parkove. Cijele obitelji. Tata, mama, bake (ili prve žene- teško je znati. Vodička nam kaže da su monogamni,ali na selu… itd.; pa onda postoji i brak koji može trajati od 15 minuta ili do kraja života – ostavljam mašti na volju što je to). Djeca. Čak spavaju kao u kampovima- po danu po noći.

Htjela sam samo lijepo. Mi smo turisti. Ima se što vidjeti, ali s druge strane netko je upitao što se događa kod preljuba pa je vodička objasnila:

U svakom slučaju treba ga dokazati. Ne rekla kazala nego tri svjedoka koja su to vidjela. Muškarci se nekako izvuku, ali za ženu slijedi kamenovanje. Iskopa se rupa i ženi viri samo glava. Gađaju je kamenčićima – nikako ne velikim kamenjem. Ako nakon dva dana (čini mi se da su spomenuta dva dana) preživi slobodna je. Može ići gdje hoće. Rijetke prežive.

Istina muž može reći da on to ne vjeruje i onda joj se neće dogoditi kamenovanje.

Mislim o mojoj prijateljici- finoj gospođi iz Beča. Ona neće nikad posjetiti Iran.

Ni ja više neću. Premalo je vremena za ponavljanje.

Ima još nešto. Kad god se vratim s istoka zaključim kako je Hrvatska čista, ali kad se vratim sa zapada vidim koliko smo prljavi.

O korupciji, mitu, nepotizmu, bogaćenju neću govoriti. To nam je i ovdje vrlo dobro poznato.

Ali, ako imate prigodu pođite u Iran. Isplati se.

Ovo smo mi

Ovo su male Iranke.

Imam ogroman broj fotografija. Možda za drugi post.

09.09.2013. u 18:11 • 21 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.