Neću daviti, ali ja sam mornarica i pol. Priznajem, dugo mi je trebalo.
Ali sad..! E sad!
Nema ljepšeg odmora od odmora s brodom.
Uvijek, naravno, treba birati osamljene uvale. Svakako izbjegavati sva poznata i razvikana mjesta zabave.
I po mogućnosti Laru ostaviti nekome na brizi, jer Lara se svađa s valovima, s ljudima, s brodovima i sa pticama, mačkama obavezno i sa svakim tko bez njene dozvole pliva uvalom, ali i brodovima koji sidre ili se vežu kod našeg broda, jedrilice s kojom se jedri. Njena je svađa cjelodnevno uporno lajanje.
A jedriti … to su doticaji s morem, nebom i bogovima vjetrova.
A onda uzmem za čitanje Simone Weil.
Čitam je već dugo. Vrlo mi je blisko njeno razmišljanje. Kao pravi stari stvor uzdišem glasno. Vrlo je stroga. Židovka koja je bila, mirne duše mogu reći, opsjednuta Kristovim učenjem. Ne crkvom. Puna je i drugih znanja. Potpuno se slažem s njom, ali neću vas dalje zamarati.
(Drugi put sam uzela Nitzschea. Potpuna suprotnost Simone Weil )
A sad je dosta tema koje vas zamaraju.
More je čisto, bistro i plavo. Miriše. Uroniš. Ozbiljno se pitam zašto nemam škrge.
A, onda adio mir. Predviđa se grmljavina, sjevalina, jugo, pa bura, pijavica, svakako neverini i nevere. Uplovljavaju mali i veliki brodovi u potrazi za mirnom noći.
Na sreću ili na nesreću nema Lare. Ne bi tu bilo majci mrdanja. Isplovili bi u potrazi za drugom mirnom uvalom.
Mi već usidreni držimo pripremljene konočale i čekamo greške. Znate kako je to kod uplovljavanja. Gdje se sidriti i vezati (nikako za stablo- ranjavamo ga).
Treba sve izvesti tiho, bez dernjave- veći si frajerica/er.
Vrti se tu ogromni jedrenjak, iznajmljen jasno. Prepoznaje se to odmah po neiskustvu posade, a i po sadržaju na brodu. Privatni brodovi su obično načičkani raznim stvarima koje se godinama skupljaju. Gospodin sa sidrenim lancem na provi s kapetanskom kapom promatra i čeka zapovijedi mladog čovjeka za kormilom, iznajmljenog skipera zaključujemo.
Vrte se neodlučno. Konačno zapovijed: spusti sidro. I sidro hop u more, nestaje potpuno. Lanac nije bio vezan. Mladi skiper skače u more i roni. 'Kapetan' skida kapu i trči za kormilo, ali pojma nema što će s njim. Brod se opasno približava dvojici postarijih Švicaraca njihovoj jedrilici. Istovremeno i dvije gospođe u malenoj jedrilici sa Nizozemskom zastavom.
Svi skaču sa mezomarinerom u pripravno stanje odguravanja broda. Svi su se stanovnici uvale angažirali. Trojica muškaraca pokušavaju doprijeti do sidra. Dubina je desetak metara aločo.
Netko je (nitko s broda- Francuzi su potpune analfabete) uzeo kormilo u svoje ruke ubacio u brzinu i isplovio malo dalje. Svi su na hrpi i čekaju razvoj događaja.
Svi daju savjete. JA mislim da bi trebalo baciti mačak sidro i s njim skupiti lanac i polako ga dizati gore. Ali šutim. Savjetima su snabdjeveni.
Konačno netko od 'naših' odlazi po bocu; roni i slavodobitno izlazi s krajem lanca. Uspostavlja se red.
Starija gospoda Švicarci i dvije starije gospođe Nizozemke sa čašama u ruci nazdravljaju jedni drugima.
Nikad nemam kamericu kad se nešto zanimljivo događa.
Uvala je puna, a onda već je skoro mrak uplovljava još jedna jedrilica. Bacaju sidro i ogromnu količinu lanca. Voze unatrag očito s namjerom da se vežu, ali dok su se ispetljavali hoću neću ja ću ti ćeš brod je otplovio niz vjetar. Vezanje za njih postaje nemoguća misija iako i tu ima rješenja. Bajbot i duži kono,p a onda privlačenje s broda. Nijemac koji je očito glavni galami na neku grdosiju od čovjeka ovaj sliježe ramenima. Uglavnom zavlada tišina. Kažem: Promijeni li vjetar evo ih na nama.
I što sad? Hoćeš se svađati?
Skoro mi je došlo da otplivam i mirno ih zamolim da se presidre, ali već je noć i dosta mi je svađa. U noći (dva sata, cijelo vrijemo osluškujemo- odjednom bum u nas)
Mala rasprava. Ništa ne razumiju. Neka tinejđerica začuđena pita: Otkuda su se ovi stvorili?
Govori ….jezik. iritira me. Puni su sebe.
Pomaknite se desetak metara, govorimo. Dovoljno je mjesta, ali oni se nonšalantno odmiču gurajući se. Za pola sata opet udarac.
Sad je već cijela uvala sa skoro svim brodovima u uzbuni. Netko diže sidro i pokupi još dva sidra. Galama, vika, trubi se. Sva svijetla gore. Pada kiša, puše nešto nedefinirano. Tuc ovamo, tuc onamo, a rekla sam govorim glasno.
Pa što da si rekla? Sijevaju munje iz raznih glava.
A ja zaboravila apaurin.
A kad sam već zaboravila apaurin derem se i ja.
More, more o more.
Jedva nekako sve se stiša i na počinak.
Sutra je novi dan. I sunce je. I more je mirno. I neznalice su otplovile.
Uživam.
| < | kolovoz, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra