odmak
srijeda, 22.02.2012.
Ćud se mišljenjem priklanja onome čemu pripada- M. Heidegger
propheta nemo,
pokušavam odgovoriti :
Vrlo zgodna sličica, to što pišeš i vrlo dobro se uklapa ono o čemu misliš.
Postoji knjiga M. Heideggera: Što se zove mišljenje? Iz te knjige citirat ću, povremeno neke rečenice.
Zamisli u međuvremenu da ti i ja sjedimo negdje i vodimo razgovor ugodni.
Ti kažeš svoje mišljenje, ja kažem svoje mišljenje. Svatko od naših mišljenja ima podlogu u događajima koje smo u sebi pohranili u vremenu koje je prošlo. S budućnošću možemo samo kalkulirati, pa ćemo tu budućnost ostaviti po strani. Predugo bi trajalo da nabrajam čega se sve sjećam: Iz doživljaja, susreta sa raznim prijateljima, poznanicima i znalcima, pročitanih knjiga i ostalih mogućnosti pohrane znanja.
Ti sjediš nasuprot meni sa svojim znanjem. A, tu je i naš ćud, narav ili kako god to što naš čini jedinstvenom osobom; tebe i mene kao i svako biće na svijetu.
Što može biti pohranjeno u našem sjećanju.
(ovdje već upućujem na Nemanjin blog koji piše i usto postavlja tuđe eseje koji me vrlo interesiraju)
Recimo da možemo gledati stvari u više razina.
Primjera radi promatramo li morsko dno u podne. Dubina je negdje 5 metra.
Što ti vidiš? I što pri tom misliš?
Napiši u komentaru. Upravo iz pozicije u kojoj jesi. Sjediš pred ekranom svog računala. Što vidiš? Što misliš?
A, evo što sam ja vidila i mislila.
Sjedila sam na jedrilici dugoj deset metara s udicom u ruci i pokušavala, nadobudno, uhvatiti koju ribicu za ručak. Dalmatinka sam. Plovim mali milion godina. Volim jesti ribu i sve morske plodove, ali o lovu riba, iako sam čitala sve moguće knjige o tome nemam, iskreno, baš nikakvog pojma.
Ne treba zaboraviti da već 12 sati i svaki pametan i dobar ribar bi savjetovao da se manem uzaludnog posla.
Usput snimam te , vjerojatno, male ribice, iako se ovako ljeskajući ispod površine čine puno veće. Možda mi se rugaju. A da koju ulovim vjerojatno više ne bih plivala pokraj broda da me njene ribice sestrice iz osvete ne počnu grickati i jesti.
Tenda je postavljena , ugodno pirka neki vjetrić. Borovi, more i svi ugodni mirisi mediteranskih trava su tu. Lara Čuva cipele i budno pazi da nitko ne uđe u uvalu bez njene dozvole, a posebno da se kakvi plivač ne usudi plivati oko broda.
Ta je stanja duše i tijela nemoguće je opisati. Odustajem od ribolova
A boje. Možda se sad i vide:
Evo ti slika
A poslije toga: Lara čuva mene.
Gušti su gušti.
O čemu razmišljam?
„Ćud se mišljenjem priklanja onome čemu pripada“ , kaže Heidegger, ali s druge strane kaže i ovo:
„Sa slijepcima nitko ne može razgovarati o bojama. Ali gora od slijepila je zaslijepljenost. Ona mnije da vidi i to na jedini mogući način, dok joj to njeno mnijenje zapravo iskrivljuje sav mogući pogled.“
A teško je pobjeći od znanja koje se predugo skupljalo i stvaralo mišljenje (mnijenje) koje može biti posve pogrešno.
Koliko dugo se mislilo da se sve i svatko vrti oko sićušne kugle zemlje, da bi se došlo do heliocentričnog sustava.
A kakve sve pogreške i kriva mnijenja stvaramo mi trenutno živi u ovom kratkom vremenu koje nam je dano.
Ja se trudim čuti i druga mišljenja. Bar mislim.
