odmak
četvrtak, 26.08.2010.
Vrag mi neda mira pa prije nego odem još jedan postić.
Pred par dana naletila sam na jedan blog, kojeg sad ne mog naći, a posljednji post je govorio o moralu. Dosta zgodno. To me asociralo na nešto o čemu već duže razmišljam. Nisam jedina . Ne umišljam da mi ovdje na blogovima prodajemo neku mudrost ( usput gdje se izgubio Nemanja. On je imao vrlo interesantnih stvari na svom blogu), ali tu i tamo nađe sezanimljivih razmišljanja i zgodnih tema.
A evo što sam htjela reći.
Što je s intelektualcima (inače pojam potječe iz Francuske: umjetnik, intelektualac – umišljeni mudrac koji se pača u stvari u koje se ne razumije) u našoj državi, ali i u svijetu. Je li moć novca ugasila svaku iskru otpora. Jesu li i oni prodane duše.
Činit će se da vrlo često posežem za informacijama iz Europskog glasnika, ali što može jedan 'tihi' intelektualac, danas u Hrvatskoj, doznati o novostima duha, a koji nema pristupa kulama bjelokosnim tj. 'sastajalištima intelektualaca' koji hodaju po seminarima poslani od državnih ustanova ili možda i onima koji tamo stižu na svoju ruku- sumnjam da postoji iti jedan takav.
Postoje, istina, knjige koje su preopširne ili previše stručne. (Ne ubrajam beletristiku osim knjiga koje su na granici znanja- tih je malo)
Mislim da je Europski glasnik jako dobro koncipiran i daje uvid u intelektualna, ali i neka druga kretanja današnjice. Iako, danas se stvari odvijaju jako brzo. Nova otkrića, nove norme ponašanje, uvidi u puno tabu tema, a i u sastav ljudskog tijela koje nas čini da se ponašamo onako kako se ponašamo sa svim tim enzimima, hormonima, gladi i ostalim osjetljivostima, bolesti da ne spominjem.
Europski glasnik br XI iz godine 2006. ( možda već zastarjela shvaćanja) donosi cijeli niz članaka o ulozi intelektualaca, ali i podijeli i ponašanju intelektualaca u kriznim vremenima s posebnim osvrtom u vrijeme nacionalsocijalizma i komunizma.
Preporučam vrlo toplo, vruće, vruće da ga pročitate.
Tu imamo podjelu na javne intelektualce ( iako je to već conditio in adjecto) koje dijele na akademske i boemske tj one koji su vezani uz fakultete i one koji imaju novca ii ga zarađuju pisanjem i nisi o nikome ovisni. Kod nas je boemski intelektualac skoro pa nepoznata vrsta. Svi naši novinari kolumnisti moraju se prilagođavati uredničkoj politici, zapravo politici vlasnika novina ili drugih javnih medija, inače ih neće objaviti.
Ako nisu prodani uređivačkoj politici, onda ih već netko financira. Svojevremeno Soros, a kad bih u svojoj paranoji išla tako daleko onda bi tu bila i katolička crkva, a i razni drugi lobiji ili vlastiti probitak, što je kod mnogih presudno.
Što mislite zašto je Jergović izdao svoj najnoviji roman 'Otac' baš u Srbiji.
Ne, nema neovisnih ili ih je jako malo.
Osobno u Splitu poznajem bar trojicu javnih intelektualaca koji su praktično onemogućeni.
Izgubili su posao ili otišli (i to teškom mukom) u akademske intelektualce sve više svjesni da ih i tamo ograničuju jer su pritisci veza, moć novca i politike preveliki. 'Javni' centri informacija su im već zatvorili vrata, a svi oni žive iz mjeseca u mjesec, ovise o mjesečnim primanjima i tu je kraj priče.
Svojevremeno kad sam u vlastitoj komori nešto značila i imala iluzije da ćemo preko noći napraviti red, kolega koji je radio u javnoj službi i kući u fušu (na crno), a činio mi se ispravan, bar korektan, rekao mi je: Ali, ja imam troje djece.
Zašto je u tom smislu loš izbor Keruma za gradonačelnika?
Kerum je vrlo svježi kapitalist. Potkožen je istina i to mu daje snagu primitivca kojemu nitko ništa ne može. Ponaša se bahato i ono što je najvažnije: U SUKOBU JE INTERESA.
Mogla bih nabrajati u nedogled.
Recimo one koji vraćaju jugoslavenski prostor na mala i velika vrata.
Jasno mi je da se razumijemo da je hrvatsko tržište premalo. Jasno mi je da život ide dalje, da su mrtvi mrtvi i da živi koji za njima žale vrsta koja nema nikakvu moć- što zbog starosti, ali i nemoći položaja. 'Veliki' su i tada u toku rata zaštitili svoju djecu. Uglavnom.
Življenje guta. Sjetit ćemo ih se pri godišnjicama. Ostali su uglavnom sa PTSPi sindromom. I kakav rat? Koji rat? Uostalom rat nije ni proglašen.
I eto nas ponovo skupa.
Nemam ništa protiv kad opet 'oni' ( a sve ih je više i vrlo su nam slični- ovo iz Galaktike) ne bi gurali svoje, a i mi gurali 'svoje' što automatski isključuje vrijednost.
Javnost, glasnost i pravda govorimo 'mi' uglavnom je u njihovim rukama. 'Oni' će nam zalijepiti nacionalizam ( a nadam se da se nježno rodoljublje- a bit ću do kraja ljigavo sentimentalna i održavanje sjećanja na žrtve svake vrste i mrtve i žive, ne može smatrati nacionalizmom - ne zovem zaboga na osvetu) . Treba li spomenuti da se nas , bar nas koji smo vjernici smatra nižom, manje vrijednom vrstom. Ne branim Crkvu, ona se i sama ponaša slično.
Ne želim brojiti krvna zrnca, jer vidim već da ću zato biti optužena, ali pročeprkajte malo po 'njima', ali i po 'nama' pa će te vidjeti da uvijek ima dobrog razloga za 'naša i njihova' ponašanja i mišljenja.
Ali, izvući ću se iz lokalne situacije.
Promislimo dobro što bi trebao biti i tko je Javni Slobodni Intelektualac?
Nisam kopala po wikipediji. Nemam više vremena, ali prije spomenuti Eu glasnik dat će osnovu za razmišljanje, ali određene stavove koji nisu za zanemariti.
A evo i jednog meni jako dragog kantautora. Čisto da malo zasladim gorak ukus.
