Anselm Grun
Anđeo tišine
Anđeli su gracilna bića. Ne možeš ih uhvatiti. Anđeli dolaze neočekivano. Moraš biti otvoren da bi ih mogao susresti. Anđeli dolaze nečujno. Potrebna je duboka tišina da bi ih primijetio. Postoji jedan anđeo koji bi te želio uvesti u umijeće šutnje u spasonosno ozračje tišine. Upravo nam je u ovom našem bučnom svijetu potrebno puno tišine da iznutra ozdravimo. Od Kierkegaarda potječe ona poznata riječ da bi on, kad bi bio liječnik, savjetovao ljudima: „Stvarajte šutnju!“ A Rabindranath Tagore poziva nas: „Kupuj svoju dušu u šutnji!“ Tišina je lijek za naše duše koje su često zagušene bukom svijeta i više ne mogu disati jer u njih odasvud prodiru bučne misli i slike.
Ništa se velikog ne može u čovjeku roditi bez tišine. „Do prave se spoznaje dolazi samo u šutnji“, misli Romano Guardini. A Ivan Klimak, monah koji je živio na prijelazu iz šestog u sedmo stoljeće veli: „Šutnja je plod mudrosti i krije spoznaju svih stvari.“ Šutnja nas pripravlja na pravilno slušanje da bismo, kad nam neki čovjek govori, mogli čuti međutonove. Šutnja je i predmet za prepoznavanje Božjeg glasa u našem srcu. Mnogi se danas tuže da ne doživljavaju Boga, da im je on postao strancem. Ali oni su toliko puni buke da prečuju sve tihe poticaje preko kojih Bog govori u njihovom srcu. Uvijek imamo nekog posla. Čim se jedan tako nježni poticaj javi u našoj nutrini, mi ga odmah potiskujemo i okrećemo se opipljivim stvarima. Na taj način nikad nećemo čuti Božjeg glasa.
Tišina dolazi od stišati, umiriti se, smiriti se. Majka stišava gladno dijete da prestane vikati. Anđeo tišine želi utišati naše glasne misli, naše bučne želje i izazvati potrebu da u sebi otkrijemo prostor tišine. Mistici su uvjereni da u svakom od nas postoji jedan prostor tišine u koje misli i osjećaji,želje i potrebe nemaju nikakvog pristupa. To je također prostor u koji ne mogu prodrijeti ni drugi ljudi sa svojim sudovima i osudama. To je onaj prostor u meni u kojem ja mogu biti samo ja. A to je prostor šutnje u meni u kojem prebiva sam Bog. Tamo sam uistinu slobodan. Tamo nitko nada mnom nema vlasti. Tamo me nitko ne može raniti. Tamo sam zdrav i cjelovit. Ja imam potrebu svakog dana sjesti i meditirati. U meditaciji zamišljam kako me moje disanje i riječ koju s njome povezujem uvodi u taj unutarnji prostor tišine. Tamo oni koji dolaze u moj ured nemaju pristupa. Tamo nitko ne može doprijeti do mene svojim željama svojim sudovima i osudama. Tamo mogu slobodno disati. Tamo sam sa svojim Bogom. To daje dostojanstvo mom životu. Tišina me preobražava kao što je preobrazila i svadljivu ženu rabina Sussje. O njoj stoji napisano: „Od tog trenutka ona utihnu. A kad utihnu , posta vesela . A kad posta vesela, postade dobra.“
Upravo kad mnogo radiš s drugim ljudima, kad mnogi od tebe nešto žele, kada s njima vodiš intenzivne razgovore, upravo ti je tada potreban anđeo tišine koji će sve te riječi što ih svakodnevno slušaš u tebi dovesti do šutnje. U šutnji možeš ponovo odahnuti. Tu možeš sa sebe zbaciti sve što su ti drugi povjerili. Anđeo tišine želi te povesti u taj unutarnji prostor u koji nemaju nikakva pristupa ni ljudi za koje si tu. Samo ako si u dodiru s ovim unutarnjim prostorom tišine, možeš se bez straha upustiti u razgovore s ljudima. Tada se nećeš morati bojati da će tobom ovladati problemi drugih i savladati te, te će te nečistoća koju kroz razgovor primiš iznutra uprljati.
Postoji jedan prostor u kojem ćeš ostati netaknut svim tim kršem koji drugi žele kod tebe istovarit.
U ovom unutarnjem prostoru tišine ostat ćeš zdrav i cjelovit. Neka te prati anđeo tišine i neka te uvijek iznova podsjeća da je taj prostor tišine već u tebi. Ti ga ne moraš stvarati. Potrebno je samo doći u dodir s tišinom koja je u tebi i koja te može ozdraviti. Tu u tom prostoru tišine, ti možeš otpočinuti. Tu si zdrav i cjelovit. Tu prebiva ono čisto i pošteno u tebi što buka svijeta ne može pomutiti.
* Sřren Aabye Kierkegaard , danski filozof, teolog i književnik. ...
* Rabindranath Tagore, bengalski pjesnik, slikar i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost
*Romano Guardini, njemački katolički teolog i filozof italijanskog porijekla.
*Ivan Klimak rođ. oko 575, pustinjak
Je li to bio Janko Polić Kamov sa pjesmom o tišini.
„O kakav je za tišinu kakav znak. Leži li na praznoj… ispisano..“
Grozno zaboravnost, a nemam više vremena tražiti.
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.
Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.
Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?
O tom malo kasnije.
Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.
Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.
No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?
Rasprava se razbuktala.
A joj!!!
Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.
U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.
Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.
Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.
Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.
Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?
Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.
Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.
Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.
A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.
Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .
Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra