Početak saznanja je iz dnevnih novina, a onda sam se počela raspitivati i kopati.
Prvi slučaj: Zadar
Zadarski filozofski fakultet će ući ili neće ući u javno- privatni odnos sa Žužulovim sveučilištem za međunarodne odnose osnovanim u Dubrovniku.
Evo malo podataka
------------
Dugogodišnji prijatelj Miomira Žužula, odvjetnik Neven Cirkveni izašao je iz projekta osnivanja dubrovačkog sveučilišta nakon što je otkrio da bivši Sanaderov ministar vanjskih poslova, mimo njegova znanja, neracionalno trošio novac namijenjen osnivanju dubrovačkog sveučilišta, donosi Jutarnji list. Zbog Žužulove rastrošnosti, trošenja novaca na luksuzna putovanja i hotele za koja je potrošio oko 2,5 milijuna kuna namjenskog kredita, nije uređena zgrada za nastavu u Dubrovniku, prostorije Dominikanskog samostana.
Stoga će se nastava na sveučilištu, sljedeće akademske godine, odvijati u neadekvatnim, zamjenskim, prostorijama.
Prema nekim izvorima, donosi Jutarnji, Cirkveni je tražio da mu se, kao ravnopravnom partneru, omogući uvid u poslovne knjige i financije, no to mu je bilo onemogućeno. Veliki dio sredstava iz kredita, kako doznajemo, potrošen je na putovanja avionom prvom klasom u Sjedinjene Države, u Zagreb, Dubrovnik te ručkove, večere i noćenja u hotelima. Najveći dio odnosio se na Žužula i obitelj.
Žužul je od HBOR-a dobio kredit od pet milijuna kuna za Sveučilište.
Dio je to iz dvogodišnje povijesti prvog privatnog sveučilišta.-------
Koliko sam čula ove su godine slovom i brojem upisana samo dva studenta.
Jasno je da Žužulu treba javno privatno partnerstvo jer negdje upisani studenti (koji plaćaju i to debelo) hoće doći do kraja studija i diploma a i ogromne kredite treba vraćati.
Još podataka:
….partnerstvo s privatnim sveučilištem prihvaća rektor prof.dr. Ante Uglešić, dok se trojica njegovih prorektora, izuzev četvrtog prorektora Belaka, protive tom javno- privatnom partnerstvu jer ne vide u tom interes zadarskog sveučilišta.
Ni jedan zadarski profesor neće sudjelovati u tom studijom programu, a sutra će možda Sveučilište u Zadru bito to koje će plaćati skupe dolaske američkih profesora. U kojim prostorijama će se smjestiti novi studij, bit će jedno od pitanja koje će sutra postaviti članovi Senata znajući dobro koliko Sveučilište oskudijeva s prostorom…
.Po dobro informiranim izvorima Žužulov studij nameće se iz HDZ-ovih krugova, pa se tako spominje i imotska veza s državnom tajnicom Dijanom Vican, koja je na kratko bila i Uglešićeva prorektorica. Nezadovoljni članovi Senata u točki 5. sutrašnjeg dnevnog reda unaprijed vide ulogu zadarskog sveučilišta u spašavanju Žužulovog po svemu već propalog projekta. Pri tome ne treba zanemariti školarinu od 7 000 eura koju bi plaćali potencijalni studenti zadarsko-dubrovačkih međunarodnih odnosa.
A ja sam čula da je u cijelu situaciju umiješana i Crkva i da je stvar gotova tj. da će javno privatno partnerstvo biti realizirano, a troškove neće snositi 'Zna se' nitko drugi doli mi.
Drugi slučaj: Split
Nekolicina mojih poznanika završila je Pomorski fakultet u Splitu i svi su imali problema sa matematikom. Sve dok taj predmet nisu platili tj. Dali određenu sumu profesoru. To je sve skupa javna tajna, ali svi šute.
Jedan od njih mi je rekao: Bio sam toliko ljut da sam razmišljao kako ću zvati nekoga iz policije i dokazati da je razlog što ne prolazim ispit to što ga nisam platio. Nisam to napravio jer su mi rekli ako to i dokažem da nigdje u Hrvatskoj neću uspjeti položiti taj ispit i izgubit ću pravo na školovanje.
I platio je.
Treći slučaj: Rijeka
Malo podataka:
……
naš proslavljeni glumac Rade Šerbeđija zajedno s Riječkim sveučilištem ove zime pokreće multidisciplinarni studij glume, komunikacije i medija.
Taj se projekt dogovara još od prošle godine i do sada je već značajno odmakao. Radi se na programima samog studija a upravo je taj novi Radin angažman razlogom što se cijela obitelj na određeno vrijeme planira nastaniti u Rijeci.
Kako neslužbeno doznajemo Grad Rijeke pomoći će u pronalaženju stana za veliku obitelj Šerbedžija. Upravo su danas pogledali prvi, no lokacija još nije odabrana. No svakako će biti do rujna kada Vanji i Nini počinje škola.
Sam Šerbedžija u svojim dosadašnjim izjavama s velikim je optimizmom najavljivao svoj profesorski angažman.
– Želimo napraviti internacionalni studij, što znači da će se glumiti i učiti na hrvatskom jeziku, ali i na drugim jezicima – prije svega na talijanskom i engleskom. Rijeka je idealan grad za pokretanje takva studija – grad na granici u kojem se stoljećima miješaju jezici i kulture – uostalom, tu svi govore talijanski, ili im je barem »u uhu«, a engleski je jezik bez kojeg glumac, ali i djelatnik u kulturi, naprosto, ne može, rekao je u jednom od intervjua sam Šerbedžija.
Kao goste predavače nastojat će angažirati i neke od svojih slavnih prijatelja iz filmskog svijeta, je rim je želja na riječku glumu privući I mlade iz drugih država.
………………………………………
I još podataka:
Možda je Rade Šerbeđija osposobljen da predaje na akademiji. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Znam da su postojali određeni otpori u Rijeci, ne znam zašto, ali Šerbeđijina želja se ostvarila, kao što su mu se ostvarili i Brijuni kao svojevrsna umjetnička scena kojoj nije potrebna publika nego nešto posve drugo, ali ne bih ulazila u te razloge.
Zaključak:
1)
Znam, a ispravite me ako nešto griješim, da nije jednostavno otvoriti bilo kakvu školu, a nekmoli višu ili visoku školu.
Žužul je dobio ogromne kredite, ali na kraju nije išlo. On bez svake sumnje traži mogućnost da kredite netko drugi plati, prosto rečeno (prosto ptica zrakom leti- to je jedan mali stih jedne stare hrvatske pjesme koja u zbornom ili klapskom pjevanju prekrasno zvuči), da se izvuče iz velike neprilike da stvar privede kraju.
Radi li se tu, u ovom zadarskom SLUČAJU SAMO O PRITISKU POLITIKE ILI SU NEKE DRUGE STVARI U PITANJU (PA I POTPLAĆIVANJE)
2)
Profesor matematike na splitskom pomorskom fakultetu nije nikakva nepoznanica pomorcima koji su tu diplomirali.
Zašto ga štite? I tko ga sve štiti?
3)
Isto tako znam da bi netko mogao predavati na visokoj školi mora imati određeno obrazovanje koje ne završava sa završenom fakultetskom diplomom.
Moguće da to mogu raditi i istaknuti umjetnici sa vrhunskim priznanjima (pročitala u statutu umjetničke akademije), a Rade to bez sumnje jest, a opet vrag mi neda mira i kopka me jedno pitanje: Zašto Rade Šerbeđija nije otvorio privatnu akademiju nego će se izboriti da bude odsjek fakulteta koje ima državne donacije. Kao i slučaju Brijuni.
A evo i malo pravih morskih vukova
A, može i bezakonja. To je ova zemlja danas. Namještanja, korupcija i svi su umiješani.
Malo je ili je možda ipak većina onih koji do rezultata dolaze težim putem; učeći i trudeći se. Sa ranama u duši i tijelu, pokušavajući osvijetliti i sačuvati obraz Crotaciji. (ne mogu bez ljige)
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.
razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.
skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra
