subota, 30.06.2018.

Time For Tea



Hvatam vrijeme koje curi, a u ruci držim šoljicu koja budi nostalgiju. Dugoročna nostalgija, osjetiš je u srcu, posmatraš kao neki drag predio, a onda pustiš da sasvim iščezne. Kroz nostalgiju uvijek se susrećemo sa bogatstvom duha starine i osjećamo ono što nas povezuje, čemu pripadamo.
Vječne oči gledaju nepripadnike u sezoni
pripadanja.



Sa nostalgijom pokušavamo dokučiti i budućnost, u nadi da ovo ludilo neće dugo trajati. A hoće. Svijet se definitivno promijenio i bez volje za volju ostaje se na usluzi tuđoj volji i moći.
09:59 | Komentari (15) | Print | ^ |

petak, 29.06.2018.

„caffe e latte“



Kiša je započela sa pljuskovima, prestala i opet lila; a onda je malo pomalo poprimila stalan ritam; sitne kapi u jednolikom padu stvaraju uspavanu. Ne podliježem tome.
Budim se. Kafa late, zapjenjena kao ljeto.

Kiša kroz koju se sve čini sivim, dnevno svjetlo je pretvorila u veče. Dva dana zemlja je upijala kišu, dok se nije zasitila. Sad je i nama dosta svega, ali uporna kiša u lokvicama šiba svjetlucavu vodu. Sa krova se slivaju gotovo bujični potočići, i s tutnjavom ruše kroz oluke na trotoare. Blatna voda se kovitlala i izliva na cestu. Automobili na parkinzima pokorno šute dok kiša šiba njihovu površinu, a oni što voze polako, režu pred sobom vodu i njenu površinu i za sobom ostavljaju uskovitlani trag.
Zemlja nešto šuška pod udarom kiše, a potoci grme zapjenjenim bujicama.

Grije me toplina napitka. Kafa i mlijeko, a nekad smo to zvali "bijela kafa" samo što nije toliko pjenila.
(I bez šećera je, tako volim)

Kad je počela prva kiša, ljudi su se šćućurili i stisli u svojim domovima, pred prozorima misleći: Brzo će prestati.
A sad se pitaju: Kako dugo to još može potrajati?

Oznake: kiša
08:48 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 26.06.2018.

Vrtne staze



Ljeto se lomi i raščlanjuje u nekoliko post scriptuma:
Stojim na terasi. Večeras se u mom gradu nakuplja energija želje i volje. Rijetki prolaznici su treptavi oreoli na mjesečini. Neki od njih su sa Marijinim osmjehom koji kao da poziva u tek otključanu crkvu, na razgledanje ili molitvu, da strah ne rastvori stvarnost, kao kiša raskvašen dan.

- crv sumnje
- množenje nulom
- beskonačna vrtnja
- muka duha
I uvijek otvoreno ono pitanje

Čemu?

Nepokolebljiva će ostati zlatna nit.

Oznake: povezano
23:45 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 25.06.2018.

Vrt


Ognjište i gnijezdo su dvije riječi sa možda najjačom simbolikom u sebi. I kućni prag sa čuvarem tradicionalnih vrijednosti.
A onda se negdje duboko u unutrašnjosti, skriveno od neželjenih pogleda, kuća otvara i predaje prirodi u korist uživanja u mirisima, bojama i zvucima i spajanja čoveka sa svojim iskonskim okruženjem.
Intima.
To je pojam, riječ koja nas drži daleko od onih razdragano prostih ljudi koji misle da su podrazumijevani nosioci nekakvih viših vrijednosti.


Ispod moje šoljice protiče voda. Zvuk tekuće vode je uvijek bio umirujući za dušu. Ponekad pomislim da Edgar, bogati vlasnik lanca robnih kuća Kaufman, zajedno sa suprugom Lilian nije znao dovoljno uživati u svojoj kući na vodopadu Medvjeđeg potoka (Bear Run), koliko je bio iznenađen činjenicom da će imati kuću na vodopadu spram očekivanja da će imati pogled na njega. Frenk Lojd Rajt ga je ubijedio. I tako život poprimi oblik muzike.
Snaga vode je najveća na vodopadu, a života u strpljenju jednog trena.

Oznake: povezano
13:20 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 24.06.2018.

Performans prirode



Život svijeta grada, kao i (glavni) grad jednog svijeta, kojeg starac, rekonstruišući gogađaje, vidi kao turobno mjesto puno crnih ruševina, je mjesto gdje će zasigurno pripasti jednoj zauvijek.
Gledano očima djeteta, svijet je umjetnički oblik prirode koja se mjestimično pretvara u izvedbeni urbotops. Grad je topos umjetnosti performansa, a "civilizacija je nagomilavanje nepotrebnih potreba"(Mark Twain).



Kamen između kuća u selu Setenil de las Bodegas, jedinstvena i ekstremna urbana ljepota Setenila u Sierra de Cádiz, Andaluzija, Španiji prikazuje kako ljudi žive pod kamenjem!

Oznake: povezano
12:54 | Komentari (24) | Print | ^ |

četvrtak, 21.06.2018.

12:07



Počelo je vrlo precizno, u tačno vrijeme ovog 21.-og junskog dana i ozvaničilo početak ljeta. Ali ljeto, kao ni sve drugo, ne mari za okvire i pravila, već grije i kiši i počinje kad se njemu hoće.
I u to samoživo, po pravilu toplo i vedro godišnje doba, može neka blijeda sjena sunut preko krajolika našeg uma, sjenka koju bacaju krila nekih misli koje su stvarane mnogo ranije (kao što je i samo ljeto došlo ranije) na različitim mjestima i u različitim umovima, a onda, naizgled početi tačno i precizno. Ozvaničiti se!
Ipak, ništa se ne događa po našem naumu.

Oznake: more
16:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 20.06.2018.

"Eto tako"



Put.
Trava je zelena, a put je tamna krivudava linija koja nestaje na horizontu, postaje daljina u kojoj oko bludni kroz prostranstva i s vremena na vrijeme odjekne koji glas ili zvuk zvona, pa se izgubi.
Sutra.
Sutra je jedno "nestrpljivo danas".
Juče
Juče je korak kašnjenja za vremenom. Napuštamo ga tihim koracima koji iza sebe ostavljaju vidljive tragove.
Sudbina.
To je nešto što ne postoji. Bila bi to isuviše krupna riječ za situaciju na koju ne možemo uticati i koja ne zavisi od nas. To je situacija u kojoj život kaže:"Eto tako", a ti klimneš glavom i zoveš to na svoj način.
Danas.
Danas sam dovoljno iskoraknula i ostala strpljiva, zagledana u visinu neba i daljinu horizonta. Nije to rijeka da uzvrati pogled i nije eho da vrati glas, to je trenutak kada ne propuštamo priliku da ubijedimo sebe kako će sutra biti bolje. Ili, kako će "nestrpljivo danas" biti bolje?

Oznake: mi
16:02 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 19.06.2018.

Pazi šta gledaš



Pogledi kad se ukrste, kao riječi u ukrštenici što imaju jedno zajedničko slovo, imaju jednu jedinu zajedničku misao.
Pogled je napet i uperen kao strijela prema svojoj meti, skamenjen kao da ga je pogledala Meduza, a kod nje se smjenjuju trenuci opuštene razdraganosti, oklijevanja, bježanja i ravnodušnosti.
On kao da je izmišljao priručnike za nemoguće poduhvate. Zabavljali smo se sličnostima, doživljavali predstavu kao viziju, a viziju kao stvarnost.
Pojmovi su se ukrštali po analogiji. Priroda sa Zemljom, Zemlja je lopta, okrugla, sa jabukom, jabuku sa zmijom, po Bibliji, zmija sa pojasom, a on sa nevinošću. Nju povezujem sa prirodom, a prirodu sa Zemljom i sve se povezuje i slaže u savršenom krugu.
Ne može se silom prodrijeti u tajnu, tajnu svežnja ljubavi u buket opasane nevinosti, treba raspojasati prirodu njene čiste ljepote, otkriti lijepu i razvratnu kraljicu u njoj koja će ti ustreptati put kao šumskom bogu kad posmatra nagu nimfu kako se ogleda u vodi koja je već okrutno kaznila Narcisa ...

Oznake: povezano
10:23 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.06.2018.

Motet



Ovo sam ja. Minijaturna slika moje prefinjene pojave u plavom. Sve oko mene je savršeno kada se pokrene misaona mašina za odbranu od liliputanskog svijeta čije su oči prilagođene svemu onome što im treba.
A ta "mašina" je kao destilerija kroz koju misli prolaze iz jednog kazana u drugi. Sve te male stvari usićušnjenog svijeta, minijaturne knjige, note, bočice sa uzorcima nečega, male cipele za šetnju ulicama Milendaoa, pergamenti išarani nerazumljivim pismom, "komadi muzike u nekoliko dijelova sa riječima", tapetarski čekić za najavu početka sudnjeg dana (kratkog kao tren) pobuđuju kvalitativne esencije.
Imam utisak da se nalazim u skoro otvorenim laticama (Nuper rosarum flores), minijaturi sa kojom je procvala renesansa...




Oznake: povezano
17:18 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 17.06.2018.

Bez ili putujuća Mačka



Vrijeme je godišnjih odmora i Mačka se sprema za put. (ribe su otputovale i već uživaju) Ona zna da je sva čarolija tog spokojnog zamaha u zavisnosti između prečnika i obima pripadajućeg kruga njenih želja i da je povezana sa obimom i prečnikom svih mogućih krugova na ovome svijetu titranjem u onom jednom zajedničkom, apstraktnom i neshvatljivom Pi. (više od tri)
Njeno putovanje nije posvećeničko, pa ni vodič nije potreban, taj smiješni vodič koji se sastoji od dvije (možda i omiljene) riječi, postavljene jedna pored druge, opisujući prirodno stanje stvari ...

Ne postoji tehnika zaboravljanja, ali postoji tehnika "isključivanja", uobičajena improvizacija odmaka i san kao lijek.
Pripreme počinju.

Oznake: more
18:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

Skica za krotki dan



Nedeljno jutro i stisnut san ne da buđenju prostor. Htjela bih da osvane pospan dan, da potraje... Ali ne, lupaju lonci, bruje motori i buđenje kuca na prozor i urla kao promukli glas jake kiše. Svitanje živi i htjelo bi ući u moj naum koracima mladog dana. Miluje me sunce. Blistavi zraci su kao rađanje nade u kratkom trenutku u prvom planu.
Razbuđen je dan.
09:02 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 16.06.2018.

Vjerolomni svijet



Zašto ne pišeš? - upitao je Hijeronimus.
Slikam - odgovori Piter - slikam svijet kakav je oduvijek bio i nikada se promijeniti neće, a uvijek će živjeti varijacije iskonske teme. Čovječanstvo ne može napraviti odmak od masovnosti egzistencije.

Nema čovjeka (znao je to Diogen s fenjerom u ruci u po bijela dana), svuda samo društveno statusni kostimi, šekspirove maske i uvijek isto pitanje:
- Gdje je pravi čovjek?

A mi ovdašnji živimo srednjevjekovni mit o zemlji Dembeliji, san o blagostanju ("spavanje ubija" u ulici brijestova), živimo onu koncepciju čovjeka po kojoj treba biti uobličen preko društva kome se pripada, preko statusa i broja lajkova, situacija .... Ta "brojgelovska" koncepcija je stvarnost umreženog svijeta i glavni je predmet priče svijeta apaurdnog isticanja "sebe" putem kojeg čovjek postaje sve nevidljiviji član te grupe.
Prejedeni stvarnošću "debeli" ljudi izvaljeni pred svojim monitorima stapaju se sa naličjem stvarnosti, a pojedinci koliko god "nosili crninu" za "pravim svijetom" biće potkradani od "mršavih" ljudi, gladnih te stvarnosti i time izvještenih u snalaženju u ovom izopačenom, ali stvarnom svijetu.
Sveta proždrljivost "debelih" ljudi istiskuje "mršave" iz svoje bare, dok "mršavi" nastoje uvući u ponor svoje bijede svakog uplašenog pojedinca, pohlepnog "debeljka", zalutalog i izgubljenog čovjeka.

Na kontrastu ljudskog života ponovo se gradi Vavilonska kula koja bi trebala od svih nas napraviti građane svijeta, ako se opet ne sruši, pa se ponovo nećemo moći razumjeti.
U monitorima je reprodukovana slika ideje poslovica i parabola o slijepcima i vođi koja čini ovaj svijet "radosnim u pohodu ka vješalim" (jer vješala su trajnija od vjere) dok nad njim (nad svijetom) smrt likuje i iskače u mnogim ikonama, pikselima i domenima.

Smrt je odavno prestala biti pojedinačna.

Oznake: mi
13:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 10.06.2018.

Terca na tišinu



Natočiću vino, a ti se pobrini da budeš tačan. U terci na tišini mogli bi se naći na sredini.
Mirišeš na mistiku.
Beskonačno kovitlanje samo tebi znane logike i premetanje stvarnosti donosi dah prolaznosti. Lovac na mistiku pokušava pronaći čudesa na svim mogućim mjestima, ali ne pronalazi dokaze. Uzaludnost maštanja pojačava nepovjerljivost, pa sam odlučila da ne traćim vrijeme sa lovcem na čudesa.
Trebalo bi paziti, jer ako ne napreduješ polako i oprezno, tvoj misaoni mehanizam bi te mogao odvesti u bunilo, umjesto u zanos.
Zato, u terci na tišini, nađimo se na sredini.

Oznake: mi
18:05 | Komentari (17) | Print | ^ |

Stranica ljubavi



Postoji neki međuprostor svijesti u kome nastaju samo slike i simboli, a na koji smo se već navikli. U slici je skriven lik, lik koji otkriva sliku. Tako te vidim u tri projekcije, u tri lika, krugu, trouglu i pravougaoniku, u prisutnosti.
Dođeš kao jedan, prisutan si kao drugi, a stvaraš duhovnom rukom kao treća osoba, u dijalogu ljubavi.
Među nama struji ljubav, a mi smo njena slika. Stvaraš i ljubiš a ja ti ljubav uzvraćam. Oblačim crvenu tuniku, boju mudrosti i strpljive ljubavi, u kraljevstvu Tvom. Svaki tvoj pokret je pokret ljubavi, zamah vjetra koji nosi, a ne može se uhvatiti.
Neka bude volja tvoja, ona traži pomoć, Duh Tješitelja.
Naše izgubljeno čovještvo traži spas i duhovnu hranu. A ljubav se otvara kaležom, u liku oltara u koji su uprte uči i ispružene ruke, viđene napuštenim On uzima u zaručništvo.
Naša ljubav je trajna, uvijek nova i vječno mlada.

Oznake: A.Rubljov, Sv Trojica, povezano
10:46 | Komentari (10) | Print | ^ |

subota, 02.06.2018.

Miris lipe



Prije jedan minut pomislila sam kako je priroda divna, kako se bagrem raširio i kako sa njim mogu voditi veliki, tihi razgovor.
A sada, u ovom trenutku, zapljuskuje me intenzivan miris lipe, prolazi kroz nozdrve, upijaju ga sve pore, osvaja, kao da redovno upada u moj život i da mu za to ne treba moj poziv.
Vruće je.
Sinoć je sijevalo, grmljavina se nije čula, i opet vrućina. Sve je otvoreno, pa i ja, kao otvoren kišobran ne vjerujem suzama kiše.
Vjetar sa usana čita tri vječne riječi.

16:39 | Komentari (18) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>