odmak
utorak, 10.08.2010.
Vesele morske zgode
Neću daviti, ali ja sam mornarica i pol. Priznajem, dugo mi je trebalo.
Ali sad..! E sad!
Nema ljepšeg odmora od odmora s brodom.
Uvijek, naravno, treba birati osamljene uvale. Svakako izbjegavati sva poznata i razvikana mjesta zabave.
I po mogućnosti Laru ostaviti nekome na brizi, jer Lara se svađa s valovima, s ljudima, s brodovima i sa pticama, mačkama obavezno i sa svakim tko bez njene dozvole pliva uvalom, ali i brodovima koji sidre ili se vežu kod našeg broda, jedrilice s kojom se jedri. Njena je svađa cjelodnevno uporno lajanje.
A jedriti … to su doticaji s morem, nebom i bogovima vjetrova.
A onda uzmem za čitanje Simone Weil.
Čitam je već dugo. Vrlo mi je blisko njeno razmišljanje. Kao pravi stari stvor uzdišem glasno. Vrlo je stroga. Židovka koja je bila, mirne duše mogu reći, opsjednuta Kristovim učenjem. Ne crkvom. Puna je i drugih znanja. Potpuno se slažem s njom, ali neću vas dalje zamarati.
(Drugi put sam uzela Nitzschea. Potpuna suprotnost Simone Weil )
A sad je dosta tema koje vas zamaraju.
More je čisto, bistro i plavo. Miriše. Uroniš. Ozbiljno se pitam zašto nemam škrge.
A, onda adio mir. Predviđa se grmljavina, sjevalina, jugo, pa bura, pijavica, svakako neverini i nevere. Uplovljavaju mali i veliki brodovi u potrazi za mirnom noći.
Na sreću ili na nesreću nema Lare. Ne bi tu bilo majci mrdanja. Isplovili bi u potrazi za drugom mirnom uvalom.
Mi već usidreni držimo pripremljene konočale i čekamo greške. Znate kako je to kod uplovljavanja. Gdje se sidriti i vezati (nikako za stablo- ranjavamo ga).
Treba sve izvesti tiho, bez dernjave- veći si frajerica/er.
Vrti se tu ogromni jedrenjak, iznajmljen jasno. Prepoznaje se to odmah po neiskustvu posade, a i po sadržaju na brodu. Privatni brodovi su obično načičkani raznim stvarima koje se godinama skupljaju. Gospodin sa sidrenim lancem na provi s kapetanskom kapom promatra i čeka zapovijedi mladog čovjeka za kormilom, iznajmljenog skipera zaključujemo.
Vrte se neodlučno. Konačno zapovijed: spusti sidro. I sidro hop u more, nestaje potpuno. Lanac nije bio vezan. Mladi skiper skače u more i roni. 'Kapetan' skida kapu i trči za kormilo, ali pojma nema što će s njim. Brod se opasno približava dvojici postarijih Švicaraca njihovoj jedrilici. Istovremeno i dvije gospođe u malenoj jedrilici sa Nizozemskom zastavom.
Svi skaču sa mezomarinerom u pripravno stanje odguravanja broda. Svi su se stanovnici uvale angažirali. Trojica muškaraca pokušavaju doprijeti do sidra. Dubina je desetak metara aločo.
Netko je (nitko s broda- Francuzi su potpune analfabete) uzeo kormilo u svoje ruke ubacio u brzinu i isplovio malo dalje. Svi su na hrpi i čekaju razvoj događaja.
Svi daju savjete. JA mislim da bi trebalo baciti mačak sidro i s njim skupiti lanac i polako ga dizati gore. Ali šutim. Savjetima su snabdjeveni.
Konačno netko od 'naših' odlazi po bocu; roni i slavodobitno izlazi s krajem lanca. Uspostavlja se red.
Starija gospoda Švicarci i dvije starije gospođe Nizozemke sa čašama u ruci nazdravljaju jedni drugima.
Nikad nemam kamericu kad se nešto zanimljivo događa.
Uvala je puna, a onda već je skoro mrak uplovljava još jedna jedrilica. Bacaju sidro i ogromnu količinu lanca. Voze unatrag očito s namjerom da se vežu, ali dok su se ispetljavali hoću neću ja ću ti ćeš brod je otplovio niz vjetar. Vezanje za njih postaje nemoguća misija iako i tu ima rješenja. Bajbot i duži kono,p a onda privlačenje s broda. Nijemac koji je očito glavni galami na neku grdosiju od čovjeka ovaj sliježe ramenima. Uglavnom zavlada tišina. Kažem: Promijeni li vjetar evo ih na nama.
I što sad? Hoćeš se svađati?
Skoro mi je došlo da otplivam i mirno ih zamolim da se presidre, ali već je noć i dosta mi je svađa. U noći (dva sata, cijelo vrijemo osluškujemo- odjednom bum u nas)
Mala rasprava. Ništa ne razumiju. Neka tinejđerica začuđena pita: Otkuda su se ovi stvorili?
Govori ….jezik. iritira me. Puni su sebe.
Pomaknite se desetak metara, govorimo. Dovoljno je mjesta, ali oni se nonšalantno odmiču gurajući se. Za pola sata opet udarac.
Sad je već cijela uvala sa skoro svim brodovima u uzbuni. Netko diže sidro i pokupi još dva sidra. Galama, vika, trubi se. Sva svijetla gore. Pada kiša, puše nešto nedefinirano. Tuc ovamo, tuc onamo, a rekla sam govorim glasno.
Pa što da si rekla? Sijevaju munje iz raznih glava.
A ja zaboravila apaurin.
A kad sam već zaboravila apaurin derem se i ja.
More, more o more.
Jedva nekako sve se stiša i na počinak.
Sutra je novi dan. I sunce je. I more je mirno. I neznalice su otplovile.
Uživam.
